prošao je i 23. dan od kada te nema. Nedavno bi proslavio svoj 44. rođendan. Bože, pa tek sada shvaćam da ti nisi bio star. Oni sijedi pramenovi na tvojoj kosi i ona dva sjeda roga na bradi, bili su to tek znaci briga koje si nosio.
Kao da si čekao "punoljetnost" države da odeš, ironično, zar ne? Tako davno se čini ta 91'. Godina koja je promijenila sve nas, a vas branitelje najviše. Bio si dobar čovjek i odličan otac, ali počeo si se "gasiti". Baš kao i mnogi. Iščezavao si pred našim očima, tako potiho a opet tako radikalno, oštro, duboko. Gubio si na kilaži, borio se sa dijabetesom, sa glavoboljama, PTSP-om, otkazivanjem bubrega, moždanim udarom, da bi ti naposljetku srce doslovce "puklo" i jednostavno si otišao. Znao si gdje odlaziš - na neki, zasigurno, bolji, pošteniji svijet.
Da se za ovo nisi borio, to si shvatio i sam. I to nedugo nakon rata. Darovao si najbolje godine života i riskirao ono najvrjednije što si imao za "slobodu". Sloboda? Čija? Tvoja? Moja? Naša? Ne! Sloboda onih koji nas ruše od samoga početka.
Pričao si mami kako će ovo biti pravna država i kako će se branitelji cijeniti, kao i u drugim zemljama. Moram li ti govoriti u čemu si pogriješio? Mislim da sve i sam znaš.
Ne da vas cijene, ne da vas poštuju ili vam olakšavaju daljnji život. Oni vas guše, gaze i pljuju, jer za njih ste samo roboti koji su izvršili njihovu ljigavu misiju. Za njih ste samo brojevi, kojih se žele riješiti.
Kažem ljigavu, jer kako nazvati ovaj period od 18 godina tzv. "slobode" nego ljigavošću? Kako nazvati sve postupke kojim vas "rešetaju" iz dana u dan, sve njihove poduhvate u kojima vas "lome" i ostavljaju da životarite kao napušteni bjegunci u prašumi?
Kako nazvati njihov postupak ostavljanja pištolja braniteljima nakon rata kao "uspomenu"? Samo što vam nisu dali i "zlatni" metak da se ubijete i da vas skinu sa "tereta".
Tata, koliko se tvojih suboraca ubilo, koliko ih je umrlo nakon rata, a kako žive oni preživjeli? Tata, lupaju li glavom o zid, kao što si ti lupao od boli? Imaju li noćne more koje si i ti imao? Osjećaju li se prevareno, kao što si se i ti osjećao?
Tata, imaju li i njihova djeca moje godine? Jesu li i njima njihovi očevi umrli na rukama? Jesu li i oni svijesni kako ovo nije država za koju ste se borili?
Tata, znam da znaš odgovore, ali ne moraš mi odgovarati. Samo pozdravi i njihove očeve "gore", ako ih možeš pozdraviti.
Pitaš se kako smo mi. Pa loše smo. U papirologiji provodimo sate i sate. Vrte nas u krug sa papirima. Toliko potvrda, dokaza. Za što? Jesu li i tebe 91' tražili toliko potvrda, papira? Znam da nisu. Tada je bilo bitno imati vojsku. Danas vas se žele riješiti.
Pogledali su tvoje papire i neki stručniji ljudi, kažu da si trebao dobiti dva čina više od čina narednika. Čak sam i ja iz onih papira mogla to zaključiti.
Pa ti si obavljao poslove zapovjednika kasarne, radio sa bojnim otrovima, piše da si imao odgovornost za sve.
Narednik? Heh, ne moraš mi objašnjavati, znam ja da su se činovi dijelili "šakom i kapom" preko veza. Ti ih nisi imao.
Bio si ponosan i na to malo. I meni je dovoljno znati da si bio čovjek i da su te svi voljeli.
Znaš, na sprovodu su bili i neki dečki kojima si bio nadređen. Kažu da si bio dobar prema njima i da si mnoge spasio riskirajući svoj život.
E heroju moj, znamo i ti i ja da se herojstvo ne mjeri njihovim "titulama" koje se mogu kupiti. Ali, to je danas jedino na cijeni, očito.
Ne brini. Ja te volim takvoga.
Znaš, moramo dokazivati da si umro od posljedica rata, jer inače ne možemo ostvariti neka prava na tvoju mirovinu. Ne razumijem to najbolje, jer ne razumiju to ni ljudi koji bi trebali razumjeti. Zovem ove urede, ali ti ljudi koji tamo rade ništa ne znaju. Čak ne znaju ni da je objavljen natječaj za braniteljske stipendije, a njihov posao je da to znaju prvi.
