Hidradenitis Suppurativa

Otkako znam za sebe mrzim politiku i sve vezano uz nju., ali po prvi put u životu sam pomno pratio tko će pobijediti na izborima u ovoj lijepoj mojoj. Razlog tome je velikim dijelom i ovaj moj HS, poglavito sa socijalnog aspekta. Kao kroničnom bolesniku izgubljenom u zdravstvenom i socijalnom sustavu nije mi bilo svejedno tko će zauzesti meni bitne političke pozicije. Novi premijer je nagovjestio ono o čemu pričam zadnjih dvadeset godina i to je da će bolesnim i siromašnim ljudima biti strašno zajebano biti bolestan jer neće imati novca za makar prizivati zdravlje, a nova ministrica socijale se savršeno uklapa u njegovu ideologiju. Meni nije problem što je ona bivša časna sestra, već njen minuli rad i političke transformacije, a bljesnula je izjavom da će dati tisuću eura za svako rođeno dijete!! To je demografski i politički dribling, ali i strašno frustrirajuće za sve one koji nisu u prilici niti mogu imati djece! A da ne govorim da Bernie nema nikakav program i plan za sve brojniju invalidsku populaciju kojoj takvom izjavom kao da kaže da se jebemo, ali nećemo za to dobiti ništa!! Bukvalno i doslovce!
Promjenom vlasti ili slučajno, ja sam izgubio pravo na socijalni doplatak i na besplatno dopunsko osiguranje. Jučer sam bio u lokalnom centru za socijalnu skrb i tamo proveo sat vremena objašnjavajući koliko se hidradenitis suppurativa afektirala na moj život. Moram pohvaliti profesionalnost i razumijevanje službenice koja mi je pomogla da ostvarim pravo na novo medicinsko vještačenje koje će se , ako to uopće i odobre , dogoditi tek za godinu dana. Koliko god se ona mogla sažaljevati nad mojim socijalnim i zdravstvenim statusom, oboje znamo da je u pozadini svega novac, baš kao i u politici. Službenicu je čak i nasmijalo moje objašnjenje zašto je u ovoj državi bolje biti narkoman nego čovjek sa suppurativom koji je upoznat sa svom ludošču socijalne i zdravstvene politike. Moj je problem to što su mi na mizernu mirovinu nadodali neki smiješan i neobjašnjiv dodatak čime za dvadesetak kuna gubim svako pravo na ostvarivanje dodatka za tuđu njegu i pomoć. Primjenom zdravog razuma sam uzalud tražio da mi ukinu taj dodatak, ali uzalud. Da bih nešto dobio trebam nešto i izgubiti i na to sam bio spreman. Autoironično, i dok sam gledao kojom brzinom navedena službenica tipka, pali su mi na pamet Indijci koji su za vrijeme Gandija u zamjenu za inicirani sterilitet dobivali jeftini kineski traznistor. Indijaca je i u tom vremenu bilo previše, za razliku od nas u lijepoj nam našoj, ali sam se u tom momentu i dok mi je desni pazuh opet počeo krvariti, zabavljao usporedbama tranzistora i Bernardinih milodara! A ja sam i sam u situaciji da žrtvujem i mošnje i bubreg u smislu željenog mi doplatka, ali uzalud.
I kad sve zbrojiš i kad realno sagledaš sve činjenice vezane uz dugogodišnje bolovanje od suppurative, najbolje se zezati. Lako je to reći jer je HS u teoriji jedno, a u praksi skroz drugo, ali to je jednostavno tako! A u konačnici i nismo svi isti, jer netko je sklon depresiji, a HS je pravi raj za nju.
Mene, tako sluđenim socijalnim pitanjima i egzistencijom, kod kuće dočeka vlastiti brat koji se taj dan vratio iz klinike za protetiku u Zagrebu. Pijuckujaći kavu mi je obrazložio svoju viziju obiteljskog biznisa. Pošto on ima šest-sedam umjetnih nogu, potrebno nam je naći dobrog knjigovođu i par vrsnih prosjaka, i krenuti u urbanu prošnju jer bitno je da se radi i da se ne plaća porez! To me je podsjetilo na to da svi novoizabrani političari grakću da je bitan rad i samo rad.
I onda odem u lokalni kafić da dostojanstveno popijem čaj od koprive i da razbistrim misli, a tamo pravi politčki festival. Skužio sam da klijentela prati političku emisiju, ali nisam znao da je jedan dio na ludoj Dejinoj travi smijačici ( pučki-domaća marihuana koja podstiče smijeh) , a drugi dio na Lujinoj depresivnoj šiji ( pučki- šit, hašiš). Ja sam se na čistoj koprivi valjao od smijeha na njihove reakcije, koje su makar i provocirane opijatima bile toliko realne s obzirom na svu tu redikulijadu ( pučki- ludost, smijuriju) u domiclnoj nam politici. Grčili su mi se smješni mišići i to me je po ko zna koji put podsjetilo da je za moj HS najbolji smijeh.Bilo je fantastičnih prijedloga u smislu da nam u saboru budu životinje umjesto ovih kreatura i plakao sam od smijeha pri pomisli kako ministar zdravlja Puh replicira ministrici financija Lisici na određenu dopunu određenog zakona, ili kako ministar kulture Jazavac spotiče ministru policije Mišu prekoračenje ovlasti!!! Takav lijepi smijeh mi je odvratio misli od onog da bolesnik može biti svatko, ali političar i ne baš ! Dovoljno mi je da vidim da u saboru sjedi lik s kojim sam išao u osnovnu školu. I onda sam ga gađao pračkom, a uradio bih to i sad, čisto iz zezancije i da čujem kako vrišti političar kada ga zaboli!!!