Holyfighter - vuk samotnjak
25.08.2006., petak
Pakao ili bajka o iluziji
|
Krečući stopama predaka i ne sluteći kraj zakucala sam davno na vrata pakla ne znajuć' da negdje postoji i raj. Nečastivi je zvučao ljigavo i plitko i gledao me očima pohote i grijeha. Ljubio me dugo, slinavo i masno i pijano se gušio od smijeha. Bio je dlakav i salast i tuđ, pun gamadi i mokar od znoja. Bilo mi je vruće i disalo se teško od smrada truleži i bolesnog gnoja. Pa, sve preko volje uzeh da mu pričam priču o svome životu. Ćutih se glupo što riječi iz srca govorim idiotu: "Ja voljeh anđela, bezgriješnu dušu, i ljubih tragove njegova puta, no, bijah za njega isuviše loša, premalo topla, predugo kruta. On imao je pomalo varljivu narav, zvonki smijeh i vitak stas. Ljubio bez greške: pomamno i hladno, i pričao je mnogo i na sav glas. Mene je proklela njegova kletva i ja joj se pokorno klanjam. Samo i dalje, pa čak i ovdje, o njegovoj muškosti bestidno sanjam.." Nečastivi se diže, prezirno me pljunu, pa krene dublje u tamu svijeta toga, a ja tek tada prepoznah u njemu voljenog anđela svoga. |
- 17:07 - Komentari (3) - Isprintaj - # prijavi hr.digg
24.08.2006., četvrtak
Slijedeći koraci
|
Mislio sam obraditi još neke teme prije nego ovaj blog počnem smatrati rođenim. Međutim, odlučio sam malo promijeniti pristup i pisati o sadašnjem trenutku i aktualnim razmišljanjima, dvojbama, osjećajima. Teme koje mislim obraditi su: obrazovanje, ekonomija i bankarstvo, suvremene mecene, Jel moglo biti drugačije?, voda - zdrava, čista i najukusnija (prva čaša, druga čaša), odgoj u ljubavi i povjerenju. Aktualno u slijedećem postu. |
- 09:29 - Komentari (0) - Isprintaj - # prijavi hr.digg
03.08.2006., četvrtak
Razvoj telekomunikacija i komunikacija općenito
|
U doba dok sam još "sanjao" telefoni su bili rijetki. U doba adolescencije, proveo sam mnogo vremena čekajući nekoga, neznajući jel na putu, jel krenuo, jel negdje zastoj, jesu li se promijenile okolnosti. Bilo je javnih govornica i redovi ljudi koji su nekoga zvali, dogovarali,... Jednoga dana, potpuno stidljivo došli su mobilni telefoni. U početku veličine manjeg kofera, a kasnije sve manji. Danas veličine kutije šibica. Razgovaramo, dogovaramo se, prilagođavamo dnevne planove "u hodu", štedimo vrijeme, štedimo novac. Osim govora, prenosimo kratke pisane poruke (sms), slike (mms), duže poruke, pa i cijele datoteke (email). U mobilnoj komunikaciji možemo pristupiti internetu, primati novosti, tražiti informacije. Osobno sam pretrpan informacijama. Stižu brže nego ih uspijevam kvalitetno obraditi, razmisliti o njima, uhvatiti skrivenu poruku ili osjećaj. Mnoge od njih su mi potpuno nepotrebne i nevažne. Takve nevažne često čine i 90% primljenih (spam e-mail). Imam mnogo sredstava za komunikaciju, ali sve manje vremena da s nekim komuniciram, a pogotovo da kvalitetno komuniciram, a pod tim mislim da svog sugovornika pažljivo slušam, da pamtim bitne stvari, da suosjećam s njegovim poteškoćama, da se radujem njegovim uspjesima. Izgubio sam i više od toga. Moja baka je živjela u dalekoj zemlji, ali je vrlo dobro znala kada sam bolestan, kada je moja majka u velikim brigama, kada se događalo nešto doista važno. U buci koja me okružuje izgubio sam moć slušanja samog sebe, svog unutarnjeg glasa, svog prirodno ugrađenog i rođenog telefona. I zato mi treba mobitel, internet, televizija, radio,... I prije nego pređem na temu televizije, navest ću jedan, meni divan, primjer primitivne komunikacije. U nekom časopisu (koliko je takvima za vjerovati), napisali su, dok su opisivali način života aborigina (australskih domorodaca), da neki članovi plemena imaju sposobnosti "osjetiti" da je lovac iz njihova plemena, koji je udaljen od plemena 7 dana hoda, u lovu slomio nogu. Nemaju mobitele, internet, CB stanice ni slična suvremena pomagala. Želim si omogućiti takvu komunikaciju. Kad spominjemo komunikaciju, svakako treba spomenuti radio i televiziju. Mi biramo program, ali je pitanje što možemo izabrati. Državna televizija, baš kao i komercijalne pune su reklama. Od toga žive. Tako se financiraju. Međutim, zašto netko misli da ne znam izabrati deterdžent u trgovini ili pružatelja mobilnih komunikacijskih usluga ili izabrati prijevozno sredstvo po mojoj mjeri. Zašto kažu da je baš taj deterdžent bolji od svih drugih, a par minuta kasnije da je neki drugi najefikasniji za uklanjanje masnoća. Ako tijekom svog života nisam uspio spoznati koje pivo mi odgovara, zašto misle da će oni inicirati tu spoznaju u meni. Koji dio stanovništva pije pivo? Zašto