brunhildina zamka mala

POTRUBI ZA OBRAZOVANJE












Neki dan sam potpisala peticiju za besplatno obrazovanje. Na uglu Prilaza Gjure Deželića i Frankopanske stajali su studenti s velikim natpisima "POTRUBI ZA OBRAZOVANJE" i vozači automobila i bicikla su trubili, da li zbog podrške ili iz štosa, ne bih znala. Mene je djevojka pristojno zamolila i ja sam pristojno potpisala, uz jedan hm....
Sad si razmišljam je li to bilo licemjerno ili dvolično od mene? Jer zapravo ih ne podržavam u potpunosti, a zapravo ni ne znam što točno traže. Ako traže isključivo besplatno studiranje za sve, onda se ne slažem sasvim s njima.
Podržavam njihovu borbu za studentska prava, podržavam borbu za kvalitetnijim profesorima i predavačima, podržavam borbu za striktnim zakonima o obrazovanju i za to da ih se pridržavaju i studenti i profesori.

Moje mišljenje je da školarinu za svakog studenta nekako treba financirati. Jedan od načina su stipendije, a u to bi se mogle uključiti razne državne i privatne firme. Zatim, postoji prijemni ispit, pa ako je određeni broj studenata napisao prijemni odlično onda bi mogli studirati na račun države, s tim da ukoliko netko padne godinu makar samo jednom, da automatski plača studij. A oni koji napišu prijemni ispit nešto lošije mogu studirati za "osobne potrebe" (tako se to zvalo kada sam ja upisivala fax, da li je i danas tako??). S tim da bi svaki student koji plaća svoj studij trebao imati priliku osloboditi se plačanja, a to bi se moglo postići dobrim prosjekom ocjena. I još ako bilo tko od onih što su upisali studij besplatno tj. na račun države, iz nekog razloga odustane da se onda linija za neplačanje pomakne.

Na ovo sve me ponukalo to što sam među prosvjednicima vidjela nekoliko studenata koji su upisali fakultet prije mene, a znam da nisu još diplomirali, što bi značilo da studiraju i duže od prosjeka, ili kako se to lijepo veli "vječni studenti". Iako, možda su oni kolegijalni pa samo daju potporu mladim kolegama.





Baš sam neki dan bila na zagrebačkom Filozofskom fakultetu i malo sagledala te prosvjednike, kojih uopće nije bilo puno. Dobila sam dojam kao da se sve to pretvorilo u tulumčić i izbjegavanje nastave. Čini mi se da će svu tu nastavu trebati nadoknaditi, pogotovo sad kad im se bliže ispitni rokovi. Nadam se da neće imati problema oko toga i da ih neće sustići neke sankcije ili kazne.

Neću ovdje previše pisati o politizaciji svega toga, o našem ministarstvu i ministru obrazovanja, to sve već znamo. Uostalom, puno se već i po blogovima pisalo o ovim studentskim prosvjedima. Trebalo bi cjelokupno obrazovanje preurediti, izbaciti hrpetinu nepotrebnih obaveznih izbornih kolegija, omogućiti studentima pravo prigovora na pojedine profesore (samo ako je opravdano), a da zbog toga ne naiđu na dodatne probleme, jer zaista ima profesora za poludit, iako ima i stvarno prekrasnih, divnih, spremnih pomoći u svakom trenutku.

Drago mi je da studenti ustraju u svojim namjerama, neka ustraju i neka ne odustaju, da su složni i da ne rade incidente (a čula sam na vijestima da ih je bilo).

Ono što mi je zapelo za oko je hrpetina čikova odmah kraj ulaza u Filozofski fakultet (fotka dolje), a pepeljara i koš za smeće su na dva koraka od toga. Zar ne bismo kao pravi intelektualci koji se bore za svoje pravo obrazovanja trebali biti obrazovani iznutra i odgojeni, pristojni i znati da je smeču mjesto u košu za smeče?? Od toga bi se moglo početi!!

Jučer u podne u Martićevoj ulici ispred Bookse započeo je kraj prodaje "Uvoda u Peru K." Pere Kvesića. Najavljivano je bilo javno spaljivanje neprodanih primjeraka (kojih je ostalo 425), što je privuklo mnoštvo novinara, fotoaparata, kamera, ali i znatiželjnika, prijatelja i slučajnih prolaznika. Da bi sve bilo po zakonu i redu Kvesić je od grada zatražio dozvolu za javni palež, ali , na žalost onih koji su očekivali paklenu lomaču i na sreću onih sentimentalaca koji vole knjigu kao knjigu pa im je žao svakog uništenog primjerka, dozvolu nije dobio. Neki su bili silno, meni neshvatljivo, razočarani. No, dosjetio se Kvesić malo ekološkijeg načina za uništenje knjiga - reciklaže. Pribavio je kutije za reciklažni papir i počeo u njih pakirati knjige. U to se pojavio "Profilov" kombi, jer je Profil odlučio kupiti 300 primjeraka. Zatim je došao i "Jutarnji list" tj. EPH i kupio preostalih 125 komada. I više nije bilo knjige za spaliti. Nekolicina okupljenih doživjela je to kao loše isceniran propagandni trik i još goru realizaciju. Ali je većina to odobravala pa se isperd Bookse čuo glasan aplauz.
Pero je prvenstveno naumio prodati SVE knjige, a da ih nije prodao, zbilja ih je namjeravao uništiti (paležom ili reciklažom)
A gdje ima dima, ima i vatre pa se ipak nešto pripalilo, ono jedino što je u vezi toga i ostalo - transparenti s natpisima "Prodaja do nedjelje 10. svibnja", "Točno u podne spaljujemo sve neprodane primjerke" i "Spasite knjige od paljenja". Tako da su oni željni vatre ipak bili malo zadovoljeni, a i sam Pisac je održao obećanje.

Knjige su spašene od plamena, a nadam se da će biti i spašene zaborava, jer knjigu oko koje se diže toliko prašine (ili dima ) još od prvog izdanja, svakako treba pročitati.





Početak okupljanja...






Novinari iz raznih medija...





Slaganje neprodanih primjeraka...





Bilo je tu i najmlađih, ali i psića...





Brojanje...






Snimalo se na sve strane...





Brojevi rastu...





Publika...





Ipak prodane knjige...




Lagana vatrica i govorčić...




Završni govor!!