četvrtak, 31.07.2008.

Iza stakla u tihu, tihu noć

U naslovu sam spojio namjerno ... dva najbolja filma jučer. Zašto haa ... lijepo je biti dijelom jednog ovako iznimno jakog festivala. Možda ne po naslovima, ali to samo naizgled. Naime nisam bio dugo na jednom festivalu na kojem eto predzadnji dan mogu ustvrditi da je nakrcan odličnim filmovima.
Koji je najbolji, ma to je stvarno neobično teško prosuditi ovaj put. Srijeda je bila dakle ne samo vruć dan po filmovima već i po tulumu koji je iznad svih prosjeka potpuno zakrčio Motovun, a tek je da podsjetim bila sredina tjedna. Dakle kaos po ulicama je učinio ko bi drugi doli TBF.
Imali su izvanredan nastup sa hrpom vrlo raspoloženih i lijepih motovunjanskih ljepotica. Slike s koncerta ću objaviti kao i ostatak slika za koji dan, nekako mi je ipak u centru zanimanja film. Gledao sam od filmova: "Kinoautomat", češki film koji je prvi u film uveo interaktivnost (a tamo me dovela i natjerala da pogazim svoje obećanje samom sebi jedna izvjesna Zvjezdana), "Stellet licht" i "Iza stakla".
Image Hosted by ImageShack.us
Dakle Regayadasov vrlo vizuelan te (pogotovo što se tiće glumačke postave) jako zanimljiv film započeo je jučerašnje moje odgledavanje konkurencije festivala. Ističem glumačku postavu jer sam iznenađen prikazanom glumom naturščika. Cijeli film se dešava u menonitskoj zajednici Meksika, a u središtu priče je kako sam već u jučerašnjem postu naglasio ... ljubavni trokut. Dakle Menoniti su to odigrali da se tako izrazim na razini zadatka jednu zahtjevnu dramu. "Stellet licht" je kako bi jedan moj prijatelj montažer rekao, urađen na klasičan pomalo štreberski način. Koncipiran je kao jedna zaokružena cjelina sa jedinstvenim početkom i završetkom filma. Započinje kako zora rudi, a završava na istom mjestu negdje u divljini Meksika sa sumrakom koji sve više prelazi u mrkli mrak. Na sličan način je zaokružen i Ogrestin film. Tamo ulogu onoga koji će zaokružiti radnju tj. sve to objediniti u jednu smislenu cjelinu čini čovjek koji negdje na samom početku farba trake posred ceste ispred glavnog lika iz Ogrestinog filma.
To su za mene sitničavi zahtjevi koji se stavljaju pred film i pokušavaju ga strpati u neki arhaičan narativni filmski način predstavljanja priče. Opet (kao počesto na ovogodišnjem festivalu) moram pohvaliti kameru koja je me je opčinila u filmu. To se rijetko viđa na filmu. Svaki kadar ima svoju priču. Tople, zasićene boje. Prekrasno je bilo gledati film i uživati u svim tim kolorističnim kadrovima. Opravdanje za ovo bi možda moglo se naći u tome kako je glavni snimatelj Alexis Zabé dobio za ovaj film već tri nagrade ove godine.
No, da se razumijemo ovaj film iako je za oko jako privlačan sadržajno je iznad svoje slike. Zamršen kao što to uvijek biva ljubavni trokut i nikad glede konačnog ishoda pozitivan po svoje protagoniste je pomalo vjerujem i tabu tema za jednu vjersku sektu tj. zajednicu kao što je menonitska. Ona ako se desi potresa iz temelja same postavke takvih sekti pa je samo smještanje u taj okvir i gluma od strane predstavnika te zajednice jedan kuriozitet.
"Iza stakla" je bio moj drugi film večeri i kako nisam ništa posebno očekivao tako sam dobio jedan izuzetan filmski poklon večeri. Iako sam sebe uvjeravao da ako naš domaći film u konkurenciju uvrsti neki od stranih festivala kako je to za film već dovoljno priznanje, nisam baš previše vjerovao, no na moju sreću u potpunosti sam se razuvjerio. Da, još bih tu spomenuo i mišljenje jednog našeg eminentnog filmskog kritičara koji mi je na samom početku festivala izjavio kako u Puli je bilo samo dobrih filmova, ali da im svima fali neki ključni dio da bi bili vrlo dobri ili izvrsni.
Sa tom njegovom konstatacijom kad je Ogrestin film u pitanju neću se moći složiti. Filmu ništa ne manjka, što se tiće radnje. Nema klasičnih "hrvatskih rupa" u scenariju. Radnja je i više nego tečna. Snimano je na krajnje moderan svjetski način i da ne znate da likovi govore hrvatski pomislili bi da je riječ o jednom stranom ( ja bih dodao) češkom filmu.
Osim toga što nije niti štreberski zaokružen jer detalj lika koji farba ceste je samo zgodan detalj koji je kao čokolada ostavljen gledatelju da uživa u razotkrivanju u zadnjim kadrovima filma o tome, tko je taj lik i poveževe ga sa događajima u toj režiserovoj premetaljki Ogreste sa glavnim događajima. Ma bez imalo krzmanja ovo je jedan od unazad par godina jedan ponajboljih hrvatskih filmova i šteta što nije više dobio u Puli. Opet to meni ostavlja prostora da pogledam dobitnike i da sam donesem konačni sud sa ovime što sam sada u prethodnoj rečenici izrekao.
Osim ovih filmova kao što sam rekao pogazio sam, valjda s razlogom, što sam neki dan rekao za interaktivni film. Na nagovor svojeg festivalskog društvanca otiđoh pogledati i taj zametak filmske interaktivnosti. Nisam se oduševio. Istinbog nasmijao sam se, zabavio i nastiskao daljinskog kojeg sam kao i svi dobio ne bi li izmjenio ishod filma. Na kraju nisam požalio biti dijelom jednog tako zabavnog i kako mi kažu iz direkcije najskupljeg projekta kojeg je ovaj jubilaran Motovun iznjeo pred publiku.
Vidimo se danas, naravno!

- 14:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 30.07.2008.

Fantastični utorak

Istinita priča i naizgled jednostavna režija mogu vas izbaciti doslovno iz "cipela". Uostalom ja izuzetno volim nepretenciozne filmove. To u svakom slučaju je i film "PVC -1" Spirosa Stathoulopoulosa. Kamera je brza, dinamična čime dočarava hitnost situacije. Usto je riječ i o istinitom slučaju o bombi ogrlici, koju su postavili na vrat jedne svoje žrtve ... ne znam kako bih to determinirao nego banditima i nitkovima u Kolumbiji. Meni je film zanimljiv jer je ispričao jednu priču koja bi trebala biti pričana iz dana u dan. Sad će netko reći da opet neki "bed" ... ma je sve to, ali nevini trebaju biti spomenuti i ne smiju tek tako olako postati samo tek puka brojka na papiru. Iako je unazad par godna bilo je puno primjera sa filmovima koji su tematizirajući ogromni srednje i južnoamerički problem sa otmicama i ucjenama svijetu predočili taj alarmantni problem, ipak je ponešto ovaj film neka hibridna vrsta igrano dokumentarnog puno bolje dao uvid u taj alarmantni pomalo već globalni problem.
Nekako sam mišljenja da mnogi ljudi su zapravo kao nojevi koji počesto na spomen ugnjetavanja, otmica i ubojstava turaju svoju glavu u pijesak, a to ne vodi ničemu. Zapravo dodatno katalizira one buduće i one sadašnje počinitelje da nastave sa svojim paklenim naumom.
Ugodno popunjena dvorana kina Bauer na ovoj podnevnoj projekciji ostala je pomalo zatečena prizorima koji zapravo ne obiluju onim oku kamere vidljivim nasiljem već onim anksioznim osjećajem bespomoćnosti koji zapravo stvara pravio osjećaj jeze i straha u gledatelja ... a nije triler niti horor.

Nakon razočarenja jučerašnjim čarlstonom ovo je bio zapravo pravi ogledni primjer kako se radi film. Ne ide se pretenciozno sa obiljem love nego sa malim budgetom u ostvarivi projekt sa tečnim storytellingom te na kraju za nagradu dobijete i više nego pristojan uradak koji je negdje mješavina dokumentarnog i igranog filma. Opet izuzetno čitljiv i sigurno prepoznatljiv od senzibilizirane motovunske publike.
Osim tog filma jučer bjeh na još tri projekcije koje treba svakako spomenuti. To su slijedeći filmovi: "Sirena", "Tri majmuna" i "Last fragment".
Kad bih poredao po nekoj jačini izričaja prvi od ovih bi bio svakako "Tri majmuna" Nuri Bilge Ceylan. Pogotovo to možete vidjeti ako prethodno pogledate neki film pa krenete na majmune eee onda se vidi velika razlika u režiji ovog turskog cineasta spram ostale konkurencije. Jedino ću reći da je ovaj put nešto odstupio od svoje ustaljene navade tj. od ovoga filma više ga ne možemo prozivati kako je to "Nurin smisao za snijeg". Vrlo često Ceylan je svoju ljubav spram snijega pretakao u svoje filmove tako da bi se barem jedan dio njegova filma dešavao na ... snijegu, naime sve do ovog.:) Ko zna možda mu je konačno zahladilo.
Inače film me je uz odličan sadržaj, sa zanimljivim završnim obratom, oduševio i kamerom. Riječ je o vjerojatno sada osobnom Nurijevom snimatelju Gökhanu Tiryakiu s kojim je ostvario suradnju na svojem podosta nagrađivanom filmu "Iklimer". Dakle provjereni snimatelj ili "treće oko" (običaj mnogih režisera) scenarij koji je sam pisao (u suradnji s još dvojicom) i eto vam "Tri majmuna". Osobno ne vidim neki pad u motivaciji ili filmskom izričaju kojim stvarno obiluje ovaj Turčin. Dakle nema pada u njega od unazad dvije godine kad je snimio svoj posljednji igrani film. A u filmu je riječ o ljubavi i ljubavnom trokutu kojim izgleda obiluje ovaj festival. Filmovi koji ga spominju su "Tri majmuna", Ogrestin "Iza stakla" i Carlos Reygadasa "Stellet licht". Ne znam kome se to sviđa ali zgodno je za reći da u njima nekako, možda zbog muškog spola režisera, žene su nekako inferiorne, tj. ostaju povrijeđene čak iako su kako bih ja rekao na "konju s hvataljkama". Naslov filma doslovno i priča o sudbini ove turske obitelji. Koja pokušava ne spominjanjem ... učiniti da nestane sve veći i veći problem. Naime "pater familijas" preuzima krivicu za jedno kazneno dijelo i odlazi u zatvor. U to vrijeme žena i sin ostaju sami. No ne zadugo, barem što se tiče žene. Ona se zaljubljuje u osobu u čije ime njezin muž preuzevši krivicu odlazi u zatvor. To je bizaran način da se zaradi, no glavni lik ne računa da će svojim boravkom iza rešetaka "zaraditi još nešto". Kraj nije upotpunosti tragičan, ali zbog više aktera koji su nenadano našli pod utjecajem ovog ljubavnog trokuta završava smrću jednog od njih.
I sad kako se apsurdnim preuzimanjem krivice krenulo u film tako se i završava. Naime taj isti koji je bio u zatvoru sada od jednog svog poznanika koji je u novčanim problemima traži istu takvu sudbinu. Frivolite de la vie ... rekli bi Francuzi.
Ono što mi se ponekad ne sviđa u Motovunu je publika koja reagira trendseterski i dolazi na projekcije filmova bez prethodne ikakve konzultacije. Uglavnom onda vam se desi da slušate stupidne komentare ... jooj daj ju ubi ili tako nešto. Dakle pomalo spora kamera još dodatno stvara privid sporosti tijeka radnje, koje naravno mnogi koji su se slučajno obreli u kinu nisu znali da je jedan od temeljnih značajki kinematografije Ceylana.

