Bahrain

Pa pisu blog naravno!

...i spremaju se ic na pivu s ostalim usamljenim strancima malo kasnije :)

Naime, moram vam se opet ispricat sto jos uvijek nisam opisala taj famozni Libanon, ali eto - odvelo me u raznim smjerovima, izmedju ostalog sam u medjuvremenu bila i u Dubaiju par dana - uspjela sredit produzenje boravisne vize cudom nekim cudnim - nase drage malo usporene i zmotane HR curke uspjele su to napravit u cak 2 radna dana s nekoliko praznika izmedju... aleluja :) Tako da sam sad ponosna boraviteljka malog prasnjavog otocica cak do 2012!

A onda - ko zna - mozda dodje kraj svijeta kako neki predvidjaju :)

Isto tako u zadnjih sam par tjedana bila nesto jako bizi sto na poslu sto van posla... uspjela izvrsiti utapljanje bahrainskog mobitela u wc-u na poslu (to ste trebali vidjet, presmijesna scena - steta sto nisam imala fotic da ga snimim onako jadnog kako blinka na dnu skoljke hehe), te slijedom dogadjaja pogubila vecinu bitnih ovdasnjih brojeva (imam neki backup negdje na compu al bog te pitaj otkad)... zatim dozivjela tjedan i jos pokoji kisni dan u komadu u Bahrainu (cudo nevidjeno u mom mandatu do sada!), te razne smijesne povezane scene - ono ekipa pliva po cesti, tj. ulice plivaju jer nemaju odvoda za vodu (a sta ce im jadnima za tih par kapi kise godisnje...) a vozaci gube razum jer u zivotu nisu vidli tolko vode na cesti, zatim razne nezgodacije tipa auti otkazuju poslusnost usred krizanja, svi sljapkaju u sandalicama po lokvama dubine 10tak centimetara i promjera nekoliko metara (ukljucujuci i vasu plavusu koja je bas prvi dan te silne kisurine odlucila otic obavljat stvari po gradu...) ... naravno da sam usput uspjela ugaziti i u tzv. zivo bahrainsko blato koje je do samo par sati prije bilo suha pjescana pustinjska zemljica...te, ofkors, utopit poslovne stiklice u istom...hehe, ma preblesavo!

Dubai je za razliku od proslog neuspjelog pokusaja bio jako jako cool ovaj put - odsjela sam u tzv. Emirates Towersima - to su neki dubaijski twinsi, jedan je hotel a drugi neki business centar... onak u tipicno arapsko-prekenjavajucem-neumjerenom stilu preludo i preglamurozno zdanje (naravno nisam sama platila sobu, ko bi si normalan to priustio!)... odsjela na 39. katu s pogledom na grad, kadom (s malom zutom patkicom za kupanje izmedju inih spa-cudesa) i tusom u istoj kupaoni, minibarom s fensi-smensi sampanjcima, Lindt cokoladicama i slicnim perverzijama, raznim gadgetima jako fine proizvodnje (slapice, kozmetikica, forice ovakve onakve), bezicnim i zicnim internetom (besplatno naravno), te neopisivo usluzno-dosadnom poslugom koja me doslovce napadala svakih pola sata s pitanjima tipa:

Madame, jel vas krevet u redu? (nesto bi mu trebalo falit, cak i prije nego sto sam ga upotrijebila?)... madame, moramo vam popuniti minibar (al samo sam pojela 2 komada cipsa dosad, tek sam usla u sobu prije pol sata!) ... nema veze, madame, moramo dodat novu dozicu, al necemo vam uzet staru ne brinite... madame, evo stigle jabukice i vockice za vas... madame, jeste gladni posluga u sobu stize odmah ako ne i prije!... itd. Svasta.

