28
srijeda
lipanj
2006
UK-Kraljevina propalih vodoinstalatera
Evo mene natrag iz Engleske.. OK, malo zvuci cudno title, al kad se skoncentriram na sve ono kaj želim reći uslijedit će i razumno objašnjenje. Valjda..
Bijah dakle kojih 7,4 dana tamo dole (zapravo gore, lijevo, ako ćemo preciznije, al nebitno je to sad..) i sad slijede, kao i obično dojmovi.
Trenutno sam fakat krepana, al stvarno, iako sad imam neki ludi napad lažne energije koji je i uzrok ovog mog piskaranja. Besmislenog.
Dis am stala? Aha, nigdje- dojmovi??
FENOMENALNO!
ja inače nisam netko tko se da fascinirat civilizacijskim proizvodima samo tako, više me pali ono kaj je napravila sama priroda. I uvijek sam vjerovala da je enegleska ono, ok, lijepo, ok, simpa. Al ono šta sam tamo našla je zemlja Harryja pottera (:D da, da, fan..).
Ajmo nekim redom putem prema Howgartsu.
Stigoh tamo rano poslijepodne, nekoć davno prije 8 dana. Prva suvisla misao formirala mi se u glavi kad sam kupovala kartu za bus (carige kako bni oni to na fino rekli) od aerodroma (Luton) do Cambridgea- 13 funti- Dovraga, kako je skupo! Još sam uz to krivo skužila žensku da je 4 i neš, a ne 12 i neš, što je, nakon kaj sam teti na šalteru ponudila 5 funti, rezultiralo pogledom tipa- Mala, kaj ti misliš time platit? Vožnju u auspuhu il??
Svjesna realnosti da ću za kruh morat zarađivat prošnjom ispod Big bena uputila sam se u novi svijet.
CAmbridge= prekrasan, al fakat prekrasan gradić, nestvaran. Osjećala sam se kao da sam upala na scenu snimanja nekog filma o vitezovima i samo sam čekala da mi doleti neki lik i vikne "REZ" il neš ..
e nejde mi ovo pisanje, sad sam odgovorila na jedu poruku na ICQ i izgubila miso/li..umorna sam.
Aj evo par slika iz Cambridgea za start:
Ej, ljudi, kaj vam je svi odjednom mi se javljate na sve moguce messengere!! Sve mi se cini da tu staje blog za danas jel nemrem ovo sve koordinirat-nastavak, smisleniji nadam se, slijedi:)
Evo jos par fotki od jednog od mojih cimera u CAmbridgeu (crni frajer=Smoky i neki njegovi bijeli komadi):
laku noć!
komentiraj (6) * ispiši * #
20
utorak
lipanj
2006
And off u go, off u go...
Evo jedan nepenjački post..
Zašto?
-Zato jer nisam penjala u prirodi od zadnjeg penjačkog posta.. Malo sam se samo koprcala po dvorani...
Zašto?
-Jel sam bila u svom paralelnom svemiru sa samo jednom misijom-završiti fax..Nije da je to zapravno bilo izravno povezano sa odlukom o neodlasku na izlete, al indirektno je tu bio onaj, kod mene uvijek prisutan, faktor "PANIKA, PANIKA"..
Zašto?
-Zato jer sam u ponedjeljak imala obranu diplomskog (jučer, da jučer..)
Zašto?
-Zato jer je to nešto što sam morala napraviti ukoliko sam željela završiti fakultet..
A zašto bih ja to htjela??
-Pa zapravo i nisam to htjela, al slijed događaja kroz proteklih nešto manje od 5 godina, me doveo do toga.. Što je bliže bio kraj to sam to manje hjtela..
Zašto?
-Pa zato kaj ono, ma zato.. jednostavno zato..
I kako je bilo?
-Kroz 5 godina? bilo je svega.. baš svega.. već me neka sjeta pere, a još ni ne kužim da je gotovo.. Više imam filing da sam slučajno opet (po 1973 put) ignorirala alarm ujutro i prespavala sve kaj sam trebala taj dan napravit. A time sam prespavala i ručak- u 11:25.. menza..
-Jučer? čudno.. obrana- super. Za čudo taj kvaziprelomni trenutak u mome životu donio mi je i prvi nastup pred ljudima koji bulje u mene bez treme..Ni trunka treme..čudno, jako čudno.. Mora da sam na trenutak izašla iz svog paralelnog svemira i ušla u nečiji tuđi.. Nakon svega izostala je ona toliko očekivana euforija. Više me prala neka zbunjujuća ravnodušnost. A uzbuđenje se valjda jedino manifestiralo uz povremene ispade potpune izgubljenosti...
