inspiracija nula bodova

eto stigoh doma i kao idem citat blogove i ono skuzim da 100 god nisam nis napisala. Al fakat ne znam kaj bi. Blogerski instinkti mi ocito polako, ali sigurno zamiru. Bila na ispitu danas, ma super je proslo, al sve mi je strasno razmisljati o tome kako ja prolazim te ispite, i polako, ali sigurno gmizim ka zavrsetku faxa.. Uglavno, sutra opet ispit za koji cu pocet ucit veceras kad dodjem doma sa skupstine IAESTEa..bljak, tako mi se ne da ponovo u zagreb.. Al kazu ljudi da je predmet futilan, pa ako je tako ne bi trebalo biti problema, ako sam ove druge prosla, tako kako jesam, budem i to valjda. Uglavnom, sad sam napisala doslovno sve kaj mi je palo na pamet..
Evo sad malo prehistorije..

1.9.1997, ponedjeljak

Još uvijek je gotovo sve po starom. Kažem gotovo sve jer je Mi. prekinuo sa V., a Ma. je navodno sve manje zaljubljen u M., a sve više u V. Kad bi V. to znala, ako već ne zna, vjerujem da joj ne bi teško palo...Ah žao mi je Mi. (iako nisam sigurna kako mogu osjećati žaljenje zbog nekog tko me mrzi.. Naime po tome pitanju je još uvijek sve po starom..)
Prošlu srijedu sam bila na S.-ovoj vikendici na tobožnjem tulumu. Bilo je ok, al ako se mene pita trebalo je biti manje alkohola i pušenja. Slijedeći tjedan ću u ovo vrijeme vjerojatno sjediti u nekoj klupi i slušati neku babetinu il pedera kako brije neka sranja, UŽAS!! E,da!! Skoro sam zaboravila napomenuti da se vraćam rječniku kojeg sam koristila prije nego što su me moji dragi prijatelji uputili u opširniji..hmmm-bez psovki!!

Napomena: Ovaj zapis smatram bitni jer odaje tajnu od kada ja to ne psujem:))) Oni koji me znaju malo bolje, znaju i da su psovke rijetka pojava u mome vokabularu, eto..

Evo slikica koja pokazuje mene u izdanju kakvo mi je sad nepojmljivo! Pa ljudi moji ja sam na maturalnoj doslovce stenjala pred svima, ukljucujuci i profesore, na pozornici!! Ne bi to sad ni za zivu glavu.. Sta se meni desilo u tih par godina-postala sam papak, mora da je to posljedica FERa:))



31.07.1999. Subota
I tako.. prošlo je tjedan dana od slavnog tuluma, a ipak u ovome trenutku primarna vijest je - još nekoliko sati i krećem u Austriju. Ko bi reko kako to vrijeme leti..Čini mi se kao da je škola završila jučer. Inače, baš se pitam da li ću ikada više.. ma i nije to važno. U ovome trenutku najradije bih počela razvijati jednu od svojih čuvenih "filozofija", ali nemam snage čak ni za to. Da budem iskrena trenutno nisam dovoljno koncentrirana da moslim o ičem, osim o tome čudnom događaju. Ni sad još nisam potpuno sigurna šta se zapravo desilo tu noć-- vjerojatno nešto što se neće nikada više ponoviti, ali na kraju krajeva, nije niti bitno. . Možda je moja greška što se to desilo, ali sad nema smisla više razmišljati o prošlosti i pokušavati ju promijeniti. Što je bilo bilo je, a sad mogu nastaviti živjeti pretvarajući se da se ništa nije desilo..

ehh, zanimljivo mi je turbo to sad kad čitam gledat kolko puta sam u životu totalko krivu spiku imala. U ovome slučaju ono "sigurno se neće ponoviti" se pokazalo tolko krivim koliko god je moguće da neš bude krivo, a ono sa nastavkom života bez promjena je čak još krivije od tog apsolutnog krivog. Ta jedna "noć" je sve promijenila! Zapravo je nevjerojatno kolko nešto malo i naizgled nebitno može utjecati na sve ono šta će bit.. I danas se sa sjetom prisjećam tog famoznog 24.7. ( baš me bilo nedavno kopkalo kad je bilo, i eto , nađoh:)), i pitam se kako bi stvari danas stajale da tog nije bilo..
Ma nebitno, filozofiram, previse, bolje bi mi bilo da ucit idem, al ovo je zabavnije:)) Čoveče, 6 godina je prošlo, 6 faking (ufs psujem, al na stranjskom se smije:)) godina.. Ma super mi je ovako random bacit oko na moje dnavnike i onda sama se sebi isčuđivat šta otkrijem..