Ovo je svakako bio najbolji film večeri a drugi je ipak nešto blaži i nezahtjevniji bio onaj ruske režiserke Anne Melikian "Rusalka" (ili u prijevodu Sirena). Film je već prije dolaska na MFF okrunjen u: Berlinu 2008 nagradom FIPRESCI, u Sundanceu 2008 nagradom za najbolju režiju, u Sochiju 2007 pobrao je nagradu za najbolju glumicu i u Sofiji 2008 Grand Prix. Dakle bile su to vrlo dobre preporuke, no da li se iskazao takvim i na glavnom prikazivalištu u Motovunu? Iskreno meni se svidio i ima ono nešto što uvijek publika pa i ja tražimo od filmova ovdje, a to je da postoji jedan nezahtjevan film.
Dobro i nije tako nezahtjevan, ali spram ostalih filmova ovaj je bio i zabavan, s crnohumornim završnim obratom koji je neke koji su se uljuljkali u već pomalo predvidivi kraj izbacio iz težišta.
Naime Sirena je mlada djevojčica koja nakon traumatičnog uleta u sobu gdje se vršio seksualni akt između njene majke i nekog tamo pomorca Crnomorske ruske flote.Od šoka je mala zanjemila. Kaj ćete i to se dešava. I tako si je mala Alisa umislila da ima sposobnost ostvarivanja svojih želja, nešto kao sirena, pa je tako poželila orkan i fakat se desio. Produkt toga je bio da se morala s majkom i bakom odseliti za Moskvu. Tamo su njoj, kako je ipak stasala u mlađeg punoljetnika, stvari počele sjedat na svoje mjesto. Naime zaljubila se u mladog ruskog poduzetnika koji prodaje parcele na Mjesecu (zgodna ideja za sve koji kane nešto ingeniozno pokrenut u Hrvatskoj). No Alisa ne shvaća da je izabranik njenog srca ne shvaća kako bi ona htjela. Mi znamo daje to neki normalni životni tijek stvari, no kako da to ona shvati.:))
Uglavnom u jednom trenutku ju Sasha (Ruski poduzetnik) kad shvati da mu je nekim divnim čudom spasila život pokušava pronaći u gradu no tada nastupa završni twist...
Šta ćete nije sve uvijek po želji, ne?
Poslije ova dva filma otišao sam vidjeti to čudo od interaktivnog filma, no razočarao sam se. Pustio sam nekih 30 do 45 minuta filmu da me zadivi, no od interaktivnosti nije bilo niti I. Mnogi koji su to skužili su digli sidro usred projekcije. Naime u pojašnjenju prije početka projekcije bilo nam je rečeno da je tu posrijedi do VJ-ingu ili kako sam ja shvatio jedna od režiserki gleda i po nekim njenim percepcijama ona miksa film. Ma miksa da ne kažem kaj. Šalim se. Nije to bilo ono što sam očekivao ... tipa da imam daljinski i da ja direktno utičem na neki obrat. Vjerojatno previše očekujem. Misllim da je to to što se tiče moje odiseje u interaktivnost.
Vidimo se danas?

- 14:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 29.07.2008.

Fino i friško iz Motovuna !!!

Konačno da malo uzmognem vremena (koje ovdje protječe nevjerojatnom brzinom) pa da se javim s Motovun film festivala. Jučer je bio jedan vrlo lijep i nebičan dan. Nakon cijelonočnog putovanja HaŽeom pa kombinacijom Istarskih žebeleznica i busa stigao sam jučer vrlo rano ujutro na najlipši brig u Hrvatskoj.
Moram oma pohvalit ko' švicarski sat funkcioniranje festivalski službi i ponajviše press centra koji ove godine pod dirigentskom palicom Hrvojke Begović i njenih vjernih ađutantica Pamele i Ivane funkcionira savršeno. Sve kaj vam treba i naravno unutar ljudski i pristojnih granica ... vi ćete od njih dobiti.
Image Hosted by ImageShack.us
Novih lica u Motovunu ne nedostaje. Puno je mladih koji je prekinulo svoje ljetovanje ili ga je samo okrunilo dolaskom u Motovun. Šatorgrad je jooš bolje organiziran nego proteklih godina. Ima više veceja, ako ništa.
Grad je bio navečer prepun. Rekao bih ako ne ko' i proteklih godina onda čak za nijansu i više. Sve projekcije od one premijerne jučer u 10h ujutro bile su pune. A tek filmovi. Nijedan za sad onih sa popisa koji sam vam dao nije zakazao. Nije da je prošlo nekoliko dana. No, moji favoriti nisu zakazali, i to i dalje od njih očekujem a žiriju želim nemirne ali slatke snove.
Zbog umora, ali i odličnog društva festivalskih ljudi Bože i Pere nisam mogao ispuniti svoje maratonske snove za ponedjeljak. Ko' zna možda ni danas, vidit ćemo.
Uglavnom bio sam vidio dva stvarno izvrsna filma i jedan po meni ipak loš film.
Prvi film koji sam gledao i koji je jednako oduševio publiku i moju malenkost jest "Revanche" Götz Spielmanna. Ukratko to je film koji prikazuje rasap i pomalo tugu života jedne mlade, vrlo zgodne prostituke i njena momka koji je body guard u stiptiz baru gdje ona radi.
Prisiljen željom da živi sa njom, upušta se u pljačku banke u kojoj ga ona prati i na njegovu žalost ona smrtno strada. Tragedija jednog para uto postaje i tragedija drugog koji je uvezan sa njihovom sudbinom. Da ne otkrivam dalji zaplet mogu samo ustvrditi da ovi likovi kao i obično od Spielmanna su u "Revanšu" odlično portetirani. To je po meni postao njegov svojevrstan filmski potpis. Nadalje bih rekao osim odlične karakterizacije koja je vrlo bliska sa onom koju susrećemo u stvarnosti jednako dobro razrađen i sam odnos među likovima. Lijepo su vidljiva njihova stremljenja, strasti, tuge i nesreće. On to toliko dobro čini da i dobiva iz publike odličan "feedback" koji bi svaki režiser jako volio postići. Sve je to naravno ogoljeno do kosti. Kod njega nema ni pokušaja skrivanja strasti te grijeha iza zastora. Preljub se opravdava, čak i pred Bogom. Jedan lik u odgovarajućem momentu na upit od svog preljubnika kako će to razriješiti sa Svevišnjim opravdava time da Bog ima za sve razumijevanja. Koliko sam takvu istu rečenicu od Velikih Vjernika ja, a vjerujem i vi, čuli u životu. Puno, a vjerujem da ćete još sigurno i čuti. Naime Spielmann nam upravo oslikava ono što mi vidimo, čujemo i proživljavamo u životu. Ponekad taj nazovimo ga zapadnoeuropski svijet mi se po nekim svojim karakteristikama izuzetno sviđa pa je tako i po svojoj jednostavnosti i nekompliciranju tako providnih stvari kao što su vođenje ljubavi ili čisti bezosjećajni seks. Naime vidimo mladu ženu koja donosi i kolače sprema i zabavlja dedu od jednog lika koji u jednom momentu je dovodi pred zid i upita ju što ona zapravo hoće. E sad ponekad mi na ovim prostorima i u tom momentu želimo sakriti prave emocije i zamaskirati i zbunkerirati se još i više i naravno ne učiniti ništa.
Žena na taj izazov samo odgovara pa ništa onda dođi k meni noćas. Jednostavno i oslobađajuće.
Zbog ovog izuetno razumiljiva jezika kojim nam kroza svoje slike progovara režiser stavljam ga u moj krug kandidata za Propeler. Još bih za kraj prispomenuo i odličnu kameru Martin Gschlachta.
Drugi film koji bih istaknuo je Radu Munteanovu obiteljsku dramu "Boogie". Nakon "Furie" i višestrukongrađivanog "Hîrtia va fi albastră" došla, je iz ove filmski danas izuzetno aktivne europske države, još jedna uspješnica. Ovaj put riječ je o jednom izvrsnom uratku, obiteljskoj drami s blago implementiranim humornim elementima tek toliko da se zadrži pozornost gledatelja. Film se dešava negdje u nekom obalnom gradiću na crnomorskom dijelu Rumunjske. Muntean vas doslovno kao brižljiv otac koji prima za ruku svoje dijete pred za vas opasni prelazak ceste uvodi u zaplet svoje drame. Ispočetka filma mislite da će se cijela radnja filma desiti na obali, u igri i dokolici mlade rumunjske obitelji. Naravno da se varate jer to nije slučaj. Otac, muž Bogdan ili Boogie odmilja susreće svoje prijatelje i s njima odlazi u noć. Naravno da tada lik njegove supruge zauzima jedan pomalo tipičan, stereotipni stav žene koja prigovara, zanovijeta i doslovno tjera čovjeka koji joj je vjeran na drugu "stranu ulice". Prepričavajući sadržaj sa svojim festivalskim društvom dolazim do zaključka da smo svi mi doživjeli to jedno "pilanje" koje nas naravno nije otjeralo od naših djevojaka žena ali eto zanimljivo, simptomatično je da su to mnogi od nas doživjeli. Prije početka filma moje društvo je spomenulo kako obožava kompjutorske igrice i eto koencidencije Bogdanova supruga kao jedno od prigovaranja i zamjerki svom mužu iznosi sumnju da on uopće na poslu ne radi da se samo tamo dolazi zajebavati na kompjutoru i igrati igrice. Možda je istina, ali je li to način ... Uglavnom sasvim opravdano se može reći da je Bogdanova žena ljubomorna, no ipak za to nam Muntean ne daje bitnih razloga. Kao i prethodni film koji sam spomenuo, ali na jedan drukčiji puno intimniji i obiteljski način nam Radu priča o problemima moderne obitelji današnjice u suodnosu sa društvom. Uglavnom on nas i opominje da ukoliko ne krenemo razgovarati o problemima koji nas muče ali bez tjeranja naših partnera i dizanja emocija ne da nećemo postići niš, već da ćemo postići kontra učinak. Naravno da identične ili slične stvari čini i muški rod no zbog pjesničke slobode režisera ovaj put je "krivnja" na strani lijepšeg i inteligentnijeg spola.

I za kraj bih ovog mog osvrta na prvi dan Motovuna rekao da je vodtka koju su svi prisutni uzvanici na crvenom tepihu kina Trg dobili bila izvrsna, no nisam ostao na filmu jer je mi je ipak ovaj Munteanov film bio interesantniji. Kasnije sam pogrešio jer sam poklenkunuo najavljivačkom zanosu svih sa festivala u pogledu srpskog filma "Čarlston za Ognjenku". Film me doslovno satrao, no ne i samo mene. Očekivao sam puno više od jedne ipak tako izdašne produkcije. U film je utučeno 10 milijuna eura, ali meni se čini uništa. Kad bih o filmu mogao išta pričati onda bih rekao da "Čalrston" obiluje predivnim srpskih glumicama koje su u filmu ako ništa za drugo a ono da se vidi njihov glumački potencijal. Posebno bih svojom pojavnošću istaknuo Katarinu Radivojević, Sonju Kolačarić i Nadu Šargin. Ja, kad sam vidio taj ešalon ljepotica na stejđu poslije filma, nisam znao reći ko je lijepši ... ma i producentica je zvjerski komad. Mislim i ja bih režirao ovaj film da mi pristanu svi ti vrhunski komadi glumit i bolilo bi me da ne kažem kaj za kritiku. :))

Poslije je uslijedio koliko čujem odlični koncert Gustafa koji sam jer sam pao u afan bio prisiljen propustiti.
Uglavnom tko god da je blizu Motovuna u Istri ne da dođe nego treba doći da ne propusti jedan od ovakvih vrhunskih filmsko-glazbenih događaja. A koliko me pamćenje služi ovakve vrste događaja su samo dva put godišnje. Jednom za MFF i drugi put za ZFF. Mislim kupite kartu za kino i poslije imate besplatni koncert pa ljudi di to ima, molim vas.:)
Ci vediamo a Montona !!!