A tek lift. Dakle ljudici. Lift-ovi. Jedno 10tak istih. Panoramskih. Staklenih. Voze gore dolje sto na sat. Ajme koji gust!!! - vozikala sam se svako malo tako u raznim smjerovima, ko veselo deriste u lunaparku. Osim sto je bilo jos bolje nego u lunaparku :))))

Ah da zaboravila sam. Dorucak. Devino mlijeko i kolacici/pudingici od istog. Uz upute o hranjivim sastojcima istog. I jos brdo 'normalnih' delicija. Rucak - sto cuda. Plus... cokoladna fontana! Ajme. I mali pufasti marshmallow bomboncici i.... jagode i ... kockice dinje... i...i jos svakakva neka cuda koja mozes nabost na mali stapic i gurat u fontanicu. Da se natope plivajuce cokoladice. Mmmmm. Mljac. Te sladoledi. Ko u slasticarni. Grabis si sam i jos dodas preljev od vanilije, gorke cokolade, maline ili karamela. Ajme majko mila. Raj za vasu plavusu. Naravno da sam natrpala od svega pomalo...hehe. Predobro! I sad kad ovo pisem jos uvijek se sva rastapam kad se sjetim tog carobnog iskustva... s fontanicom :)

Slike iz Dubaija su ovdje: Facebook i Flickr.

I tak sam se malkice... zanijela s raznim dogadjajcicima. Pa nisam stigla napisat ono kaj sam rekla da bum, ...ali bum! Sutra ujutro. Ako ne i prije. Casna pionirska.

E da, i sretan vam Bozic, svima koji slave ... a i onima koji samo papaju bakalare, kolace i puricu nasu svagdasnju... s bakinim mlincima... ajme sto mi to fali!!!!... i odmaraju se u cast tog velebnog krscanskog blagdana :)

cmokic

Vasa Plavusa

Cemu je zapravo posluzio onaj uvod iz proslog pisamca.

Pa tome da vam da sliku o dimenzijama mog straha da me - kako me nisu pustili u Dubai - na slican nacin nece htjet pustit ni u Libanon. Iako su sve indikacije govorile potpuno suprotno (viza na dolasku i garantiran ulazak za sve Rvate nosioce valjanog pasosa, bez obzira na zemlju boravista - kaze Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske), ipak sam to jutro dosla na aerodrom s laganom tremom. Bio je cetvrtak, radni dan u Arabiji. Petak je neradni. I subota. Nedjeljom se nazalost radi, ali to vec ionak odavno znate - iako se svaki put ispocetka cudom cudite kad vam u subotu velim da se ne mozemo cut sutra u podne jer sam na poslu. Na kojem nema Skajpanja. Ni gmaila. Ni Fejsbuka. Ni niceg sto imalo lici na zabavu i trosenje firminog dragocjenog vremena u privatne svrhe. Kak im to uspijeva? E pa tak - imaju strasnu Firminu Kompjuterasku Policiju. Pa nam se umjesto dragih, sarenih, voljenih, te za druzenje, komuniciranje i gubljenje vremena iznimno korisnih stranica - na doticnim adresama pojavljuje neki sumorni sivi ekran na kojem pise nesto sto se otprilike uz malo pjesnicke slobode moze prevest kao: 'mars natrag na posao bando jedna zgubidanska!'. No dobro. Otom potom.

Libanon dakle. Beirut dapace. No prvo opet mala digresija. Aerodrom. Majko mila. Isuse Boze Marijo i sve muslimanske djevice!

Koji kaos.

Naime. Doticni je cetvrtak prethodio jednom od mnogih islamskih blagdana, takozvanom 'Eid Al Adha' iliti nekom tamo bajramu po naski. Praznik inace traje 3 dana, a ovaj put je padao bas na vikend tako da smo dobili dodatna dva slobodna dana u sljedecem tjednu. Sveukupno petak-utorak slobodno. Cetvrtak je isto bio slobodan - ali samo za neke povlastene kategorije gradjana, tj. one koji rade u drzavnim firmama. Blago privilegiranima. Kako ne spadam u iste, ja sam naravno morala uzet slobodan dan. No dobro, ne zalim se, ima tih muslimanskih praznika puno i previse. Idealno za one koji vole bajzat po svijetu ko sto voli doticna vam dolje potpisana kolegica :)

