nedjelja, 17.07.2011.

Želim se ponovno nadati.


Ovaj naredni tekst, i jedan komentar nakon njega, izvrsno oslikava kako i zbog čega je sve počelo, odnosno temeljne razloge na kojima je rođena Obiteljska stranka (Os) a koja je u svojoj evoluciji dovela do Hrasta.
Sve ovo ako je netko zaboravio, odnosno u ovoj šumi događaja i informacija nije ni upoznat sa početkom priče.


Želim se ponovno nadati.
Odgojen sam u općim moralnim principima:

Kada sam bio mali majke, roditelji, profesori, djedovi, stričevi, susjedi bili su osobe vrijedne poštovanja i ugleda. Koliko bili bliži ili stariji toliko su nam više osjećaja davali.

Bilo je nezamislivo neodgojeno odgovoriti starijima, učiteljima ili vlastima.

IMAO SAM POŠTOVANJE.

Imali smo povjerenje u starije, jer su bili roditelji, majke ili rodbina sve djece ili skupine u ulici ili gradu…

Bojali smo se tek mraka, grdoba ili horor filmova.

Danas sam beskonačno tužan zbog svega onoga što smo izgubili, zbog svega čega će se moji unuci jednog dana bojati. Zbog straha u pogledu djece, mladih, odraslih i starijih.

Ljudska prava za kriminalce…?

Ograničena prava za poštene građane…?

Platiti dugove i biti budala…?

Amnestija za prevarante…?

Pošteni su glupi…?

Ne iskoristiti prednost znači li to biti budala…?

Što nam se to događa???

Profesori tučeni u školi, trgovci prijete komercijalistima.

Rešetke na našim prozorima.

Svatko zatvoren u svojem svijetu.


Kakve su to vrijednosti?

Auto koji vrijedi više od zagrljaja,

djeca koja žele nagradu, da bi završila školsku godinu.

Mobiteli u torbama djece, koja su tek izašla iz pelena.

Što želiš u zamjenu za jedan zagrljaj?

Vrijedi više jedan Armani od diplome.

Vrijedi više jedan veliki ekran od razgovora.

Više vrijedi jedna skupa šminka od zajedničkog sladoleda.

Više vrijedi IZGLEDATI od BITI.


Kada se dogodilo da je sve to nestalo ili postalo smiješno?


Hoću skinuti rešetke sa prozora, da tamo stavim cvijeće!

Želim sjesti na stazu i imati otvorena vrata u ljetnim noćima…

Hoću poštenje kao motiv ponosa.

Hoću ispravan karakter, čisto lice i pogled u oči

Hoću sram i solidarnost.

Hoću nadu, veselje, povjerenje…

Hoću se vratiti stvarnom životu, jednostavnom kao kiša, čistom kao nebo u travnju, laganom kao lahor u zori.

Dolje „IMATI“

Živjelo „BITI“

Obožavam moj zajednički i jednostavan svijet,

Imati ljubav, samilost i solidarnost kao osnovu

Prezir pred nedostatkom etike, morala i poštovanja….

Vratimo se biti „LJUDI“,

Izgraditi bolji svijet, ispravniji, gdje osobe poštuju osobe.

Utopija…? Ne…? Da…? Možda…?

Pokušajmo zaraziti svijet šireći ovu poruku.

Naša djeca to zaslužuju, a naši će nam unuci zahvaljivati zbog toga.

Pošaljite to svojim prijateljima i vidjet ćete da nas ima puno koji tako mislimo i to želimo.


Hvala , i Bogu hvala, kao i osobi, koja je to prva spoznala, te napisala.
Trebamo se nadati, ali i sami sve poduzimati da se to dogodi..
Neki dan sam upravo nešto slično govorila. Nema više STIDA . Nitko se više ničega ne srami. Mene su odgajali sa ne smiiješ lagati, ne smiješ krasti.Nemoj nas osramotiti. Tako sam i ja odgajala svoju djecu, pa su bili žrtve krađe, a ja skupa s njima.
Na žalost vrijednosti su poremećene globalnim materijalizmom.
Nekada je bilo sramota LAGATI i KRASTI. Bila je uzrečica: “Ljudi se vežu za riječ, a volovi za rogove.”
Daleko su nas dogurali u kvazi zaštiti “ljudskih prava”, a bilo bi dovoljno kako je rekao Isus: ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas.
Mir i dobro. M.Majnarić.
P.S.
Profit je postao ALFA & OMEGA života, a čovjek-ljudski život jedna velika nula. Zar nam to treba?
Djelo SOTONE. Imati, imati do kuda?!
Ne dati radniku plaću, ali kupiti skupi auto ili jahtu, to je uspjeh poduzetnika.
Nije SRAMOTA, čak ni krivično djelo.
Radnik ga ne smije tužiti ovaj će mu dati otkaz i više nema posla,
a krasti smiju samo bogati, ali ne i sirotinja.



Slučajno ili ne ovo izvrsno koincidira sa današnjim evanđeljem iz svetog pisma, i unatoč dužini ovog teksta, zaustavimo se svi skupa nad Isusovim riječima i neka nas one nadahnjuju i krijepe.

NEDJELJA 17. srpanj 2011.

Drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: 'Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?' On im odgovori: 'Neprijatelj čovjek to učini.' Nato mu sluge kažu: 'Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?' A on reče: 'Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.'


Pristupe mu učenici govoreći: "Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi." On odgovori: "Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega." "Tko ima uši, neka čuje!"

(Matej 13,24-43)

Dakle prijatelji moji, Hrvatsku spašavajte a ne Hrast. Spašavajte vrijednosti koje vas zajedno nadahnjuju i okupljaju za istim stolom.

- 13:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se