Postavljanje granica

Retke koje bi trebali pojasniti da put prema sreći vodi preko davanja moram pobliže objasniti. Postoje naime mnogi različiti oblici davanja. I mnogi različiti oblici primanja. Ovdje moraš dobro razlikovati jer u suprotnom uopće ne ćeš doći onamo kamo želiš, naime do sretnoga odnosa, nego ćeš se „izgubiti u šumi“. I to sam!
Danas u mnogih muškaraca vlada posve čudna predodžba koju – još gore! – mnoge žene čak i prihvaćaju. To je predodžba da je blag i popustljiv muškarac idealan muškarac. „Muškarčina je mrtav, živio mekušac!“ moglo bi se plakativno reći.

Muškarčina je naravno bio naporan muškarac. On se brinuo i brine se (jer ni u kojem slučaju nije izumro) u prvome redu za sebe. Na ženu gleda kao na ugodan, lijepi privjesak. Zato joj je činiti što on hoće. Inače teško njoj.

Žene su se pobunile protiv takvoga muškarca i emancipirale se. Muškarac – kako nije glup! – uskočio je u novu ulogu: ulogu mekušca. On se sada prikazuje posve blagim, nježnim, vrlo susretljivim, uvijek obzirnim prema ženi. Krajnje dobrim.

Ali oprez! Mekušac je od svih tipova muškaraca jedan od najgorih. Jer on ponekad guta godinama, ne odgovara ništa, prikazuje se sasvim susretljivim i prijateljskim, da bi jednoga dana iznenada nestao s drugom ženom. U tom se trenutku mekušac odjednom pokaže kao veoma tvrd tip. Ne trepnuvši okom, napušta dugogodišnju partnericu. Ona može plakati koliko hoće, biti zdvojna, i zahtijevati – u svakom slučaju zasluženo – objašnjenje. On ostaje krajnje ljubazan, ali nepokolebljiv i duboko u svom srcu ledeno hladan.

Mekušac je u mnogim slučajevima nedodirljiv, ali on to može čudesno sakriti iza svoje vrlo prijateljske maske. Tek kada dobije osjećaj da je dovoljno progutao, i zbog toga odlazi, postaje jasno što je sve skrivao iza krinke. Pri tome je u mnogim slučajevima sam uzrokovao ono što predbacuje svojoj potresenoj partnerici. Time što nikada nije postavljao granice, što je uvijek bez pogovora sudjelovao u svemu i nije izrazio osjećaje, on je svoju ženu doveo do toga da ga je ona sve više „testirala“, sve više izazivala, postajala sve više „jogunasta“. Ona je naime osjećala da se ne može na njega osloniti, zato ga je izazivala. Ali mekušac ne može drugačije. On ne može zauzeti otvoreno držanje, ne može postaviti granice. On u osnovi ne može ništa dati, već uzima utoliko što stalno sve podnosi.

Postaviti granice i jasno reći što se hoće je nasuprot tome davanje, zbog toga jer onaj drugi zna gdje si, što želiš i s čime mora računati. Ženi je to potrebno. Ako to ne dobije, ona „svrdla“ i testira sve više. Zato što joj je potrebna sigurnost i što želi znati stajalište muža, kao i je li on također može postaviti vanjske granice, čime štiti obitelj.

Žena želi znati koliko daleko smije ići, i želi moći poštovati svog muža kroz pozitivne granice. Iz tog razloga kažem svakom muškarcu: ako je tvoja žena „jogunasta“, sam si kriv. Zašto dopuštaš da ti pleše po glavi, umjesto da joj jasno kažeš što misliš, što osjećaš, što želiš? Gdje živiš svoje božanske ideale i kako se za njih boriš? Ako ti žena pleše po glavi, ima pravo, jer ti za nju kao muškarac ne postojiš. Ne pružaš joj toliko da ona zna na čemu je s tobom i koliko se u tebe može pouzdati. Zato je važan dio svakog odnosa postavljanje granica – osim ostalog i zbog toga jer su potrebni angažman i hrabrost da bi se postavile konstruktivne granice.

