Prvi dan jeseni!!!

Evo nas ponovno na istome mjestu, nakon (već uobičajeno) dugog perioda izbivanja. Desilo se u ovih mjesec-i-kusur dana dosta toga, pa ako nešto izostavim, onda to vjerojatno neće biti namjerno, već zato jer zadnjih godina imam sve slabije pamćenje. Posljedica modernog života?..

Eto, imali smo "veselje" s Lovrom našim malim lijepim, jer je dijete bilo prehlađeno, imao je visoku temperaturu i začepljen nos, što je kao posljedicu imalo čepiće u guzi (njegovoj!) i ispumpavanje šmrklji iz nosa pumpicom posebno napravljenom za tu namjenu. Bolje da ne znate koje su to muke, djetetu koje plače i otima se svom snagom (a poprilično je jak!) staviti pumpicu u nos, stisnuti drugu nosnicu i onda ispumpati OGROMNU količinu šmrklji, a pritom ne ozlijediti djete ili sebe! No, nakon desetak dana natezanja prošlo je i to. Sad se puno lakše diše.





U međuvremenu, Marijin bratić i moj basista Kiki (govorim o istoj osobi!) počeo je uređivati prostorije u podrumu svoje kuće kako bismo konačno imali normalnu prostoriju za probe. Dosad smo svirali posvuda, i to uvijek bez bubnjara, tako da sad možemo početi kako Bog zapovijeda. On i Vlatkec su ovih dana dovršili čišćenje prostorija, a sutra se bacamo na zidove: čišćenje, struganje, gletanje, bojanje... i sve ostalo što ide uz to. Kiki ima prostorije u kojima bi se mogao smjestiti pošten studio, ali budući da bi ulaganja bila prevelika - sve to ostaje fantazija. Držimo se onog što možemo uraditi, a ostalo će doći samo po sebi.

I tako dolazimo do slijedeće točke noćnog reda: TRAŽI SE DEČKO!!!
Dobro, ne mora baš biti dečko. Može i cura. Zapravo, možda bolje da je cura?..
Ajmo ozbiljno. Bend u nastanku traži bubnjarku/bubnjara s opremom koji uživa u sviranju uživo, a glazbu shvaća kao zabavu, a ne kao priliku za biznis, traženje partnera za parenje ili nešto deseto. Ne ograničavamo se vrstama glazbe, ipak: narodnjake, death-metal ili techno ne bi svirali. Prioriteti su rock (manje-više sve vrste), blues i slična glazba sa smislom. Za početak obrade (cover), autorski rad nije isključen. Bitno nam je da je osoba otvorena, poštena i da nema problema sa zakonom (ovo mislim najozbiljnije!!!).
Religija, boja kože, društveni status i slične stvari nisu nam bitne niti nas zanimaju.
Daklem, OPREMA i VOLJA za sviranje.
Za daljnje informacije ostavite koment na blogu ili se javite na ICQ broj koji se nalazi u info-boxu.

Toliko o traženju, vraćamo se na dešavanja u mom životu.
Ovo neće biti lako...
Marija se zaposlila. (...) Da, ona radi, a ja sam doma i čuvam bebu i istovremeno pokušavam obaviti poneke kućne poslove. Zasad još stojimo, ali tko zna koliko ćemo izdržati. Zaposlila se u jednoj varaždinskoj cvjećarnici blizu centra grada i još je na probnom roku, a radi cijeli mjesec (osim dvije nedjelje!) za plaću koju pošten poslodavac ne bi ponudio niti miševima. Ali, ona kaže da joj je OK jer radi u struci (recimo...) i nije doma cijeli dan. Ona spada u one ljude koji ne mogu biti na jednom mjestu, pa se onda i ja moram pomiriti s tim, barem zasad. Još nisam dobio odgovor iz Croatia Airlinesa, tko zna i hoću li?.. Ovih dana trebao bih otići na burzu zbog mjesečne prijave, pa ćemo vidjeti je li se pojavio kakav oglas koji ima smisla. Nešto osim konobara i trgovačkih putnika.
Sranje.

Još nisam formatirao komp, ali sam u međuvremenu instalirao jedan programčić za snimanje i produkciju, pa se pomalo upoznajem s njim i jednostavno sam očaran opcijama kojima raspolaže. Još samo da si u doglednoj budućnosti nabavim audio-interfejs za direktno snimanje gitare i mikrofona na kompjuter, onda ćemo biti na profesionalnoj razini. U pogledu opreme, jelte. Jer nije tajna da ja baš i nemam smisla za pisanja tekstova i melodija, ali imam oči i uši za detalje i zato mislim da bih bio jako dobar producent, a i volim glazbu, pa di ćeš bolje?!?
Ovim putem još jednom zahvaljujem Dragecu za sve što je učinio za mene (do sad ti dugujem već gajbu piva!!!). Živio!
Inače, Dragec, ovo ti je BUNIKA:






