Ne nije šala, Zagreb prije nove godine i blagdanskog shoping ludila nije dobio već ima jednu novu tradiciju na filmskom obzoru. Je to nije šala, to je Festival nevidljivog filma koji će početi sa svojim ugošćavanjem svih filmofila namjernika u gradu podno sljemenskih obronaka od danas pa slijedećih nekoliko dana. Ove godine je tema festivala Eros i politika.
Tako ću ukratko običnom gledatelju probati približiti ovu više reviju a manje festival da ne izazivam prevelika "talasanja" u nefilmski sklonim krugovima koji u zadnje vrijeme sve više smjelo podižu glas na broj festivala koje imamo na tlu mile na Hrvatske.
Dakle koliko sam ja uspio shvatiti u moru nepoznatih imena koji ću sa neskrivenom radošću otkrivati u danima koji slijede riječ je o još jednom specijaliziranom festivalu/reviji koji tematizira nešto slično 25 fps-u, dobro ne potpuno identično ali nešto vrlo slično. Ono što mogu iz najave razaznati očekuje nas tjedan nezavisnog, avangardnog, naravno i eksperimentalnog i manjinskog filma. Možda najbolje objašnjenje ide za tim da su to svi filmovi koji imaju manjak pažnje u ovim godinama uskrisivanja komercijalnog i umjetničkog filma (iako se ne mogu baš složiti da je umjetnički film toliko propulzivan i širkoprodirući kao općekonzumerski). Projekt nastoji takozvani marginalni film i filmsko mišljenje o tom kako se misli prosječnom gledatelju nevidljivijem i nedostupnijem području svijeta filma (dakle ja bih tu rekao umjetničkog filma i nezavisnog mišljenja) staviti, da se tako izrazim, na svjetsku kartu filma i kao rezultat toga ravnopravno prikazati sve filmske vrste i filmove u njihovim različitim stanjima i oblicima (dobro vjerojatno montiranim, a ne "sirovim stanjima"). Dakle festival je to vizije raznih filmskih umjetnika, kritičara i općenito zaljubljenika u ovu formu umjetničkog izražavanja.
Kažu da je ovogodišnja tema festivala sam bitak filma, dakle ove godine ovaj "nevidljivi festival" nas vraća na same prapočetke filma koji su nazvali pomalo prepoetično: Odnosom erosa i politike.

Na programu će biti u selekciji Nicole Brenez predstavljena europska i američka filmska avangarda, fokusirajući se na igrane i eksperimentalne filmove Petera Whiteheada i Anthonyja Sterna, vodećih pripadnika europske i američke umjetničke pop-revolucije krajem 1960-ih. Nadalje u selekciji eminetnog austrijskog filmologa i direktora bečkog filmskog muzeja Alexandera Horwatha, vidjeti ćemo tridesetak kratkih filmova od rane povijesti do suvremenih eksperimenata o kako u impersumu kažu odnosima filma, tijela, žudnje i politike među čijim su autorima, između ostalih, Apichatpong Weerasethakul, Jean Rouch, Forugh Farrokhzad, Peter Kubelka, Maya Deren, Sanja Iveković, Charles Chaplin, Fernand Léger, Lisandro Alonso, Chantal Akerman, Gerd Conradt, Dietmar Brehm, Hamlet Hovsepian, Jósef Robakowski te mnogi drugi ...

Filmski programi počinju svakodnevno od 16 sati, a ulaz na sve projekcije je besplatan.




Na programu su slijedeći filmovi:


NEDJELJA, 30. 11. - KINO SC, Savska 25

Prvi dan: I comme Idée


16:00 MIKROMUTACIJE U CRNOJ DVORANI TEATRA &TD:

GO HIRASAWA, KOJI WAKAMATSU


17:00 ALEXANDER HORWATH: MULTIFLEX #3: We Must Move Fast

(oko 90 min) )


1. Jean Rouch, Les Maîtres fous, 1955 // 35mm, zvuk, boja, 30 min

2. Ernst Schmidt Jr., Bodybuilding, 1966 // 16mm, zvuk, boja, 9 min

3. Chantal Akerman, Saute ma ville, 1968 // 35mm, zvuk [bez dijaloga], crno-bijeli, 13 min

4. Gerd Conradt, Farbtest Rote Fahne, 1968 // 16 mm, bez zvuka & glazba s vrpce, boja, 12 min

5. Józef Robakowski, Idę… (I’m going...), 1973 // 35mm, zvuk, crno-bijeli, 3 min

6. Hamlet Hovsepian, Untitled 1 (Hairwashing, bald head from behind, close-up yawning man, and woman gnawing her fingernails), 1975 // 16mm, bez zvuka, crno-bijeli, 11 min

7. Sanja Iveković, Personal Cuts, 1982 // Beta, zvuk, boja, 4 min

8. Apichatpong Weerasethakul, Anthem, 2006 // 35mm, zvuk, boja, 5 min


(program Multiflex u suradnji s projektom East Dance Academy)


19:00 - 20:00 MIKROMUTACIJE (radio SC)


20:00 PRVO OTVORENJE FILMSKIH MUTACIJA:

GO HIRASAWA: CINEMA = MOVEMENT: KOJI WAKAMATSU

1. Koji Wakamatsu, United Red Army, 2007 // 35mm, zvuk, boja, 190 min


23:00 MIKROMUTACIJE (radio SC)











PONEDJELJAK, 1. 12. - KINO TUŠKANAC, Tuškanac 1

Drugi dan: Z comme Zigzag


16:00 ALEXANDER HORWATH: MULTIFLEX #4: TO SEE THE SIGNS OF LIFE (oko 80 min)


1. Maya Deren & Alexander Hammid, Meshes of the Afternoon, 1943 // 16mm, zvuk, crno-bijeli, 14 min

2. Helen Levitt, In the Street, 1944/1952 // 16mm, zvuk, crno-bijeli, 16 min

3. Forugh Farrokhzad, Khaneh siah ast (The House is Black), 1963 // 35mm, zvuk, crno-bijeli, 20 min

4. Sanja Iveković, Instrukcije br 1, 1976 // Beta, video [performansa], bez zvuka, crno-bijeli, 6 min

5. Lisl Ponger, Semiotic Ghosts, 1991 // 16mm, zvuk, boja, 17 min

6. Rebecca Baron & Douglas Goodwin, Lossless #2, 2008 // video, zvuk, crno-bijeli+boja, 3 min


(program Multiflex u suradnji s projektom East Dance Academy)


18:00 NICOLE BRENEZ: EROS+POLITICS #1: CAROLE ROUSSOPOULOS (oko 65 min)

1. Carole Roussopoulos, Jean Genet parle d'Angela Davis, 1970 // video, zvuk, crno-bijeli, 10 min

2. Carole, Roussopoulos, FHAR, 1971 // video, zvuk, crno-bijeli, 26 min

3. Carole Roussopoulos, SCUM Manifesto, 1976 // video, zvuk, crno-bijeli, 26 min


19:00 - 19:30 NINOVA KUHINJA


19:00 - 20:00 MIKROMUTACIJE (radio SC)


19:30 DRUGO OTVORENJE FILMSKIH MUTACIJA:

GO HIRASAWA: CINEMA = MOVEMENT #2: KOJI WAKAMATSU

1. Koji Wakamatsu, Ecstacy of the Angels, 1972 // 35 mm, zvuk, boja, 89 min


20:45 - 21:30 MIKROMUTACIJE (radio SC)


21:30 NICOLE BRENEZ: EROS + POLITICS #2: "REVOLUTION IS SEXY": PETER WHITEHEAD (oko 85 min)

