Branitelj

Pridružite se akciji 'More je Kopno'


JE LI Arbitraža EU-BLAMAŽA,
a SporRazum HRVATSKI FATUM?!

Opet se, premda nevoljko, vraćam političkim odnosima i hrvanjima Hrvatske sa susjedima i eukomšijama. A razlog je “umiješanost” Crkve u pitanja koja, kako neki misle, na nju ne spadaju. Pa ni kada je riječ o “obrani nacionalnih interesa”?! Doista bi se biblijski tekst iz 1. Knjige o Makabejcima (1,11-15) lako mogao primijeniti na aktualna društvena i crkvena zbivanja u Hrvatskoj. Naravno, da bi se razumio kontekst “priče” treba pročitati cijelu tu Knjigu ili barem njezino prvo poglavlje. Zato što opisuje sudbinu jednoga malog naroda na početku njegova “uvođenja” u proces “helenske globalizacije” početkom drugoga stoljeća prije Krista.

“U one dane nađoše se u Izraelu ljudi opaki koji stadoše uvjeravati mnoge: “Hajde da sklopimo savez s narodima svojim susjedima, jer otkako se od njih odijelismo, snađoše nas mnoga zla.” I mnogima se to svidjelo. Štoviše, požuriše se neki od naroda i odoše kralju, koji im dopusti da se povedu za poganskim običajima. I sagradiše u Jeruzalemu borilište, kako to običavaju pogani, prepraviše svoje obrezanje i otpadoše od svetog Saveza. Ujarmiše se s poganima i prodaše se da čine zlo.”

Naravno, “svaka usporedba šepa” - kaže latinska poslovica - pa tako i “primjena” toga biblijsko-povijesnog teksta na naše i/li globalne sadašnje prilike. Ipak, i u Izraelu je glede procesa koji je narodu nametnut došlo do podjele - u i narodu i među vjersko-političkim vođama, jer nije bilo izvjesno kako će završiti taj židovski put u “grčke integracije”.

Bilo je mnogo zbunjenosti, kao i sada u Hrvatskoj, a posebno kod onih koji se u nevjerici pitaju je li moguća obnova “vjerskih ratova” u Europi! Jer, na vatru političke krize između Hrvatske i Slovenije ulje nadolila je crkvena “pomorska bitka” za Savudrijsku valu. Na izričito protivljenje Sporazumu o arbitraži, koje je u svojoj izjavi javno očitovala Komisija HBK “Justita et pax”, reagirao je predsjednik iste komisije Slovenske biskupske konferencije nadbiskup Stres. On je u svojemu pismu istaknuo kako nije na Komisiji HBK da se bavi graničnim pitanjima i problemima. Istaknuo je da bi rješenje za slovensko-hrvatsku granicu trebalo biti pravedno i predstavljati osnovu za jačanje prijateljskog suživota, suradnje i susjedstva. Na koncu je, što su neki shvatili kao “prijetnju papom”, podsjetio na jedan lanjski govor Benedikta XVI. u sjedištu Ujedinjenih naroda, u kojem je Papa upozorio na spornost načela legalnosti iznad načela pravednosti.

Logično, odmah su se kod nas pojavile medijske kalkulacije i spekulacije o pozadini toga “sukoba”. Jedni su nagađali što je “spin” a što “fakat” na objema stranama, a drugi su sve uzeli zdravo za gotovo. Neki su pak u tome “sukobu sestrinskih Crkava” odmah vidjeli “nacionalističku orijentaciju” obiju strana pa su i hrvatsku i slovensku katoličku Crkvu proglasili “autokefalnima” - kao što su pravoslavne Crkve koje su nacionalno “obojene”. A neki drugi su iz “sporne” izjave Komisije HBK iščitali novu podjelu među našim biskupima, pri čemu su tzv. crkveni euroskeptici čak podvalili kardinalu Bozaniću, velikom podupiratelju tzv. hrvatskog puta u EU. Spominjana je čak i vatikanska intervencija s ciljem smanjivanja napetosti… itd… itsl… Na koncu je s Kaptola stiglo službeno priopćenje kojim se u potpunosti odbacuju takve tvrdnje kao neistinite i nedobronamjerne ter se ističe kako se senzacionalistički “podmeće tvrdnja o nejedinstvu crkvenog vrha oko izjave Komisije ‘Iustitia et pax’ Hrvatske biskupske konferencije od 31. listopada.”

