FRAMA TRSAT

Prošle subote mi framaši sudjelovali smo u još jednom važnom događaju. Nas dvadesetak okupilo se ujutro u 9 sati na Delti. Obukli smo naše oranž majice kako bi bili prepoznatljivi, te kako bi se vidjelo da pripadamo
Frami Trsat. U autobusu je bilo vruče, no to nas nije omelo da zapjevamo koju pjesmu. Tako su se redale pjesme koje pjevamo na misi, susretu. Uz takvu opuštajuću atmosferu oko 10 sati stigli smo u Novi Vinodolski. Pred
crkvom nas je dočekao njihov župnik, a vjeroučitelj Marin Miletić je održao uvodni govor. Nakon toga smo se uputili u crkvu.
Današnja situacija koja se događa u crkvi, u vezi crkve, te razni komentari nas katolika o crkvi potaknuli su vjeroučitelja Miletića da progovori nešto na tu temu. Nakon toga smo bili podjeljeni u 6 grupa, te je svaka grupu predvodio jedan od vjeroučtelja. Zadatak nam je bio rasprava oko pitanja koje smo dobili, te upoznavanje sa članovima grupe. Sve grupe imale su slična pitanja. Da li naši postupci i grijesi mogu utjecati na druge?
Svaka grupa imala je svog predstavnika, te su predstavnici grupa na kraju iznosili dojmove iz svoje grupe.
Svi smo se složili oko dvije situacije. Ako ja vidim da netko nekome želi nešto loše učiniti a pri tome ništa ne poduzima iako sam na tom mjestu prisutan ja sam također kriv kao i onaj koji to čini.
Druga situacija koju možemo danas često vidjeti - čovjek je imao prometnu nesreću, ili mu nije dobro, pa je sjeo na pod. U tom trenutku većina nas se pravi kao da se ništa ne događa i prođe pokraj te osobe bez da mu priđe i upita kako vam mogu pomoći?
Lijepo je što smo se mi mladi složili oko toga i što ćemo u takvim situacijama pomoći drugima i biti primjer ostalim ljudima koji takve situacije samo promatraju. Nakon ove rasprave imali smo sat vremena slobodno, pa se većina mladih uputila na korzo na piće. u 13.30 sati bila je misa koju je predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić. Bilo je lijepo vidjeti punu crkvu mladih. To se uistinu rijetko događa, no eto ima još uvijek mladih koji su spremni doći na ovakve događaje i pokazati da im je stalo do crkve i Krista.
Poslje mise uputili smo se u društveni dom gdje su nas dočekali sokovi i sendvići. Nakon zakuske počeo je zabavni-glazbeni program. Par njih iz Rijeke otpjevali su nam par pjesama, a nakon toga su išle karaoke. Opet je vjeroučitelj Miletić preuzeo mikrofon te je krenula pjesma. Thompsonove pjesme Ivane Pavle II, Geni kameni, Lijepa li si, Neću izdat ja u izvedbi vjeroučitelja Marina Miletića večinu su podigle na noge u dvorani. Raspjevani i okrepljeni duhovnom hranom uputili smo se u Rijeku. Na povratku je naš bus imao klimu, no ni to nas nije omelo da zapjevamo koju framašku pjesmu jer smo vesela družina.

post napisao: Domagoj Brozičević

Rano subotnje jutro, skupina mladih sabrani u molitvi oko vozila pobudili su pažnju zbunjenih prolaznika ispred Aule koji su se vraćali sa jutarnje Sv. Mise. Naime, ti prolaznici nisu znali da su promatrali trsatske framaše koji su se zajednički pomolili za uspješnu duhovnu obnovu, te simbolički zaokružili jedno vozilo pozivajući Svevišnjeg na blagoslov cijelog puta, boravak i povratak svojim kućama sa duhovne obnove.
Dakle, tog ranog subotnjeg jutra framaška karavana (5 dubkom puna vozila :)) krenula je polako prema našem cilju: Čabru, mirnom i pitomom gradiću koji je bio naš privremeni dom i mjesto održavanja naše duhovne obnove.
Nakon kračeg puta po vijugavim cestama, stigli smo do našeg odredišta gdje nas je dočekala topla dobrodošlica naših domačina, časnih sestara Marije Pomočnice (od Sv. Don Bosca) sestra Adela, sestra Elizabeta i sestra Dragica . . .
Program duhovne obnove počeo je sa jutarnjom molitvom, nakon koje su uslijedila predavanja našeg duhovnog asistenta fra Zorana sa prigodim temama - razmišljanja o zajedništvu i poimaju vjere. Sigurna sam da nisam bila jedina, dok sam slušala riječi fra Zorana, koja je u svom srcu preispitivala i preslagivala dojmove o značenju zajedništva i važnosti vjere u našim, još nadasve mladim, životima.
Potom je uslijedio rad u parovima koji se zasnivao na učvrščivanju najvažnijeg elementa u životu našeg bratstva, a to je zajedništvo uklanjanjem (eventualnih) nesporazuma koje smo imali s našom braćom i sestrama po Kristu. Samim time što su nam oni darovani, od velike je važnosti upravo sklad i sloga u brastvu, i vođeni tom mišju vjerujem da su svi iskoristili te trenutke i ohrabrili se otvoriti svoja srca i otvoreno reci ono što ih je tištilo. To možda nisu velike stvari, ali su dovoljno znamenite da unesu nemir, te je stoga od iznimne važnosti bio upravo ovaj rad u parovima, a sudeći prema kasnijim reakcijama, isti je imao poveći uspjeh.
Najsvečaniji trenutak naše duhovne obnove bila je večernja Sv. Misa sa našim fra Zoranom (to je bila naša prva misa koju je on predvodio za nas framaše od kada je postao naš duhovni asistent :) ). To je bila nadasve posebna misa, na kojoj se moglo osjetiti naše zajedništvo i povezanost s Kristom u tom presvetom sakramentu Euharistije. Međutim, upravo nakon mise smo uvidjeli koliko nam nedostaje i koliko nam je doista potrebna jedna zajednička misa za nas framaše koju bi redovito predvodio duhovni asistent, odnosno naš fra Zoran. Zatim je slijedilo klanjanje pred Presvetim . . . nažalost to vam ne mogu opisati riječima, koliko je bilo lijepo i koliko nas je sve to skupa dojmilo, tako da jednostavno mogu reći da je bilo . . . neopisivo prekrasno. Kao kruna večeri bio je trenutak kada smo posvetili svoje mlade živote Bezgriješnom Srcu Presvete Djevice naše Majke, darujući joj svoju mladost za trijumf Njezinog Bezgrješnog Srca u svijetu.
Slijedećeg jutra nakon doručka, pridružili smo se župljanima na njihovoj redovnoj Sv. Misi, koju smo animirali pjevanjem. Poslije mise je uslijedio još jedan rad u parovima pod nazivom ''Shvati me da me možeš bolje voljeti'' kojemu je bio cilj još bolje međusobno upoznavanje framaša. Po završetku iste, uslijedile su riječi zahvale našim domačinima te zahvalna molitva prije povratka.
Nadam se da će duh ove duhovne obnove ostati još dugo prisutan, te će tinjati u svim srcima svakodnevno obogačujući naš plam Vjere . . .


post napisala: Dolres Turkalj

P.S. Fotkice stižu čim ih skupimo!