I tak. Stigli mi na aerodrom. Nas 3 Rvaticha. Jedan slatki dragi par kojeg sam izmedju ostalog ja osobno nagovorila da dodju zivjet na Otocic, te naravno - vasa Plavusa. Jutro. Parking na aerodromu sumnjivo prepun. Mjesta ni pod razno. Kruzimo mi tako petnaestak minuta, kadli skuzimo da ce vrag uzet salu ako se uskoro ne ukrcamo negdje na neku zelenu ili pjescanu povrsinu. Nas dvije curke odlucimo izaci van i obaviti sitnice po aerodromu (kupi bon za mobitel, digni/promijeni lovu itd.), dok se muski clan posade negdje uspjesno ne sparkira. Udjemo na aerodrom, a kad tamo - milijarda ljudi. Svi cekaju u redovima. Arapskim redovima naravno - citaj: svi se guraju ne bi li sto prije prosli kroz prvu kontrolu prtljage i docepali se navrat-nanos check-in saltera. Jer vrijeme curi. A svi su naravno dosli u zadnji tren. Ko i mi uostalom. Znam da vecina vas nije bila na bahrainskom aerodromu i ne moze si predocit to velebno zdanje, ali mozete si za ilustraciju zamislit nesto poput ZG aerodroma, pa jos malo manje, i jos puno losije organizirano. A pametni domacini odlucili to jutro valjda nakrcat 35 letova u sat vremena. Bez da su se potrudili osigurat dodatnu prijeko potrebnu logistiku. Ma ono - ludnica. Kaos nad kaosima.

Slijedece scene su ko iz filma - sat vremena prije polaska naseg leta, mi stojimo u redu koji se ne mice, ili barem se ne mice u zeljenom smjeru jer se svi naguravaju u njega sa svih strana. Neka zivcana Amerikanka se dere na doticne Indijce, Bahraince i ostale narode i narodnosti, koji je ne hebu ni pol posto. Mi se kao uredno stali u red i cekamo. Mislec da ce tak i tak letovi kasnit jer ko bi to sve potrpao u avione na vrijeme - sto ljude sto torbe i torbetine. I sitnu djecurliju koja vristi i trckara na sve strane.

Ja se ipak nisam dala smesti - proradio mi je onaj Dubai-crvic s pocetka price, pa sam se zgurala bez torbi unutra da provjerim kad ce tocno poletit taj nas let. Udjem ja tako, a kad ono - ispred saltera Gulf Aira (lokalna kompanija s kojom smo letjeli) - stoji neki stricek i dere se: Beirut! Ko je jos za Beirut? Brzo ovamo! Zadnji put vicem!!! Ups. Frka panika. Krenem do njega i pocnem objasnjavat da sam ja ta za Beirut i da imam jos dvoje ljudi koji stoje negdje vani u guzvi s torbama i da mi mora pomoc da ih nekak preguram. Stricek veli da nek se samo javim drugim stricekima tam na pocetku guzve i da ce me oni pustit. Stricek drugi nas pusti do rendgena za torbe, ali glavni stricek od rendgena kategoricki ne da dalje - jer ne bu se njemu niko gural! Dva mala zbunjena Indijca koji samo trpaju torbe na pomicnu traku me sazalno gledaju, a ja ih u najboljoj maniri svojeg plavusastog cvileceg 'sarma' moljakam da nam ipak stave torbe na traku dok strasni stricek ne gleda, jer da cemo u protivnom propustit avion. I popuste decki. Srecom!

