|
Kada sam prije negdje tri, četiri mjeseca čula o dolasku gospođe Madonne u naše krajeve bila sam uvjerena da ću ići. Tada još nije bilo sigurno da li će to biti u Zagrebu ili Budvi.
Ipak, Budva je prevagnula, a s time su se i šanse za odlazak na koncert malo smanjile jer više ne treba platiti samo kartu nego i put i smještaj.
Volim Madonninu glazbu, ali nisam okorjeli fan. Da se radi o Zeppelinima, Dire Straitsima ili nekom sličnom put bih vjerojatno imala isplaniran 2 mjeseca unaprijed. Ovako sam se samo potajno nadala da će se ipak nešto dogoditi jer sam sigurna da se isplati vidjeti taj spektakl. Ipak pop kraljica ima 50 godina i tko zna da li ću je ikada više imat prilike čuti i vidjeti u živo.
Što se koncert više bližio, to su bile manje šanse da nabavim karte i da skupim novac za put, a s vremenom sam i lagano prestala razmišljati o tome.
U srijedu, dan prije koncerta, u 16 sati, kada sam već izala iz kuće i znala da se neću vratiti prije ponoći, nazvao me brat i pitao hoću li ići na Madonnu, da ima kartu viška.
Molim? Što? Kako? Od kud? Kad? S kim? S čim?
Njegova djevojka je u utorak nabavila 4 karte, pa idu ona, njezina prijeteljica i moj brat. Jedna karta viška - za mene!!!! Ide se autom, imamo smještaj, a troškove benzina i cestarine dijelimo. Putuje se u četvrtak po noći, oko 4 sata. Pristajem odmah!! Sve pohvale onom tko je izmislio kasicu-prasicu i pohvale meni što revno skupljam "medeke" za takve neplanirane izdatke.
S obzirom da sam tada, kad mi je brat javio, išla na neki dogovor za posao, a poslije toga sam imala dogovoren odlazak na Bundek na Rujan fest slušati Majke, vratila sam se kući malo prije ponoći i sva uzbuđena išla se pakirati i pripremati. Nisam mogla zaspati do 2, a budilica je zvonila u 3 i 15. :)
U Crnu Goru smo stigli oko 15 sati. Smjestili smo se u apartman, malo razgledali Budvu, povečerali i krenuli prema plaži Jaz - mjestu događaja.
O koncertu neću previše pisati jer sam vidjela na naslovnici blog.hra da su već napisani detaljni izvještaji, a i sve su novine brujale o tome. Samo ću spomenuti da me nije previše smetalo što je pol toga bilo na playback jer to nije klasični koncert nego spektakularna scensko-glazbeno-plesna predstava, show. Meni je bilo odlično. Čak ni kolaps u prometu mi nije smetao, jer mi je jasno da cca 60 tisuća ljudi, stotine autobusa, osobnih automobila, policijskih vozila, policajaca i redarstvenika ne mogu na jednom zapravo tako malom prostoru funkcionirati kao po špagici.
Fotki s koncerta nemam jer sam čula da su na koncertu u Beču ljude vadili van iz reda i uzimali im kamere i aparate. Meni je moj fotoaparat ipak vrijedniji od par Madonninih fotki.
Pokušali smo nešto uloviti s mobitelima, ali je moj mobitel prvenstveno mobitel, a ne neki fensišmensi stroj s vrhunskom kamerom.
Osim što sam oduševljena koncertom i Madonninim plesačkim sposobnostima (ipak je ples moja velika ljubav - a ona je tu carica), također me i vrlo ugodno iznenadila Crna Gora i njeni stanovnici. Ljudi su nevjerovatno ljubazni, susretljivi i komunikativni.
Jedna od pohvalnih situacija: nakon puta od skoro 12 sati bili smo gladni. Moje društvance jede sve, ali sam ja izbirljiva i ne volim šunku na pizzi. Došla sam do nekog kioska gdje prodaju trokute pizze i pitala da li imaju pizzu samo sa sirom. Dečec mi je odgovorio da će biti za 7, 8 minuta. Onda sam vidjela da su išli raditi novu pizzu sa šunkom a na jednom dijelu su ostavili samo sa sirom. Sitnica koja me razveselila i dodala jedan plus među moje dojmove.
U domaju se nismo vraćali dan nakon koncerta nego u subotu kako bismo bar malo mogli bauljati okolicom Budve. Naši domaćini su divan stari bračni par i preporučili su nam da odemo u Bar i Ulcinj i na adu na rijeci Bojani. Tako smo i učinili. Putem do Bara stali smo pogledati poluotočić Sveti Stefan. Prekrasan otočić, kasnije spojen s kopnom, koji podsjeća na Primošten.
Na rijeci Bojani je restoran do restorana pa smo sjeli u jedan od njih po imenu Pegasus (za svaku preporuku ako se uputite u te krajeve). Klopa prefina. Moje društvance je jelo janjetinu, a ja piletinu. Janjetina je navodno bila odlična - i meni je bila dobra jer nije smrdila, hehe. S čovjekom koji nas je posluživao (mislimo da je to vlasnik) smo tako lijepo porazgovarali i preporučio nam je što da još pogledamo, ali je već bilo jako kasno pa smo to odgodili za neki drugi posjeto toj maloj, ali lijepoj zemlji.
Sutradan smo krenuli na put prema doma.
Mogla bih još mnogo toga napisati, ali ne znam kako sročiti. Još nisam dojmove posložila pa je najbolje da pogledate fotke na Brunhildinom fotiću
|