nas ostale zamaraju s tim? Može li plavuša stvarno letjeti ako nosi Allways s krilcima? Jesu li sve majke 6-godišnjaka tako privlačne, svježe i odmorne kad dođu kući nakon posla? Televizija - taj oltar suvremenog života, donosi nam puno više negativnih vijesti i poruka, nego pozitivnih, priprema nas za donošenje odluka u trgovini, za kontakt s nepoznatom osobom, s osobama druge rase i vjeroispovjesti, uči nas da zlo uvijek ne pobjeđuje, ali da je izuzetno zabavno. Osim televizije, bombardiraju nas i s plakatima, oglasima u časopisima,... no, ne bih rekao da nam samo iskrivljuju percepciju, kreiraju ukuse i manipuliraju odlukama. Oni koriste i znanost da bi bili efikasniji u tome. Kad god sam kupio novi auto, nikada mi nisu dali i djevojku s plakata, bez obzira na opremu koju sam uzeo. Koji je postotak žena koje uspiju nakon tretmana izgledati kao manekenke s reklame? Jel ikada manekenka koristila taj proizvod, osim kad je snimala reklamu? Živimo u iluzijama, a oni svjesno upravljaju s njima da izvlače novac koji smo zaradili. Možemo li se suprotstaviti? Ne znam. Znam da ako ne pratim vijesti i zbivanja "u zemlji i svijetu" također postajem potencijalna žrtva zbog nedostatka informacija. Izolacija od ovog svijeta u koji smo stavljeni također nije odgovor. Konkretan odgovor nemam, svako treba sam odrediti granicu do koje će dopustiti da upravljaju njegovim odlukama, ukusom, željama,... |
- 12:09 - Komentari (0) - Isprintaj - # prijavi hr.digg
02.08.2006., srijeda
Tehnološki razvoj
|
Nekada je čovjek mogao prijeći približno 50 km dnevno pješice (ovisno o uvjetima). Danas može prijeći tisuće kilometara u istom vremenu. Nekada je za to trebalo tijelo u dobroj kondiciji, a danas možete napraviti put od tisuću km i ostati pretili, debeli i s kondicijom da se zapušete nakon 20 stepenica. Koja je dobrobit od toga? Mogu otići na odmor, u kupovinu, obaviti posao, vidjeti drage osobe,... Koja je dobrobit od toga? Na odmor odlazim jer sam iscrpljen. Iscrpljen sam jer sam radio. Radio sam više nego što mi treba za preživljavanje. Radio sam više nego što trebam da bih zadržao posao, koji moram zadržati da bih plaćao skupi stan, automobil, gorivo, put na odmor, skup smještaj, moram platiti vrijeme da bih bio s dragim osobama s kojima ne mogu biti jer sam ih ostavio zbog posla. I ponovo pitam, koja je dobrobit od toga? Imam strojeve koji kopaju, koji grade, koji mi omogućavaju da putujem brže, da uništavam brže. Imam strojeve koji me zabavljaju, informiraju, koji me prilagođavaju društvu u kojem živim. Imam strojeve koji me prilagođavaju društvu u kojem živim! Nikada nisam mogao dignuti toliko tereta koliko sada mogu, nikada nisam mogao prevesti toliko tereta koliko sada mogu, a istodobno, nikada moji mišići nisu bili mlitaviji, a moje naslage sala veće. Nikada nisam imao na raspolaganju više informacija i znanja, a opet nikada manje vremena da razmišljam, učim, maštam, kreativno razmišljam. Stvaraju od mene potrošaća, ja sam broj u njihovim poslovnim planovima, ja sam onaj koji im generira profit. Želim opet dizati manje terete, želim to raditi trošeći svoj znoj, svoju krv. Želim konstruirati predivan svijet koristeći svoj mozak. Želim vratiti svoje pravo na svoje tijelo. I nema nikoga od koga mogu zatražiti to pravo. To PRAVO MORAM UZETI. |
- 16:15 - Komentari (0) - Isprintaj - # prijavi hr.digg
01.08.2006., utorak
Medicina
|
Neću ulaziti u aspekte promjena na tijelu koje nam se događaju. Možda je to samo vidljivije zbog dužeg životnog vijeka, možda zbog brže razmjene informacija, pa sada saznajemo više nego smo mogli saznati ranije. Još bi se malo zadržao na temi medicine. Razgovarao sam s liječnikom. Suvremena zapadna medicina je orijentirana na uklanjanje ili liječenje posljedica. Liječnici ispunjavaju norme, pacijent je objekt liječenja. Često svoje ordinacije nazivaju praksom (praxis - u jezicima zapadne europe). Ne znači li to vježba? Ako vježbaju, zašto ih plaćamo. No, onaj meni bitan dio razgovora je bio o tome kako je sadašnja medicina zauzela svoju poziciju, kada je i ranije bilo alternativa. Postojalo je i liječenje travama, tinkturama, čajevima, liječenje energijama, sugestijom, postojala su znanja za uklanjanje uzroka bolesti. Od svih opcija, pobijedila je ona koja dolazi na kraju, kada simptomi postoje, koja liječi jedno oboljenje istodobno stvarajući disbalans u tijelu i pripremajući podlogu za drugu, koja liječi skalpelom, ukljanjajući organe. Obzirom da nisam stručnjak za medicinu, neka mi netko učen u tom području kaže ako griješim. |