- 12:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.07.2008.

Zlatne Arene 55 put ...

su dodijeljene na jubilarnom Pula film festivalu. Iako nisam slijedom događaja mogao nazočiti ovom filmofilskom događaju nisam ostao bez insiderskih informacija. Naime imao sam svoja "dva špijuna" koja su mi telefonski ili smsom prenosila atmosferu i ocjene za pojedine filmove. Nazvao bih ih ljudima od povjerenja, meni slična ukusa u filmove.
Dakle prvo popis proglašenih:

I. Ocjenjivački sud Nacionalnog natjecateljskog programa u sastavu:



Jagoda Kaloper, glumica, predsjednica ocjenjivačkog suda

Nedjeljko Fabrio, književnik, član

Nikica Gilić, filmolog, član

Nikša Kušelj, glumac, član

Martin Tomić, montažer, član



izlaže pojedinosti o dodjeli nagrada igranim filmovima nacionalnog programa 55. festivala igranog filma u Puli:

1. Vjesnikova nagrada Breza za najboljeg debitanta Areti Ćurković dodjeljuje se za glavnu ulogu u filmu „KINO LIKA“, redatelja Dalibora Matanića:
“Za umjetničku hrabrost koja je bila potrebna pri tumačenju dotičnog lika i ljudsku hrabrost pri izlaganju vlastita tijela opasnostima glumačkog zadatka.“
2. Posebna Zlatna Arena Dragi Poldrugaču i Marku Poldrugaču za specijalne efekte u filmu „NIČIJI SIN“ redatelja Arsena Antona Ostojića.
3. Posebna Zlatna Arena Damiru Ključariću i Blažu Andračiću za ton u filmu „NIČIJI SIN“ redatelja Arsena Antona Ostojića.
4. Posebna Zlatna Arena Mojci Gorogranc za masku u filmu „KINO LIKA“, redatelja Dalibora Matanića.
5. Zlatna Arena Željki Franulović za kostimografiju filma „NIJE KRAJ“ redatelja Vinka Brešana.
6. Zlatna Arena Mariju Iveziću za scenografiju u filmu „NIJE KRAJ“ redatelja Vinka Brešana.
7. Zlatna Arena Mati Matišiću za glazbu filma „NIČIJI SIN“ redatelja Arsena Antona Ostojića.
8. Zlatna Arena Sandri Botici Brešan za montažu filma „NIJE KRAJ“ redatelja Vinka Brešana:
“Suptilnim i originalnim montažnim rješenjima u filmu pridonosi njegovoj zanimljivosti i cjelovitosti priče.“
9. Zlatna Arena Davorinu Geclu za kameru u filmu „IZA STAKLA“ redatelja Zrinka Ogreste:
“Pomno komponirana vizualnost u funkciji je svih razina oblikovanja djela, a daje i individualan snimateljev pečat filmu.“
10. Zlatna Arena Leonu Lučevu za najbolju sporednu mušku ulogu u filmu „NIJE KRAJ“ redatelja Vinka Brešana:
“Kompleksno glumačko ostvarenje koje na dojmljiv način ostvaruje individualnost samog lika koji evoluira u destruktora društvene stvarnosti.“
11. Zlatna Arena Alenu Liveriću za najbolju glavnu mušku ulogu u filmu „NIČIJI SIN“ redatelja Arsena Antona Ostojića:
“Glumačka studija širokog raspona ostvarena u trenucima prije definitivnog sloma glavnog junaka, najkompleksniji je izraz kontroverznih struja ljudske svijesti u ratnim i poratnim okolnostima. Riječ je o snažnom i autentičnom glumačkom ostvarenju trajne vrijednosti.“
12. Zlatna Arena Nadi Gačešić-Livaković za najbolju sporednu žensku ulogu u filmu „KINO LIKA“, redatelja Dalibora Matanića:
“Na uvjerljiv način, ekspresivan u jeziku i gesti glumi lik tetke koja oblikuje mišljenje ruralne sredine.“
13. Zlatna Arena Jadranki Đokić za najbolju glavnu žensku ulogu u filmu „IZA STAKLA“ redatelja Zrinka Ogreste:
“Koristeći pun glumački potencijal i snažan unutrašnji naboj ostvaruje vrlo složen i uvjerljiv lik urbane žene izložene kontradikcijama suvremenog društva.“
14. Zlatna Arena Goranu Rušinoviću i Miljenku Jergoviću za scenarij filma „BUICK RIVIERA“ redatelja Gorana Rušinovića:
“Vođena smirenom rukom scenarista dva slučajno susretnuta lika naznačuju ne samo tragiku već dogođenog u posljednjem ratu nego i kontroverze sljedećih generacija.“
15. Zlatna Arena Arsenu Antonu Ostojiću za režiju filma „NIČIJI SIN“:
“Na izuzetno snažan način režija spaja psihološka stanja likova s ritmom filma, kamerom, glazbom i drugim komponentama, ujednačeno obrađujući potresnu filmsku priču. Impresivno filmsko djelo cjelovite strukture koje otvara nova područja kreativnosti u hrvatskoj kinematografiji, posebice u problematiziranju domovinskog rata i njegovih posljedica.“
16. Velika Zlatna Arena za najbolji film Jozi Patljaku, producentu filma „NIČIJI SIN“ redatelja Arsena Antona Ostojića.

II. ZLATNA VRATA PULE - glasovi publike u Areni

Svojim glasovanjem publika u Areni dodijelila je nagradu publike

filmu „NIJE KRAJ “, redatelja Vinka Brešana

1. NIJE KRAJ, redatelja Vinka Brešana 4,66
2. ZAPAMTITE VUKOVAR, redatelja Fadila Hadžića 4,47
3. NIČIJI SIN, redatelja Arsena Antona Ostojića 4,52
4. KINO LIKA, redatelja Dalibora Matanića 3,91
5. IZA STAKLA, redatelja Zrinka Ogreste 3,85
6. BUICK RIVIERA, redatelja Gorana Rušinovića 3,37
7. TRI PRIČE O NESPAVANJU, redatelja Tomislava Radića 3,19



III.Nagrada OKTAVIJAN

Hrvatskog društva filmskih kritičara za najbolji hrvatski dugometražni igrani film



1. NIČIJI SIN, redatelja Arsena Antona Ostojića 3,73

2. IZA STAKLA, redatelja Zrinka Ogreste 3,67

3. KINO LIKA, redatelja Dalibora Matanića 3,58

4. BUICK RIVIERA, redatelja Gorana Rušinovića 3,50

5. TRI PRIČE O NESPAVANJU, redatelja Tomislava Radića 3,16

6. NIJE KRAJ, redatelja Vinka Brešana 2,83

7. ZAPAMTITE VUKOVAR, redatelja Fadila Hadžića 2,18



III. Ocjenjivački sud Međunarodnog natjecateljskog programa u sastavu:



Edna Fainaru, predsjednica, novinarka filmskog časopisa Screen International

Joël Chapron, član, predselektor filmova iz Srednje i Istočne Europe u Cannesu
Paz Lázaro članica, programska menadžerica programa Panorama Berlinalea

Fernanda Silva, član, ravnateljica Festivala Festroia u portugalskom gradu Setúbalu

Phillip Bergson, član, britanski filmski kritičar



dodijelio je sljedeće nagrade:

1. Zlatna Arena za najbolju glavnu ulogu dodjeljuje se glumici Liu Weiwei u filmu “Vjeruj u ljubav“ u režiji Wanga Xiaoshuaija.

Liu Weiwei blista u odličnom četveročlanom glumačkom ansamblu te komorne drame, uspješno iskazuje najbolniji sukob između majčinstva i želja žene na vrlo suzdržan a ipak moćan način.



2. Zlatna Arena za najboljeg redatelja dodjeljuje se redatelju Mikeu Leighu za film Happy-Go-Lucky.

Nagrada za najboljeg redatelja dodjeljuje se Mikeu Leighu za prodoran pogled u urbani život današnjeg Londona koji odražava i stanje u bilo kojem velikom gradu u kojem su ljudi otuđeni, ogorčeni i ksenofobični. U briljantnom obratu Leighu uspijeva ubrizgati dobri duh optimizma i velikodušnosti te stoga i nade za sve ljude.



3. Zlatna Arena za najbolji film dodjeljuje se filmu „Dvostruka ljubav“ redatelja Claudea Chabrola.

„Dvostruka ljubav“ jednoglasno je proglašena najboljim filmom zbog zapanjujućeg portreta strastvenih odnosa između mlade djevojke i dvojice muškaraca različitih dobi i društvenog položaja, ujedinjujući sve filmske elemente: zanatski vješto oblikovani scenarij, izuzetne izvedbe, odličnu glazbu i majstorsku režiju s rafiniranim smislom za humor u tvorbi sjajnog filma.



Zlatne Arene će članovi Ocjenjivačkog suda naknado osobno uručiti nagrađenim autorima



IV. Žiri mladih filmofila u sastavu:



Rafaela Petrović, članica

Irena Škorić, članica

Goran Ribarić, član



dodijelio je sljedeće nagrade:

1. Nagradu Žirija mladih filmofila za najbolji film Međunarodnog natjecateljskog programa filmu NEPOZNATA talijanskog redatelja Giuseppea Tornatorea.
2. Nagradu Žirija mladih filmofila za najbolji film Nacionalnog natjecateljskog programa filmu IZA STAKLA redatelja Zrinka Ogreste.


... dodao bih kako je film sa najviše Zlatnih Arena bio Ostojićev "Ničiji sin" (ukupno 6), dok mu za leđima puše Brešan sa svojim filmom "Nije kraj" (4+1, ili četiri Zlatne Arene i nagrada publike). Tu nije ništa manje značajna je i nagrada mladih filmofila koji su dodijelili nagradu Ogrestinom "Iza stakla" koji će se prikazati i na ovogodišnjem Motovunu i ako je za vjerovati mladim nadama hrvatskog filma, tako će se vjerojatno i svidjeti ipak mlađoj publici MFF-a.
Moji insideri su mi dojavili da je sasvim zasluženo dobio toliko nagrada Ostojić i da je posrijedi jedan izvrstan film. Također su bili i više nego zadovoljni Brešanovim filmom, dok ih je "Buick riviera" razočarao svojim meta jezikom. Dakle ovo što vam prenosim jest nekakav reprezent glasa naroda.
Mene pak s druge strane veseli nekoliko činjenica. Prva je da ću kako izgleda imati ove godine šta za gledati od hrvatskog filma. Drugo da se ne dižu tenzije između dva istarska festivala te da je ove godine došlo do svojevrsnog revivala Pule gdje ljudi dolaze i gledaju filmove. Koliko sam vidio ne smetaju ih vremenske prilike i to je ono bitno. Nema festivala bez publike i ove godine došlo je konačno do pomaka. Naravno da je svemu tome pomogla i činjenica da su karte bile simboličnih 10 kuna, ali da nije bilo dobrog programa bio bi to pucanj u prazno. Veseli me to jer ljudi ponovno uživaju u filmu, areni i Puli. I to ona stvarno zaslužuje.

