13.11.2007. / utorak

JEDNO POSLIJEPODNE






sjediš u udobnom stolcu
ruku obješenih preko naslona
nokti lagano dodiruju tkaninu
tamnu i laganu što glumi finoću

ne spavaš
ali jako priželjkuješ san
očekuješ romantičnu dušu
smiješiš se glupavim primislima

"Samo ne odustaj!"
"Uvijek idi naprijed!"
"Zaboravi što je bilo!"
"Ne zaboravljaj što je bilo!"
"Odluči!"

nokti već polumjesece čine
u gustoj mekanoj tkanini
ne mičeš pogled
samo trepčeš

ne obazireš se previše
nastavljaš trčkarati knjigom
u roju isprepletenih slova
i uživaš u tome
- 17:18 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.