Većina današnjih muškaraca su mekušci. Oni sebi veoma pojednostavnjuju stvar. Prave se vrlo nježnima, vrlo blagima, vrlo mekima. Kako su današnje žene na Zapadu već duboko povrijeđene od strane njihovih očeva ili „prijatelja“, one vjeruju kako je taj blagi muškarac ono što su uvijek tražile. Mekušac se prikazuje mekanim kao pero, i time skriva činjenicu da se uopće ni u što ne upušta. Ako žena želi više, ako želi jednom naići i na granicu, a ne samo kopati po vati, on se povlači uz pomoć ljubaznosti, sve dok mu ne bude dosta, i tada jednostavno odlazi. Jer granica je kontakt. I granica dviju država je točka na kojoj one imaju kontakt. Današnje društvo u kojem vlada promiskuitet društvo je bez granica, a time idealno društvo za mekušca. Tu se on može divno razviti, može ponijeti što mu se sviđa, a na kraju tiho reći „servus“ – da, upravo s asocijacijom na toaletni papir!

Pri tome je žena toliko nade polagala u njega, nakon što ju je muškarčina toliko razočarao. Muškarčina joj je doduše postavio granice, ali ne u obliku davanja nego uzimanja. Granice se trebaju shvatiti kao uzimanje ako onaj tko ih postavlja misli samo na svoje interese. Tako se muškarčina ponašao, i tako se ponaša još i danas. On ne postavlja granice iz zanimanja za svoju ženu, nego zato što je želi držati dalje od sebe. Njegova žena treba biti zgodna, draga, privlačna i jednostavna za uporabu. Sve što je više od toga njega ne zanima. Da nema seksualnosti i svih onih potvrđivanja koja muškarac stječe osvajanjima, on se uopće ne bi bavio ženama već bi mnogo radije svoje vrijeme provodio s „klupskim prijateljima“. Ali muškarčina ima veliku prednost pred mekušcem: njegova žena barem zna na čemu je. Ona može biti ljuta na njega, jer zna s kime ima posla. Ona se može s njime svađati, uzbuđivati, zdvajati. On će joj se nepokolebljivo suprotstaviti i time barem pokazati da je prisutan, iako je inače s obzirom na emocije teško, ako ikako, dostupan svojoj ženi. Kod mekušca ženi sve to nije moguće. Tu je dugo vremena jedino pamuk a nakon njega dolazi konačni udarac.

Iako je muškarčina svojoj ženi više dostupan od mekušca, on je ipak muškarac koji ženu razočarava, vrijeđa i slabo poštuje, ako uopće ima poštovanja prema njoj.
Granice koje on postavlja nisu granice o kojima Ja govorim. Posljednjima nije svojstvena hladnoća, odnosno neobzirnost, već ih karakteriziraju angažman, poštovanje, ljubav, dostojanstvo i suosjećanje. Takvo držanje trebao bi usvojiti svaki muškarac, jer će mu prije ili poslije zatrebati: jer to je put prema sretnom odnosu.
Primjer na tu temu: neka se žena bila sprijateljila s nekim mekušcem. Nakon tri godine nejasnih odnosa, htjela je znati kako će njihov odnos ubuduće izgledati. Umjesto da jedan jedini put kaže da će život provesti s njom, da će budućnost izgrađivati zajedno s njom, a da ne kažemo da bi spomenuo kako će je oženiti, muškarac je ostao na nejasnim izjavama. Nakon toga žena je otišla od njega, da bi napokon unijela jasnoću u svoje osjećaje, a time i u svoj život. Mekušac je imao karakter. On se nije smjesta bacio u bilo kakav odnos s ciljem da zaboravi bol i ranu zbog rastanka, već je ostao sam i započeo terapiju, jer neke stvari koje mu je njegova prijateljica rekla – da je mlak, neodlučan, majčin sin – navele su ga na razmišljanje. Terapeutkinja kojoj je došao i sama je prije duže vremena imala odnos s nekim mekušcem kojeg je mukotrpno izliječila u vlastitoj terapiji. Zato je veoma dobro poznavala takav tip muškarca. Tijekom prvih sati terapije suosjećala je s našim mekušcem, ali tada je odlučila suočiti ga s njegovim vlastitim osobinama; rekla mu je da je on taj koji je izazvao rastanak od prijateljice, i to time što se nikada nije uistinu odlučio za nju, što nikada nije rekao što stvarno hoće, jednom riječju, nikada nije bio potpuno uz nju. Mladić je najprije bio veoma začuđen, ali kako ne samo da je bio iskren prema drugima nego i prema sebi, prihvatio je to, primio k srcu i odlučio da će svakako naučiti ono što mu nedostaje: posvetiti se ženi, postaviti granice, učiniti da žena osjeti njegovu prisutnost.