- 12:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 26.07.2008.

Kloniranje ili astralna projekcija, pitanje je sad.

Ovih dana promišljao sam koje filmove posebno istaknuti iz vrlo izdašnog programa ovog jubilarnog Motovun film festivala. To mi je bila možda jedna od težih odluka ovih dana pred odlazak na Brdo filmova jer njome nisam htio nekoga u nečemu zakinuti, slijedom toga ostavljam jednu dozu rezerve spram one poznate de gustibus ...
Dakle sve što će biti u Motovunu dešava se na 6 lokacija. Jednu smo prije neki dan apsolvirali, to je glazbeni dio. Onaj najbitniji, esencijalni je filmski. Prvo ima toliko filmova da se ne može sve fizički stić' pogledat ukoliko ne izvršite svoje kloniranje ili se bavite astralnom projekcijom pa ste u isto vrijeme na dva mjesta.
Nešto dakle treba odrezat ili ako idete u paru onda jedan u jedno, drugi u drugo kino. Može i to jer ipak kino je nekako kao i jazz ... više osobni doživljaj jer sve ono što želite s partnerom ... učiniti ćete nakon projekcije. Zar ne?
Dakle puno, puno previše filmova koje vas doslovno, još više nego proteklih godina, dovode u situaciju u koju su naši ljudi dolazili za vrijeme osamdesetih kada su dolazili u shoping pohode diljem zapadnih europskih zemalja i tada pred obiljem izbora bi stali, i u nekom čudnom grozničavom stanju ne bi znali kud krenuti kupovati. Eto tako je nešto sa ovim izborom (sofijinim) koji su preda nas stavili revni djelatnici MFF-a.
Odmah na početku ove moje filmske Dream team selekcije obznanjujem kako sam odustao od gledanja, pretpostavljam jednog odličnog, filmskog programa u Ruskom kinu (za one koji će se tamo obresti, svakako očekujte izvrstan program koji uključuje filmove Tarkovskog, Ezenštajna itd.). Tamo će dakle biti prikazan kroz filmove povijesni slijed ruskog filma u zadnjih 100 godina njegova postojanja. Pošto neću moći to pratiti ja sam sa "bačuškama" napravio jedan mali kompromis, a to je da ću odgledati sve njihove filmove koji će biti u konkurenciji glavnog filmskog programa festivala.
Tako dakle ću se koncentrirati na program kina Bauer i Trg, a dijelom kina Barbacan i Još manjeg kina. Nešto slično, ovisno o vašem platežnom stanju, predlažem i svima vama filmofilima namjernicima.
Moj izbor je pao na slijedeće filmove:
"Boogie" Radu Munteana, "Movie" Ive Trajkova iz Makedonije, "Sirena" Anne Melikyan, "Musta Jaa" Petri Kotwice iz Finske, "Stellet licht" Carlosa Reygadasa, "UÇ MAYMUN" Nuri Bilge Ceylana, "Gruz 200" Alekseia Balabanova, "It's a free world" Kena Loacha.
Za ljude sa posebno istančanim smislom/ukusom za film (ili filmske egzibicioniste) predlažem kao posebnu atrakciju programa festivala najduži film koji je ikad igrao u Motovunu. To je film Lava Diaza "Smrt u zemlji Encantosa" koji traje 540 minuta. On je filmofilima koji pohode filmska događanja u Hrvatskoj otprije poznat sa Human rights film festivala gdje je pri tom i održao predavanje. Osim toga kao posebnost ovog jubilarnog festivala izdvojio bih još i interaktivni filmski program. Taj dio programa će se održati u kinu Barbacan i sastoji se od tri filma u kojima ćete moći sudjelovati tako da usmjerite film u jednom od pravaca. To su filmovi : "Switching" Mortena Schjřdta gdje ćete pritiskom na daljinski promijeniti sudbinu glavnih junaka, zatim tu su još i "Late fragment" režiserskog teama Daryl Cloran, Anita Doron, Mateo Guez, "Kinoautomat: Čovjek i njegov dom" i za kraj ovog programa izdvojio bih vizualnoolfaktivni doživljaj "Polyester" u režiji John Watersa.
Sve one koji dosad nisu bili na: RAF-u, Festivalu jednominutnog filma u Požegi, One Take film festivalu ili Reviji hrvatskog filmskog i video stvaralaštva mladeži u Karlovcu, pozivam vas na projekcije u Još manje kino ne bi li vidjeli što se tamo stvara radi. Tu bih također izdvojio jedinstveni film unas, to je "Hip hop priča iz Hrvatske" jednog također osebujnog čovjeka, novinara i filmaša Igora Kolovrata.
Uglavnom toliko je događaja da sam ih podijelio u nekoliko postova i naravno ovaj filmski ostavio za kraj. Moram priznati da mi je malo falilo da stavim cijeli program kao preporuku, no nekakvu selekciju je trebalo učiniti.
Ono što me ove godine iznenađuje je zapravo izostanak nordijske filmske škole ili filmova meni dragih Vikinga (tu mislim i na Švedsku, Dansku, Norvešku, Finsku itd.). Zašto je to tako ne znam. Ima jedan film iz Finske u glavnom programu i tek jedan iz Danske, ali je on je u interaktivnom programu. Šteta, oni su me uvijek svojom filmskom radikalnošću iznenađivali i nadahnjivali za postove. Vjerojatno će se stanje popraviti dogodine.
Dotad: Do svidanja u Motovunu !


p.s. cijene karata su izvješene ovdje.

- 23:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 25.07.2008.

Testiranje moći!


Tusken Raiders at the Office


Don t Make Fun of Boba Fett

- 18:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.07.2008.

Prijevoz PAZIN - MOTOVUN !!!

Prijenosim u potpunosti jednu bitnu vijest za sve koji u NEDJELJU dolaze u Motovun, dakle:

PRIJEVOZ PAZIN - MOTOVUN

Prvo i najvaznije: dogovorili smo s Autotransom da u nedjelju 27. srpnja (dan prije sluzbenog pocetka festivala!) naprave dvije ture busom iz Pazina u Motovun. Kako su te dvije linije jedini nacin da se javnim prijevozom dospije u Motovun, proslijedite ovu vrijednu informaciju kome god mozete.


Pazin – Motovun (NED 27.07.2008):

13.15h
16.15h

Cijena karte: 35kn

Autotrans ce i za vrijeme samog festivala organizirati buseve iz Motovuna za Pazin i obrnuto, a raspored tih linija mozete naci na njihovim web stranicama. Neka vas ne zbuni sto gorenavedenih nedjeljnih linija nema na sajtu, to su vanredne voznje i zbog toga nisu u sluzbenom rasporedu.

KAMP – RADNO VRIJEME, CIJENE I OSTALO

Novost je da se kamp ove godine otvara vec u nedjelju, sto bi trebalo rasteretiti recepciju i postediti vas cekanja u ogromnim redovima prvi dan festivala.


... DOPUNA vijesti sa cjelovitim voznim redovima !!!

- 20:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

MotOvunsKa setlista !!!

Po čemu se pročuo Motovun osim po tartufima, vinu, filmovima i kampu? Odgovor je i po odličnim tulumima. Naravno i to je vezano uz MFF. Eto kad sam ja bio krenuo u svoje otkrivanje Motovuna prije nekoliko godina bio sam nadobudan i profesoru produkcije, koji je bio spavao u Karojbi di i ja, sam rekao da su filmovi fantastični. Ne samo to sam mu ustvrdio da su jedan bolji od drugoga i da mi je uistinu doživljaj biti u Motovunu nego da sumnjam da će se to ikad pogoršati. Čovjek se samo onako značajno nasmješio kako to već znaju profesori (što bi bilo u prijevodu reci prije hop). Od tog razgovora je prošlo podosta godina a ja u međuvremenu primjećujem promjenu kod sebe u pogledu ukusa u filmove. Morao sam donijeti zaključak da me neminovno Motovun razmazio. Te godine bili su filmovi izvrsni, no bili su i prošle godine, ali jednostavno ne mogu se oteti dojmu da su prošle godine bili ... da se tako "odrazim" izvanserijski tulumi tj. koncerti. Znam da to se neće svidjeti direkciji festivala, ali prošle godine su koncerti bili ti o kojima se pričalo i ne samo dan nakon.
... Ili je to do ekipe koja više šmeka glazbene doživljaje zarad onih vizualnih s platna?

Uglavnom prošle godne su bili Let 3 ti koji su napravili kaos jedne motovunske večeri, no meni ponajbolji koncert je bio prvi dan ... jedne vrlo neobične, pomalo ekscentrične, eterične Tamare Obrovac. Mnogi su bili zapanjeni njenim širokim zabavljačkim spektrom i općenito nekim fluidom koji je teko između nas i nje (nekako vjerujem isključivo njenom zaslugom). Pet plus za nju.
Nadalje bili su tu odlični cigani iz Rumunjske i naravno tulum svih tuluma u petak, zadnji dan koji se orio dolinom Mirne i nije dao spavati nikom od posjetitelja Motovuna do u duboko ujutro.
To je dakle visoko postavljena ljestvica ko da ju je postavio ni više ni manje Javier Sotomayor.
Dakle ove godine kada se obilježava 10 godišnjica MFF-a od glazbenih događanja se po meni mnog očekuje a u potpunosti vjerujem da će se svi koji se tamo i nađu i jako, jako dobro zabavit. Pa što nam spremaju mffovci?
To su prije svega Gustafi prvi dan (koji imaju privilegiju kao i na prapočetku MFF-a otvoriti i ovaj jubilarac), zatim u srijedu tu je i odličan TBF. No toj listi nije kraj jer osim njih u posjet Motovunu dolazi i kako u direkciji najavljuju slavna berlinska DJ atrakcija Russendisko Soundsystem – kažu da ukrajinski DJ Jurij Guržij je spreman do nesvijesti sve zabavljat posljednjeg dana sa svojom vizijom slavenskog raspašoja po koljektivu.
Možda ipak najveći ruski poklon ako se izuzmu hektolitri votke je dolazak njihove vrlo nagrađivanje glazbene atrakcije (a nije cirkus) ansambla mladih štrihera iz najveće republike Ruske Federacije Jakutije. Ravno sa sibirskih tajgi u motovunske šume dolazi velika svjetska senzacija mladih virtuoza na gudačkim instrumentima. Oni su u proteklih 14 godina osvojili 6 međunarodnih natjecanja, održali koncerte u više od 12 zemalja diljem svijeta, osvojili Grand Prix u Cremoni, "rasturili" publiku na koncertu u sjedištu UNESCO-a, i dobili laskavi nadimak – 10 malih Mozarta. Osim nastupa za vrijeme festivala virtuozi iz Jakutije za zagrebačku će publiku nastupiti na otvorenju Motovuna u Zagrebu, 30. srpnja 2008. u ZKM-u.
Image Hosted by ImageShack.us
Osim ovoga pobrojanog nastupit će i jedan zanimljiv bend, TFB. The Festival Band je međunarodna grupa muzičara specijalizirana za nastupe na filmskim festivalima. Bend čine tri direktora filmskih festivala, tri Stefana (oni ujedno sačinjavaju i žiri Motovun Onlinea). No njih u svirci prate bugarski muzičari,možda i poneki filmski djelatnik tipa Ognjena Sviličića.
I za kraj treba prispomenuti da je u pripremi poseban poklon za sve motovunske prvoborce, a njih ima podosta. Taj poklon je u vidu besplatne pive kojima Tuborg sve koji na koncert Gustafa strogo dođu u starim motovunskim majicama časti. A posljednji dan Radio 101 sponzorira nastupe Russendiska, Eddy meets Yannah, Compost Rec. itd.
VIdimo se na lumtuu!!!

