/
petak, 03.02.2017.
Passe
petak, 03.02.2017.
Passe
|
#Onaj trenutak kad .....shvatis da vlastitoj obitelji vise nisi zanimljiv. Baka, bolesna od gadne gripe kojoj nema lijeka osim dugotrajnog cekanja, pocela je razmisljati o svom zivotu i zakljucila da je najvaznije sto joj sada nedostaje - praunucad. Suocena s ovakvom nekarakteristicnom drskoscu, poprilicno sam se nadurila. Nema veze sto imas posao, mozes mi kupiti cipele, organizirati prijevoz, skuhati rucak i tutnuti nesto love, ja bih one male seronje koji zavijaju u Mulleru kad im ne kupim kocke, koji nece jesti brokulu i koji mi ne daju da spavam po noci. Pokupih svoje nezanimljivo dupe i odoh se opijati i jesti djubar, kao prava odrasla i odgovorna osoba. Oznake: obitelj, roditelji, unuci, djeca, baka, praunuci |
- 20:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 02.06.2016.
Brojevi
|
Upoznali su se pocetkom godine. Sredinom godine su zapoceli vezu, u jesen iduce godine ona se uselila k njemu. Devet mjeseci kasnije, mater ju tlaci da izvoli zatrudniti, jer je imati djecu super, a i uskoro ce joj proci rok trajanja -zaboga, vec su joj 33! Nikad se nisam navikla na ideju da ljudi popuju drugim ljudima, i nadam se da necu. I naravno, kao takva, tu mater bih izribala na sitno,cak i da je moja. Ali mater je mater, i zapravo je moju prijateljicu vec nagovorila da izvoli radit na djeci. Zasto? Zbog matematike. Nikome se ne da imat malu mulca doma kad si vec lagano star. I to je to,zapravo, sve sto treba reci da do djeteta dodje. Zbrojis par brojeva i zivot ti krene u drugom smjeru, kao da si unio podatke u GPS. Kad-tad cemodoci i do toga, pa mozemo i sad, izmedju Peveca i Plodina, ili ciscenja kuce i tankanja auta. Zabezeknuta, gledam ih i ne vjerujem. Svi oko mene kazu da je tako najpametnije i da je ocekivano. i da nema tu nista neobicno. A meni tu fali svega. Malo romantike,kvragu, dubokih uvjerenja,pravih osjecaja, odlucujucih trenutaka. Valjda radis nesto zato sto to stvarno zelis, ne zato sto je razumno i ocekivano. Boze,nikad se necu prestati cuditi vlastitoj blesavosti. Oznake: djeca, Parovi, obitelj, trudnoca |
- 17:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 21.10.2013.
Drvena Candy
|
Uvijek sam bila pomalo drvena u druženju s djecom. Trebalo bi mi sto godina dok se ne bih opustila, dok ne bi nestao paralizirajući strah od nepoznatog. Djeca od 4 godine nadalje već su mi bila ok, ali ova manja su me užasavala. Ali s njima je tek lako, govorili su svi. Ali oni plaču tako da se Velebit trese, iz raznih glupih razloga, pomislila bih uvijek ja. I ne mogu ti reći što žele. U zadnjih dvije godine ipak mi se nekako desilo da sam često čuvala djecu i zato ih se danas ipak manje bojim. Imam samo jednu dobru foru u čuvanju, a to je crtanje. Dobro, možda dvije. Dvogodišnjacima je zabavno kad sam igračkama odigraš predstavu, makar bila najblesavija, otkrila sam. I da, zna to biti i zabavno. I ima slatkiša koje mogu brstiti. Ali uvijek, uvijek dođe neki stres, neki tren kad im se pomrači um i počnu izvoditi gluposti, kad dobiju slom živaca, pa ga prenesu meni, koja tada želim iskočiti kroz prvi prozor. I uvijek ih želim spriječiti da rade sve glupe, opasne i zločeste stvari koje rade, ali nisam dovoljni karakter da im to zabranjujem i sustavno ih kažnjavam kad to zasluže. Naravno, kada njihovi roditelji pokažu istu vrstu nedosljednosti, to im zamjeram u visinu, širinu i duljinu, jer smatram da tako otežavaju život i budućnost svima nama ostalima. Silno me plaši ta energija kombinirana s potupnom bezumnosti, spremnost da progutaju igračku, stave vilicu u utičnicu, da skoče na glavu sa stepenica. Neki dan baš mi je bio posebno težak dan s djecom, iako sam samo došla u goste i pila svoju rakijicu i nisam morala paziti na njih. Ona možda izgledaju slatko i nevino, ali zapravo su grozna na sto načina, pomislila sam dok sam gledala mlađu sestru kako tlači starijeg brata i pitala se kakav će oni odnos imati jednog dana i da li će on odmalena biti uvjeren da su žene zle i manipulativne. Pitala sam se postoji li već strip koji prikazuje dvogodišnjake kao naporne štetočine i da li bih ga možda ja trebala nacrtati. Uglavnom, divim se tetama u vrtiću. Cijeli dan skoro svaki dan su okružena cijelim krdom djece. Koji horor. Možda bih se trebala malo opustiti, isključiti, na jedno uho nutra, drugo van i slično. Možda ne smijem doživljavati stvari tako osobno i proživljavati ih tako duboko. Možda zapravo nisam drvena. Posve je moguće da sam kula od pudinga. Oznake: djeca, bebisitanje, čuvanje djece, odgoj |
- 11:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
