nedjelja, 25.07.2010.

Šta nam radi brojnost ovakvih i sličnih tekstova?

Ne dozvolite sebi da se na ovo naviknete,
a da ne reagirate kao i prvi put!






Gianna Jessen
Žena koja je preživjela pobačaj

Obraćanje Australskoj javnosti 8. rujna, 2008. god.
U zgradi parlamenta u Melbournu glavnom gradu države Victorie

Ja sam posvojena, a moja biološka majka je imala 17 godina, kao i moj biološki otac. Bila je 7 ipol mjeseci trudna kada je odlučila otići uu kliniku “Planned parenthood“ najveći pružatelj usluga abortusa u svijetu. Oni su joj savjetovali abortus fiziološkom otopinom, za kasnije stadije trudnoće, pri kojem se fiziološka otopina ubrizgava u majčinu utrobu. Dijete guta tu otopinu, koja ga spaljuje iznutra i izvana i majka onda mora roditi mrtvo dijete, unutar 24 sata, ali na ogromno i šokantno iznenađenje sviju ja se nisam rodila mrtva nego živa, 6. travnja 1977. u klinici za abortuse u okrugu Los Angeles. Ono što je fantastično u svemu ovome, u savršenom tempiranju mog rođenja, jest to što izvršitelj abortusa još nije bio došao na posao, tako da uopće nije imao priliku da nastavi sa svojim planom za moj život, koji je bio smrt.

Znam da sam u zgradi Vlade, i to jako lijepoj i volim vašu zemlju kao i svoju vlastitu, ali znam i da u vremenu u kojemu živimo nije uopće politički ispravno izgovoriti ime Isusa Krista na mjestu kao što je ovo. Dovesti Ga na ovakve sastanke, jer Njegovo ime može učiniti da se ljudi osjećaju užasno neugodno, ali ja nisam preživjela da se svi ljudi osjećaju neugodno, preživjela sam kako bih malo raspirila stvari. I tako rodila sam se živa, kao što sam već rekla, nakon 18 sati, trebala bih biti slijepa, trebala bih biti izgorena, trebala bih biti mrtva. Ali nisam. Znate li što je fantastično? Činjenica da je izvršitelj pobačaja morao potpisati moj rodni list, tako da ja znam tko je on. I za sve skeptike koji slušaju, u mom zdravstvenom kartonu piše: „Rođena tijekom abortusa fiziološkom otopinom“. Ha! Nisu pobijedili. Istraživala sam malo čovjeka koji je izvršio abortus na meni. Njegove klinike su dio najvećeg lanca klinika u SAD-u i zarađuju 70 milijuna dolara godišnje. Pročitala sam jedan njegov citat od prije nekoliko godina: „Abortirao sam više od milijun djece i to smatram svojom strašću.“ Ovo vam govorim, jer, slušajte me dame i gospodo. Nalazimo se u zanimljivoj bitci u ovom svijetu, shvaća li mi to ili ne. To je bitka između života i smrti.

Na čijoj ste strani. I tako medicinska sestra je pozvala kola hitne medicinske pomoći, koja su me prebacila u bolnicu, i što je istinsko čudo! Uto vrijeme sve do 2002 godine, običaj u mojoj zemlji bio je dokrajčiti život onoga tko preživi abortus, bilo davljenjem, gušenjem, ostavljanjem djeteta da umre ili bacanjem djeteta. Ali 05. kolovoza, 2002. moj izvanredni predsjednik Bush ozakonio je akt o zaštiti živorođenih beba kako bi to spriječio. Vidite mi smo ozbiljni. Nadam se da će me zamrziti do moje smrti, kako bih mogla osjetiti Boga oko sebe i razumijeti što znači biti omražen. Jer On je bio omražen! I nije da se radujem tomu što ću biti omražena, ali znam da sam već omražena jer proglašavam život, i kažem. „Niste me uhvatili! Tihi holkaust me nije pobijedio!“ I moja misija, dame i gospodo, između mnogih stvari, jest ovo: Ubrizgati humanost u jednu debatu koju smo jednostavno spakirali i stavili na policu i rekli: „To je problem“ Odstranili smo svoje osjećaje, postajemo tvrđi. Koliko ste voljni uzeti i koliko ste voljni riskirati da biste govorili istinu u ljubavi i milosrđu, da biste ustali i bili barem bili voljni da budete omraženi? Ili se u konačnici sve vrti oko vas? Ili oko mene?