- 12:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Actors studio meets ...

- 09:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 23.07.2008.

Jeste li se pitali ...

... kako su izgledali Spock, Uhura, capt. Kirk u mlađim danima, mlađim danima federacije?
Eto htjeli to ili ne htjeli hollywoodska mašinerija će vam to uskoro priuštiti.
Image Hosted by ImageShack.us young and cocky ... ko bi to drugi mogao biti nego capt. James T. Kirk
Image Hosted by ImageShack.us bila je dilema koja se dugo provlačila po forumima trekera, hoće li ili neće Spock biti sličan Leonardu Nimoyu ... odgovor je itekako hoće
Image Hosted by ImageShack.us Uhuru nikad nisam toliko doživljavao sexy ipak je bila bakica kad sam ja počeo pratiti Trek filmove.
Image Hosted by ImageShack.us ha, ko je ovaj? Romulanac? Klingonac? Genetski modificirana ljudska vrsta? Jel to Eric Bana uopće?

- 12:01 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 22.07.2008.

Motovunski filmski neseser (2 dio)

Gdje odsjesti? Hmm, to je pravo pitanje. Sam sam ostajao u Karojbi pa u podnožju Motovuna i u kampu. Svako mjesto ima svoje draži. Mislim da bez obzira što nećete oka sklopit osim ako se intezivno ne izalkoholizirate treba svakako probati kamp. Doći na MFF a da se barem jedne godine ne kampira to je svetogrđe po deset motovunjaskih zapovijedi.
E sad ako ste štreberko/a onda trebate doći u nedjelju i zauzeti najbolja mjesta u kampu koja neće biti na suncu ili u ovećem društvu drugih šatora. To govorim ako ste skloni miru poslije filmova.
No, kako sam to vidio iz vlastita primjera većina kampista, nije toliko došla radi filmova već radi dobrog provoda u vlastitom ili arangemanu od strane festivala.
Zabave traju u kampu od 3, 4 h ujutro do 8, 9 h kad svane i tada većina pada u nesvijest (mislim u kampu je zabava non stop no tad kulminira).
Image Hosted by ImageShack.us
Šatorgrad podno Montone prošle godine

Atmosfera u kampu je odlična. Ljudi su druželjubivi i priskočit će vam u pomoć ako recimo ne znate složit šator. A pak pogled sa zidina Motovuna na maleni Šatorgrad u podnožju je prekrasan i većini služi kao razglednica sa festivala. Stoga ako ste došli u većem društvu skoro sam siguran da od filmova nećete puno vidjeti, no zato nemate potrebe trošiti velike novce, za u tom slučaju nepotrebni smještaj u nekom aprtmanu jer kamp je kako se i festival hvali svake godine opremljeniji (i uvjeravam vas potpuno dostatan za vaše potrebe). Onima kojima je samo do ove vrste zabave preporučam kamp. Cijena kampiranja je 0kn no plaća se pristojba + karte za večernje projekcije, sve vas to izađe negdje oko 120kn. Stvarno ništa.
E sad ako ste došli iz filmofilskog poriva, onda vam treba neki smještaj gdje ćete se ipak odmoriti i naspavati kak se
spada.

Ako imate auto ja bih izabrao ponovno Karojbu, a ako ste lijeni tražiti smještaj ili ste "nanoge" onda predlažem smještaj u podnožju, ali malo podalje kampa jer će vam konstantna glazba koja od tamo dreči 24h s visokotonaca podosta smetati. Smještaja ima samo se treba unaprijed konzultirati.
Cijena je oko 120kn po danu. Ja ću ove godine biti na samom brdu pa ću moći vam posvjedočit kakav je doživljaj od tamo. Barem neće biti potrebe za busom ili za pješačenjem uzbrdo (koje nije nikakav problem za probavit jedino se nepotrebno oznojite) koje bi mislim mnogima dobro došlo ako ništa ono bar za triježnjenje. :)
Što se tiče automobila svima onima koji će tako doći svakako nalažem oprez jer pauk u Motovunu ordinira non stop i stvarno nije vrijedno da se sparkate tam di ne treba. Stoga oprez pri parkiranju i obratite pažnju na znakovlje. Mogu jedino onima koji dolaze u nedjelju preporučit da se na dozvoljeno mjesto s lijeve strane ceste kada idete uzbrdo sparkirate i ne mičete auto. Tamo nije zabranjeno ali se rampa spušta početkom festivala pa za aute bez dozvola nema prolaza. Predlažem da ako se ne mislite micati iz Motovuna cijelo vrijeme festivala da auto ostavite tamo negdje na brdu ... u miru i malo upotrebite tabane.
Onima koji dolaze u jednodnevni izlet na MFF preporučam parkiranje uz Mirnu odakle vas bus vozi skroooz na vrh Brda, totalka penzionerski (prijevoz je bio oko 10 kn).
Prehrana nije ništa manje bitan segment vašeg boravka i jedan od problema u Motovunu, no to svakako nema veze s organizacijom od strane festivala. Naime nemate baš neki ogroman izbor dućana za izradu sedviča. Ima ih komada dva. Jedan (veći) je u podnožju, a drugi je nekih 200 tinjak metara od rampe ponad okretišta busa na Brdu. Kada razmatram cijene ... moram priznati da tu nema neke bitne razlike. Sve je to slično ko' u Zagrebu. Kad već jednom dođete na brdo preporučam taj manji dućan i izradu Sendviča Motovun.
Sastojci su:
15 dag Šunka do Bražiu (jeftina jer je povučena iz prodaje)
15 dag sira Ala Podravec ili neke drugi iz Jeftilen serije
1 kom talijana ili lizike
... uza to vam za okrijepu preporučam neki pol litreni ledeni čaj.
Image Hosted by ImageShack.us
za izgladnjele goste prošle godine bilo je i klobasa i pršuta ... pa ko prije njemu dje...

Glede osobne higijene treba reći da imate kemijske WC-e u podnožju u sklopu kampa, nešto ako me sjećanje ne vara na doljnoj rampi, poneki na gornjoj rampi na Brdu, par komada odmah do kina Barbacan te pokoji ispod terase hotela. Od onih nekemijskih WC-ea imate neokoliko u podrumu hotela gdje bih sve možebitne namjernike, one filmsko /partijanerske i one koji su se slučajno tamo obreli da malo obrate pažnju da se papiri ne bacaju u lavabo i u pisoar.

I za kraj ove liste spomenuo bih svoj izbor must have odjeće. Paaa, osim što treba podosta majci i to onih designerskih s potpisom Motovun film festivala predlažem i nešto toplo za navečer te kabanicu jer ... to je Istra, nije to Hvar ili Brač di u to doba konstantno prži Sunce pa je navečer podosta toplo. Stoga ljetno i ponešto toplog za navečer jer bute se smrzli na onim projekcijama od 20h pa nadalje. Dobro možete si uzet trajnožareću prijateljicu/curu koju nanesete na sebe tijekom projekcije (i pri tome slomite plastični stolac) pa nek vas ona grije (to što ćete vjerojatno ostati bez cirkusacije u nogama imat će efekt kao da vam je toplo) ali kaj je sigurno je sigurno.

... totojeto

- 23:59 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.07.2008.

Motovunski filmski neseser (1 dio)

Ili ukratko kako što najlakše, najbrže doći u Motovun za vrijeme festivala, zatim gdje i zašto odsjesti, što i gdje jesti, kako sa osobnom higijenom i što ponijeti.
Dakle imao sam vam u planu dati neka poznata ili nepoznata pojašnjenja u svezi, glede, unatoč ovog predstojećeg festivala prije nego li najavim sam program motovunjaskih zbivanja.
Dakle svi znate da naš najpoznatiji filmski festival, festival o kojem se priča, prepričavaju doživljaji i sprema ... do godinu dana unaprijed je kako to lijepo Istriani vele nel cuore del Istria. Mali lijepi brijeg koji u ljeti pruža puno lijepih događaja.
Eto geografski ga nije bilo teško smjestiti, no kako do tamo doći. Naime do Montone nema službenih autobusnih linija niti neka turistička ruta koja ide iz Zagreba ili nekog drugog grada u Hrvatskoj. Ovo sve pričam pod uvjetom da dolazite ford tabanusom. Dakle nema direktne linije, ne barem preko "uobičajenih dana" u godini. Kako onda ipak busom? Pa postoji nekoliko autobusnih linija koje vode preko Zagreba do Pazina pa dalje do Pule itd. Uglavnom povratna karta busom bi trebala doći negdje između 300 i 350kn.
Na autobusnom kolodvoru u Pazinu (gdje silazite) čeka vas za tu priliku od festivala osigurana izvanredna busna linija. Dakle do tamo treba uplatit autobusnu kartu preko nekih od postojećih prijevoznika kroz Istru, a u Pazinu će vas čekati posebna busna linija, koja je prošle godine koštala 30-tak kuna do podnožja Brda.
Naravno ak' imate auto onda je sve puno jednostavnije, a možete si i priuštiti razgled pitoresknih gradića, meni ipak ljepše unutrašnje Istre. Putevi za dolazak autom su Učka Pazin pa dalje preko Karojbe do Motovuna, druga solucija je tunel Učka pa nadalje preko Roča i Buzeta do Motovuna ili pak preko ipsilona do Buja pa preko onih zavojitih cesta do doline Mirne odakle laganini do Motovuna.
Onima koji dolaze autom predlažem možda malo dulju varijantu preko Roča i Buzeta jer tu možete u toku dana svratit u najmanji grad na svitu Hum, no ništa manje zanimljiv nije ni Roč ... pomalo me podsjeća na Motovun ali na nešto manjem brijegu.:)
Najbrža linija ide od tunela Učka pa preko Pazina i Karojbe i eto vas začas u Motovunu.
To je što se tiče prijevoza.
... nastavak sutra.

- 23:59 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 18.07.2008.