1. Chaab Mahmoud, Il y avait des ręveurs, 2007 // Beta, zvuk, boja, 20 min

2. Peter Whitehead, Wholly Communion, 1965 // 35mm, zvuk, crno-bijeli, 33 min

3. Peter Whitehead, Pink Floyd London ’66 -‘67, 1967 // Beta, zvuk, crno-bijeli+boja, 30 min


23:00 MIKROMUTACIJE (radio SC)




UTORAK, 2. 12. - KINO TUŠKANAC

Treći dan: R comme Résistance


16:00 GO HIRASAWA: CINEMA = MOVEMENT #3: MASAO ADACHI & KOJI WAKAMATSU

1. Masao Adachi & Koji Wakamatsu, Red Army/PFLP: Declaration of World War, 1971 // 16mm, zvuk, crno-bijeli, 71 min


18:00 FILMSKE MUTACIJE 2009: HARUN FAROCKI

1. Harun Farocki, Respite, 2007 // Beta, zvuk, boja, 40 min


18:40 - 19:30 MIKROMUTACIJE (radio SC)


19:30 GO HIRASAWA: CINEMA = MOVEMENT #4: KOJI WAKAMATSU

1. Koji Wakamatsu, Embryo Hunts in Secret, 1966 // 35mm, zvuk, crno-bijeli, 72 min


20:45 - 21:00 MIKROMUTACIJE (radio SC)


21:30 NICOLE BRENEZ: EROS + POLITICS #3: "REVOLUTION IS SEXY": PETER WHITEHEAD

1. Peter Whitehead, The Fall, 1967 // Beta, zvuk, crno-bijeli+boja, 120 min


23:00 MIKROMUTACIJE (radio SC)







SRIJEDA, 3. 12. - KINO TUŠKANAC, Tuškanac 1

Četvrti dan: E comme Enfance


16:00 MIKROMUTACIJE U KINU TUŠKANAC


17:00 ALEXANDER HORWATH: MULTIFLEX #1: OUR BODIES MAY BE STRAINED (oko 85 min)


1. Gaumont Co., Meissner Portellan! Lebende Skulpturen der Diodattis im Berliner Wintergarten, 1910 // 35mm, bez zvuka, boja, 2

2. Pathé Freres, Les Chiens Savants, 1907 // 35mm, bez zvuka, crno-bijeli+boja, 5 min

3. Segundo de Chomón, Sculpteur moderne, 1908 // 35mm, bez zvuka, crno-bijeli, 7 min

4. Charles Chaplin, A Film Johnnie, 1914 // 35mm, bez zvuka, crno-bijeli, 10 min

5. Fernand Léger, Ballet Mécanique, 1924 // 35mm, bez zvuka, crno-bijeli, 20 min

6. Joseph Cornell, Rose Hobart, 1937 // 16mm, zvuk, boja, 12 min

7. Charles Ridley, Germany Calling [Lambeth Walk], 1941 // 35mm, zvuk, crno-bijeli, 2 min

8. Peter Kubelka, Adebar, 1957 // 35mm, zvuk, crno-bijeli, 1 min

9. Sanja Iveković, Meeting Point, 1978 // Beta, video [performansa], zvuk, boja, 6 min

10. Dietmar Brehm, Roter Morgen, 1990 // 16mm, zvuk, boja, 4 min

11. Norbert Pfaffenbichler, Mosaik Mécanique, 2008 // 35mm, zvuk, crno-bijeli, 9 min, CinemaScope


(program Multiflex u suradnji s projektom East Dance Academy)


18:30 - 20:00 MIKROMUTACIJE (radio SC)


19:30 PROGRAM NICOLE BRENEZ: EROS + POLITICS #4: "REVOLUTION IS SEXY": ANTHONY STERN (oko 80 min)

1. Anthony Stern, Baby, Baby, 1965 // 16mm, video, zvuk, crno-bijeli, 12 min

2. Anthony Stern, San Francisco, 1968 // 16mm, video, zvuk, boja, 15 min

3. Anthony Stern, Wheel, 1969 // 16mm, video, zvuk, boja, 17 min

4. Anthony Stern, Ted Berrigan, 1970 // 16mm, video, zvuk, crno-bijeli, 23 min

5. Anthony Stern, Sadia Sadia, Stephen W. Tayler, San Francisco Redux, 2008 // video, zvuk, boja, 10 min



22:00 PROGRAM NICOLE BRENEZ: EROS + POLITICS #5: "REVOLUTION IS SEXY": PETER WHITEHEAD

1. Peter Whitehead, Niki de Saint Phalle, Daddy, 1973 // Beta, zvuk, 75 min


23:15 MIKROMUTACIJE (radio SC)






ČETVRTAK, 4. 12. - KINO TUŠKANAC

Peti dan: XY comme Inconnues


16:00 MIKROMUTACIJE U KINU TUŠKANAC: ANTHONY STERN


17:00 GO HIRASAWA: CINEMA = MOVEMENT #5: MOTOHARU JONOUCHI (oko 70 min)

1. Motoharu Jonouchi, Wols, 1964 // 16mm, zvuk, crno-bijeli, 18 min

2. Motoharu Jonouchi, The Mass Collective Bargaining at Nihon University, 1968 // 16mm video, zvuk, crno-bijeli, 21 min

3. Motoharu Jonouchi, Gewaltpia Trailer, 1969 // 16mm, zvuk, crno-bijeli, 13 min

4. Motoharu Jonouchi, Shinjuku Station, 1974 // 16mm, zvuk, crno-bijeli, 14 min


18:30 - 19:00 MIKROMUTACIJE (radio SC)


18:30 - 19:00 NINOVA KUHINJA


19:00 ALEXANDER HORWATH: MULTIFLEX #2: BUT IN THIS World (oko

95 min)

1. Albert Sackl, Vom Inne; von aussen, 2006 // 16mm, bez zvuka, boja, 21 min

2. Lisandro Alonso, La Libertad, 2001 // 35mm, zvuk, boja, 73 min


(program Multiflex u suradnji s projektom East Dance Academy)


21:00 - 21:30 MIKROMUTACIJE (radio SC)


21:00 PRVO ZATVARANJE FILMSKIH MUTACIJA

GO HIRASAWA: CINEMA = MOVEMENT #6: YOSHISHIGE YOSHIDA

1. Yoshishige Yoshida, Eros + Massacre, 1969 // 35mm, zvuk, crno-bijeli,

165 min


23:45 MIKROMUTACIJE (radio SC)






PETAK, 5. 12. - KINO SC, Savska 25

Šesti dan: D comme Désir


16:00 - 17:00 MIKROMUTACIJE U KINU SC:

1.Gilles Deleuze, Claire Parnet, Pierre-Andre Boutang, L'ABÉCÉDAIRE:

D comme Désir, 1996 // video, zvuk, boja, 28 min


17:00 GO HIRASAWA: CINEMA = MOVEMENT #7: MASAO ADACHI

1. Masao Adachi, AKA. Serial Killer, 1969 // 35mm, zvuk, boja, 86 min


19:00 - 20:00 MIKROMUTACIJE (radio SC)



20:00 DRUGO ZATVARANJE FILMSKIH MUTACIJA

GO HIRASAWA: CINEMA = MOVEMENT #8: MICHIO OKABE

1. Michio Okabe, Crazy Love, 1968 // 16mm, zvuk, crno-bijeli, 97 min



22:00 GO HIRASAWA: CINEMA = MOVEMENT #9: NAGISA OSHIMA

1. Nagisa Oshima, In the Realm of Senses, 1974 // 35mm, zvuk, boja, 110 min


24:00 MIKROMUTACIJE U CRNOJ DVORANI TEATRA &TD



... ako nekome nije jasno iz ovog mog skraćenog tumačenja i razaznavanja skrivenog u onome što sam dobio uime programa svakako upućujem da se obrati nekome od organizatora. Vjerujem da će vas srdačno dočekati i pokušati vam objasniti svoju viziju koju su imali pri izradi programa samog festivala. Dakle iako je film opsjena a u nazivu festivala imamo riječ NEVIDLJIVO ... ovdje će se ipak prikazivati filmovi a neće tijekom projekcija platno biti bijelo tj. prazno.:)
Vidimo se!