Meni se pak čini (a to sam i sinoć napisao u kolumni za novi broj Arene koja izlazi 11. studenoga) da uopće nije riječ ni o kakvu međususjedskom CRKVENOM sukobu. Također, mislim da ne može biti riječi o neupućenosti hrvatskih biskupa u aktualne probleme. Tome uvjerenju ide u prilog i ozbiljan komentar Glasa Koncila (od 8.11.2009.), u kojem je višestruko - ali i razložno - istaknuta sintagma “opasni presedan”, što je doista ne samo znakovito nego i bez presedana u katoličkim medijima. Stoga, bez obzira na činjenicu što hrvatsko more ne doživljavaju jednako slavonski ratari i istarski ribari (i njihovi su prosvjedi naglašeno znakoviti, a trebalo bi također čuti što o svemu govore katolički svećenici u Istri!!!), smatram opravdanim postaviti pitanje nisu li možda obje susjedne Crkve - osim uobičajene i razumljive osjetljivosti na sve oblike “obrane nacionalnih interesa” - željele neuobičajeno drastično upozoriti na ozbiljnost (i opasnost) globalizacijskih procesa.

Naime, nakon tržišnog “preuzimanja” tvrtki i korporacija, slijedit će najprije regionalno a potom globalno “preuzimanja” narodâ i državâ. U tom smislu Slovenija je već “anektirana” (kao BiH u kolovozu 1878., ali ne vojnim putem), a Hrvatska je problematična jer još uvijek tvrdoglavo drži suverenitet nad najljepšom obalom i najčišćim toplim morem, golemim turističkim biserom u Europi. Osim toga i hrvatska Crkva je - po globalizatorskim kriterijima - još uvijek izrazito konzervativna i nacionalistički orijentirana. Štoviše, i po anketama koje pokazuju veliko povjerenje građana prema Crkvi, ona gotovo da se nije odmaknula od nekadašnjeg stanja koje je bivši nuncij Lozano opisao ocjenom da je Hrvatska najkatoličkija zemlja u Europi, ter po tome potpuno iskače iz “europskih standarda”. Ali to ne znači da Hrvatska neće biti “anektirana” - pardon, pridružena EUniji. Međutim, ne na način kako to ona želi, ni kada bi ona to htjela. O tome odlučuju (tj. već su odlučili) - ONI! Kao što je bilo i u vrijeme Makabejaca.

“I napisa kralj proglas svemu svom kraljevstvu da svi moraju postati JEDAN NAROD i svaki mora ostaviti svoje običaje. I svi se narodi pokoriše kraljevoj naredbi. I mnogi Izraelci prihvatiše njegovo bogoštovlje i počeše žrtvovati idolima i ne svetkovati subotu. A kralj posla u Jeruzalem, i u ostale judejske gradove, poslanice po glasnicima da se svi imaju povesti za običajima tuđinaca koji su u zemlji, pa da se u Hramu dokinu paljenice, klanice i ljevanice; da se više ne svetkuju subote i blagdani; da se onečisti Svetište i sveti narod; da se podignu oltari, sveti gajevi i idoli pa da im se žrtvuju svinje i nečiste životinje; da se više ne obrezuju djeca, da se onečiste svakom nečistoćom i gnusobom i tako zaborave Zakon i izmijene sve običaje. Tko se ne pokori kraljevoj naredbi, osuđen je na smrt. Kralj je svem kraljevstvu napisao proglase takva sadržaja i postavio je NADGLEDNIKE (monitoring - m.op.) nad svim narodom da se to provede. Svim je judejskim gradovima, svakomu napose, zapovjedio da prinose žrtve. I pridružiše im se mnogi od naroda, svi oni koji su otpali od Zakona, i zla velika učiniše u zemlji. Takvi primoraše Izraela da se skriva u svakojakim zbježištima. Petnaestoga dana mjeseca Kisleva, godine sto četrdeset i pete, sagradio je kralj na oltaru za žrtve paljenice Grozotu pustoši. I u susjednim judejskim gradovima podigoše žrtvenike. I palili su tamjan na vratima kuća i po trgovima. A u koga nađoše knjige Zakona, razderaše ih i baciše u vatru. Ako bi otkrili da tko čuva svitak knjige Saveza ili da pristaje uza Zakon, po kraljevoj je odluci bio ubijen. Takvo nasilje provodili su mjesec za mjesecom nad Izraelom, nad svakim koga bi po gradovima otkrili. Dvadeset i petoga u mjesecu prinosili su žrtve na žrtveniku podignutu na oltaru za paljenice. Po toj zapovijedi pogubljivali su žene koje su dale obrezati svoju djecu; objesili bi im o vrat dojenčad i smaknuli ih zajedno sa svim njihovim domom i s onima koji su izvršili obrezanje” (1 Mak 1,41-61).

Zvuči grozno, ali ne treba(mo) se zbog toga odmah uplašiti - neće to biti već sutra. Premda je scenarij poznat i iz famozne Francuske revolucije. Ali će se novi PROGON CRKVE sigurno dogoditi. Sva nova apokaliptička književnost opisuje tu buduću stvarnost. Kršćane ne smije zavarati činjenica da je ta literatura potpuno ignorirana ili popljuvana od službene književne kritike, a pisci proglašeni paranoicima i sljedbenicima famozne “teorije zavjere”!