Top 10 najgledanijih filmova u hrvatskim kinima

1. Hancock, 12.479 gledatelja
2. Kung Fu Panda, 9.136 gledatelja
3. Sex and the City: The Movie, 4.859 gledatelja
4. Wanted, 4.004 gledatelja
5. Forgetting Sarah Marshall, 2.538 gledatelja
6. Indiana Jones and the Kingdom of the Crystal Skull, 1.814 gledatelja
7. Deception, 1.478 gledatelja
8. Diary of the Dead, 600 gledatelja
9. Die Fälscher, 515 gledatelja
10. The Happening, 482 gledatelja

... nisam dugo objavljivao ljestvicu najgledanijih filmova u hrvatskim kinima jer ovo koliko je smjernica za gledanje u drugu ruku ništa bitno ne znači. Ono što znači jest da je ovo trenutni pregled najgledanijih filmova koji dokazuje da i mi Hrvati pratimo u korak i u ovim ljetnim za kino sušnim danima svjetska filmska kretanja.
Dakle i dalje me iznenađuje visoka gledanost jednog filma koji po mom vrijeđa poimanje ženstvenosti i žene kao inteligentnog bića u cijelosti. Naime ne znam niti jednu ženu u svojem krugu da nije sa svojim dečkom, mužem ili u većem ženskom društvu išla u svojevrsno hodočašće na treće plasirani film ove ljestvice. Koma. Najgore kaj su sve više manje požalile a očekivale su sve. Naime to je tako uvijek činjenica sa pokušajima da se još dodatno izvuče novac od ljudi a umijećem Hollywooda ne prikaže ništa. Dakle ona koja iz klana spiljskog medvjeda nije bila na ovoj projekciji biti će izopćena ... slovi prijetnja koja se prenosi usmenom predajom u klanu žena.
Naravno da me od ovog još više fasciniraju pajaci koji prate svoje žene na projekcije tih filmova umjesto da ih puste da odu same ili u društvu svojih prijateljica to pogledati ... i neumitno se razočarati.
No, ti papučarski odlasci muškaraca u kino nisu ni do koljena onom činu "vjernosti i ljubavi" koje je učinio jedan moj prijatelj nedavno otišavši u New York sa svojom malom nuklearnom obitelji i po povratku hvaleći se predamnom i ostatkom društva kako je bio na cijeloj turističkoj ruti Sex and the city po New Yorku ... katastrofa.
Molim cijenjeno blogersko pučanstvo da ako tko ima veće dostignuće papanstva da ga podijeli samnom, s time da je ovo za mene "top of the pops".
Od sveg ovog blaga preporučio bih da pogledate "Die Fälscher" ... naravno ako volite istinite priče.

- 23:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 15.07.2008.

Paranoid park

Nakon Alaina Parkera i njegova "Bugsy Malonea" i Gus Greene Van Sant Junior također je dva puta eksperimentirao sa neškolovanim mladim ljudima, naturščicima. Jedan od njegovih takvih novijih filmskih eksperimenata je i "Paranoid park". Prethodno se bio poigrao sa takvim stilom rada u "Elephantu", s kojim je požnjeo glavne dvje nagrade u Cannesu (Zlatnu palmu i nagradu za najbolju režiju, 2003.g.).
Sve je to rezultat mogli bi smo reći svojevrsnog Gusovog napuštanja mainstreamških (sada će biti 8 godina) filmskih voda i posvećivanja rada na nezavisnoj filmskoj produkciji (ja bih rekao rada na pravom filmu). Sve je počelo sa filmom "Gerry", no rekao bih da je bilo i godinama prije isto filmova koji nisu klasični komercijalni junkfood uratci (recimo "My own private Idaho").
Image Hosted by ImageShack.us
Zgodno je još reći da na filmu surađuje sa jednim velikim filmskim snimateljem današnjice Christopherom Doyleom. To je čovjek koji ne samo što je sa Van Santom surađivao, nego u svojoj bogatoj biografiji ima i imena kao što su: Wong Kar Wai, M. Night Shyamalan, Phillip Noyce. Ta slika koju nam obojica pružaju i priča koju nam oni prenose protagonisti je vrlo slična načinu pripovjedanja u filmu "Elephant". Vidim da se dobitnom kombinacijom pokazalo za Van Santa da objedini autorski rad na režiji i scenariju, jer onda ima zasigurno dobitnika nagrada i miljenika kritike (isti slučaj je i sa ostalim njegovim izuzetno uspješnim filmovima; Last Days, Elephant, Gerry, My Own Private Idaho, Drugstore Cowboy).
Dakle vlastita režija, scenarij, odličan snimatelj i već otprije iskušane metode uključivanja u film naturščika sa cinema verite tehnikom preuzetom iz svijeta dokumentarizma, Gusu služe da što vjerodostojnije prikaže svijet jednog starijeg američkog teenagera iz Portlanda. Zanimljiva bi bila paralela između "Paranoid parka" i "Elephanta" gdje također opisuje srednjoškolsku populaciju i determinira je izgubljenom. Eto na vrlo sličan način režiser je opisao i svijet srednje škole u "Paranoid parku" gdje nekažnjeno prođe jedno nedjelo teenagera. No istini za volju mladost je ipak u Elephantu puno opasnija i smrtonosnija, no ništa nije manje zabrinjavajući teenagerski svijet u ovom filmu.
Zašto je taj svoj Američki svijet u kojem živi Van Sant dočarao obiljem i nemanjem nikakvih ciljeva, dakle izgubljenim... ne znam. No, on nam možebitni odgovor na to pitanje daje kroz objašnjavanje razloga nedjela kojeg čini Alex (glavni lik filma). Naime popratni sadržaj filma govori o obilju u kojem žive teeenageri koja je istovremeno i opasnost jer ljudi ne razvijaju onu ljudskom poretku tako bitnu karakternu osobinu, a to je konstantna borba za preživaljavanjem. Ljudi su okljaštreni. Nema li toga tu je dosada i dokolica, a ona u već dva Gusova filma ubija. Osim toga Gus dokumentarnom tehnikom nam izuzetno vjerno pokazuje kako izgleda stvaran van svijeta filma svijet raspada obiteljskih zajednica gdje su još uvijek djeca prepuštena na odgoj ili sama sebi iili ulici. Naime zgodno nam to Gus predočuje kroz uvijek krupne ili srednje planove djece a roditelje ili ne prikazuje ili ako su prisutni u kadru oni su uvijek s leđa, u pozadini događaja i više služe tu ... da "popune kadar". Isto bih tako htio upozoriti eventualne gledatelje da ako očekuju neki film o skatebordingu da ovaj to i nije, već da je skateboard i svojevrsna skateboard subkultura u pozadini glavne priče, ona je samo sredstvo ali ne i glavni subjekt radnje.
I za kraj još jednom bih se osvrnuo na glumu gdje mi se sasvim opravdano nameće pitanje koliko je isplativo koristiti se u cijelom filmu samo sa neškolovanim, vrlo mladim glumcima ... jer tu svašta može poći naopako. Koliko je tu vjerno prikazano ono što režiser zamisli? Osobno mogu reći da u filmu je vidljiva kemija i povjerenje koje jedni imaju spram drugih pa to ispada izuzetno usklađeno i onako kako u stvarnosti bi trebalo izgledati.
Mnogima je sporo razvijanje radnje u Gerryu i Elephantu bilo jako umarajuće, režiser nije niti ovaj puta odstupio od tog sporog razvijanja radnje, ali je radnja ispresjecana jer nema kronološki razvoj pa se tako dobiva na dinamci i većoj, općoj gledljivosti. Možda će ovo zazvučati šablonski ali Gus Van Santov stil ili volite ili mrzite pogotovo ovaj njegov noviji filmski opus (jedino što bih preporučio da film ipak gledate odmorni).

- 23:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.07.2008.

Igry Motylkov ili igre leptira

Rijetko se naiđe i među stvarno dobrim filmovima na jedan biser. Ovaj put mi se posrećilo. Naime ruska filmska kritičarka Irina Pavlova, koja nam je ovaj tjedan predstavila svaki film ponaosob, je pred ugodno ispunjenim tribinama ZKM-a izjavila kako joj je žao da možda nije došlo više ljudi jer joj je ovaj jedan od najdražih, i najboljih filmova na retrospektivi. Prije početka recenzije bih još dodao kako sam svjedočio i ponekom malom nezadovoljstvu kod gledatelja koji su izletili pred kraj filma "4" jer im je to bilo "prenerazumljivo i prefilozofski".
Pa... ponekad koliko sam opet imao prilike prečuti u hodniku čekajući na početak projekcije filma kojeg sam dobro odabrao je da ljudi ne znaju osnovne stvari u ovo doba sveopće dostupnosti informacija preko interneta.
To stvarno nije teško, a i reduciraju se u znatnoj mjeri greške i greškice u pogledu izbora. Naime na stranicama MFF je uistinu dobro ukratko opisano što vas je moglo očekivati na filmovima u ZKM-u. Ponajviše sam iznenađen svojevrsnom indolentnošću vrlo mlade populacije koja ili ne zna čitati iz programa ili su toliko površni. Naravno svaka čast iznimkama.
No unatoč nekim dvojbama razočaranja naravno da nisam mogao očitati sa lica ljudi po minuću projekcije "Igre leptira"... više se moglo očitati zadovoljstvo.
Ponekad volim čuti što drugi ljudi, koje nisu česti na ovakvim i sličnim projekcijama, misle jer se film se prije svega radi da bi ga se gledalo pa stoga je lijepo vidjeti i čuti u dvorani tijekom projekcije kad publika reagira s odobravanjem, ili se naprosto uživljava u sudbine glavnih likova. Sve je to bilo tijekom ove projekcije jednog od favorita Irine Pavlove.
Ovaj film je, kako je to lijepo sročila naša ruska prezenterica, jedan rokerski film o mladima i njihovim mukama u jednom preduralskom gradiću.
Svijet u filmu koji nam je najavila Irina nije nimalo usporen, no ima neki svoj ritam koji nisam raspoznao. Možda je to i moj neki unutarnji otkucaj... ne znam, nekako mislim da mi je bio preprepoznatljiv i uobičajen da bih bio učio neku razliku. Uglavnom na filmu opisani ljudi imaju iste dvojbe kao i svi ljudi koji žive i pokušavaju nešto postići u malim ruralnim i urbanim sredinama udaljenim od velikih gradskih središta svojih zemalja koje nastavaju. Mislim da je to ipak globalni fenomena, a ne neka razlika.
Nešto bih rekao i o pjesničkoj alegoriji u naslovu naime pitao sam se zašto za naziv fima nije odbrana recimo ... igra bubamara, nego leptira. Pomalo mi je to zazvučalo prefatalistično za svijet, i kratak život leptira za koje kažu žive jedan dan. Mladi u filmu nisu nimalo pred smrt, ali igraju neke igre koje smrću rezultiraju. No, kako sve u životu tako i u imitaciji života na filmu sve s vremenom dođe na svoje mjesto, kad il' tad. U filmu se to sve, naravno, požuruje puta 2, 3, 5 ili čak i više puta. Kostya recimo (glavni junak filma) ima problema sa zakonom, no ne i sa djevojkama. Nije on neki tipični enfant terrilble, rebel without the cause. Svira gitaru, pjeva ima svoju grupu i uskoro će nastupiti na natjecanju za mlade talente, nešto nalik Miki Maus showu ili Prvi pljesak u glavnom gradu. No ... život ga po tom planu baš neće. Prvi pljesak ima pred čudnom publikom u nekom trgovačkom centru, vjerojatno pred glazbenim producentima, i ne doživljava pravi željeni uspjeh.