Zatim check-in - opet neko besmisleno cekanje - uvijek je ispred tebe kad se najvise zuris neko ko ima 16 kofera i pasos najcudnije zemlje na svijetu pa ga provjeravaju pol sata - onda trcanje na terminale - prolazak kroz drugi rendgen - opet torbe - tj. rucna prtljaga, i ljudi koji se tolko naguravaju kroz one metal detektore, plus djeca trce sim-tam u oba smjera - da ni bog a kamoli najstrasniji stricek ne bi uspio polovit ko tu kome zvoni iliti pisti - te na kraju boarding salter na kojem sam odahnula kad sam vidla da jos nije zatvoren, te se usput i uspjela nasmijat jer je ispred mene bila neka saudijska familija - tata s tolikom kolicinom djece da ih je morao prebrojavat na prste - jen, dva, tri, cetri, pet, sest... pojma nemam kolko ih je bilo ni da li ih je na kraju uspio sve skupit... samo mi je kroz glavu proslo - ajme majko mila zamisli da imas tolko djece da ih moras prebrojavat svako malo kad nekam idete u javnost. Pregenijalno.

I tak. Ukrcali se u avioncic na vrijeme. Let je doduse ipak ponesto kasnio u polasku, ali svejedno ni priblizno tolko kolko bi nam vremena trebalo da se ubacimo na njega da se nismo tam na pocetku malo onak... pa... zgurali ko pravi Balkanci :) Na sjedalu pored mene neki simpa lik - Bahrainac koji redovno poslom putuje u Libanon, zapricali se malo, ostavio mi cak broj mobitela (vrlo pristojan i fin - nije uopce trazio moj zauzvrat sto mi je odmah bila indikacija da nije neki dosadnjakovic), da mu se javim ako se slucajno pogubimo u Beirutu ili se jednostavno pozelimo zabavit u njegovom drustvancu. Slatkic. Procitala in-flight magazine, malo otknjavala i tak to. Tri sata kasnije sletjeli smo sretno i bericetno u nasu libanonsku avanturicu.

Nastavak slijedi.... uskoro :)

Dakle drustvo. Otkud da pocnem.

Ajmo probat dodat i mali uvod libanonskoj prici - pa ko izdrzi izdrzi :)
Bum zato malo razlomila cijelu pricu na faze da vam bude lakse za citat. Vidite kak sam vam krasna. Pravi andjelek :)

Prica je zapravo stvarno pocela ponesto prije samog puta u doticnu blesavu mediteransku zemljicu. Naime. Prije nekih mjesec dana, odlucila ja otici na vikend u Dubai. To vam je ovdje nesto ko kod nas 'idemo u Zagorje na izlet'. Karta avionska za bahrainske prilike jako jeftina (citaj - za bahrainske place... blazena tax-free oaza!), let traje sat vremena, a avioni voze ko busevi za Split - svakih 2-3 sata. Easy-peasy.

Mos mislit.

Povod putu je bio takozvani indie rock festival koji se odrzavao u doticnoj prijestolnici jednog od 7 Ujedinjenih Emirata. Sto je vec samo po sebi u ovim krajevima fenomenalno nevjerojatno rijedak dogadjaj. Na festivalu su, osim mnostva dj-eva i ostalih 'actova' za 'zagrijavanje', svirali razni bendovi koje sam voljela u ranoj mladosti, a mnoge od njih volim i slusam i danas - ko sto su Happy Mondays, Human League, Echo and the Bunnymen, The Farm. Znam, znam, svi zvuce ko da im vrhunci karijere datiraju negdje debelo u proslom stoljecu. Kad i je tak :) Ali kaj mogu - to vam je najblize kaj se moze dobit od normalne zive muzike u ovom dijelu svijeta. U Bahrainu je vrhunac koncertne sezone kad se pojavi neki 'tribute to' bend ili solo izvodjac. Netom prije tog vikenda ovdje je svirao 'tribute to Robbie Williams' u kombinaciji s 'tributeom to Freddie Mercury'. Ja sam probala zadnji dan doc do karata jer sam naravno zeljna bilo kakve koncertne zabave u kombinaciji sa strasnom znatizeljom kak ce to sve skupa izgledat - presmijesno ofkors!, nadobudno pomislila da cu ih uspjet i nabavit. Medjutim - ostatak bahrainske populacije, sto domace sto strane, je pametno prokuzio foru puno brze od mene - i nabavio karte na vrijeme. 'Tribute to' je bio ras-pro-dan! Karata ni za lijek. Ko da sviraju pravi pravcati Robbie i netom uskrsnuli Freddie. Nemres bilivit koja pomama za tim kartama.