Kako će biti?
-živi bili pa vidili.. svakako drugačije no što je bilo..
Kaj sad?
- tko bi to znao..Nikaj..
Kud sad?
- Za početak u London..vrijeme da se krene..
I na kraju- hvala svima onima koji su me kriz tih pet studentskih godina zabavljali, srdili, žalostili, veselili, nasmijavali, namrgođivali, zadirkivali, hvalili, trpili, pomagali, slušali, opijali, tješili, odpaničarivali, hranilili, ispijali nebrojene kave samnom, ponekad i kolu, sjedili u cassandri, burbonu, hazarderu, havani, piccolu, i svim onim birtijama u E zgradi kojima sad ne znam ime.. Hvala onima koji misle da bi njima hvala mogla biti upućena. I nadam se daljnjoj uspješnoj suradnji!:)
Vaša jedna, jedina, jedinstvana i neponovljiva
Dipling Slavica
komentiraj (9) * ispiši * #
11
nedjelja
lipanj
2006
Kamenjak adventures Part. II
Evo, nakon prilozenog filmskog uradka o mojem vozackome umijecu (na koje sam jako ponosna) koji je rezultirao kontroverznim reakcijama, stize post o ovom vikendu. Tocnije o jucerasnjem danu.
Zakvaljujuci Jurišić Family imali smo gratis voznju do Kamenjaka uz kojekakve dodatne bonuse:)
Tako smo Jelena i ja uz pojačanje, a i da napunimo za četvero prevelik auto, pozvale Capeka. Prva verzija je bila da mu partner bude Borna, al on je zavrsio negdje plutajuci na Zrmanji,te je na kraju kao četvrti igrač uletio Hrvoje. Mama i tata Jurišić su nas tako bacili do Kamenjaka. Već po dolasku je vrijeme bilo jako sumnjivo (kiša, bi i ne bi) pa je pao dogovor da do 15h imamo fore zvrcnut Jurišićeve da nas dođu spasit ukoliko dođe do proloma oblaka, a nakon toga smo prepušteni sami sebi (oni išli na vjenčanje..).
Čim smo stigli bacili smo se na obrok br1. krastavčići, pohani picek, cornyji, kolači itd (od čega na večini ponovo moramo zahvaliti mami Jurišić)..
I konačno, ajmo mi nešto i penjat po li-la vremenu. Momci su za zagrijavanje popeli neki simpatični 5b(koji sam ja uspjela topropirat tek iz druge:/ ), a ja kao prava faca "za zagrijavanje" odma u neki 5a. I hrabro sam to obavila.
Dok smo se Jela i ja borile nakon toga sa ovim 5b momci su se prebacili na jedan oduži konstantno poluprevisni 6c. I dobro im je išlo! I krenem ja u neki drugi 5a, kad ono krene i kiša! pljus pljus pa skoro prljusak. niš sišli mi dole, 14h je, vrijeme za viječanje- zvati Jurišić rescue ili ostat pa možda kisnut idućih 5h. I odluka je pala- rescue. Jelena nazove i sve dogovori, kad momčine naše shvate da su im kompleti u smjeru!?! Eee momci momci... Htjeli su naime iz idućeg pokušaja stvarno to slobodno srediti.. I niš, po pljusku capek je hrabro kreno po komplete. Prvo, pametno moje, ide on solirat sa strane. Jelena i ja napola žmirimo i psujemo mu da je lud, a sva sreća nakon kojih 8m je i njemu sinulo da to i nije najsretnije rjesenje pa se vratio i kreno bas po smjeru. on se siroče mući po skliskoj stijeni i penje, a Hrvoje kao prvaa podrška viče:
"Požuri seee!!! tata je već krenuo" :))))
Što se pokazalo kao dobra motivacija, ali i ubojica Capekovog skoro slobodnog ispenjavanja smjera po kiši:D :))
jelica i ja trkom prema dole, momčine za nama- A jurišićevi nas već na velko čekaju.
Tako smo, da ne duljim, završili u Rijeci, na chillanju.. Kiša je, naravno, ne moram ni spominjat, prestala-ah taj Murphy..