Tu bih se osvrnuo i na vrlo jasnu režiju i kameru koji se u gotovo željenom, savršenom skladu nadopunjuju preko veziva tkiva ili u ovom slučaju nenametljiva i pitka sadržaja ovog filma. Nema tu dilema. Sve je razvidno kuda nas vodi režiser. Mi smo uvedeni u svijet Kostye i njegovih prijatelja da posvjedočimo jednom momentu u njihovu sazrijevanju koje ide od sklonosti ka divljim i neobuzdanim vožnjama do vrlo okrutna susreta sa korumpiranim sustavom kad im se neminovno "otvaraju oči".
Uglavnom to su klasični problemi manje sredine u kojem ljudi ponekad ostaju zarobljeni. Pada mi na pamet naslov pjesme Let 3, "Jedan, dva, tri izgubljeni ima nas još!" koji upravo ocrtava mikroklimu tog preduralskog gradića. Na filmu primjer za to daje Kostyina majka koja na sve moguće i nemoguće načine pokušava spasiti svog sina zatvora koji mu neumitno prijeti. Drugi primjer izgubljenih je i policajac koji pokušava najbolje od najboljeg izvući za sebe. Možda njegov, za nas i pomalo, nerazumni oportunizam je i najljudskiji od svih na filmu (nije simpatičan jer sve uvaljuje u velike neprilike, ali je svakako iskreno najljudskiji). Uz glavne likove filma (Kostye i Zoyke) on je najbolje portretiran, a predstavlja i možebitni životni pravac kojim će mnogi mladi poći. Zvuči pomalo depresivno, no to je upravo polazišna točka buntovničkog, rokeskog života koji žive mladi žitelji tog mjesta i u kojem nastaju njihovi problemi sa zakonom. Zapravo film je to o začaranom krugu iz kojeg nema izlaza i kojeg je pošto poto bolje što prije spoznati ne bi li život bio lakši. U finalu filma u momentu kad definitivno sazrijeva Kostya i njemu se, kako što sam gore u tekstu i rekao, konačno pročiste vijuge te spoznaje uzaludnost ovakva života i pokušava okrenuti novu stranicu u "sodelovanju" sa njegovim anđelom Zoykom. Kažem anđelom jer je možda na neki način Zoyka onaj lik iz bajke kojeg ljudi a time i muškarci vole počesto zamišljati i zazivati kao spasitelja u zao čas, no kako to dobro režiser portretira ... muškarci su ponekad zaslijepljeni raznim lažnim signalima tako da tog anđela zapravo i ne vide.
Kako ovaj film nije zamišljen kao depresivna injekcija svakodnevnice tako i režiser daje optimistični kraj te Kostya konačno shvati tko mu dobro želi, a tko zlo.

Osim odlično koncipiranog scenarija kao kralježnice ovog odličnog filma za mlade svakako treba se osvrnuti i na odličnu glumu... prije svega jedne moje "filmske miljenice iz Ruske federacije" Oksane Akinshine kao Zoyke te ukazati na jednog mladog i nama malo poznatog glumca Alekseia Chadova kao Kostye. Mladac je to, koji je ostvario uloge u filmovima kao što su: Dnevnoy dozor (u ovom filmu teško ćete prepoznati mladog rokera iz Igre leptira u roli krvožednog vampira), Nochnoy dozor, 9 rota, a naravno sve je to uslijedilo nakon odlične i od filmskog svijeta zapažene uloge u ovom filmu.
O Oksani se pak sve više manje zna. No, svejedno mi je posebno drago bilo u ovom filmu vidjeti još jednom rusku ljepoticu u koju je danas stasala ova glumica (kad je sniman film imala je 17 godina) koju pratim od njenog prvog pojavljivanja na filmu u na ovom tjednu prikazanim "Sestrama" (tada je imala 14 godina) do odlične glume u kojoj ju je svijet prepoznao, ali još uvijek dijeteta ... u "Lilya 4-ever" (15 godina). Inače je nakon "Igre leptira" dobila i ulogu u jednom, nakon Bondova serijala, odličnom špijnuskom trileru i internacionalnom filmskom projektu, a to je "The Bourne supremacy". Uglavnom sve je to slijed odličnih, od djetinjstva, uloga Oksane.
Ovaj film je svakako pored Progulke i Kukushke proglašavam kao jednim od mojih najljepših otkrića ovog Tjedna i preporučam svima onima koji će imati ikakve prilike da ga svakako pogledaju.
Osim ove fešte izvrsnih fimova moram prispomenuti kako je ovaj prequel motovunjanskih događaja bio prenapučen, na moju radost, prekokrasnim ženama. Jedna lijepša od druge i to u velikoj većini tako da mogu ovaj Tjedan proglasiti i tjednom ljepotica. Ko zna možda su žene došle meračiti ove zgodne ruske glumice od Oksane do Irine Pegove iz filma "Progulka" pa sve do jedne finkinje Anni-Kristiine Juuso iz "Kukushke".

- 23:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 09.07.2008.

Uskoro natječaj za statiste u Hobbitu

Kako se k nama uvuklo u sve pore ljeto, tako i nekako vijesti s tog polja iz domovine nam polako presušuju. No, zato filmska mašinerija svijeta ne prestaje radit.
Guillermo del Toro kao što znate uskoro će se u kinima pojaviti sa svojim novim filmom “Hellboy II: The Golden Army” koji mu više slovi kao (da se izrazim riječnikom formule 1) warmup prije naravno izuzetno iščekivanog Hobbita.
Osobno mislim da je možda to i najveći Toroov filmski test ili vrh njegove karijere koji će ga zasigurno obilježiti u jednom ili drugom pravcu, mislim palac prema gore ili dole.:)
No otompotom. Zanimljivost vezana uz Del Toroa jest da je u nedavnom inetrvuju koji je dao za MTV odgovorio na jedno zanimljivo pitanje. Bilo je to pitanje izvjesnog fana da koga treba ubiti ili s kime treba spavati da bi dobio šansu da statira?
Na jednako šaljivo pitanje ovaj revni fan je dobio i odgovarajući odgovor, kako jest da je ovo dobro pitanje no da je počesto postavljeno u zadnje vrijeme. Guillermo veli nadalje da kako se bliži ostvarenje projekta snova u jednom ili dva moguća nastavka te da će biti dovoljno šansi da poneki LOTR fan si ostvari želju života i da se ovjekovječi na filmu kao statist. Savjetuje da se po mogućnosti mnogo ševite i da ne pokušavate nikoga podmititi jer će to biti uludo bačeni novac. Naime Del Toro sprema postaviti neke osnovne okvire unutar kojih će se organizirati i natječaj za statiste.
Kad i na kojoj web adresi će biti otvoren natječaj za statiranje u kukuruzištu Hobbitona ili već kojeg dijela Međuzemlja ja ću vas obavijestiti, ne.
Samo me zanima koga bi vi statirali? Vjerujem da bi to bile Orce, ili pak imate velike klempave uši pa mislite da bi mogli biti Vilenjaci ako je tako vrijeme da već sada počnete kupirati uši... :)

- 10:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 08.07.2008.

"Šetnja" subotom

Nešto ranije nego potrebno sam u pratnji Žakline sprijehao na otvaranje dviju izložbi i projekciju jednog filma. Taj vremenski suvišak sam iskoristio za jedno piće i kupnju nekih motovunjaskih suvenira (prije samog otvorenja MFF-a).
No, ubrzo je "kucnuo čas" i otpočelo se sa predstavljanjem dviju izložbi od strane ruskomotovunskog tima.
Nakon kratka uvoda na bratskom nam jeziku većina okupljene ekipe se raspršila duž foajea razgledavajući izložbu.
Prezenteri su nam dali nekih petnaest minuta za razgled da bi se potom krenulo u dvorani ZKM-a sa ostatkom otvaranja. Tamo nas je pak čekala jedna simpatična teta iz (naravno) Rusije (koja me podsjetila na moju uchiteljicu iz osnovnjaka) i u svom pozdravnom govoru, niti predugačkom a niti prekratkom, ukratko informirala o predstojećim projekcijama u ZKM-u.

Film koji se prikazivao tu večer bio je "Progulka" (ili u prijevodu Šetnja). Riječ je o jednom vrlo interesantnom filmu koji
nam govori o jednom danu u Petrovgradu gdje na cesti slučajno ili ne, se susreću mlada, vrlo zgodna, čak rekao bih fatalna plavuša i dvojca momaka. Oba ju saljeću i vrlo originalno joj se upucavaju, ona im odgovara na njihove dozive, no kako li to sve završava trebalo bi pogledati film. Zanimljivo je kako Uchitel zapravo portretira nešto sasvim nazovimo to uvjetno normalno, što bi se nama svima moglo desiti. To su muško ženski odnosi u vrevi kakve velike svjetske metropole. Film posjeduje zanimljiv obrat, no i pomalo neugodnu drhtavu sliku koja služi ne bi li se podebljao osjećaj autentičnosti samog događaja, što se dobiva kamerom iz ruke.
Osobno meni to i nije predstavljao neki problem za pratiti ovu vrlo dinamičnu radnju koja se dešava po cestama, trgovima St. Petersburga, no čuo sam od nekih da im to je činilo film napornim za pratiti pa tu ulažem jedan minus na tehničku intervenciju u filmu.
Veliki plus u filmu i ono što se meni učinilo izuzetno zanimljivim jest upucavanje Alyoshe Olyi koje se dešava u hodu. Vrlo dovitljiv mladić za kojeg bi smo mogli reći da ima "priču" drži fatalnu plavušu konstantno zainteresiranom i zaintrigiranom. Barem nam ona odaje takav dojam. :)
Opet svemu tom "verbalnom" pristupu Aleksei Uchitel nam suprotstavlja nazovimo to "fizički" pristup jednog drugog šetača i prijatelja Alyoshe ... Petye. To bi nazvao Petyin pristup kojeg nam Uchitel predstavlja kao nekakvog buntovnika koji malo govori, više "djeluje". Osim zabavnih dijaloga i brzog izmjenjivanja scena možemo reći da nam Uchitel daje i svojevrsnu razglednicu Petersburga i predstavlja nam ga kao jedan sasvim moderni i hektični zapadnjački velegrad. Dakle osim zanimljive komunikacije između troje glavnih protagonista Uchitel se povremeno zaustavlja na prolaznicima pored kojih prolaze Petya, Alyosha i Olya. Oni nam služe kao svojevrsna odmorišta na tom vrtoglavom usponu uza stube nekog imaginarnog životnog uspona, kojime nas neumitno vuče režiser. Je li Aleksej Uchitel filmski genijalac kojeg svijet još nije otkrio ... ostaje za vidjeti.
Ono što ja znam i da mi je izuzetno bitno da je ovo film za kojeg mogu reći da ima glavu i rep, no za kraj ovog ove recenzije bih dodao da sam film zbog tehničkih problema bio prisiljen dovršiti u razgovoru sa jednim kolegom koji je film već prije odgledao do kraja.
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us Naš čovjek Božo se zagledao u što ili koga? Umalo da mu nešto ne ispade, a nije ....
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us na ovoj dvostrukoj izložbi osim skica za pojedine scene koje je radio Ejzenstein možete vidjeti i filmske plakate (ovo je plakat za prvi ruski film)

Dakle nakon nekoliko neuspješnih pokušaja da se završi projekcija filma "Progulka" Igor Mirković nas je sve pozvao da u foajeu ZKM-a svratimo na koktel. Naime koktel je jednio bio i ostao jer kad su "termiti" koji ne mogu si doma pošteno iz nazovi siromaštva neke pojesti onda su jadni došli na domjenak gdje su sve požrli u 3-4 minute. Moram priznati da su to bila druga najbrža usta na koja sam do sad naletio na domjencima. Možda su jedino bili brži svi ti silni ugledni, vrlo izgladnjeli i izuzetno siromašni uzvanici na Animafestu, tamo nije ostalo ni pića nakon dvje tri minute.
To izjelištvo je ne samo hrvatski kako sam kasnije saznao, nego i globalni fenomen pa se mi Hrvati nemamo čega sramit. Eto ima izgladnjelih uglednih građana i po drugim zemljama svijeta i ponosno tvrdim kako smo dio jednog globanog fenomena. Živjeli mi.
Image Hosted by ImageShack.us i na kraju koktele za osvježenje vam nudi vrlo popularna i tajnovita blogerica Žaklina u raljama (govori ruski bolje od Sićmea:).

- 12:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.07.2008.

Ajmo u "Šetnju"!