Tolko o tome kolko je zivahna koncertna ponuda na malom prasnjavom otocicu :) Tu bi cak i Milli Vanilli rasprodali koncertnu dvoranu. Samo da je imaju. Koncertnu dvoranu mislim.

Da se utjesim za neuspjeli koncertni dozivljaj otisla sam tulumarit s nekim lokalcima koji su zapravo porijeklom iz Libanona i Perzije. (tj. Irana - mada oni tvrde da su iz Perzije i da to nikak nije isto. Whatever.) Strasno draga ekipa. Preludi ljudi. Upoznala sam ih na plazi. Usred mora. Pricajuc o Tajlandu s kolegicom Kolumbijkom. Bilo je to usred Ramazana, onog dozlaboga dosadnog mjeseca u kojem se na javnim mjestima nista ne smije pit ni jest. Ni gutljaj vode povuc iz bocice ako te umori sunce. Jer te u protivnom mogu globit za uznemiravanje ramazanskog javnog reda i mira. A Libanonci/Perzijanci su nas pokupili u moru, izvukli van na plazu i pocastili rostiljem i pivicama. Odmah sam skuzila da su neka superkul ekipa. Jedan par (svi su uglavnom parovi s djecom, u nekim srednjim tridesetima) ima biznis s uvozom cvijeca. Strasno dobar biznis na mjestu na kojem nista zeleno ne raste samo od sebe. Drugi par je jos ludji. Zena ima firmu za elektricne instalacije a muz zlatarne. Predobra fora! I sasvim dobar pokazatelj kolko im je strasno stalo do tradicionalnih obicaja i podjele poslova na muske i zenske u muslimanskom svijetu. Osim sto rade razne smijesne poslove, doticni drugari vole jest, pit i zekat se. Ko sto rekoh - pravi tradicionalni Muslimani :) Ma genijalci.

No nego da se ja vratim pricici o Dubaiju. Digla se ja tako u 5 ujutro nakon tog tulumarenja, i dosla na aerodrom oko 7. Let leti, sve pet. Ali. Moja viza nije dovoljno kul za umisljene Dubajcane. Jerbo - spika vam je ovakva: ako imam boraviste u nekoj od zemalja Zaljeva, mogu uci u bilo koju drugu zemlju Zaljeva s vizom koju mi izdaju na dolasku. Medjutim, postoji jos jedan detalj, koji mi se naravno nitko nije sjetio spomenuti - da bi ta cijela prica hodala, potrebno je da moja boravisna viza za maticnu zemlju vrijedi najmanje 6 do i jos barem 6 mjeseci od dana ulaska u zemlju destinaciju. A moja viza je u tom trenutku bila na jos +4.5 mjeseca. Tako da su me uredno vratili s aerodroma doma. Bahrainskog. Nisu me cak ni pomislili ukrcati u avion. Naravno da smo spusile (V i ja) svu lovu - karte za koncert, hotel, te avionske karte. No najgore mi je bilo to kaj sam spusila koncertice i veseli vikendic u bliskoistocnom Zagorju. Ono - dozivljaj koji novac ne moze kupit. Kako veli stricek Mastercard :)

A bas sam se veselila.

Bok drustvance.

