18

ponedjeljak

prosinac

2006

Danaja - girl power u društvu momčina

Eto još jedan lijepi izlet u Paklenicu je iza mene.
Kao i obično pregovori i dogovori su se naizgled zakomplicirali do bola, no također kao i uvijek, na kraju su se i odkomplicirali i veselo društvo je krenulo na more.
Veselo društvo je ovaj put bilo u sastavu Jasmina (uljez iz AOV), Sinek, Orsat i naravno moja velikost.
Prognoza sumnjiva, ali mi se ne damo smesti. I drago mi je da se nismo dali smesti jel je u subotu vrijeme bilo super.

Jasmina i ja smo se zaputile u Danaju, a na sreću su i momčine išle u isti sektor pa smo imali društvo tijekom pristupa. Kažem na sreću jer sam imala problema sa prelaskom preko potoka:D
Naime moja hrabrost je opet došla do izražaja kad je trebalo hopsati sa jednog skliskog kamena na drugi i pritom ne upast u ledeni potok..Veeeliko fala caru Sineku, koji se pokazo ko pravi kavalir i čeko me te mi strpljivo pružao ruku na svim riskantnim dijelovima:)

Svi smo tako suhi stigli podno stijene, pozdravili se i svako ošo kamo je mislio. Momčine su popele Walter Wolfa (6c), a mi žemske Danaju (5b). Jasmina i ja smo malo chillale na vrhu i ona polako krenule prema Abseil pisti da siđemo i taman smo naletile na Sineka koji je baš ispenjo zadnji cug i zihro Orsata tako da smo svi lepo abseilali skupa dole.

Naveče su nam se momci pridružili na večeri i cugi u apartmanu. A stigli su i Neven (Glas Istre) i njegov šutljivi pajdaš Antonio kojemu je vruće. Možete već naslutit da nam je bilo veselo- i stvarno je bilo. Kad smo ispraznili zalihe pala je pametna ideja (nisam sigurna dal je začetnik bio Neven ili ja, al ja sam bila glasni inicijator) da idemo još do Dinka na koju.

I otišli smo- bilo je veselo i dalje, al bilo je i kasno. Iskreno, ne znam kad smo išli spavat. Ja mislim da smo mi žene, i nakon kaj su nas frajeri napustili i otišli spavat u divljinu, još klafrale bar do 2am.
Sinek i Orsat su nas trebali pofurat u neki 6a koji ima veze sa hranom (kako li se zove- neka krafna, kremšnita ili šta već??) iako toga Siniša i nije bio svjestan. Al ne bi ionako imo izbora.
Samo je jedan faktor zakazao u cijeloj priči. Jasmina i ja se nismo uspjele probudit:)
Točnije ja sam se probudila, zaključila da je vani oblačno i da sam strgana i nastavila spavat.
Tako su momci popeli tu neku hranu, al bez nas. I bolje je tako jel ih je uhvatila kiša, a ja stvarno ne bih voljela penjat 6a po kiši. Ni ništa drugo, a kamo li to.

Oko 1 smo svi već bili na cugi kod Kvartira.. Uživali smo malo i relaksirali se, a onda smo otišli vidjet neku novo otvorenu etno kuću /muzej /konobu u Marasovićima. Jako simpatično mjesto- preporučila bi. Al neće bit otvoreni do proljeća, a tada ću ziher koji put navratit.

Još jedan stvarno veseli (ovaj put fakat veseli, jel sam se smijala, smijala i smijala, što sama sebi što drugima) vikend je iza mene!

Jele je napisala post o RHCP koncertu na kojem smo bili u Beču prošli tjedan..

04

ponedjeljak

prosinac

2006

Novi alpići- Alpinistički ispit 06 Oštrc

Evo malo updateanja.