... naime ovo je zgodna obavijest za sve zaljubljenike u film. Nisam niti stigao napisati post kako je bilo na otvaranju Tjedna ruskog filma u subotu, a iz direkcije festivala dolazi jedna stvarno jako lijepa vijest.
Dakle zbog nekih tehničkih problema prisutni na otvaranju nisu bili u prilici vidjeti projekciju filma "Progulka" do kraja. Stoga MFF poklanja još jednu projekciju za sve koji nisu, a žele pogledati film (uvjeravam vas iz viđenih 3/4 filma da je posrijedi jedno neobično filmsko ostvarenje) poziva da navrate danas u 18h u ZKM na "Progulku" (možda nebitno ali je dvorana klimatizirana :). I da kada je projekcija za sve koji dođu besplatna.

- 12:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.07.2008.

Sljepoća



... čitah, ne tako davno o tome kako se svake godine snimi možda i više od jednog para sličnih filmova, eto u prilog ovoj teoriji prilažem trailer filma Blindness koji na sličan način priča priču kao i "The Happening". Imate li sličnih (ovogodišnjih, prošlogodišnjih) primjera slobodno se priključite u ovoj mojoj potrazi.:)

- 23:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 05.07.2008.

Ruski filmski alfabet

... naravno da je riječ o ruskoj filmskoj početnici koji nam je u ove vruće ljetne dane spravila kužina Maksimirske 101 ili ne?
zvuči pretenciozno, no riječ je o novijoj ruskoj filmskoj kinematografskoj početnici.
da ne bi bilo zabune.
program (ruskog filma za Zagreb i Motovun) je izabrala filmologinja i jedna velika filmska znalica... Tanja Vrvilo (uza svesrdnu rusku pomoć, naravno), žena ima stvarno ukusa (trebalo je samo zaviriti u njen odabir filmova u m.a.m.i.) i njen odabir je uvijek vrlo, vrlo zanimljiv, intrigantan i zasigurno na ovim prostorima još neviđen.
naime tu leži i odgovor zašto recimo nije stavljen u program nekih od filmova tipa onog "9 rota" Fyodora Bondarchuka koji je bio jedan od najgledanijih ruskih filmova svojevremeno (inače jednog od poznatijih ruskih glumaca ali ne i nimalo neuspješnih režisera) pa sve do Timura Bekmambetova, uberpopularnog ruskog režisera koji danas nakon filmova "Nochnoy dozor", "Dnevnoy dozor" napravio i svoj prvi hollywoodski blockbuster koji trenutno igra u kinima "Wanted", i za tu priliku si namako The Angelinu.
i tko će sad podcjenjivati rusku kinematografiju. da vas vidim.
osim tih ipak donekle komercijalnih filmova moj susret sa suvremenom ruskom kinematografijom ide isto u korak i sa nekim filmskim festivalskim kretanjima. naime na ZFF-u sam se upoznao sa jednim ipak izvanserijskim ruskim filmskim režiserom Andreiem Zvyagintsevim (koji je eto tamo dva puta pobijedio).
teško mi je i opisati tog jako zanimljivog ruskog cineasta koji vrlo vjerno prenaša na kino platna duh ruskih tajgi i golemih prostranstava rodnog mu Sibira.
osobno mi je stvarno jako teško odabrati jednog od ta dva njegova odlična uratka ("Vozvrashcheniye" iz 2003.g. ili "Izgnanie" iz 2007.g.), naglašavam dva bisera... a tek je počeo.
uglavnom su to filmovi koji su više ili manje dostupni običnom gledatelju (Povratak/Vozvrashcheniye je bio donedavno dostupan u videotekama), dok filmovi koji su na repertoaru Tjedna ruskog filmam, u za te prilike otvorenom kinu ZKM, jednako su ako i ne još više zanimljiviji.
istaknuo bih prije svega filmove Aleksei Balabanova "Brat" iz 1997.g. i "Brat 2" iz 2000.g. kojeg se po meni ipak neprimjereno proziva Tarantinom istoka. to je za moj ukus pomalo pretenciozno jer dijalozi u Balabanovljevim filmovima iako čisto ok, nisu niti na tragu onim odličnim crnohumornim (trash) dijalozima "Pulp fictiona" ili pak "Reservoir dogsa", više bih te njegove filmove usporedio (ako je to uopće potrebno) sa grubljom i u prikazima kriminalnog miljea oštrijom verzijom "Nikite".
priča je to o bratskim odnosima u svijetu mafije gdje se sve poremeti. Odlično je to sve odigrao Sergei Bodrov Jr. kao neponovljivog Danila Bagrova. drugi nastavak također nije za odbaciti, no kao što to biva sa nastavcima ponešto je fabularno slabiji i išlo se na svojevrsno glamuriziranje svijeta vrlo okrutne ruske mafije. puno je okrutnije i vjernije nekako ogoljenije do kosti taj svijet prikazao Balabanov u prvom dijelu.
osobno mi se puno zanimljivijim učinio film koji je lansirao jednu mladu rusku filmsku zvijezdu. svi će se sjetit "Lilya 4-ever" i glavne zvijezde tog švedskog majstora Moodyssona, Oksane Akinshine u ulozi Lilje. E sad ako ste voljeli taj film sigurno će vam se svidjeti njen premijerni nastup na filmu, prije Lilye.
Image Hosted by ImageShack.us"Danilo Bagrov" u društvu s Oksanom i Katyom
to je film Sergeia Bodrova Jr. "Syostry" kojeg ćete upoznati kao Danila u gore spomenutom "Bratu". nekako mi se učinilo da glumeći Danila je Sergei dobio poneku viziju što bi još trebalo reći o tom svijetu mafije, a nije se moglo ili nije vidjelo u Bratu i Bratu 2 o ruskoj mafijaškoj svakodnevnici. ovaj put nije riječ o braći nego o dvjema sestrama. njihov odnos je dodatno narušen ali kasnije i potvrđen kroz razne dogodovštine njihova progona od strane mafije. sav tak odnos izuzetno dobro portretiraju Oksana (Sveta) i njena filmska sestra Katya Gorina (Dina).
nakon što vidite Brata pa potom i njegove Sestre vidjeti ćete o kakvom je posrijedi glumačkom i režiserskom talentu kojeg je zauvijek izgubila majčica Rusija. naime Sergei je smrtno stradao od lavine u Kavkazu nakon što je krenuo u potragu za idealnim mjestom za radnju svog drugog filma. on i njegova ekipa su proglašeni nestalima i do dan danas nisu pronađeni.
Image Hosted by ImageShack.us
... od ostalih filmova svakako bi još trebalo vidjeti i intrigantan film "Progulka" Alekseja Učitel'a za kojeg kažu da izuzetno dobro čita što voli publika za koju film i spravlja, te "4" Il'ja Hržanovskija te dobitnika nagrade Oscar za najbolji strani film i Velike nagrade žirija u Cannesu "Utomlyonnye solntsem" legende ruske kinematografije Nikite Mihalkova.
to je dakle program suvremenog ruskog filma koji će se prikazivati od danas pa nadalje u ZKM-u, a vas sve osim na pobrojane filmove upućujem da navratite svakako u ponedjeljak i utorak.
Vidimo se !

- 23:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 04.07.2008.

Dobri duh Motovun film festivala došao na Kaptol !

... konačno je došao i taj dan i Motovun je predstavio toliko željeni program (detaljniju analizu vrlo izdašnog programa te moje preporuke ću objaviti za koji dan) svakojakih dešavanja u 5 motovunjanskih kina.
Ukratko u tom kaptolskom podrumu bila je neizmjerna gužva što mogu posvjedočiti i slike, gdje se po mom i mojih kolega stvarno našao podosta velik broj pripadnika sedme sile za razliku od prošle godine. naime vinoteka Bornstein je bila premala da primi sve ... no stisli smo se i umirali od vrućine.
u djelu od kud sam promatrao presicu i opalio par fotki je bio jedini ventilator tako ... da sam se ja sa svojim prijateljima "novinarskim pozadincima" spasio.
no, kako se kasnije ispostavilo i nije to bilo tako loše što smo bili pozadi, i nismo skoro ništa čuli što govore Rajko Grlić, Igor Mirković i Hrvojka Begović predstavljajući program dešavanja, ionako su bili obilni pres materijali koje je svaki od nas dobio.
dakle ko što rekoh naša pozicija se za "drugi dio" presice pokazala potpuno strateški pogođenom. zadnji pri delu prvi pri ... kopanji. :)
je, ali nismo mi bili prvi tamo otpozadi ipak su se tamo stacionirali mudri pripadnici radnog bataljona MFF-a, to su ipak godine iskustva :)).
rezime svega odlični Teran, sir i usluga, a kaj se tiče i odziva novinarske sile također.
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us velika gužva
Image Hosted by ImageShack.us mikrofon preko mikrofona, fotić preko fotića
Image Hosted by ImageShack.us splitski dio ekipe MFF-a
Image Hosted by ImageShack.us još jedna samozatajna pripadnica MFF-a
Image Hosted by ImageShack.us i naravno svečani brunch

za kraj ovog slikopisnog posta o zadnjoj presici prije početka motovunjaskih tuluma predstavljam vam program dan po dan Tjedna ruskog filma. time da naglasim praktično od subote započinje MFF ali u Zagrebu i završava projekcijama najboljih filmova također tjedan nakon Motovuna u Zagrebu. Motovun više nije od davno samo tjedan dana događanja na Brdu filmova već i događaji koji mu prethode su integralni dio festivala. Svakako slijedom toga treba spomenuti i deveto izdanje Motovun Online koje već od danas možete pratiti na službenim stranicama festivala i aktivno iz udobnosti svojeg doma sudjelovati u programu MFF-a, i naravno glasovati i utjecati na pobjednika jednog od izbora za najbolje filmove festivala.

ulaznice za Tjedan ruskog filma su po cijeni od 25 kn u pretprodaji su od 01.07. na blagajni ZKM-a. U prodaji je i ograničen broj kompleta ulaznica za sve projekcije po cijeni od 100 kuna.

... a filmovi koje biste svakako trebali vidjeti su po danima:

Subota, 05. 07.
20:00 Otvorenje izložbe ruskih kino plakata i crteža Sergeja Ejzenštejna
21:00 Šetnja / Progulka, Aleksej Učitel', 2003, 90'

Nedjelja, 06. 07.
20:00 Ispijeni suncem / Utomlyonnye solntsem, Nikita Mihalkov, 1994, 135'
22:30 Putovanje s domaćim životinjama / Puteshestvie s domashimi zivotnimi, Vera Storoževa, 2007, 97'

Ponedjeljak, 07. 07.
20:00 Brat, Aleksej Balabanov,1997, 96'
22:00 Sestre / Syostry, Sergej Bordov ml., 2001, 83'

Utorak, 08. 07.
20:00 Brat 2, Aleksej Balabanov, 2000, 122'
22:15 Marame / Platki, Jurij Pavlov, 2007, 98

Srijeda, 09. 07.
20:00 4, Il'ja Hržanovskij, 2005, 126'
22:15 Igre noćnih leptira / Igry motylkov, Andrej Proškin, 2004, 105'

Četvrtak, 10. 07.
20:00 Putovanje s domaćim životinjama / Puteshestvie s domashimi zivotnimi, Vera Storoževa, 2007, 97'
22:00 Crta / Razmetka, Maks Vertov (Julia Kolesnik), 2007, 120'

Petak, 11. 07.
20:00 Kukavica / Kukushka, Aleksandr Rogožkin, 2002, 99'
22:00 Ispijeni suncem / Utomlyonnye solntsem, Nikita Mihalkov, 1994, 135'

... vidimo se na tjednu Rusa!

- 12:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>