Ah, da bas sam se nekak ulijenila s tim pisanjem... ne znam da li su vam falili moja blesava pisamca... bilo bi mi drago da jesu :), ali jednostavno nije mi se dalo. I nekak sam imala osjecaj da sam vam opisala vecinu opcih mjesta te obicnih i neobicnih karakteristika zivota u Arabiji, te nakon pocetnog perioda otkrivanja i cudjenja svemu i svacemu, zivot ovdje se 'udomacio', sto ce reci - najzanimljivija dogadjanja su postala ona u privatnoj/medjuljudskoj sferi, a taj dio je vrlo tesko i nezahvalno pretociti u neko lezerno-populisticko i ne previse osobno stivo.

Drugim rijecima - ostala sam bez teksta :)

Zapravo je prilicno interesantno kak se neprimjetno i jednostavno odjednom ubacis u taj neki svakodnevni ritam i film, i dobijes onaj osjecaj da si negdje doma... (a istovremeno kuzis da nisi doma...!), naucis di kaj ima fino za popapat, di su zgodna mjesta za izac i za izletice/kupance, kako detektirati ovdje prilicno rijetka kulturna dogadjanja kao sto su koncerti i izlozbe - koja se jos k tome dosta slabo reklamiraju :(, te di ima kaj za kupit (npr. kupovina najobicnijih najlonki je prilican poduhvat, jer ih nema bas u svakom kvartovskom ducanu ko kod nas, nego moras ici u shopping centar (!) koji je najcesce na pol sata voznje od trenutnog mjesta boravka. Hm, mozda to deckima ne izgleda ko neki velki problem, ali sigurna sam da ce se curke slozit sa mnom da je friski tj. nepoderani par najlonki nadohvat ruke nasusna zenska zivotna potreba :)

Zatim... naucis raspoznavat razliku izmedju arapskog, urdu, hindi i jos ponekih cudnih jezika po zvuku... iako ih i dalje naravno ne razumijes ni pol posto :)... snalazis se po gradu i prepoznajes ulice ... citaj:, ne gubis se vise u cudnim kvartovima na dnevnoj bazi :), ... naucis kad je koji drzavni/vjerski praznik (najvaznije 'pravilo' - gotovo svi su pomicni i svake godine padaju u razlicito vrijeme, a i to se nikad ne zna kad tocno - doslovce do dana prije samog praznika), ...te u koje doba godine se moze ocekivat da padne i koja kap kise... pa se u kontekstu cca 360 suncanih dana godisnje - gotovo bez ijednog oblacka - pocnes i veseliti kisi, to je zbilja novi osjecaj! Dobar osjecaj :)

Zadnji put sam stala negdje tamo prije godinu dana, a ono sto se dogadjalo nakon tog zadnjeg pisamca moze se ukratko svesti na ovo:

Bajram/praznik u Jordanu pocetkom 12.2008. - odusevljenje!!! - prekrasna zemlja u kojoj ima tona toga za vidjet i svako mjesto je posebno na svoj nacin: ruzicaste izrezbarene stijene u Petri (hehe naravno da su me svi lokalci redom pitali da li su mi se roditelji mozda upoznali na tom mjestu, ili mozda cak me i napravili u jednoj od mracnih pinky spiljica :))), predivna spokojna narancasta pustinja Wadi Rum, plutajuce iskustvo Mrtvog mora - totalno bizarno, ne mozes plivat prsno, jednostavno te baca i okrece na ledja... a i kad si na ledjima prakticki 'lezis' na povrsini mora, i onak mozes... citat novine, pit koktelcic, igrat sah s ekipom... i to sve bez upotrebe luftica :)... te na kraju malo bajzanja po Ammanu koji je onak ko i svaka prava arapska prijestolnica pomalo zmazan, neuredan i raskustran, ali na neki sasvim cool nacin. Uglavnom - toplo preporucam za posjet, a koga zanima vise detalja slike su na starom mjestu - Flickr - link na blogu sa lijeve strane.