Pretprošlog petka došla nam je teta Frances u posjetu (obrisala je svoj blog, znate li?), pa smo bili oduševljeni svi odreda, a još nam je i donijela poklone od kojih bih istaknuo pet različitih vrsta piva (s maturalca iz Češke!!!), koje vrlo vjerojatno neću imati srca popiti: ipak je to draga uspomena. Frances je donijela i svoju novu gitaricu, akustičnu Ibanez Talman, kojoj smo tražili mane i prednosti, te na kraju zaključili da je prilično dobra gitara, i k tome još i ozvučena! Onda sam Frances još i uspio nagovoriti da nešto odsvira i otpjeva, i svirala nam je "Wish You Were Here", "Have You Ever Seen The Rain" i jednu svoju pjesmu za koju je sama napisala riječi i melodiju, te je u mojim očima porasla još više, ako je to moguće. Onda sam joj ja puštao svoje snimke, pa smo se lijepo i od srca nasmijali. (Sad znate i zašto se bacam u produkciju.)
Možda i nije najbolje vrijeme, ali iskoristit ću priliku da najavim glazbenu suradnju s tetom Frances, čiji će se rezultat moći čuti na ovom blogu. No, to je zasad samo projekt, pa ćemo ga kao dobro vino ostaviti da malo odleži prije konzumacije. Uglavnom, nije poput ostalih stvari koje ste dosad ovdje mogli čuti.
Frances je navečer morala ići na vlak, pa je zakasnila budući da smo kasno krenuli, a na kolodvoru ju je čekao Ifča (njen dečko!), pa smo onda otišli na parkiralište iza KULT-Caffea, gdje su svirali The Master Bators, i proveli sat i pol u dobroj glazbi: starom rocku i ponešto novijih stvari, među kojima i iznenađenja poput "Killing In The Name Of" od RATM. O dotičnom bendu već ste mogli čitati na ovim stranicama, a reći ćemo samo da se radi o četveročlanoj ekipi koja vrlo dobro svira rock-obrade, s pomalo čudnim (čitaj:egocentričnim) pjevačem, kojeg to ipak ne sprječava da se dobro zabavi i svoj doživljaj glazbe prenese na publiku.
Nakon završetka, Frances i Ifča otišli su na svoju stranu ,a ja na svoju - doma.
Hvala još jemput, Frances i Ifča!




Ne znam jesam li pisao već o Lovrinom i svom rođendanu..?
Ugl, došlo nam je puno dragih ljudi i poneko dijete, zatrpali nas poklonima, a mi njih hranom, i mislim da nam je svima bilo ugodno i zabavno. Bili su i moji Grgići iz Novske, a fotke koje sam snimio čekat će neka bolja vremena za objavu. Možda samo jedna?..
Hvala svima još jednom!




A sada o mom sve rjeđem pojavljivanju na blogu i povremenim komentarima koji vas znaju ostaviti bez teksta...
Otkad se Marija zaposlila, teško je (ili: nemoguće!) preko dana naći vremena za bilo što drugo osim Lovre i kućanskih poslova, a kad padne noć i Lovru spremimo na spavanje, već smo preumorni za bilo što, pa čak i za
seks ili surfanje po netu. Pročitam ja većinu vaših postova, ali ih jednostavno nemam snage komentirati.
Nadam se da se nećete uvrijediti ili naljutiti...

Big_Mistake: sad znaš zašto sam čudan (čudniji no inače!).
Blackwinged: mislim da je smajlić pored tvog linka idealan za virtualnu osobu koja je imala nekoliko ekstremnih nestanaka i ponovnih pojavljivanja u blogosferi. Ovaj posljednji mi je totalni šok u odnosu na prethodne, ali te volim - zato takav smajlić. Žišku?
Beatelsica: vidio sam blog od PUNČKI već kad si stavila link prvi put, ali ne stignem komentirati na sve strane.
Nažalost, snimke nisam uspio čuti, jer mi se užasno sporo učitavaju. Ipak, čuo sam da si imala dobar zvuk. Koju pedalu koristiš za overdrive?
Elektra: kad će slika???
Rudi_ŽCTIM: jel ide ta snimka već jednom???

Rudiju sam postavio izazov da snimi "Fly Away" od Lennya i objavi snimku na svom blogu, a ja ću svoju objaviti na svome. Međutim, vrijeme prolazi...

Ljudi, toliko za sada. Dosta sam vas ugnjavio, slijedećih mjesec dana odmarajte živce u iščekivanju novog posta. Pokušavam se još sjetiti nekog vica...
Da vidimo,..

Što se čuje kad policajac padne u vodu?
-GLUP!!!

Ne znam ,ne mogu se sjetiti više nijednog...
Sad je stvarno dosta. Pozdrav svima, pazite na zdravlje i mislite vesele misli!