I tako, nakon toga bila sam smještena u dom za nezbrinute za hitne slučajeve, gdje su odlučili da me baš i ne vole, a kako ja volim reći: Neznam kako ste me mogli ne voljeti odmah od samog početka?, ali nisu. Šta nije u redu s tim ljudima. Vidite ja sam omražena još od začeća, od mnogih. I voljena od još više njih, ali posebno od Boga. Ja sam Njegova djevojka, a Božjoj djevojci se ne smijete zamjeriti. Na mom čelu piše: „Bolje ti je da budeš dobar prema meni, jer moj Otac vlada svijetom“!

I tako nakon što sam bila smještena u loš dom, odveli su me iz tog doma i smjestili u drugi, u prekrasni, Pennyin dom. Ona mi je rekla da sam tada imala 17 mjeseci, 14 kilograma i dijagnozu celebralne paralize, (koju smatram darom), koja je izravno uzrokovana manjkom kisika u mom mozgu dok sam pokušala preživjeti. Prisiljena sam da kažem ovo: „Ako je abortus stvara ženinih prava, dame i gospodo, koja su onda moja prava? Tog dana nije bilo nijedne radikalne feministkinje koja je ustala i vikala kako se narušavaju moja prava. Zapravo, moj život se gasio u ime ženskih prava. I dame i gospodo, ja ne bih imala celebralnu paralizu da nisam preživjela sve ovo, tako, kada čujem užasan, odvratan argument kako bismo trebali imati abortuse jer bi dijete moglo biti invalid. Užas koji mi ispunja srce!

Dame i gospodo, postoje stvari koje ćete moći naučiti samo od najslabijih među nama, i kada ih ubijete, Vi ste ti koji gubite! Gospodin se brine za njih, ali Vi ste ti koji će patiti zauvijek! I kakva arogancija, kakva apsolutna arogancija, a to je bio argument u ovom ljudskom mjestu u kojemu živimo, jači trebaju dominirati nad slabijima, da trebaju odlučiti tko živi, a tko umire! Kakva arogancija, Zar ne shvaćate? Da ne možete učiniti da vaše vlastito srce kuca. Zar ne shvaćate da sva moć koju mislite da je posjedujete, u stvari ne posjedujete ništa! Božje milosrđe je ono što vas održava, čak i kada Ga mrzite.

Pogledali su u moju dragu Penny i rekli: „Od Gianne nikad neće biti ništa“, što je jako ohrabrujuće. Ona ih je odlučila ignorirati i radila je sa mnom tri puta dnevno. Počela sam držati glavu, a oni su govorili „Gianna nikada neće ovo i ono…“ Da skratim priču, s tri i pol godine hodala sam s pomagalom i protezama za noge. Danas stojim ovdje blago hramajući, bez pomagala i proteza. Ponekad padam graciozno, a ponekad vrlo negraciozno, ovisno o situaciji. Ali sve to na Slavu Božju!
Vidite, dame i gospodo ja sam slabija od većine vas, ali ovo je moj govor, i kako li je mala cijena koju plaćam kako bih mogla bljesnuti svijetu i ponuditi mu nadu. Smatram da u našem pogrešnom razmišljanju o načinu kako stvari idu, ne shvaćamo kako lijepo može biti trpljenje! Ne prijavljujem se dobrovoljno za njega, ali kada dođe, zaboravljamo da je Bog onaj koji vodi sve, a Bog ima način da najjadnije stvari učini predivnima!

Upoznala sam svoju biološku majku. Oprostila sam joj, ja sam kršćanka. Ona je veoma slomljena žena, došla je na jedan događaj koji sam imala prije dvije godine, pojavila se nenajavljena i rekla: „Zdravo, ja sam tvoja majka.“ To je bio jako težak dan, a ipak dok sam trpjela sve ovo… Vjerojatno mislite da sam smiješna, ali sjedila sam tamo i mislila sam: Ja ne pripadam tebi. Ja pripadam Kristu. Ja sam njegova princeza, tako da, bez obzira što kažeš, i na svu tvoju ljutnju i slomljenost i gnjev nije na meni da to zadržim i da to nosim. I neću.“ Sve ovo govorila sam u sebi. Dakle, dame i gospodo, imate mogućnost.

Ali samo nakratko htjela bih se neposredno obratiti muškarcima u ovoj prostoriji, i učiniti nešto što se nikada nije učinilo. Muškarci, vi ste stvoreni za velike stvari. Vi ste stvoreni da ustanete i budete muškarci. Stvoreni ste da branite žene i djecu; ne stojite po strani i da okrećete glavu kada znate da se događa ubojstvo, te da ne napravite ništa po tome pitanju. Niste stvoreni da iskoristite žene i da nas ostavite same. Stvoreni ste da budete plemeniti i divni, milosrdni i jaki i da se založite za nešto, jer slušajte me muškarci, ja sam preumorna da radim vaš posao.