Nastavio je terapijom i trudio se naučiti gdje, kada i kako mora postavljati granice. Tada je nazvao svoju bivšu prijateljicu i zamolio ja da se sastanu. Ona je po njegovu glasu i po načinu kako je govorio odmah osjetila da se nešto promijenilo, pa je prihvatila prijedlog – već i zbog toga što je i ona bila dovoljno pametna da ostane sama. Pri njihovu razgovoru njemu je postalo jasno koliko mu je stalo do nje, koliko ju je zapostavljao i „izgladnjivao“ i da je njegova prijateljica otišla kako ne bi „umrla od gladi“. Sada mu je postalo još i jasnije nego što je to sama terapija pokazala da je to bila žena s kojom je želio provesti život. Time je postavio granicu svim svojim sumnjama, svojim „možda“ i „može biti“. Kada mu je predbacila koliko je malo mario za nju, on je sve strpljivo saslušao i zamolio da mu oprosti. No kada je ponovno htjela o tome govoriti, on joj je vrlo ljubazno, ali odlučno skrenuo pozornost na to da je tijekom faze rastanka, a i sada dugo o tome slušao, a i ispričao se zbog toga, te je upitao je li je ona njegovu ispriku uopće čula. Osjetila je da je on u pravu, i veselila se da je mogao tako jasno reći što hoće, kao i da je to rekao tonom koji je za nju bio prihvatljiv. On je sa svoje strane bio iznenađen koliko je ona otvorenija nego što je prije bila i koliko manje „bocka“ po njemu, kako je on to nazivao. Koliko ga je bila u stanju ostaviti na miru, ne zahtijevajući stalno nešto.

Još su jedno vrijeme išli zajedno na terapiju i pojasnili neke probleme koji su ih opterećivali. Tada se on cijelim srcem odlučio za vjenčanje, i njih se dvoje sve do danas nalaze u sretnom braku.

Nauči postavljati granice na njegovu primjeru. Imaj na umu da moraš biti prisutan za svoju ženu. Ona mora osjećati gdje si. Tvoje su granice tvoji obrisi. Granice jedne figure čine njezin oblik. Ako je nešto bez granica, tada je amorfno, bezoblično, neuhvatljivo, nedodirljivo. Tvoje granice stvaraju kontakt s partnerom. Tako što jasno i ljubazno kažeš gdje su tvoje granice, onaj drugi zna na čemu je. Time što postavljaš granice ti ideš putem istine, jer jasno pokazuješ što hoćeš. Istina je temelj jasnoće, a ona je osnova dobra odnosa. Budi istinit, budi jasan, postavi granice i tvoj će odnos procvasti.

„Istina, kontura i kontakt pripadaju također u važne stvari koje bi i žena trebala dati svome mužu. Zašto se postavljanje granica nalazi u poglavlju u kojem se opisuje što bi muškarac trebao dati ženi?“ pitat ćeš. Tvoje je pitanje ispravno, i žene bi trebale postavljati granice. Ali žene su više od muškarca upućene na odnos. Njima je sigurnost u odnosu nužnija nego muškarcu, jer one su te koje i mnogo više riskiraju u odnosu. Pomislimo samo na mnoge, mnoge žene koje danas moraju same odgajati svoju djecu. Zato što je žena često u slabijoj poziciji – emancipacijski pokret je između ostalog nastao i zbog tog osjećaja izloženosti – muškarac mora znati da je njegova zadaća da svojoj ženi jasno kaže što hoće, što priželjkuje i gdje je njegovo srce.

On je to njoj dužan, on je to dužan svojim idealima – jednom riječju: samome sebi.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html