Nakon povratka u Bahrain bili su mi u posjeti prvi gosti iz HR - dvoje dragih prijatelja, oko Bozica, pa sam se zaletila u Zagreb za Novu Godinu... a u novoj godini nam se dogodila - redom: financijska kriza, bahrainska 'zima' od 15tak stupnjeva plusa (ono ti i dalje hodas skoro pa u kratkim rukavima i bez carapa, a svi domaci kukaju kak se smrzavaju brrr! i trpaju na sebe bunde, cizme, salove, kape i ine zimske modne dodatke), pa opet malo financijska kriza - svi nesto panicare jer im se tope milijuncici (ah ah i ja bi rado da imam neke milijuncice pa nek se istope na pola ili na trecinu...ne bi se uopce bunila), pa onda opet posjeti nekih dragih ljudi,... pa mirisno-skoro-pa-zeleno-i-cvjetno proljece/rano bahrainsko ljeto u 3.mjesecu,... kratki izletic u Dubai (zanimljivo za vidjet, no ne bas neko odusevljenje - malo 'preplasticno' mjesto za moj ukus... onak ko neki super-usminkani Novi Zagreb sav u bljescecem kamenu/staklu/mesingu...istovremeno impresivno i dozlaboga dosadno i isprazno...slike su isto na starom mjestu pa procijenite sami jesam li ga ispravno opisala), ... pa godisnjica dolaska u Bahrain (krajem ozujka)... i, pa se onda slavila okruglo-siljasta brojka 35-og rodjendana.... Hu-hu.

Jel stvarno imam tolko godina?

Nakon toga - Formula 1 drugi put (opet nisam uspjela otic jer sam, jelte - radila tu nedjelju ko i svaku drugu) ... zatim jos malo nekih putovanjaca - Zagreb u svibnju, sav zelen i rascvjetan - ah, ah, terapija 'pravim' zelenilom! ... pa dugo toplo ljeto u koje sam pored najdrazeg Losinja uspjela ukombinirati i pomalo juzne Francuske/Spanjolske (potez Montpellier/Barcelona + neke zgodne plazice i slatka mediteranska mjestasca izmedju dva grada, te U2 u Zagrebu izmedju 2 kraka ljetnog godisnjeg - jupijuuuu! - nemate pojma kolko mi ovdje fale pravi dobri konkretni koncerti)... zatim povratak na vruci pustinjski otocic na +50 stupnjeva i 100% vlage u zraku... srecom, taman je malkice 'popustilo' kad sam se vratila s Mediterana, ... ramazan 8/9. mjesec - laganica na poslu i oko posla ko i prosle godine - skoro pa produzetak godisnjeg hehe ... pa prvi bajram u Londonu (u kojem sam si priustila jos jednu koncertnu poslasticu - Coldplay na Wembleyu... mljac!), red posla, red zabavice, te drugi bajram (prosli tjedan) u Beirutu.

Da da, Beirutu - dobro ste procitali :) Onom istom opasnom-ratnom-strasnom-ko-normalan-bi-tam-isao-na-godisnji Beirutu. Hehe.

Ali vjerovali ili ne... taj isti strasno-opasni i ratovima ispaceni Beirut, i ono malo ostalog Libanona sto smo obisli usput - je jedno prezgodno, prezabavno i vrlo vrlo zanimljivo mjesto... te u to ime zasluzuje posebni postich.

Koji stize uskoro - dok su mi dojmovi jos svjezi. A stizu i fotkice da upotpune pricu - samo mi treba ponesto vremena da ih malo proberem, naime - imam ih 'samo' oko 700 komada :) I apsolutno sam svjesna da nitko ziv i normalan (osim mozda par superizdrzljivih ljubitelja fotografije) nece imati vremena i zivaca pregledavati sva ta cuda od mojih foto-uradaka :)

Pozdrav + pusa

vasa Bahrainka

Oj drustvance!