Žene, niste stvorene za zlostavljanje, niste stvorene da sjedite i da ne znate koliko vrijedite. Stvorene ste da se za vas bori. Zauvijek! Sada je vaš trenutak kakvi ćete ljudi biti? Vjerujem – nevjerojatno, vjerujem, muškarci da ćete se suočiti sa izazovom. Za sve političare koji slušaju, posebno za muškarce, rekla bih ovo: „Stvoreni ste za velike stvari, na stranu politika, stvoreni ste da branite ono što je ispravno i dobro.“ Ova vatrena mlada djevojka je stala ovdje i rekla: „Sada je vaš trenutak.“ Kakvi muškarci želite biti? Muškarci opsjednuti vlastitom slavom, ili muškarci opsjednuti Slavom Božjom? Vrijeme je da zauzmeš stav Victoria. Sada je tvoj sat, Bog će ti pomagati, Bog će biti s tobom. Ti imaš priliku da proslaviš Boga i iskažeš mu čast u godini 2008.

Završiti ću s ovim: Nekima možda malo smeta što cijelo vrijeme samo pričam o Bogu i Isusu, ali kako bih mogla šetati okolo, hramati kroz ovaj svijet, a da ne dam sve svoje srce i um i dušu i snagu Kristu koji mi je dao život?!

Tako, ako mislite da sam budala, to je još samo jedan dragulj u mojoj kruni. Cijela moja namjera u ovom životu jest učiniti da se Bog smješi. Nadam se da je nešto od ovoga imalo smisla. Jednostavno je došlo iz moga srca.

Neka vas Bog blagoslovi i čuva!

- 12:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 16.07.2010.

Neki davni datumi ?


Danas slavimo blagdan Gospe od brda Karmela. To lijepo brdo u Palestini uz obalu Sredozemnoga mora bijaše mjesto odakle je prorok Ilija vatreno branio vjeru u Izraelu. Gdje su naši branitelji naše vjere, vjere u sve što život znači, vjeru u sebe, vjeru u domovinu, vjeru u ljubav, vjeru u Isusa Krista, jedini istinski odgovor na sva postavljena i nepostavljena pitanja današnjeg vremena.

Psalam 139 23-24
Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj,
iskušaj me i upoznaj misli moje:
pogledaj, ne idem li putem pogubnim
i povedi me putem vječnim!


26. srpnja, u Kosovu kod Knina je Blagdan sv. Ane, nakon kojega je sutradan 27-og, jedne davne godine, izvršen masakr nad hodočasnicima koji su se vraćali svojim kućama. Dakle taj i takav dan i takvi ˝junački podvizi˝ se slave kao posebno junačko dijelo, da je čak određen kao dan ustanka u ondašnjoj srboslaviji.

Ove godine i ova Hrvatska obnavlja srušeni spomenik gnusnom činu gore spomenutom, a pridružuje se i podržava četničku proslavu, jer to u svojoj biti neće biti ništa drugo nego to, koliko god četničku ikonografiju prikrivala zvijezda petokratka, koja je isto tako znak zločina. Dakle sve ljepše od ljepšeg?

Ove godine također, neke stranke i udruge organiziraju hodočešće sv. Ani upravo na sjećanje i ukazivanje na naprijed spomenuto. Ne znam koliko smo još spremni i koliko smo u stanju brojnošću podržati ovu manifestaciju istine, ali predlažem upravo to da brojnošću na ovom hodočašću pošaljemo poruku i da budemo znak, da ovo hodočašće bude upravo samo to, hodočašće samo, nikako politička manifestacija po svojim vanjskim i verbalnim obilježjima, a broj hodočasnika da govori sam za sebe.

Tko je to na ovaj način u stanju organizirati, jeli moguće poručiti sindikatima da gube više od beneficija iz Zakona o radu, jeli moguće poručiti seljacima da gube više od nekoliko lipa po kilogramu pšenice, jeli moguće poručiti brojnim kupljenim čelnicima braniteljskih udruga da su još jednom pozvani opravdati svoje mirovine. Jeli i kada je moguće ponovo pokrenuti svijesni dio puka, jeli moguće pokrenuti otpuštene policajce iz 2000-te godine, jeli moguće pokrenuti umorne ljude jer i pisac ovih redaka je umoran i da nije ljudi poput autora kojeg nudim u nastavku, ni ovog zrnca ljubavi koji se provlače kroz ove retke nebi bilo.
Marko, Hvala ti!

