Uvijek sam bila pomalo drvena u druženju s djecom.
Trebalo bi mi sto godina dok se ne bih opustila, dok ne bi nestao
paralizirajući strah od nepoznatog.
Djeca od 4 godine nadalje već su mi bila ok, ali ova manja su me užasavala.
Ali s njima je tek lako, govorili su svi.
Ali oni plaču tako da se Velebit trese, iz raznih glupih razloga, pomislila bih uvijek ja.
I ne mogu ti reći što žele.
U zadnjih dvije godine ipak mi se nekako desilo da sam često
čuvala djecu i zato ih se danas ipak manje bojim.
Imam samo jednu dobru foru u čuvanju, a to je crtanje. Dobro, možda dvije.
Dvogodišnjacima je zabavno kad sam igračkama odigraš predstavu, makar
bila najblesavija, otkrila sam.
I da, zna to biti i zabavno. I ima slatkiša koje mogu brstiti. Ali uvijek, uvijek dođe neki
stres, neki tren kad im se pomrači um i počnu izvoditi gluposti, kad dobiju
slom živaca, pa ga prenesu meni, koja tada želim iskočiti kroz prvi prozor.
I uvijek ih želim spriječiti da rade sve glupe, opasne i zločeste stvari koje rade,
ali nisam dovoljni karakter da im to zabranjujem i sustavno ih kažnjavam kad to zasluže.
Naravno, kada njihovi roditelji pokažu istu vrstu nedosljednosti, to im zamjeram
u visinu, širinu i duljinu, jer smatram da tako otežavaju život i budućnost svima nama ostalima.
Silno me plaši ta energija kombinirana s potupnom bezumnosti, spremnost da progutaju igračku, stave
vilicu u utičnicu, da skoče na glavu sa stepenica.
Neki dan baš mi je bio posebno težak dan s djecom, iako sam samo došla u goste i pila svoju
rakijicu i nisam morala paziti na njih.
Ona možda izgledaju slatko i nevino, ali zapravo su grozna na sto načina,
pomislila sam dok sam gledala mlađu sestru kako tlači starijeg brata i pitala se kakav će oni
odnos imati jednog dana i da li će on odmalena biti uvjeren da su žene zle i manipulativne.
Pitala sam se postoji li već strip koji prikazuje dvogodišnjake kao naporne štetočine i da li bih ga
možda ja trebala nacrtati.
Uglavnom, divim se tetama u vrtiću. Cijeli dan skoro svaki dan su okružena cijelim krdom djece.
Koji horor.
Možda bih se trebala malo opustiti, isključiti, na jedno uho nutra, drugo van i slično.
Možda ne smijem doživljavati stvari tako osobno i proživljavati ih tako duboko.
Možda zapravo nisam drvena.
Posve je moguće da sam kula od pudinga.
Post je objavljen 21.10.2013. u 11:38 sati.