Upravo zbog toga uopće nije “znanstvena fantastika” pretpostavka da je najnoviji “crkveni pogranični sukob” upravo u Vatikanu “zakuhan” pa izveden preko “kaptolske veze”, pri čemu je slovenska strana unaprijed obaviještena! Ali zašto bi se Crkva “igrala” takve diplomacije - premda je vatikanska po mnogočemu bez premca? Pa upravo zbog svega već navedenog, ali i radi upozorenja drugima u Europi koja rapidno gubi svoje “kršćanske korijene”. To više što, na drugoj strani, na očigled cijelog svijeta kao “negativan primjer” stoji Amerika, koja služi kao poligon za razne globalne pokuse, među kojima je najaktualniji legalno oduzimanje slobode radi sigurnosti. Zato je nama famozna ARBITRAŽA nametnuta kao diktat, a to je čista (tj. prljava) likvidacija slobode i demokracije pred licem cijele (globalne) nacije - koju se uz to smatra debilnom jer ništa ne shvaća!

Zbog svega toga ne treba nitko Hrvatima zamjerati što ponovno pušu na eu-hladno. Mi smo naviknuti puhati i na jogurt jer nas je opeklo vrelo mlijeko i onih koji su nam dali laskavu titulu PREDZIĐA KRŠĆANSTVA, a iza toga “Pra-schengena”, kao iza mnogih eu-blamaža - znademo što je sve bilo stoljećima… pa i 1991.! Vjerujem stoga da su i naši političari svjesni da “mala Hrvatska” ne može izbjeći neke igre na “globalnoj šahovskoj ploči”. Pa i kada govore da je sve što sada poduzimaju “obrana nacionalnih interesa”, znaju da nam se nitko neće ispričati za UŽASE u koje smo (ili tek budemo) gurnuti. U tom smislu možemo čitati i sav scenarij zakulisnih “bitaka”, pa i kada se pojednostavljeno narodu šalje poruka kao predreferendumska zastrašujuća dilema u kojoj nema(mo) izbora:
“Ako ne ratificiramo sporazum, Hrvatska je osuđena na Balkan!”

Ali, hvala Bogu, mi nemamo SPOR RAZUM (premda se ponekad učini da nam je to sudbina!) i znademo da sve dosad rečeno ili otkriveno nije sva istina pa i kada nitko službeno ne spominje drugu stranu, tj. naličje te janusoidne medalje, a ona izgleda ovako:
Ako ratificiramo taj sporazum, cijeli će Balkan biti osuđen na zajedničko priključenje EU!

- Onda, jeste li ZA ili PROTIV?
- Pa, jesmo!


Medijima - svima, Zagreb 9. studenog, 2009. godine

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST



MORE JE KOPNO - Građanska inicijativa uputila je danas poziv svim saborskim zastupnicima da se do 29. studenoga suzdrže od rasprave i ratifikacije Sporazuma o arbitraži. Svim zastupnicima upućen je sljedeći poziv.


Poštovane gospođe i gospodo saborski zastupnici!

Građanska inicijativa MORE JE KOPNO dana 7. studenoga 2009. najavila je da će od 15. do 29.studenoga ove godine pristupiti prikupljanju potpisa birača sa zahtjevom za održavanje referenduma o graničnom prijeporu s Republikom Slovenijom sa sljedećim pitanjem:

Jeste li za to da se u cijelosti odbaci Sporazum o arbitraži između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije, za koji je Hrvatski Sabor 2. studenoga 2009. godine Vladi Republike Hrvatske dao odobrenje za potpisivanje, što je i učinjeno 4. studenoga 2009. godine u Stockholmu, odnosno da se prijepor između Republike Hrvatske i Republike Slovenije ne može rješavati na ad hoc arbitražnim sudovima, nego isključivo na Međunarodnom sudu za pravo mora u Hamburgu i Međunarodnom sudu pravde Ujedinjenih naroda u Den Haagu?

Pozivamo vas s toga, da se sukladno pravu građana na čin izravne demokracije - referendumu, do 30. studenoga suzdržite od svake daljnje rasprave i ratifikacije sporazuma o arbitraži koji su potpisale Vlada Republike Hrvatske i Vlada Republike Slovenije.

Smatramo da mi birači imamo pravo na ta svoja dva tjedna u ovako važnom pitanju. U koliko se u međuvremenu pristupi ratifikaciji, a mi do 29.studenoga prikupimo potreban broj potpisa birača za obvezujući referendum Republiku Hrvatsku stavit ćete u vrlo neugodnu situaciju.

Naše pak pravo, sukladno Ustavu Republike Hrvatske i zakonu o referendumu, neupitno je i, ponavljamo, najavljeno 7 .studenoga 2009..

S poštovanjem,

Mate Knezović, dipl. iur
predsjednik Organizacijskog odbora
Građanske inicijative MORE JE KOPNO

Ivica Relković, koordinator
098/355-277