petak, 03.08.2012.

~Lud sam bez nje
~

Da smo idealan par, oboma nam je postalo jasno tek u dvadeset i trećoj minuti poznanstva. Imala je širok krug prijatelja, savršen smisao za humor, čvrste četvorke i fantastičan pogled s balkona. Sjedili smo opušteno na njenoj ljuljački i gledali turske ratne brodove usidrene u Šoltanskom kanalu.
Prvi poljubac smo pak odgodili za sretnija vremena budući da sam tek bio pristigao iz Ljubitovice s festivala češnjaka. Ne nisam se nažnjopao vlaškog luka već mi je kolega Marijan ostao bez benzina pa me zamolio da mu prebacim litru-dvije iz mojeg auta, tek toliko da se uspije dočepati doma svoga. Čak mi je ponudio i šifun. Znate šta je šifun? Ma to je ona guma kojom se obično pretače vino iz bačve ili demižane. Gurneš jedan kraj u usta, narineš potlak i iskoristiš visinsku razliku. Praktična primjena Bernoulijeve jednadžbe. Eh da, šifun ko šifun, pluća ko pluća, povukao malo jače i ... jebi ga! Kliznulo niz grlo! Tri dana mi se nemilice podrigivalo od eurosupera 95 class. Ba vam class mate'...

Ne postoji goreg osjećaja od onog kad se načunkiš benzina. Okej, možda je buke dizela iz saudijskog naftogorja, berba dvije i deseta još gadniji, ali iskreno – nisam imao pretjeranu želju ići toliko duboko u problematiku. Tko zna koliko bi mi dugo šareni mjehurići letali ispred usta da mi u puding od vanilije nije sasula mješavinu čudotvornih trava ubranih negdje u Bukovici. Neugodan osjećaj nestao je ko pudingom odnešen.



Od tog smo trenutka postali nerazdvojni. Osim kad bi nas suci razdvojili i poslali u kut. Ipak, čim bi se ugasila svjetla pozornice, opet bi se nekako približili jedno drugom. Privlačili smo se kao da živimo usred elektromagnetske zavojnice, a ne u Okrugu Gornjem. Jutrima sam odlazio na posao, a ona bi mi spremala marendu u škartoc. Obično salatu od tune ili škampića. Jabuka obavezna.

Ipak, silno mi je nedostajala. Nisam mogao izdržati niti osam sati bez nje. Budući da mi gazda nije htio dati ni dana godišnjeg odmora, odlučili smo se vjenčati. Po još uvijek važećem kolektivnom ugovoru, za vjenčanje dobiješ pet dana plaćenog dopusta, šifra 038. Mislio sam još izmunđat onaj ponedjeljak i utorak prije Vele Gospe temeljem prava na vjeroispovijed, šifra 030. To mi je jedina šansa da ovog ljeta uspijem malo doć k sebi. I k njoj, naravno.
Numerološka analiza pokazala nam je da nam je četvrti kolovoza dvije i dvanaeste idealan dan za vjenčanje. To pada jušto sutra.

Planirali smo skromnu svečanost, samo kumovi i mi, ma zapravo kumovi i nam nisu odveć potrebni, ali šta'š sad. A onda se ona sjetila da je već udana. Za neku protuhu s Ognjene zemlje. Nije mu ni sva imena dobro upamtila. Njemu je trebalo državljanstvo, a njoj par iljada eura. I tako...
Istog trena ga je nazvala i zatražila razvod. On je za divno čudo pristao, ali trenutno mu je malo nezgodno jer se nalazi na alpinističkoj ekspediciji. Osvaja Pik komunizma. To je u Pamiru. A Pamir je u Tadžikistanu. Ili već nekome sličnome stanu od osamdeset i dva kvadrata.
Rekla mu je da može biti i na svemirskoj postaji Mir, samo da joj potpiše papire za razvod. Okej, rekao je on, samo dođi.
Ne čekavši ni trena, skupila je samo rebe trikvarte, dvi-tri majičice, vrpcu za kosu, pasoš i labelo. Mahnula mi je, sjela u Mini Moris i odjurila prema Tadžikistanu.



Javila mi se iz prvog baznog logora. To je bilo, mislim u ponedjeljak ujutro. Protuha s Ognjene zemlje već je tada bio u navezi između trećeg i četvrtog. Logora mislim. Poručio je da će odmah potpisati, ali trenutno nema penkalu uz sebe. A nosi i tri para rukavica. Nezgodno brate u rukavicama potpisivat razvod.
I sve je to u redu, ali evo već četvrti dan od nje ni traga ni glasa!? A sutra nam je vjenčanje. Sljedeći idealan dan, po numerološkim proračunima, bit će tek tamo u studenom dvije i osamnaeste. A do tada ko živ, ko kriv.
Situacija postaje krajnje dramatična. Ostalo nam je dvadeset sati, a ja u ovom trenutku ništa ne znam. Je li Ognjen potpisao razvod? Jesu li ga ovjerili kod javnog bilježnika? Ima li uopće kakvih bilježnika na Piku komunizma ili su svi na godišnjem? Gdje je ona? Gdje je Mini Moris? Gdje je Chuck Norris? Hoću li otkazati momačku večer?



Stotine pitanja, a odgovora niotkud. A baš mi se nešto ženi.


<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se