HRsvijet.net / MF Bitka za Hrvatsku

KOLUMNA ČETVRTKOM MARKA FRANCIŠKOVIĆA: Bitka za Hrvatsku
Četvrtak, 15 Srpanj 2010 10:54

Bitka za Hrvatsku je u tijeku. Bitka je to mitoloških proporcija. Bitka koja se vodi u svim dimenzijama, na svim razinama egzistencije. Bitka punog spektra, kako je nazivaju globalisti – i dobro je nazivaju jer to tako je. Bitka je velika, nemilosrdna i žestoka i bitka je u tijeku. Bitka koja izgleda izgubljenom, ali nije. Bitka za slobodu nikada ne može biti izgubljena. Sloboda je ono najdublje u sebi što imamo. Sloboda je naš ljudski naziv za osjećaj koji daje ona Božanska iskra koju nosimo u sebi. Silom nam se sloboda ne može oteti. Bitka je prava. Bitka je krvava. Bitka je opasna.

Zahvalan sam i sretan sam što živim u ovom vremenu i na ovome mjestu. Zahvalan sam na poslanju koje imam. Zahvalan sam što god da se sa mnom dogodi. Ne tražim od Boga ono što ja hoću. Tražim da me uzme i povede, da me iskoristi da se ispuni Njegova volja. Potrebne su molitve za mene, za sve nas skupa, tako da po Providnosti možemo odraditi ovaj važan i težak posao koji stoji ispred nas. Pisano je u Bibliji, a također i povijest to potvrđuje, da nije dovoljno da dobri ljudi stanu na noge i odrade pravu stvar. Ne, ti ljudi trebaju druge da se mole za njih, da traže od Boga da udahne život u poslanje koje odrađuju. Jer Bog nam govori da kada se udružimo, kada smo zajedno, onda smo nezaustavljivi, onda smo nepobjedivi. Onda smo Njegovi i On je s nama tu, uz nas. Onda i jedino tad može se dogoditi duhovna obnova i nacionalni preporod neophodan da se urade potrebne stvari. Onda će globaliste obuzeti strah pred jednim malim narodom. Kada vide tu iskru vjere u našim očima, ali i tutanj naših riječi kao i snagu naših mišića. Tada će shvatiti da imamo snagu, da smo očvrsnuli i uspravili se, da se više ne bojimo njih i njihovih laži, opsjena, prevara. Sve te sile koja se želi prikazati bogolikom, ali nije. Nije ni blizu, nije ništa. Obična iluzija koju smo razobličili i više nam ne predstavlja ništa.

Mi ćemo tada, u tom trenutku oslobođenja od robovanja strahovima pred pozemljarima i njihovim idolima, postati odlučni uništiti njih sve skupa koji su se okomili na cijeli svijet da ga osvoje i tu smo im se našli na putu njihovog uzdignuća prema nebesima. Nećemo više biti plašljivi kolebljivci, slugani i molitelji, nego ljudi, muškarci i žene, stisnutih zubi i napetih mišića, ali bez bijesa i mržnje prema njima upravo zato jer smo ih prozrijeli i znamo svu njihovu bijedu i slabost. Jednako kako sada poznajemo svu svoju veličinu i jakost. Jakost pronađenu u Stvoritelju koji je obećao čuvati svoje ljude, koji je obećao spasiti narode koji mu se utječu i jednostavnim činom vjere u obećanje mi smo preko noći sačuvani. Opstajemo. Živimo. Ne mogu nas uništiti.

Posvećeni smo cilju ratne pobjede u potpunosti. Posvećeni smo uništenju Novog svjetskog poretka koji nam dolazi da nas porobi, da nas odvede u babilonsko ropstvo jednako kako su naši genetski praočevi srušili ondašnji silni i neosvojivi Babilon da bi poslužili kao alat Providnosti u povratku Židova u svoju zemlju. Ništa nam ne može odvući pažnju od tog cilja, od te misije; nikakvi trikovi, nikakve laži, manipulacije – sve je postalo razvidno. Zna se što se mora uraditi, kojim putem se mora ići i od toga se ne odstupa dok se poslanje ne izvrši. A poslanje je jednostavno: ne treba nigdje ići, nikoga osvajati ili ubijati. Dovoljno je samo opstati i preživjeti i samim tim opstankom, samim time što smo preživjeli i što smo slobodni, poražen je Veliki Babilon, taj Novi svjetski poredak, taj ''proces globalizma'', kako se umiljato predstavlja.

