Srna

27.01.2008.

Nađi me
na proplanku tužnom
u zagrljaju sjete
na krilima bijelim
ponoćnog lovca.

Srna je brza,
vitka kao strijela.

Oprosti
ako moje riječi
teške kao zvona
u studenoj noći
u ovoj ledenoj noći
traže tvoje rame
tvoje rame kao krilo
stablo na kraju šume
na kojem mogu počinut.


...Find me in the Valley of Sadness ... in the Hug of Sorrow... on the white wings of midnight hunter... cause Dee is fast, slim as an arrow... Forgive me if my words... heavy as bells... in a cold night... in this freezing night... are looking for yo shoulder... your shoulder like a lap... a tree at the End of the Forest... the one I can rest on.

"Odani" prijatelj

14.01.2008.

Postoje bajke koje nisu za djecu i postoje bajke koje su toliko istinite i stvarne da se uopće ne bi trebale zvati bajke...
...Sigurno ste čuli za pisca koji se zove Oscar Wilde... među njegovim djelima ima jedna pripovijetka koja se tako dobro odnosi na moj život.... a nije bila nažalost pri ruci mojoj mami ili baki dok sam bila mala... makar su me cijeli život pokušali učiti tim stvarima, nitko mi bajku o odanom prijatelju nije tako lijepo ispričao kao O. Wilde.

...Mali Hans, jako dobar i radišan, živio je sam i volio je raditi u svom vrtu, pa je imao tako lijepo cvijeće da su ljudi dolazili i divili se njegovom prekrasnom vrtu... Imao je puno prijatelja, a najveći prijatelj bio mu je bogati Mlinar... Namjerno sam rekla najveći, a ne najbolji jer je Mlinar sam za sebe govorio da Hans nema većeg i odanijeg prijatelja od njega... Mlinar je uvijek kod Hansa natrpao pune džepove voća i odnio pune košare cvijeća jer „kod pravih prijatelja uvijek je sve zajedničko“.... A Hans je bio skroman, a imao je sve što mu je trebalo, pa nije tražio ništa od Mlinarovog bogatstva, a ovaj mu ništa, ama baš ništa, nije dao zauzvrat...

...Kad je zapao snijeg i vrt se zabijelio, Hans je danima bio sam i usamljen.... Mlinar ga niti jednom nije obišao jer „kad je ljudima teško, treba ih pustiti na miru a ne ih gnjaviti posjetama“...

...U proljeće ponovno dolazi Mlinar s velikom košarom da ju napuni... Hans je da preživi zimu morao prodati srebrninu i nešto stvari što je imao morao je dati u zakup, pa tako i tačke... Veli Mlinar „Pa ja ću ti posuditi tačke, istina da je jedna bočnica otpala i da sa žbicama nešto nije u redu, ali ja sam jako velikodušan. Pa tko ne bi pomogao tako dobrom prijatelju kao što si ti, Hans!“ ... Daj mi naberi punu košaru jaglaca.... drugi dan, daj otiđi u grad prodati vreću brašna, znaš ja sam jako zaposlen.... treći dan, daj otiđi moje ovce odvedi na pašnjak, pa ću ti posuditi tačke... .... ......
...Hans nije tih dana imao vremena za svoj vrt, nije tri dana zalio cvijeće i jako mu je nedostajalo malo mira.... Ali odlučio je „za prijatelja sve napraviti“...

...Sve do jedne noćne strašne oluje... Mlinar je te noći zakucao Hansu na vrata: „Dragi moj maleni Hansu, u velikoj sam nevolji. Mali mi je pao s ljestava i teško stradao, pa sam pošao po doktora. Ali on živi tako daleko, a i noć je tako gadna, da sam se sjetio kako bi bilo mnogo bolje da ti pođeš umjesto mene. Znaš i sam da ću ti dati tvoje tačke, pa bi zato bilo pošteno da mi to nečim i uzvratiš.“ .....
...I Hans je krenuo kroz mračnu noć i jak vjetar pješačiti 3 kilometra do doktora...
...Na povratku „oluja je postajala sve gora i gora, i kiša se slijevala u slapovima, pa maleni Hans nije ni vidio kamo ide, niti je mogao održati korak s doktorovim konjem. I tako se napokon izgubio, i zalutao u močvaru, a koja je bila vrlo opasna, jer je bila puna dubokih jama, i tako se maleni Hans utopio.“ .... ..... ......

.... ...... i što reći...

RIP, Hans!

Primijetila sam da mnogo vas dolazi na moj blog upravo zbog ove basne, pa evo još 2-3 rečenice o njoj (za bolje razumijevanje). To je basna (nije zabuna), jer (radi ironije samog pisca prema stvari) priču o Hansu i Mlinaru pripovijeda mudri Konopljar Vodenom Štakoru, Ptičici i Patki jednog jutra pokraj bare, potaknut primjedbom Vodenog Štakora da ne zna ništa o roditeljskim osjećajima (gledajući kako Patka uči pačiće plivati), ali zato zna da nema ništa plemenitije i dragocjenije od odanog prijatelja.
"Da imate odanog prijatelja, što biste mu Vi dali zauzvrat?", prva pita ptičica, a zatim Konopljar pripovijeda priču o "odanome" Mlinaru da dokaže da je sebičnost ponekad neiskorjenjivo nastanjena u ljudskome srcu.
Maleni Hans je u toj priči beskrajno, naivno i nevino dobar, a svjedoči opomenu ljudskoj savjesti koja ne voli biti uznemirena vlastitim slabostima.


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se