Prva postaja- Korzo- momci na jednu klupicu, mi preko puta, i slijedi obrok br. 2- picek, krastavci na salatu, vilice se vade, ekipa bulji u nas (imali smo strategiju za slučaj da nam se neko obrati- samo bi Capeka pustili da priča na švajc dojč i stvar riješena- mi turisti). I onda su krenuli povici preko Korza- "Dečkii, očete piceka? A krastavaca?" CApek stiže i njupa par krastavaca. Pa sa njihove strane "Oćete vi moja jaja?" :)))
Sljedeća postaja- pomno izabrana birtija (ili ti neki fancy bar u kojem smo odudarali od okoline samo tako)- pivce za živce..
U dobrome društvu vrijeme je tako proletilo da nismo ni skužili kolko je već sati, i Jurišićevi su došli po nas.
Slijedio je ponovo Bonus od Mame i Tate u obliku JANJETINE!!
Eeee, to je bila njupica.. Mislim da ću od sad redovito zvati mamu i tatu Jurišić na penjanje:)
Još sam u ZG dobila i fini, fini pekmez od mame Jurišić!
Eto, to je bio jedan fini i veseli izlet, malo smo se napenjali, malo podružili i fino nanjupali:)
Naša muškarčina of the day nr.1:
Jela u akciji:
Njupicaaaa:
Leteći Hrvoje:
Hip hip hurrrray- Capek:
ne dirajte moja jaja!
Planinari u akciji- spasimo izgubljene!
Stone (d) - fakat se ćuko tako zove:):
Koke na korzu:
Muškarčina dana nr. 2 na Korzu:
komentiraj (5) * ispiši * #
08
četvrtak
lipanj
2006
Žene ne znaju vozit??
Pogledajte ove filmiće pa ponovo razmislite o odgovoru na pitanje iz naslova..
Akcija "Konzum rescue"
komentiraj (6) * ispiši * #
07
srijeda
lipanj
2006
jos malo fotki
EDIT: evo jos malo fotki..
Smogovci- tan tan tannanaa:
Jasna u akciji:
Robo-krc:
Moja velikost:
I jos ova slika uljez sa Kamenjaka- opasne koke..
komentiraj (3) * ispiši * #
05
ponedjeljak
lipanj
2006
Rovinj
Plan je bio- subota Paklenica, već dugoplanirano Nikolino i moje osvajanje Karaborea, a potom nedjelja pravac Dabarski kukovi..
Vrijeme je htjeo drugačije - subota nikud..
Ipak u ned smo odlučili riskirat i unatoč li-la prognozi krenuli smo pravac Rovinj na malo sportskog penjanja za promjenu. To se pokazalo kao izvrsna odluka! Vrijeme je bilo ne dobro, nego fenomenalno! Sunce pržilo!
Mi (Jasna, Nikola, Đimbo, Krcko &ja) smo se zbuksali ispod jednog sektora i tamo ostali cijeli dan. Svi smo se napenjali do boli, ali stvarno. Uživancija!
Nekako me ne pere inspiracija pa ne znam kaj da pišem, osim da je sve bilo fenomenalno. Luda ekipa- bilo je tu histeričnih napada smijeha, osluhivanja zgodnih švaba koji osvajaju haš sektor i snimanja istih, penjanja "lift-principom" (tako sam 2x došla do vrha 6b+ :D- hvala liftu br 1- Nikoli, i br2- Direktoru ), spavanja, sunčanja, pokušaja pjevanja... Da ne duljim, stvarno jedan od najveselijih vikenda u dugo vremena!! I sve je bilo supač sve dok nismo skužili da je Jasna negdje posijala novčanik! sa svim živim! I onda je krenula potraga- sve smo prekopali u nadi da ćemo ga nać, vratili se na penjaliste, kopali po kantama u koje smo bacali smeće, saznali od lokalaca di živi šefica lokalnog dućana u kojem je Jasna bila. Iiiii nakraju našli šeficu doma, iiiii vihiiiiiii novčanik je u dućanu. Sad ga još samo Futilni J. Fressner mora pokupit i donijet sa sobom u ZG- sve u svemu happy end, happy dana!
Evo, samo 3 fotke imam kaj je Jasna poslala na mejl..
Pogled! Vrijeme- vidite sami kako je bilo..
Direktor osvaja pod Jasninim budnim okom!bravo tigre!
Chill-out.. Jedan od..
komentiraj (6) * ispiši * #