... izašao je novi izuzetno dinamičan i reklo bi se intrigantan trailer. 'Ko će sad dočekat premijeru ST-a?

Bilo je samo pitanje dana kada će se netko sjetiti da organizira nešto što se zove revija bosanskog filma. Izbor je zanimljiv iako tu poneki film po mojem ćefu nedostaje, no izbor je uvijek težak čak i kad se radi o proslavljenim probiračima kao što je u ovom slučaju Đelo Hađiselimović. Dakle većina najhvaljenijih, najnagrađivanijih filmova koji su nastali u toj državi su na repertoaru. Jedino mislim da se Nemanja i još neki iz filmski djelatnici ne bi složili sa stavljanjem na popis jedne takve veličine kao što je Kusturica, ali tada se on još zvao Emir, i bilo je to jedno drugo doba, a već je snimao nevjerojatno izvanredne filmove i naravno sa filmovima "Otac na službenom putu" i "Sjećaš li se Dolly Bell", s kojim je doslovno kao bagerom probio barijere na festivalima i krenuo u pobjednički pohod koji traje i dan danas, najavio jednu filmsku karijeru koja se na ovim balkanskim bespućima ne pamti. Dovoljno je reći da kad se razgovara sa nekim ljudima koji su pasionirani pratitelji filmske umjetnosti da kad me pitaju od kud sam i prije nego u asocijativnom nizu na ove prostore izuste Dubrovnik ... kažu Emir Kusturica. On će uvijek biti za filmske hladnoglave realiste biti režiser par excellanse, ali i nažalost i jednako sporan i svojatan kao recimo Ivo Andrić. Dakle moje skromno mišljenje je da je to definitivno najjači i najkompletniji film na repertoaru uz dužno poštovanje ostalim režiserima.
Filmovi su na repertoaru kina Europa i ulaz je besplatan te stoga zovem sve ljubitelje filma da pogledaju na velikom platnu konkretne filmove jer studijski, komercijalni filmovi Hollywooda koji su na programu ostalih kina jednostavno (čast iznimkama) ne zavređuju vašu pažnju niti izbijanje vaših tridesetak kunjerosa. Nisam prije objavio program no ovih zadnjih nekoliko dana svakako se isplati vidjeti Oscarom ("Ničija zemlja") , Zlatnim medvjedom ("Grbavica") te Zlatnom palmom ("Otac na službenom putu") ovjenčane ove izvanredne filmove. Oni su kao što se u cirkuskoj najavi počesto kaže: ... samo tu ovih u našem gradu. Ovo je ponuda koja se stvarno isplati i ne bi smjela zaobići.

Raspored programa:

Srijeda, 26.11.2008.


17,00 Miris dunja, r. Mirza Idrizović, 1983., 97min ¸


20,00 U kafani, r. Vefik Hadžismajlović, 1969., 8min

Otac na službenom putu, r. Emir Kusturica, 1985., 136min



Četvrtak, 27.11.2008.


17,00 Gluvi barut, r. Bata Čengić, 115min


20,00 Palio sam noge, r. Srđan Vuletić, 1993., 10min

Grbavica, r. Jasmila Žbanić, 2006., 90min




Petak, 28.11.2008.


17,00 Sve džaba, r. Antonio Nuić, 2006., 94min


20,00 10 minuta, r. Ahmed Imamović, 2002., 10min

Ničija zemlja, r. Danis Tanović, 2001., 98min



... spomenuo sam da nešto na popisu fali pa da ne bi bilo nismo znali.:)
Vidimo se!

... priča o Riveru Pheonixu i velikoj mladenačkoj američkoj filmskoj zvijezdi nikako da mi ispari iz glave. Momak je to koji je rođen u obitelji "djece cvjeća" a brat mu je danas proslavljeni glumac Joaquin (Leaf) Phoenix ... koji je napustio ovih dana svijet glume i kani se posvetiti glazbi (osim njega sestre su mu: Summer Phoenix, Rain Phoenix i Liberty Phoenix). Pričam ovo jer ovaj film o najvažnijoj stvari na svijetu priča priču možda i o njegovu životu. Druga je stvar da je sam pjevao pjesme u filmu sa svojom tadašnjom, i kako će biti zadnjom, djevojkom Samanthom Mathis (koja nije za razliku od Sandre Bullock i Dermota Mulroneya iskoristila ovaj film za svoj proboj u svijet filma već glumi po TV filmovima), a koencidencija je da eto sada i njegov brat nakon izuzetno uspješna filma "Walk the Line" o legendi rocka Johna Casha kani se posvetiti kao što napisah ... glazbi. Nekako u obitelji Pheonix teku rijeke nemirnog duha koji čezne za lutanjem u umjetničkom izričaju.
Pak ovaj film je film o ljubavi, o onome u što vjerujem, a isječak iz filma je prekrasna pjesma koja je poslužila glavnom liku filma kao odličan način upucavanja (a možda i samom Riveru kad je u pitanju bila Samantha), no još je puno zanimljivih dijaloga kojima obiluje ovaj zanimljiv film žanra koji zadnjih godina dobiva ponovo na zamahu. Osobno mi je najzanimljivija bila "legend" koju priča u pickupu James Wright Mirandi Presley ne bi li ju nagovorio na brak. Riječ je o zanimljvom irskom običaju gdje se ljudi mogu vjenčati i onda na taj isti dan slijedeće godine dana nakon probnog roka razvesti se, raskinuti bračne zavjete na način da tri puta ponove na glas da se razvode.:)