I to je tako veličanstvena stvar, da smo ovakvi kakvi jesmo, sa svim svojim manama i nedostacima, još uvijek sposobni izvesti takve stvari. I znaju to oni jako dobro i plaše se tog trenutka preokreta i svim silama žele to spriječiti, ali neće im uspjeti jer samo je jedna volja ona koja se ispunjava, a to nije njihova ni njihovog boga. Tom ocu laži kojem su se poklonili ne smije se vjerovati makar i sve do sada govorio istinu i ispunjavao obećanja – na kraju svega dolazi velika laž koja je ujedno i njihova propast. Mi smo opasni jer imamo istinu i nosimo tu istinu u našim srcima i dušama i neprijatelj to zna.

Zato ne treba biti u strahu. Mora se shvatiti da velika iskušenja i silne nevolje dolaze svima skupa i samo će se povećavati na svim razinama. Nanotehnologija, genetički inženjering, nuklearno oružje, napredne tehnologije, robotika. Sve skupa uključeno u ratove, u nadgledanje i kontrolu svih aspekata života, u bezgotovinsko društvo izvedeno iz globalne krize i sveopćeg financijskog kolapsa. Sve je to već ovdje, a samo će se i dalje pojačavati i sve više ubrzavati. Kao što možemo svjedočiti posljednjih godina kako se nered povećava i stalo ubrzava.
Ali upravo to, sve te velike nevolje, to je pravi test nas samih. Test da se vidi od čega smo sastavljeni, da se vidi kakvi smo uistinu. To je veliki test našoj generaciji da pokaže da li je dostojna ovog trenutka. Naša generacija, svih nas koji smo živi i zdravi i sposobni za borbu, stavljena je pred izazov kakav nikada ni jedna generacija nije imala u povijesti čovječanstva. Nikada nije bilo ovako nečega što sada imamo. Naši preci nisu mogli ni zamisliti ovo što se nama sada događa i sa čime se suočavamo. Vidimo da se otkrivaju stvari koje su bile navješćivane tisućljećima. Živimo u legendarnom vremenu, epskom vremenu, vremenu epskih proporcija, epskih bitaka i junaka, te ovisno o onome što ćemo uraditi određujemo budućnost ne samo nas kao naroda, nego i budućnost ljudske vrste u cijelini. Koja je to fantastična stvar. Ovo je prilika koja se ne smije propustiti. Ovo je prilika koje je neopisiva riječima.

Kao što sam na početku rekao, sretan sam i zahvalan što živim u ovo vrijeme na ovom mjestu. Zahvalan što sam dobio priliku biti djelom dosad najvećeg boja u povijesti ljudske vrste i što sam stavljen na tako veliko iskušenje jer time se od svih nas traže i velika djela, a velika djela slijede i velike nagrade. Nikada Bog ne daje križ koji mi ne bi mogli primiti. Samo ako to želimo i ako vjerujemo da možemo. Zahvalan sam i zato što sam na pravoj strani. Na strani poniženih i malenih. Na strani Hrvata i Domovine.

Kada pogledam sa čime se sve suočavamo prolaze me trnci: kontrola uma, genetske manipulacije, trovanje vode i hrane, trovanje zraka, toksična cjepiva za djecu, itd, itd. Činjenica je da se može lako vidjeti kako je društvo otrovano i umrtvljeno tim sredstvima kontrole i upravljanja ljudima. Oni od nas koji se koliko-toliko probijamo kroz sve te zamke laži i otrova uspijevamo samo zahvaljujući duhovnoj razini borbe. Nije moguće ne vidjeti duhovnu dimenziju svega skupa i duhovnu zaštitu koja se daje. I nikakvo oružje osmišljeno protiv nas, oružje napravljeno da nas uništi, neće uspjeti ako je to volja Božja. Ali, također je volja Božja da mnogi od nas nastradaju u ovoj bitci. Nema prave bitke bez žrtava, a pogotovo ova neće biti takvom. To mora biti jasno i bez samozavaravanja po tom pitanju. Kao što mora biti jasno da se ne treba plašiti onih koji mogu ubiti tijelo, nego onoga tko može ubiti dušu.
Svi imamo jedan život za živjeti i jedan život u ovom univerzumu da nešto s njime napravimo. Dovoljno je pogledati svu grandioznost i ljepotu svijeta u koji smo stavljeni i da ne dozvolimo da nam taj naš život koji imamo ostane neiskorišten. Ne mogu dozvoliti da se moj život ne pokaže vrijednim. Ne možemo dozvoliti da se naš narod hrvatski ne pokaže vrijednim ovog malenog djelića zemlje kojeg imamo.

Ne možemo dozvoliti da propadne ova jedna prilika da budemo prava ljudska bića, da volimo Boga i da volimo dobrotu. I znam da većina ne želi da se ta prilika propusti i da većina ne želi biti dijelom globalnog sustava zla.


- 10:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se