Nešto ranije nego potrebno sam u pratnji Žakline sprijehao na otvaranje dviju izložbi i projekciju jednog filma. Taj vremenski suvišak sam iskoristio za jedno piće i kupnju nekih motovunjaskih suvenira (prije samog otvorenja MFF-a).
No, ubrzo je "kucnuo čas" i otpočelo se sa predstavljanjem dviju izložbi od strane ruskomotovunskog tima.
Nakon kratka uvoda na bratskom nam jeziku većina okupljene ekipe se raspršila duž foajea razgledavajući izložbu.
Prezenteri su nam dali nekih petnaest minuta za razgled da bi se potom krenulo u dvorani ZKM-a sa ostatkom otvaranja. Tamo nas je pak čekala jedna simpatična teta iz (naravno) Rusije (koja me podsjetila na moju uchiteljicu iz osnovnjaka) i u svom pozdravnom govoru, niti predugačkom a niti prekratkom, ukratko informirala o predstojećim projekcijama u ZKM-u.

Film koji se prikazivao tu večer bio je "Progulka" (ili u prijevodu Šetnja). Riječ je o jednom vrlo interesantnom filmu koji
nam govori o jednom danu u Petrovgradu gdje na cesti slučajno ili ne, se susreću mlada, vrlo zgodna, čak rekao bih fatalna plavuša i dvojca momaka. Oba ju saljeću i vrlo originalno joj se upucavaju, ona im odgovara na njihove dozive, no kako li to sve završava trebalo bi pogledati film. Zanimljivo je kako Uchitel zapravo portretira nešto sasvim nazovimo to uvjetno normalno, što bi se nama svima moglo desiti. To su muško ženski odnosi u vrevi kakve velike svjetske metropole. Film posjeduje zanimljiv obrat, no i pomalo neugodnu drhtavu sliku koja služi ne bi li se podebljao osjećaj autentičnosti samog događaja, što se dobiva kamerom iz ruke.
Osobno meni to i nije predstavljao neki problem za pratiti ovu vrlo dinamičnu radnju koja se dešava po cestama, trgovima St. Petersburga, no čuo sam od nekih da im to je činilo film napornim za pratiti pa tu ulažem jedan minus na tehničku intervenciju u filmu.
Veliki plus u filmu i ono što se meni učinilo izuzetno zanimljivim jest upucavanje Alyoshe Olyi koje se dešava u hodu. Vrlo dovitljiv mladić za kojeg bi smo mogli reći da ima "priču" drži fatalnu plavušu konstantno zainteresiranom i zaintrigiranom. Barem nam ona odaje takav dojam. :)
Opet svemu tom "verbalnom" pristupu Aleksei Uchitel nam suprotstavlja nazovimo to "fizički" pristup jednog drugog šetača i prijatelja Alyoshe ... Petye. To bi nazvao Petyin pristup kojeg nam Uchitel predstavlja kao nekakvog buntovnika koji malo govori, više "djeluje". Osim zabavnih dijaloga i brzog izmjenjivanja scena možemo reći da nam Uchitel daje i svojevrsnu razglednicu Petersburga i predstavlja nam ga kao jedan sasvim moderni i hektični zapadnjački velegrad. Dakle osim zanimljive komunikacije između troje glavnih protagonista Uchitel se povremeno zaustavlja na prolaznicima pored kojih prolaze Petya, Alyosha i Olya. Oni nam služe kao svojevrsna odmorišta na tom vrtoglavom usponu uza stube nekog imaginarnog životnog uspona, kojime nas neumitno vuče režiser. Je li Aleksej Uchitel filmski genijalac kojeg svijet još nije otkrio ... ostaje za vidjeti.
Ono što ja znam i da mi je izuzetno bitno da je ovo film za kojeg mogu reći da ima glavu i rep, no za kraj ovog ove recenzije bih dodao da sam film zbog tehničkih problema bio prisiljen dovršiti u razgovoru sa jednim kolegom koji je film već prije odgledao do kraja.


Naš čovjek Božo se zagledao u što ili koga? Umalo da mu nešto ne ispade, a nije ....

na ovoj dvostrukoj izložbi osim skica za pojedine scene koje je radio Ejzenstein možete vidjeti i filmske plakate (ovo je plakat za prvi ruski film)

Dakle nakon nekoliko neuspješnih pokušaja da se završi projekcija filma "Progulka" Igor Mirković nas je sve pozvao da u foajeu ZKM-a svratimo na koktel. Naime koktel je jednio bio i ostao jer kad su "termiti" koji ne mogu si doma pošteno iz nazovi siromaštva neke pojesti onda su jadni došli na domjenak gdje su sve požrli u 3-4 minute. Moram priznati da su to bila druga najbrža usta na koja sam do sad naletio na domjencima. Možda su jedino bili brži svi ti silni ugledni, vrlo izgladnjeli i izuzetno siromašni uzvanici na Animafestu, tamo nije ostalo ni pića nakon dvje tri minute.
To izjelištvo je ne samo hrvatski kako sam kasnije saznao, nego i globalni fenomen pa se mi Hrvati nemamo čega sramit. Eto ima izgladnjelih uglednih građana i po drugim zemljama svijeta i ponosno tvrdim kako smo dio jednog globanog fenomena. Živjeli mi.
i na kraju koktele za osvježenje vam nudi vrlo popularna i tajnovita blogerica Žaklina u raljama (govori ruski bolje od Sićmea:).