.. jučerašnji dan na One Take bio je obilježen nevjerojatnom gužvom. Bez krzmanja ovakvu gužvu nisam vidio dugo na nekom festivalu. Da li su to Zagrepčani prihvatili Europu i događanja u tom kinu kao fensi-šmensi mjesto ... ne znam. Naime u kinu navečer nije bilo mjesta te se sjedilo po stepenicama na kraju redova. Ljudi su to većinom koji rijetko pohode kino jerbo ono što se moglo vidjeti tijekom svečane večernje projekcije je kontinuirano izlaženje tijekom svih projekcija iz kina Europa. Ovo je ona forma na kojoj ne bih nikom preporučio da se baš mora naslikavati uz Meritas i Jelenu Radan kako bi se našao na Ekškluživu ili nekoj drugoj ekškluživnoj emisiji hrvatskih nam dalekovidnica. Naime bio sam prije otvorenja na projekciji u kinu Tuškanac gdje je bilo osjetno manje gledatelja zbog programa koji ima izuzetno zahtjevnu formu (sve mora biti snimljeno u jednom jedinom neprekinutom kadru). Osim što iziskuje (i iskušava granice) strpljenje gledatelja, još je i zahtjevno. Unatoč svemu meni se od prikazanog dopalo svega nekoliko filmova (ovo s punom odgovornošću izjavljujem, svjestan da ću izazvati sablazan nekih kolega kojima su probijene granice strpljenja),a to su prije svega nekoliko filmova glavnog programa: "Eleven", "Gondola", "O ljudima i psima", "Rearview" i "With the a little patience".
Redom su to filmovi koji donekle imaju glavu i rep, a definitivno najbolji film je bio novozelandski "Gondola". Film ima smisla i ima ono što je izmučenim umovima ljudi koji dolaze gledati konkurenciju na fest najpotrebnije, to je humor. Riječ je o dvoje ljudi koji se voze gondolom negdje u "međuzemlju" i započinju neobvezan razgovor. Razgovor započinje naravno ... muška strana. Žena je zgodna i dovoljan magnet za zametak upucavanja. On otvara "vrhunski", komentarom kako se eto tako on voli počesto voziti gondolom na to "nama nepoznato brdo" (sasvim je suvišno da se zna ime brda).
I onda ona provaljuje... konstatacijom kako ju je on deflorirao, na što će momak da mu je to bio jedan od onih vrhunskih seksualnih događaja (nadajući se još jendnoj prilici... naravno). Djevojka odgovara da ga pamti, ali da joj nije bilo dobro. Pa kako? Eto tako nije htjela i bila mu je rekla da neće. Muškarac se zblenuo te je naglo porasla temperatura u kabini. Nakon par minuta on će njoj:"... ti me zajebavaš?", na što ona potvrdno odgovara. Nedoumicu oko istine ili tek usputne zajebancije da se prebije vrijeme u gondoli produžuje sam režiser kadrom koji ne staje nakon njene navodne potvrde.
Eleven je bio prvi film večeri koji sam vidio i svojim me statičnim kadrom u kojem se sve dešava pomalo zaintrigirao jerbo nisam bio na čistu radi li se o animiranoj pozadini i likovima koji su bili zbog HD snimke preplastični. U filmu se radi o pljački koja završava tragično po njene protagoniste. Bila je to jedna zanimljiva intervencija gdje se priča kao na pozornici odvija u jednom statičnom kadru u kojeg kao u kazalištu upadaju dalji glumci.
Možda najprovokativniji film je bio O psima i ljudima koji je vrlo brutalni dokumentaristički i osobno bih ga nazvao slučajni prikaz naše urbane stvarnosti. Naime u gradu prenapučenom ljudima i njihovim ljubimcima doslovno nam kućni ljubimci vrše nuždu podno naših prozora. Autor možda nehotice ili namjerno u nekoj vrsti sačekuše hvata u kadar svoje kamere psa i njegovog gazdu u trenutku kad pas krene vršit nuždu. Gazda ne kupi ostatke nužde svojeg povelikog psa već govna nogom šuta uz ... gdje bi drugdje, prozor zgrade na vrhu koje se nalazio naš vjerni dokumentarist urbane nam stvarnosti.
U prepunoj dvorani kina Europa dočekali su nas tri filma iz konkurencije i jedan dugometražni film "Penelopa" koji je rađen u australsko-hrvatskoj koprodukciji. Taj film je izuzetno loš,no ja sam se osobno na projekciji zabavio, ali to je više do mog izuzetno motiviranog sugovornika. Pogledao sam ga do kraja i moram reći da film je vizualno jako privlačan, no to nije razlog zbog kojeg ja idem u kino i nije mi jasno zašto je ovo završilo na projekciji prvi dan. Druga zamjerka je sam projektor koji je većinu gledatelja onemogućio u praćenju filma zbog svojeg bučnog hađenja i svjetlosti koju ju je emitirao pri tom (nije riječ o vatri već o svijetlu). To je loše rješenje natjeralo podosta publike na negativne komentare i na odlazak iz kina. Dakle loše rješenje sa tim projektorom... ma kolko on god bio zadnji krik tehnike. Gluma u tom filmu je katastrofalna, a i ono što se time poručivalo je nemjerljivo jednako katastrofično loše, ostaje mi još jedan upitnik a to je zašto je publika ostala gledati do kraja taj nemušti film (ja znam zašto sam ostao ali pobogu većina je na neki način mazohistički uživala u režiserskim papazjanijama. Čemu?).
Osim tog filma bila su i ta tri kratka filma u jednom kadru. Zadnji iako na neki način zanimljiv tehničkim intervencijama (naime kamera je bila u konstantnom pokretu po zemlji i zraku) pred kraj zabrljana preočitim pojavljivanjem krana i kamere s visećim kamermanom u zraku razbila u paramparčad krhku, ali ipak opsjenu ovoga filma. Pri film "With the a little patience" je odličan izdanak mađarskog filma koji ima uspješne kratkometražne izdanke. Ne jednom su mađarski filmovi odnašali nagrade na Tabor film festivalu, a i koliko se sjećam i na One takeu su imali uspješna prikazivanja. Dakle, ovaj film govori nam o ženi koja radi u nekoj baraci u za pretpostaviti u nekakvom logoru, kasarni. Kamera je pripovjedač i ona nam sekundu po sekundu otkriva sablasnost mjesta na kojem radi ta iscrpljena djevojka. Naime riječ je konc logoru. Izvrsna ideja koja je dovoljnih par koraka ispred gledatelja u razotkrivanju strašne tajne mjesta radnje.

... je online, no čim izađe službena online verzija a ne ova snimljena u kinu u USA, stiže na film.blog.

Dakle nastavlja se u kinu Tuškanac ciklus Iberoameričkog filma, kojeg kako nam marni djelatnici HFS-a na svojoj web stranici i najavljuju, obuhvaća manje razvikane angažirane prosječnom gledatelju nazovimo to uvjetno "nevidljive sineaste", ali i jednako tako uvjetno govoreći i neafirmirane i nama skoro pa potpuno nepoznate kinematografije poput one čileanske ili peruanske ne računajući na onu argentinsku (čija treća generacija Martel, Alonso, Fenderik, Pineiro nešto boljeg "zvjezdanog filmskog statusa") koja je doživjela veliki uzlet još u devedesetima što se povezuje s naglim procvatom filmskih škola pa su tako primjerice brazilski zaoket ulijevo ubrzo počeli slijediti i njegovi susjedi. Teme koje se obrađuju u filmovima su izuzetno angažirane i kreću se od od terora marketinške elite za agresivnog neoliberalizma (Dot.Com). No koliko sam ja recimo upoznat sa brazilskom kinematografijom za suditi je da je riječ o dobrim utjecajima koji idu iz zemlje "Reda i napredka" te za očekivati je da će vas pojedini filmovi izuzetno iznenaditi prikazanim sadržaje.

