brunhildina zamka mala

...čovjek ponekad nije svjestan samog početka, jer kad se nešto dogodi ne pomisli da je uvijek negdje u zraku pitanje kako, kada i zašto je to počelo. Da li su to riječi, pogled, svijetlo ili mrak... nije bitno... bitno je samo ono što upravo tada, na samom početku osjetimo (osjećamo) - tugu, sreću, zadovoljstvo, nemir, leptiriće, spokoj, uzbuđenje, riječi, pogled, svjetlo, mrak.. A ako taj početak nema svoj razvoj, kulminaciju, zaplet, rasplet i kraj, ni to nije bitno, jer uvijek možemo maštati sanjati, razmišljati o nastavku bez onog pesimističnog "što bi bilo kad bi bilo" jer moramo biti svjesni da toga nema i da je to samo stvar tog trenutka koji je bio, je i ostat će samo trenutak... U svakom slučaju, lijepo je pamtiti, opažati i razumjeti te trenutke te ih pohraniti u svoje sive ćelije kako bismo ih ponekad izvukli poput starog albuma i kako bismo time saznali i razumjeli što, kako, kada i zašto dalje...