Znaš, seka i ja više nemamo pravo ni na povrat novaca za udžbenike. Kaže mi žena koja radi u uredu za ta pitanja da oni nemaju stavku u zakonu koja će definirati što sa djecom branitelja koji umru. Rekla nam je da po njenom nemamo pravo na ništa. Valjda više nismo djeca branitelja, a ti nikada valjda nisi ni postojao, a kamoli bio branitelj.
Znaš, čudni su ti ljudi tamo. Uopće ne razumiju ono o čemu pričaju. Ponude ti njihovog besplatnog pravnika ili savjetnika i kada izađeš iz njegove kancelarije, osjećaš se još gluplji nego što si bio kada si ulazio.
To su ti još jedini koji "kradu" radna mjesta sposobnim ljudima. Kažu da je "debela veza" ne raskidiva. Sada se slažem sa tim.
Tata, ovo ti ne pišem samo da ti predočim za kakav si se "svijet" borio, ovo ti pišem da se i oni branitelji koji su još živi pripreme na sve i da znaju u kakvim će problemima ostaviti svoje najbliže. Ovo pišem kako bi se ti živući branitelji borili a ne predali. Kako bi se uzdigli,a ne klonuli. Kako bi shvatili da one koji sjede u udobnim foteljama neće pogoditi njihovo samoubojstvo, već njihova odlučnost da žive, da pokažu da nisu odustali.
Tata, ovo ti pišem, kako bi pokušala spasiti barem jednog branitelja od smrti. Kako bih smanjila broj djece koja će se sutra probuditi bez očeva.
Kako bi potakla ostale da se udruže, da se sastaju, da razmjenjuju mišljenja iz ratnih dana i da se podupiru. Jer vas su razbacali kao kuglice, svakoga u svoju osamu. Pustili su vas da sami preživljavate i da se sami uzdižete nakon pada. Tata, bilo bi vam lakše da ste se ponekad okupili. Jer samo vi, koji ste 91' hodali po popaljenom tlu, znate kako je to hodati užarenih stopala i samo vi znate kakav je osjećaj "gorjeti" ili gorjeti za ideale.
Samo vi znate koju bol u sebi nosite i samo vi sami sebe najbolje razumijete.
Tata, ovo ti pišem jer želim da znaš da neću odustati. Ovo ti pišem jer ne želim da se zaboravi. Ne želim da se opet ponovi, iako znam da hoće.
Nažalost, ti nisi jedini.
Tata, sada moram otići, došla sam te samo obavijestiti, ako nisi, slučajno, znao - da kada umreš više nisi branitelj.
Isus ne poziva sposobne, nego osposobljava pozvane, samo treba imati hrabrosti taj poziv prepoznati i prihvatiti. A za to treba molitva, mnogo, mnogo molitve…
Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna ..., žrtva vaših prijatelja, ili vaših najbližih, bude uzaludna.
“Nikada ne treba sumnjati u sposobnost skupine ozbiljnih i predanih građana da promijene svijet. Naprotiv, takvi su ga upravo i mijenjali”
(2 Mak 8,36)
36I on, koji je cijenom jeruzalemskih zarobljenika obećao platiti danak Rimljanima, sad je morao razglasiti da Židovi imaju Branitelja koji se za njih bori i da su Židovi upravo zato neranjivi što slijede zakone koje im je Branitelj postavio.
(Ps 68,5-6)
5Pjevajte Bogu, slavite mu ime!
Poravnajte put onome koji ide pustinjom -
kojemu je ime Jahve - i kličite pred njim! 6Otac sirota, branitelj udovica, Bog je u svom svetom šatoru.
(Job 16,19-20)
19Odsad na nebu imam ja svjedoka,
u visini gore moj stoji branitelj. 20Moja vika moj je odvjetnik kod Boga
(Job 31,19-22)
19Zar sam beskućnika vidio bez odjeće
ili siromaha kog bez pokrivača 20a da mu bedra ne blagosloviše mene
kad se runom mojih ovaca ogrija? 21Ako sam ruku na nevina podigao
znajuć' da mi je na vratima branitelj, 22nek' se rame moje od pleća odvali
i neka mi ruka od lakta otpadne!
(Mudr 12,12-16)
12Jer tko bi tebi smio kazati: "Što si učinio?"
I tko se smije oprijeti sudu tvojemu?