Filmovi u ciklusu:

nedjelja, 16.11.2008 u 19h.
Dot.com
Režija: Galvăo Teles, Luís, 2006, 103 min, Uloge: Joăo Tempera (Pedro), María Adánez (Elena), Marco Delgado (Victor), Isabel Abreu (Ana), Margarida Carpinteiro (Luisa)



nedjelja, 16.11.2008 u 21h.
Dvostruka igra
Režija: Durant, Alberto 'Chicho', 2004, 90 min, Uloge: Fernando Cayo, Katia Condos, Fabrizio Aguilar, Mari Pili Barreda, Carlos Alcántara



ponedjeljak, 17.11.2008 u 19h.
Dvostruka igra
Režija: Durant, Alberto 'Chicho', 2004, 90 min, Uloge: Fernando Cayo, Katia Condos, Fabrizio Aguilar, Mari Pili Barreda, Carlos Alcántara



ponedjeljak, 17.11.2008 u 21h.
Ponedjeljkom na suncu
Režija: de Aranoa, Fernando Leon, 2002, 113 min, Uloge: Javier Bardem (Santa), Luis Tosar (José), José Ángel Egido (Lino), Nieve de Medina (Ana), Enrique Villén (Reina), Celso Bugallo (Amador)



utorak, 18.11.2008 u 19h.
Ponedjeljkom na suncu
Režija: de Aranoa, Fernando Leon, 2002, 113 min, Uloge: Javier Bardem (Santa), Luis Tosar (José), José Ángel Egido (Lino), Nieve de Medina (Ana), Enrique Villén (Reina), Celso Bugallo (Amador)



utorak, 18.11.2008 u 21h.
Seks i ljubav
Režija: Quercia, Boris, 2003, 90 min, Uloge: Sigrid Alegría (Luisa), Boris Quercia (Emilio), Álvaro Rudolphy (Álvaro), Patricio Contreras (Jorge), María Izquierdo (Maca), Cecilia Amenábar (Elena)


srijeda, 19.11.2008 u 19h.
Seks i ljubav
Režija: Quercia, Boris, 2003, 90 min, Uloge: Sigrid Alegría (Luisa), Boris Quercia (Emilio), Álvaro Rudolphy (Álvaro), Patricio Contreras (Jorge), María Izquierdo (Maca), Cecilia Amenábar (Elena)



srijeda, 19.11.2008 u 21h.
Vlasnica prošlosti
Režija: Filho, Daniel, 2004, 84 min, Uloge: Marieta Severo (Carolina), Débora Falabella (mlada Carolina), Antônio Fagundes (Luiz Cláudio), Rodrigo Santoro (mlad Luiz Cláudio)



nedjelja, 23.11.2008 u 19h.
Vlasnica prošlosti
Režija: Filho, Daniel, 2004, 84 min, Uloge: Marieta Severo (Carolina), Débora Falabella (mlada Carolina), Antônio Fagundes (Luiz Cláudio), Rodrigo Santoro (mlad Luiz Cláudio)



nedjelja, 23.11.2008 u 21h.
Iza oblaka
Režija: Queiroga, Jorge, 2007, 86 min, Uloge: Nicolau Breyner (Miguel Salgado), Ruben Silva (Paulo), Sofia Grilo (majka), Carmen Santos (Irene), Graciano Dias (otac)



ponedjeljak, 24.11.2008 u 19h.
Iza oblaka
Režija: Queiroga, Jorge, 2007, 86 min, Uloge: Nicolau Breyner (Miguel Salgado), Ruben Silva (Paulo), Sofia Grilo (majka), Carmen Santos (Irene), Graciano Dias (otac)



ponedjeljak, 24.11.2008 u 21h.
Vučja usta
Režija: Lombardi, Francisco José, 1988, 128 min, Uloge: Gustavo Bueno (poručnik Roca), Tońo Vega (Vitin Luna), José Tejada (Gallardo), Gilberto Torres (narednik Moncada), Bertha Pagaza (Julia)


utorak, 25.11.2008 u 16h.
Vučja usta
Režija: Lombardi, Francisco José, 1988, 128 min, Uloge: Gustavo Bueno (poručnik Roca), Tońo Vega (Vitin Luna), José Tejada (Gallardo), Gilberto Torres (narednik Moncada), Bertha Pagaza (Julia)

... za kraj ove najave samo da ponovim da su karte za sve predstave 10kn.
Vidimo se!

Iako traje već par dana (od četvrtka) u CKZ Trešnjevka vas pozivam da dođete na besplatnu dobru i ne samo filmsku zabavu. Riječ je o drugom izdanju Mutavuna ili kako se zapravo zove PSSST - festivala nijemog filma.
Ovo sa mutavunom kao nazivo nije hodalo zbog uvijek prisutnih zlih jezika no izgleda da je saživio PSSST kao naziv. Inače ovo i nije festival, već je zapravo revija filmova (kako što je bilo prošle godine u nazivu i stajalo) jer iako postoje nijemi filmovi novije produkcije na programu onih više retrospektivnog karaktera. Svejedno, riječ je o izuzetno dobroj zabavi koja nije naplatnog karaktera. Dakle danas i sutra (već kako vam se svidi po programu) možete navratiti u Park stara Trešnjevka na odlični filmske klasike kao što je obnovljena verzija Krstarice Potemkin ili pak jednako znana i u filmskim krugovima cijenjena Chaplinova Potraga za zlatom.
Sam sam navratio ovih par dana na neke predstave i da osjetim bilo festivala i sa punim pravom, oduševljenjem i ponosom (ipak je riječ o mom firtlu) vam mogu prenijeti da festival ima publiku koja navraća već drugu godinu i odlično ispuni dvoranu. Nekako sam se bojao zbog karaktera festivala a i nije to RAF na koji je trešnjevačka filmski načitana publika navikla. Dakle res publicum nije podbacio.

Na programu su po preostalim danima:
Dan 3. subota, 15.11.2008.
Voditelj: Mario Kovač

19:00-20:00 Nijemi ’filmski hit’
Sergej Ejzenštejn: Krstarica Potemkin

20:10-21:00 Nijemi ’filmski hit’
F.W. Murnau & Karl Freund: Faust
muzička pratnja : Dada Jihad

ZABORAVLJENI KLASICI: Cjelovečernja YouTube selekcija u predvorju dvorane



Dan 4., nedjelja, 16. 11. 2008.
Voditelj: Davor Meštrović

19:00 – 20:00 Filmski žurnali: Žurnal Zvono i Zora magazin

20:10 – 21:00 Filmovi pristigli na natječaj
Irena Škorić: Rastanak
Josip Visković-Viski: Nemoj tamo, nemoj-tu si!
Jasmina Dupalo: Fedor i Gerta

21:10- 21:45 Charlie Chaplin: Potjera za zlatom (1925.)
muzička pratnja : Žiga Golob (bas, kalimba, ukulele, glas), Astrid Kuljanić (glas, šuškalice), Kruno Levačić (udaraljke, glas)

ZABORAVLJENI KLASICI: Cjelovečernja YouTube selekcija u predvorju dvorane

... vidimo se!

Surfajući i čitajući razne sajtove na netu sa tematikom filma naiđe se na svašta i uvijek mi je drago, i definitvno ću to posebno isticati, kad naiđem na jedan film koji nije iz mainstream branše, a kao ovaj prepun je humora. Dodao bih da su to sajtovi koji gaje "nježan odnos" spram američkih studijskih filmova i ovo je svojevrstan praznik za moje oči i dušu ispaćenu ispraznim i repetitivnim filmovima iz "Svetošumske produkcije".
Dakle predstavljam vam Ispovijedi jednog drkoša ili kako u eufemiziranoj verziji govori naslov trailera: "Confessions Of A Porn Addict" (inače film je podrijetlom iz Kanade i osvojio je nekoliko nagrada na festivalima ... tamo)

Danas u "Surovom gradu" ima alternative, ako je svijet filma u pitanju. Mislim pri tom alternative onim mainstreamovskim kino tendencijama. Osim odličnog tekućeg programa talijanskog filma u kinu Tuškanac ovog tjedna i od slijedećeg tjedna programa iberoameričkog filma te izvanrednog izbora filmova sa ZFF-a u kinu Europa + Gus Van Santov "Paranoid park", u Zagrebu u sklopu SC-a imamo još jednu filmsku poslasticu za filmske sladokusce. To je program kako iz naslova kaže kultnih filmova.
Prenašam cijeli program sa kratkim sadržajem iz direkcije programa SC-a:

srijeda, 12. 11. 2008., u 20 sati
„Pickpocket“ (1959)
Francuski redatelj Robert Bresson, veoma često je okarakteriziran kao „slikar“ filma, ujedno je i jedan od „izdajnika“ filmskog jezika, u pozitivnom smislu. Režirao je samo 13 igranih filmova, tokom perioda od 40 godina , no svi su njegovi filmovi, iako reducirani na esencijalno u slici i zvuku, od izuzetnog svjetskog autorskog značenja. Filmska kritika i teorija ih naziva „ kontroverznim , minimalističkim i radikalnim» filmskim kategorijama. Bresson je majstor manipulacije filmske naracije, krećući se na rubu narativnog incidenta. U svojim je ostvarenjima koristio samo glumačke protagoniste-amatere, koji su se po prvi puta ,(a većina od njih i nikada više) pojavili na filmu. Film «Džepar» (1959), je po mišljenju brojnih i utjecajnih filmskim teroetičara, njegovo ključno «remek-djelo».