Eto, tako to izgleda kad ja pokušam prespavati jedno subotnje veče.. I sve bi prošlo bezbolno da nisam ja sirota, unatoč shrvanosti i razvaljenosti, navinula budilicu u 20h da operem suđe..
Nedovoljno sna i dan na Okiću uzeli su svoj danak i ja sam fakat htjela prespavati tu noć u doslovnom smislu te riječi. Međutim, kako sam se probudila da operem suđe tako sam upalila mobitel- i eto vraga. Zove Jelena koja je već na "last minute" tutoringu za ispit kod Darije.
"Ej, slaaav- kak se radi Sv. Bernard?"
"Aj, dobro, dođite do mene" (zapravo mislim: "Nemojte molim vas dolazit sunce vam vaše bernardsko, ja oću spavat")

Stižu koke za par minuta i kreće akcija.. Kako, o kako, napraviti proizvorni-provizorni-polučvor (i kako god da sam ga zvala zadnjih godinu dana).
Nakon mučnih po' ure vješanja kompleta po stropu sklepan je taj, od prošle godine neviđeni, Berny..

Još smotat uže..



Odlaze ("Aleluja") :)

Ova misli su nažalost poprilično autentične, a svi vi koji me znate znate da grizem (i štošta drugo) kad sam neispavana, pogotovo ako se zahtijeva znatnija upotreba one nakupine sivih i bijelih stanica..

Nedjelja..
Buđenje- nema glavobolje- vihhhiiii- dobar početak dana!
Okupljanje alpinističkih nada 06 i moćne čete instruktora u rano jutro na ulazu u Samobor.
Odredište- Oštrc.
Hm, mi ne znamo kako doć do neke kuće (Čoićeve?? fakat sam zaboravila kak se zove), odluka "pratit ćemo Vukovića" rezultirala je ljutim trubljenjem nekog lika koji je htio izać s rotora na naš ulaz. Mislim fakat, zakaj mi ne bi mogli prek ulaza van?! Kaj on ne zna da mi moramo pratit Vukovića?
Ok, Jelena u nedostatku boljih opcija ulazi na rotor bez MV-a, i nastavlja, na opće oduševljenje radit krugove:) (ok 1 al ovako bolje zvući).



Brzo i sretno smo stigli podno brda, a ubrzo i na njega.



Raspodjela malenih velikima.
Eto, subotnji "latst minute" posjet J&D i prisilno prisjećanje Bernarda bar su rezultirali time da Orsat ima dva ipitivača te komplicirane nakupine čvorova.
Ja sam dan provela više manje viseći u Gordanovom pojasu - na čemu mu veliko hvala jer bih inače završila sa užetom trajno urezanim podno rebara.
Bijah dakle propitkujući unesrećeni kojeg su budući alpići trebali spasiti. I stvarno im je dobro išlo. Niko me nije ubio, umalo ubio ili ne uspio povući gore. Šteta, a baš sam htjela neklog rušit:/

( Sad mi je sinulo da ima ekipe koja ovo čita a nema pojma kaj je Sv. Bernard ni o čemu ja dovraga pričam. Dakle, riječ je o sustavu koji služi da, ukoliko se vašem penjačkom partneru nešto desi, a ostao je negdje u pola smijera te ne možete do njega, ga možete nekako podići do sebe.)

Početak ispita-Kristinka i Krcko chillaju dok nije stigla navala za prevezivanje..



Ispitivači u akciji:

Danko i njegova sretna gomila:


Gordan i njegovi (m)učenici:) Iako izgledaju prilično sretno, sigurna sam da ih je Gordan dobrano propitkao:)



Vuković baš nije neki pozer, al vjerujte mi na riječ kad vam velim da je to on. I očito ne previše zabrinuti Nino.



Moj prijatelj kojega su nemilosrdno gazili dok ga najnoviji Marko u AOŽ nije spasio i stavio podno drugog stabla da se druži sa čepom od Ožujske.



Ovako je to izgledalo na drugom Sv. Bernard punktu. Gorana u pokušaju da spasi unesrećenu propitkujuć Dariju..



Orsat, Davorin i ponešto u pozadini..



A neki su bili zahvaljujući misterioznim lomovima, isključivo promatrači..Jura lomljivi:)



Sve u svemu lijep, iako malo prohladan i vjetrovit, dan, u veselom društvu. Ispit je dobro prošao- još koji manji popravni u srijedu i to je to. Nažalost tulum ću propustiti:/ šmrc..


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>