Ili te optužiti što si uništio narode koje si stvorio?
Ili tko će ustati protiv tebe
kao branitelj nepravednih ljudi?
13Jer, osim tebe, nema Boga koji se brine za sve
da bi mu morao dokazati kako ne sudiš krivo.
14A nijedan kralj ni vladar ne smije ustati
protiv tebe u korist onih koje si kaznio.
15I jer si pravedan, upravljaš svime pravedno,
i nedostojno je moći tvoje kazniti
onoga koji kazne ne zaslužuje.
16Jer moć je tvoja načelo pravice tvoje
i jer svime vladaš, možeš i sve poštedjeti.
(Iz 51,21-22)
21Zato čuj ovo, bijedniče,
pijan, ali ne od vina. 22Ovako govori Jahve, Gospod tvoj,
tvoj Bog, branitelj tvoga naroda: "Iz ruke ti, evo, uzimam čašu opojnu, pehar gnjeva svojega: nećeš ga više piti."
(Iv 14,15-16)
15"Ako me ljubite,
zapovijedi ćete moje čuvati.
16I ja ću moliti Oca
i on će vam dati drugoga Branitelja
da bude s vama zauvijek:
(Iv 14,26)
26Branitelj - Duh Sveti,
koga će Otac poslati u moje ime,
poučavat će vas o svemu
i dozivati vam u pamet
sve što vam ja rekoh.
(Iv 15,26)
26A kada dođe Branitelj
koga ću vam poslati od Oca
- Duh Istine koji od Oca izlazi -
on će svjedočiti za mene.
(Iv 16,7)
7No kažem vam istinu:
bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem,
Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama.
Božji puti nisu naši puti.
Božji način nije naš način.
Bog poistovjećuje vođenje sa služenjem.
Mi želimo poistovjetiti vođenje s gospodarenjem.
S upravljanjem.
Mi želimo snagu kako bismo mogli pomoći Bogu u njegovom poslu, a Bog nas čini slabima kako bi se očitovala Njegova moć.
Mi se hvalimo na sav glas kako bi drugi imali povjerenja u naše sposobnosti.
Bog pušta da ne uspijemo kako bi drugi vidjeli da bez Boga i nismo baš nešto.
Mi se fokusiramo na osobu i osobnost.
Nas impresionira intelekt, naobrazba i snaga volje naših vođa.
I onda sljedbenici povjeruju da njihov vođa ne može pogriješiti i biti u krivu.
To je čisti humanizam – činiti od čovjeka mjeru svih stvari.
I što je još gore, to je idolopoklonstvo – upraviti svoju odanost prema drugome, a ne prema Bogu.
Zato Bog i pušta vođe da se ruše sa svojih prijestolja.
Neuspjeh, neodlučnost i loši rezultati, dovode ih do shvaćanja koliko su nesavršeni i onda sljedbenici gube svoje iluzije i ovisnost o svojim vođama.
Dobar je to podsjetnik da smo svi mi vođe i sljedbenici.
I svi mi idemo kroz život na „glinenim nogama“.
Tek u konačnici shvaćamo da je jedina dobra stvar u nama – Božja dobrota.
Eto zašto moramo postati svjesni – „da takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga, ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga.“ (2. Korinćanima 3,5)
Samo kada postanemo svjesni svojih slabosti i svoje nesavršenosti, teka kada postanemo NESAVRŠENI LIDERI, u stanju smo ojačati Božjom snagom.
Odmorite se malo, prođite polako donji tekst, korak po korak, meditativno.
Nigdje vam se ne žuri! Imate svo vrijeme svijeta!
- Dobro je bit postojanja, ono je vrijedno življenja. Zlo nema zadnju riječ.
- Djeca smo Božja. Bog je naš otac. U njega je pouzdanje naše.
- On nas poznaje od začeća našeg, liječi sve naše duhovne rane. Oslobađa nas od svih tjeskoba i strahova. Prođimo u mislima molitvu iscjeljenja. Neka Isus stavi svoje prste u sve naše rane, tamo gdje je naše srce bilo ranjeno, prođimo sva životna razdoblja našeg života i zamislimo Isusa kako pretvara u snagu našu sve naše boli.
- Njemu predajemo sve svoje grijehe, sve krivice on oprašta.
- Oče! Ja ti vjerujem, kao što dijete vjeruje ocu svom. Sigurnost u Tebe, briše i poništava svu moju nesigurnost!
- Oče! Hvala ti što me voliš. Oče! Hvala ti što sam Tvoj. Oče! Hvala ti što postojim!