CIKLUS „AMERIČKI AVANGARDNI FILM“
četvrtak, 13.11.2008., u 20 sati
Izbor filmova Stana Brakhagea
Filmovi američkog avangardista Stana Brakhagea, još dugo će ostati nedostižan vrhunac za mnoge autore koji u snimanju filmova, barataju isključivo svojim, samosmišljenim jezikom. Brakhage otvara niz kreativnih i estetskih pravaca, koji su rubno povezani sa slikarskim ekspresionističkim pravcem čiji je glavni predstavnik Jackson Pollock , muzičkim ritmovima , nalik na zvučne « potmule kolornosti» jazz-saksofonista Johna Coltranea i trubača Miles Daviesa. Iako će stalni izvor za snimanje svojih filmova , nalaziti u tzv. «klasičnim» umjetnostima, baletu, muzici i slikarstvu, svojim specfičnim radovima on će načiniti pomak prema nečemu što uvjetno možemo nazvati, estetičko-vizualnim-auditivnim, proučavanjem ritma.

CIKLUS KULTNIH KLASIKA
petak, 14. 11. 2008. u 20 sati
„Posljednji čovjek“ (1924)
Red. Fridrich Wilhelm Murnau
Iskusni vratar «Atlantic» hotela, veoma je odgovorna osoba, ponosna na svoj posao, u svojoj uniformi. No, jedne kišne noći, noseći težak kofer, osjeti umor te zastane na tren, kako bi se odmorio. Na nesreću, upravitelj hotela ubrzo stiže i zatekne ga , kako ne obavlja svoje redovne dužnosti. Slijedećeg dana , biva premješten u praonicu rublja, na krajnje ponižavajući način.........preneražen i posramljen, starac će pokušati pronaći smisao svojeg života.


«Posljednji čovjek» izvanrednog njemačkog ekspresionista , redatelja F.W. Murnaua, ili američki naziv «Posljednji smjeh», svojedobno je ocijenjen od strane povjesničara filma, kao iznimno hrabri avangardistički filmski pokušaj, posebno se to odnosi na sjajnu kameru i fotografiju Karla Freunda.



srijeda, 19. 11.2008. , u 20 sati
HRVATSKI AVANGARDNI FILM I VIDEO

Ivan Martinac, Antonio G.Lauer, I. Faktor
Kombinacija retrospektivnih filmova i suvremenih ostvarenja najznačajnijih prestavniha hrvatskog avangardnog filma i videa.

Danas je započela Treća smotra suvremenog talijanskog filma u Zagrebu u kinu Tuškanac,a trajati će u vremenu od 10. do 15. studenog 2008.
Ono što nam direkcija kina Tuškanac i HFS sprema jest po treći put u kinu Tuškanac u suradnji s Talijanskom federacijom kino klubova i Talijanskim kulturnim institutom reviju suvremenog talijanskog filma. Nema li bolje prilike da se osvjedočimo na licu mjesta kako danas nakon godina slave stoji suvremeni talijanski film. Organizatori su na presici se potrudili prezentirati što je bolje moguće svaki film ponaosob i tu je i naglašena ovogodišnja izrazito bogata umjetnička i tematska raznolikost. Organizatori su nas obavijestili kako će zagrebačka publika imati prilike vidjeti dva dokumentarca: Hoćemo ruže i Sto ludih Talijana u Pekingu te tri komedije među kojima treba istaknuti nagrađivani Blagdanski ručak, i nekoliko drama među kojima se ističe Opsidijan (baziran na biografiji mentalno oboljele napuljske slikarice Marije Palligiano) a na samom kraju revije imamo i jedan kriminalistički film: "Djevojka s jezera".

Po danima na programu su:

Ponedjeljak, 10. studeni u 20:30
Gost: Davide Del Degan i Gianni Di Gregorio
Zatvorenik / Il prigionero (2007); r: Davide Del Degan
Isidoro (2007); r: Davide Del Degan
Blagdanski ručak / Pranzo di Ferragosto (2008); r: Gianni Di Gregorio

Utorak, 11. studeni u 19:00
Fotomodel / Cover Boy: L'ultima rivoluzione (2006); r: Carmine Amoroso

Utorak, 11. studeni u 21:00
Crno i bijelo / Bianco e nero (2008); r: Cristina Comencini

Srijeda, 12. studeni u 19:00
Hoćemo ruže / Vogliamo anche le rose (2007); r: Alina Marazzi

Srijeda, 12. studeni u 21:00
Gost: Tony d'Angelo
Jedne noći/ Una notte (2007); r: Toni D'Angelo

Četvrtak, 13. studeni u 19:00
Istinita priča o Tonyju Vilaru / La vera leggenda di Tony Vilar (2006); r: Giuseppe Gagliardi

Četvrtak, 13. studeni u 21:00
Pusti to, Johnny / Lascia perdere Johnny (2007); r: Fabrizio Bentivoglio

Petak, 14. studeni u 19:00
Sve se vraća / Tutto torna (2008); r: Enrico Pitzianti

Petak, 14. studeni u 21:00
Gošća: Silvana Maja
Opsidijan / Ossidiana (2007); r: Silvana Maja

Subota, 15. studeni u 19:00
Gost: Giovanni Piperno
Sto ludih Talijana u Pekingu / Cimap! Cento Italiani matti a Pechino (2008); r: Giovanni Piperno

Subota, 15. studeni u 21:00
Djevojka s jezera / La ragazza del lago (2007): r: Andrea Molaioli

... za na kraju ovog pregleda svakako treba naglasiti posebnost ove revije, a to su stvarno mnogobrojni gosti. Tako ćete osim filmova moći, kao što je danas na otvaranju revije imala publika, prilike razgovarati sa režiserima i glumcima. Mora se odati priznanje organizatorima posebice Talijanskom kulturnom institutu koji je doveo, i dovest će mnoge prave filmske talijanske djelatnike.

Cijena karata je i dalje simboličnih 10 kuna.
Vidimo se.

... svojem svijetu u svezi, glede takozvanog globalnog zatopljavanja. On ipak je predsjednik najvažnije, najveće svijetske nacije i on ima fakte... ne vi.

... predsjednik i red je da se sumira njegov program. Vidjeti ćete njegovo poznavanje biologije, strah od liberala i stav prema glasovanju. I on je čovjek.

