red bush
ponedjeljak, 23.02.2015.
IDEOLOGIJA SELOTEJP
Bože moj, nisam onaj koji bi trebao suditi nekome, jer nisam dostojan da pravdu uzmem u svoje ruke. Jer, tko sam, da nekoga mogu osuđivati, da moja riječ bude pravilo, mjerilo i zakon...
Ali, ne dopuštam, niti ću bilo kada dopustiti to nekome, ma koliko oni veliki i moćni bili a ja malen i jadan...
Ne vjerujem u zemaljske sudove, jer oni su vođeni ideologijama, nečijim interesima, i svakakvim drugim stvarima gdje se najmanje računa vodi o zadovoljavanju pravde i zakona...
Nisam anarhist, jer uvijek se nastojim pridržavati reda i zakona, premda znam da često ispadam naivan i smiješan. Jer, oni koji najviše govore o njima najviše ih krše, a cijela njihova mudrost bazirana je na tome kako ih zaobići, kako najbolje i najučinkovitije iskoristiti sve njihove mane i slabosti, odnosno rupe....
Zanimljivo je kako pojedinci i grupe žele uzdignuti svoje razmišljanje iznad drugih. Tako oni uzimaju sebi za pravo da određuju što je dobro a što je zlo, što je pravdednost a što zločin. Pola sata govore o toleranciji, o slobodi govora, o različitosti razmišljanja..., a onda idućih pola sata pokazuju takvu dozu sebičnosti da nam diktatorski žele nametnuti svoje prosuđivanje svijeta i ljudi, da nam mržnjom i silom nastoje odjenuti nekakve crne, luđačke i druge košulje... Sebi na glave staviće zlatne krune,
u ruke će uzeti zlatne štapove moći i pravde, i poslaće svoje demokratske plaćenike na naša dostojanstva, na naše sudbine, na naše živote....
Tako, gosp. Pupovac govori o zločinima, djeli nam selotejp, i drži nam predavanja... Bože moj, čini mi se da on više voli Hrvatsku od samih branitelja. Niko mu sve to ne može osporiti, jer svako ima pravo da se bori za svoje interese. Ali, zna se dobro što je politika, i zašto govore da se ona mora naučiti. Za mene je baš sve suprotno, jer mislim da se istina i dobrota ne uče već se za njih borimo u vlastitom srcu i duši.... Tako npr, on ima pravo da druge naziva crnim mantijama i zločincima, a to je za njega većina političkog i vojnog vodstva Hrvatske. Međutim, kada neko njemu uzvrati istom mjerom, onda je to govor mržnje, govor opasnih namjera. Tako kaže da Hrvatska jako opasno skreće krajnje udesno, ili je možda najbolje, za njega i istomišljenike mu, da neko pohapsi, rastjera po svijetu, ili u bijelim rukavicama da likvidira takove desničare, nacionaliste i domoljube, kako bi oni u miru mogli ujediniti ono što se razjedinilo. Još mudro kaže kako Hrvatima niko ne želi oduzeti identitet... Doista, u pravu je, jer ni vožde Miloševiću, ta tek obična figura ili lutka jedne velike politike, nije htio tako nešto učiniti. On je želio nešto posve drugo...
Tu imamo nekakvu Dokumentu, nekakvog Frljića, i razne druge pravednike... Izgleda kako jedino oni imaju u rukama vagu za mjerenje pravde i zločina, kako jedino njihov mozak može sve pravilno odrediti i rastumačiti. Svi drugi moraju i trebaju šutjeti i slijediti njihove prosudbe, jer je to jedini pravi i zdravi put koji nas vodi prema demokraciji i napretku...
Stalno nam, poput giljotine, nad vratom, nad glavama drže tragični slučaj obitelji Zec. Stalno govore kako su Glavaš, Tuđman, ma i gotovo svi drugi domoljubi zločinci, i da im je mjesto jedino u tamnici...
Dobro, neka je sve to tako... Prihvaćamo... Međutim, zašto nas onda žele vratiti u prošlost, koju nama stalno prigovoraju, i kojom stalno bičuju naše domoljublje...
Prije nekoliko godina do naše kuće je došao čovjek. Bio je na jednoj sahrani. Zalutao je, nije mogao doći do auta kojeg je negdje ostavio. Moji su ga ponudili pićem, što je on prihvatio. Kroz priču je spomenuo kako je cijela obitelj njegova brata ubijena u Italiji.
Radi se o obitelji Ševo. Nisam se mogao načuditi da se to nigdje ne spominje kod gore spomenutih pravednika, kao niti kod hrvatske javnosti, jer oni stalno spominju neku drugu obitelj. Pitam se da li je zakon istih prava i jednakosti samo mrtvo slovo na papiru, ili nešto što se koristi kad nekome u nekom tranutku odgovara...
Prije nekoliko mjeseci umrla je moja prva susjeda. Tek tada sam prvi put čuo da je kao djevojčica gledala kako Titovi hrabri i nevini vojnici ubijaju njene roditelje. Ma, dobro je i prošla, jer bili su humani budući da nisu smaknuli djevojčicu kao svjedoka...
Ali, znali su oni dobro kako je uzalud vid djeteta, ili odrasle osobe, jer njihovo humano i narodno vodstvo znalo je kako voditi državu...
A neki dan Pupovac djeli selotejp. Valjda misli da će mu draga bivša domovina i ideologija uskrsnuti, i da će ponovo moći stavljati tu traku na naša usta. Naravno, oslonac su mu gore spomenuti stratezi istine i pravde... Bože moj, zašto sumnjati u takve, kad oni najbolje znaju što je zlo a što dobro, što je laž a što istina, zašto neko mora i treba biti zločinac a neko ne može biti, jer je bio priznati svjetski državnik....
I valjda bi trebao vjerovati u njihove brižne brige za Hrvatsku i naše bolje sutra, jer branitelje proglasiše neprijateljima i zlom domovine, nazvaše ih šatorašima a mediji prihvatiše. Branitelji su izmanipulirani, a oni valjda i doista ne žele manipulirati hrvatskim narodom i građanima... Pohod na branitelje ne nazivaju mržnjom, bandom, huliganstvom. A kad su prije neku godinu bili napadnuti neki drugi onda nisu birali pogrdne riječi... Izgleda da neko ima pravo prosvjedovati, a neko nema, niti mu se treba ili može dopustiti. Još jedan dokaz koji nam govori kakvu nam jednakost žele nametnuti...
Zadnjih dana svjedoci smo napada na predsjednicu, a kad neko zviždi bivšim predsjednicima onda su to fašistički barbari i crni zločinci...
Tako predsjednica biva i jest jedna obična seljanka. Danas je jedna bolesna i retardirana osoba koja gubi razum, strpljenje i živce... I ne samo to... Napadaju je i kao osobu, a ponajprije kao ženu. Međutim, demokratski mediji ne vide u tome ništa loše, kad se dobro zna da je njihova boginja Lady Gaga, i ostali bogovi koji gaze Boga, našu tradiciju i sve druge vrijednosti koje su posljednih godina postale zlo i primitivizam (ne mislim na politiku)...
Jer, umjetnost se cijeni mržnjom prema Bogu, prema obitelji, prema nacionalnoj pripadnosti, prema svemu onom što nije u njihovim planovima za nekog novog čovjeka (ženu), za neki novi poredak i svijet....
Bog je bio i ostaće moje mjerilo istine, dobrote i pravde... A ja sam samo jedan mali grešni čovjek...
Oznake: priča jednog zatucanog maloumnika