Dakle prošli tjedan obilježila je smrt još jednog čovjeka koji je umnogome obilježio filmsku industriju devedesetih. Točnije ekranizacije njegovih izvrsnih romana. Riječ je o raka prebrzo preminulom Michaelu Chichtonu. Ha od kud početi nego od njegove zanimljive karijere koja je prvo išla studijem medicine i svojim unutrašnjim istraživanjem. Možda jedna od mojih prvih knjiga pročitanih na engleskom je upravo njegova poluautobiografska, izuzetno zanimljiva knjiga "Travels" koja prati njegovo odrastanje i studij medicine. Nadalje bio je čovjek ratne generacije koja je podosta i postigla u svijetu tako da me njegov izuzetan uspijeh ni ne čudi. Svakom filmofilu ili ljubitelju filma zanimljivost će biti da je svaki svaki ozbiljniji razgovor o filmu devedesetih počimao sa Michaelom Chrictonom i da se sa žudnjom iščekivala slijedeća ekranizacija nekog njegovog bestsellera.

1971 The Andromeda Strain, r. Robert Wise
1972 Dealing: Or the Berkeley-to-Boston Forty-Brick Lost-Bag Blues, r. Paul Williams
1972 The Carey Treatment (A Case of Need), r. Blake Edwards
1973 Westworld, r. Michael Chrichton
1974 The Terminal Man, r. Mike Hodges
1979 The First Great Train Robbery, r. Michael Crichton
1993 Jurassic Park, r. Steven Spielberg
1993 Rising Sun, r. Philip Kaufman
1994 Disclosure, r. Barry Levinson
1995 Congo, r. Frank Marshall
1996 Twister, r. Jan de Bont
1997 The Lost World: Jurassic Park, r. Steven Spielberg
1998 Sphere, r. Barry Levinson
1999 The 13th Warrior (Eaters of the Dead), r. John McTiernan, za ovaj film se govori da ga je zapravo on (M.C.) režirao
2003 Timeline, r. Richard Donner
2008 The Andromeda Strain (TV miniserija), r. Mikael Salomon
... ovome svakako treba nadodati i stvaranje E.R. megaplanetarno popularne serije u kojoj je završio i naš Višnjić.

Umro je u svojoj 66 godini nakon borbe sa rakom, šteta jer vjerujem da je imao još pokoju izvrsnu ideju koja bi bila dobro ekranizirana. U svijetu zbog će ga pamtit po izumu tzv. požanra trilera ... tehnotriler. Osobno ću ga pak pamtit kao izvrsnog pisca prije svega, jer njegove knjige u prevodu i na rodnom mu engleskom su imale svoj odličan ritam koji je rijetko bio dobro ekraniziran. Osobno za mene je on predstavnik sf kakvog nisam do njega poznavao, možda najbliži onom ST serijala. Tu svakako se ističe "Sphere" kao roman par exellance tog žanra, no osobno nisam bio previše zadovoljan ekranizacijom jer me podosta radnjom podsjetila na ipak jedan bolji sf submarine (da se tako izrazim jer radnja se dešava u podmorju), a to film Jamesa Camerona "The abyss". Nakon toga sve ostalo na tu temu čini mi se prežvakavanje iste ideje. Da li je ukrao ideju od M.C.-a nećemo znati, eto tek toliko da spomenem Cameron se pojavio na sudu i za navodnu krađu ideje Terminatora, no u ovom postu mi nije namjera da blatim nekoga. Eto meni najbolji film koji je izašao iz uma ovog genijalca je svakako "The 13th warrior" u također fenomenalnoj režiji Johna McTiernana, broj dva je odličan pravni (tehno) triler "Rising sun" a kao trećeg po utisku koji je ostavio na mene je naravno "Jurassic park".

Ne tako davno u Zagrebu je bio za vrijeme Subversive film festivala gostovao i pri tom održao izuzetno pohođenu i zanimljivu tribinu slovenski filozof i filmolog Slavoj Žižek, gdje je govorio o poveznici filma i raznih političkih stremljenja. Prilikom te tribine glavna je bila poveznica ona lijevog političkog usmjerenja i filma te se pri tom prikazao jedan film (They Live, 1988.) koji kada sam ga kao klinac gledao, nisam nikad povezivao sa općom lijevičarskom kritikom društva. Mislim tada mi nije mi bilo ni na kraj pameti da to tako povežem, no kako bi rekli "o tempora o mores" prošlo je puno vode ispod Savskih mostova stoga se može gledati i ovako na film iako ponekad zazirem od takve paranoične varijante pogleda na svijet. Mislim kad već pišem o tome svakako je onda vrijedno spomenuti i jednu teoriju ljudi koji vjeruju u male zelene, sive ili kakve sve ne vanzemaljce. Ona ide, da postoji sprega između Hollywooda i tajnih vladinih organizacija koja na kapaljku puštaju vijesti o vanzemaljcima i kroz film kao medij upozoravaju na njihov konačni dolazak koji bi gledano sadržajno te filmove mogao biti i svojevrsno upozorenje na oprez, jer možda ti mali zeleni nemaju poštene namjere (a i tu je i pomak u prikazu vanzemljana kojih sada ima više rasa te se radi selekcija). To je jedna teorija zavjere, ali svakako se ne može smaknuti s uma da film ima utjecaj na mase. Možemo dakle zaključiti da Hollywood ima svakako, bez obzira na eventualnu paranoičnu notu, bitan utjecaj na formiranje mišljenja i stvaranja svojevrsnih urbanih legendi... nooo kako ima trivijalni utjecaj tako i svojim filmovima i tv serijama može nam i taj dekadentni, moderni Hollywood nešto i nagovijestiti ili nas (točnije građane USA) pripremiti. Dakle kroz godine svojeg postojanja koketirao je sve više sa mogučnošću crnačkog predsjednika što je ovih dana i postala stvarnost. Eto tako da danas možemo reći da je američka filmska industrija imala i obrazovnu ulogu i pripremila (smanjujući očigledan pritisak rasizma sve češćim pojavljivanjem crnog predsjednika u filmovima kroz povijest) ono što je bilo neminovno. Dakle put su Barack Hussein Obami do Bijele kuće plopločali slijedeći "crni predsjednici" sa tv-a i filma:

1. Rufus Jones for President, (1933) - Sammy Davis jr. kao Rufus Jones


2. The Man (1972) - President Douglas Dilman - James Earl Jones


3. The Fifth Element (1997)- President Lindberg - Tommy ‘Tiny’ Lister Jr


4. Deep Impact (1998) - President Tom Beck - Morgan Freeman


5. Head of State (2003) - President Mays Gilliam - Chris Rock


6. Idiocracy (2006) - President Alonzo Camacho - Terry Crews


7. i 8. 24 - Wayne and David Palmer(2003 i 2006) - D.B. Woodside, Dennis Haysbert


9. Little Britain USA (2008), Matt Lucas i David Walliams (za kraj dajem poslasticu, a to je britanska serija koja također ima predsjednika za kojim je lud britanski premijer)

U ponedjeljak, 03. studenog u 13 sati u kinu Tuskanac odrzana je 1. press konferencija One Take Film Festivala na kojoj su sudjelovali: direktor festivala Vedran Šamanović, umjetnicki direktor Goran Kovač, te ambasadorica humanitarne udruge RTL pomaze djeci Sanja Doležal. Bila je to teaser presica na kojoj se nije toliko govorilo o programu već o predstojećoj izložbi i filmu Christophera Doyla.

Dakle prvo o izložbi. Ona je humanitarnog karaktera jer će se sve slike koje su bile na izložbi ovog proslavljenog snimatelja 2006.g. na OTFF-u kako je Sanja Doležal., te nadodala da će ta sredstva prikupljena kroz ovu humanitarnu akciju biti dana Udruzi za gluhe i nagluhe Požeško- slavonske županije, koja je jedna jedina udruga sa savjetovalištem za roditelje oboljene djece i direktno će poslužiti za kupnju elektroakustičnog uređaja za pomoć i rehabilitaciju djeci. No osim ovoga predstavljen će biti i film Gus Van Santa "Paranoid park", koji će se od subote do početka festivala prikazivati u kinu Europa (i što se mene tiće dodatno obogatiti ponudu dobrim filmovima u Zagrebu) sve do početka samog One Take Film Festivala. Ujedno su svi prisutni na presici naglasili kako će novac prikupljen od samih projekcija biti također usmjeren u pravcu ove hvalevrijedne humanitarne akcije.

No da sve ne razotkriju oko programa, umjetnicki nam je direktor Goran Kovac, tek predstavio neka događanja. To su prije svega pretprogram festivala, One Take Music Show te je uputio opći poziv da se svi nacrtamo negdje 18. studenog u Djuru II da uz glazbu, dobre spotove, ples dobro zatulumarimo. O programu ću vas izvijestiti poslije druge presice dotad vidimo se u kinu Europa na filmu Gusa Van Santa.

1. The Women, 12.078 gledatelja
2. Mamma Mia!, 3.357 gledatelja
3. Funny Games U.S., 3.187 gledatelja
4. Death Race, 2.640 gledatelja
5 Max Payne, 2.317 gledatelja
6. Eagle Eye, 2.309 gledatelja
7. Tropic Thunder, 2.085 gledatelja
8. Wild Child, 2.043 gledatelja
9. Vicky Cristina Barcelona, 1.992 gledatelja
10. Pineapple Express, 1.585 gledatelja

... u nekakvom intermezzu između dva festivala (onog proteklog ZFF-a i predstojećeg OTFF-a) filmski program kao i cjelokupni kulturni program grada Zagreba ne posustaje, dapače ubacuje u višu brzinu jer ipak je ovo vrh kulturnih događanja u miloj nam metropoli. Za to vrijeme zgodno je vidjeti što se sve gleda po kinima. Dakle s ove liste vrijedi svakako izdvojiti drugo i deseto plasirani sa toplomjera gledanosti. Zašto... pa iako sam uvijek za zabavu nisam za onu koja se ponavlja kao u Beskrajnom danu, te i takve ubrzo postanu dosadne čak i najupornijima. Dakle Vicky Cristina Barcelona je novi, vrlo hvaljeni film Woody Allena, a drugi je američka kadar po kadar remake filma Funny games. Vicky Cristina je još jedna otkačena komedija iz Allenove manufakture sa etabliranim, ali mladim filmskim zvijezdama kao što su Scarlett Johansson, Javier Bardem i Penélope Cruz.
Filmovi kao Death race i Max Payne su dobre isprazne bezmozgovne akcijski filmovi koji ne donose ništa novoga već ili prežvakavaju nekakve hibridne sf zatvorske žanrove kao Death race (po mnogoćemu podsjeća na "Guvernerov", The Running Man iz daleke '87.g.), ili pokušavaju napraviti što uspješniju ekranizaciju jedne izuzetno uspješne 3D kompjuterske igrice. Filmovi su to koji više obećavaju i pokazali bi se kao dobri kratkometražni filmovi nego kao cjelovečernja dobra zabava.
Prijedlog je bio i ostao odlazak u kino Europu gdje vas na programu čeka izbalansirani repertoar od kriminalističke ljubavne drame "Ljubav i drugi zločini", odlična muzička dokumentarca o EKV-u, neobičnog film noira iz Bugarske (koji je proglašen najvećim iznenađenjem ZFF-a) i možda danas najbolje komedije koje možete vidjeti u kinima "Orkestar u gostima".

U večer Dana hrvatskog animiranog filma 2008. (protekli četvrtak) podijeljene su nagrade ponajboljim primjercima hrvatske animacije. Povod tome je kao i svake godine obilježavanje Svjetskog dana animacije za koju je sve počelo davne 1892. kada je u Parizu organizirana prva projekcija animiranog filma na celuloidnoj vrpci.
I tako svi oni koji su ili propustili ili nisu za vrijeme Animafesta imali priliku vidjeti ponajbolje primjerke naše animacije ovo je bila izuzetna prilika da navečer se druže sa "Homo volansom", "Moranom" te "Onom koja mjeri".
Hrvatsko i ponajviše zagrebačko gledateljstvo imalo je prilike vidjeti još i odlični animirani film "Slonić ide u vrtić" te "Fantastičnu odiseju doktora Zodiaka". Bilo je to pravo zadovoljstvo. Od filmova koji su me oduševili je svakako prvi na listi film splitskog meštra"Ona koja mjeri" koji na posebno inteligentan način priča o ljudskim ovisnostima. Uglavnom riječ je o sveopćoj društvenoj kritici omotanoj u odličnu 3D animaciju. Jednostavno i efektno.
O "Morani" uopće ne moram ni pričati. Samo ću dodati da pred uvodne sekvence prisutni ljudi u kinu su odmah razaznali o čemu je riječ i sa zadovoljstvom prokomentirali doseg ovog animiranog filma, prije svega special mention na najvažnijem i najuglednijem od svih festivala koji se bave animacijom Annecya. Moram priznati da sam ponovno s guštom pogledao ovo malo remek djelo koje na momente svojim kadrovima podsjeća na visokobudgetne produkcije Hollywooda. Odlična priča o pretapanju dvaju svjetova i pomalo futurističkom odmaku od stvarnosti. Nešto između Matrixa i Total recalla sa Highlanderskim završetkom. Odlično i šteta što to nije samo neki teaser za dugometražnu varijantu jer vidim da iako je priča zaokružena, da se taj prsten dade razbiti i sama priča proširiti u dugometražnu varijantu. Tko zna možda bi imali onda i Hollywoodski hit.
"Homo volans" je pak zanimljiv hibrid igranoanimirane varijate s primjesom stop animacije. Opet je riječ o jednom primjerku animiranog filma koji spajajući ili prebrikavajući različite stilove na sebi osebujan način priča o čovjeku i njegovom mjestu u svijetu.

Sve to, ukupno 18 filmova, u ugodnom ambijentu kina Tuškanac u dovoljno popunjenoj dvorani, publika je strpljivo odgledala do kraja cijeli program. Naravno nakon projekcije filmova, na red je došlo i dodjeljivanje nagrada. Tako je prvo uz prigodničarsko projiciranje njegovih filmova dodijeljena nagrada Ernestu Greglu za životno dijelo. Poslije su dodijeljene diplome filmovima : Ivanu Klepcu i Bruni Toliću za film "Banababa - Kako je Navis dobio svoje šareno jedro" za šarm, i diploma za postignuća u 3D animaciju Simonu Bogojeviću Narathu i "Morani". A onda gospođa Vesna Dovniković (predsjednica hrvatskog ogranka ASIFA-e) je najavila i same pobjednike, a to su redom: Darko Bakliža za svoj "Homo volans" (nagrada od 2000kn), Milan Trenc i njegov fenomenalan "Slonić ide u vrtić" je dobitnik druge nagrade (3000kn) i Veljko Popović je odnio Grand Prix (5000kn) sa svojim "Ona koja mjeri".
Još jednom moje čestitke pobjednicima a svima koji nisu dobili nagradu, a i bili su u glavnom programu više sreće iduće godine.

... prezentiram vam najnoviji trailer filma (iz naslova) po istoimenom bestselleru Dan Browna kojemu je vrijeme izlaska u kino dvorane diljem svijeta negdje u 2009.