U Bahrain je stigla jesen - sto znaci temperature su se spustile na ugodnih 25tak celzica, navecer cak puse i lagani osvjezavajuci povjetarac, a neki kazu da su prosli tjedan spazili i par kapi kise! No ja ne vjerujem dok ne vidim svojim ocima ;)
Otkad je zavrsio ramazan ponovno smo se vratili na dugo radno vrijeme, a posto mrak pada vec oko 5 popodne dani se cine prilicno kratki. ...ko sto vidite to se sad malo izmotavam i smisljam neke izgovore zasto ne pisem nesto cesce ;)

No naravno nema smisla da pisem o vremenu i protjecanju istog, svi se mozemo sloziti da nam se zivoti ubrzavaju iz dana u dan, te da je klima posandrcala u zadnje vrijeme... i tako to, te vjecne teme... mogla bi jos drobiti i o dobrim starim vremenima i o u kakvom to vremenu zivimo ... al necu ni to. Ajmo mi na nesto veselije. I zanimljivije. Nadam se barem :)

Prosli smo mjesec opet naveliko tulumarili. Za ramadan je ko sto znate vecina ovdasnje populacije (Arapi, Pakistanci poneki drugi) postila i uzdrzavala se od svih mogucih poroka - pa su zato cim je ramadan zavrsio - pozurili sve to lijepo nadoknaditi. Usput da spomenem, kad vec pricamo o religijama, znate li recimo da su Filipinci uglavnom katolici? Ili da su Indonezani muslimani? Hm... mozda samo meni fali pomalo opce kulture u nekim podrucjima, ali nekad se zbilja iznenadim s takvim nekim spoznajama.

Tri dana nakon ramadana slavi se taj vec spomenuti Eid ili kod nas Bajram ... najzanimljiviji detalj oko toga je da prvi dan praznika moze varirati, te se do veceri prije ne zna kad ce tocno poceti - dok se naime mjesec ne ukaze na nebu ili tako nekako... zvuci prilicno bizarno ali vjerujte mi to je ovdje stvar od veledrzavne vaznosti, tako da postoji takozvani "Moonsighting committee" koji svoje vidjenje objavljuje preko novinskih agencija i medija da pucanstvo na vrijeme sazna da li sutra treba ili ne treba doc na posao.

Tako smo npr. mi svi u uredu taj tjedan dobili mail od velikog sefa koji nas je pozvao na tradicionalni Eid dorucak u svoju kucu. Naravno da sam se ponadala da ce u mailu pisati datum -- ali ne, pisalo je samo 'first day of Eid'! I odlucila ja otici na to druzenje, da vidim kak se to slavi Eid u Bahrainu ...a i moram priznati malo sam bila i znatizeljna skicnuti kak to ovdje zive veliki sefovi :) ... naravno, vila ko omanji hotel, tik uz more, prekrasan pogled i sve sto uz to ide, ... te nakon sto sam se nadivila voznom parku i parku prirode, krenem u kucu, ugledam neke poznate face i udjem u sobu na desno. Pozdravim se s par kolega... i skuzim da me svi nekak cudno gledaju. Kad tamo, upala sam na muski dio tuluma! Zene i djeca su u drugoj prostoriji, kako su me ljubazno upozorili. Te sam se na brzaka ispricala i produzila u 'zenske odaje'. Iako sam cula i citala da se u ovim krajevima svadbe i druge veselice cesto rade po tom principu, nisam to jos dozivjela uzivo.

Pa mogo je bas i napisat u mailu da su tete u lijevom krilu a striceki u desnom, da se mi neupuceni ne blamiramo :)

Sljedeci vikend smo slavili - vjerovali ili ne - Oktoberfest. Na zalost muskog dijela publike, nije bilo rasnih njemackih konobarica - umjesto njih opsluzivali su nas (kao i obicno) mali smijehuljkasti Indijci koji su imali nekakve siljaste 'skrlake' (vidi slike) s kojima su izgledali pomalo ko vrtni patuljci. Svi smo pili pivu iz najvecih mogucih krigli - ja sam je naravno morala drzati s dvije ruke da bi uspjela pravilno i damski elegantno naciljati usta... hehe kolko mi je to uspjelo mozete provjeriti na slikicama na Flickru. (Koje sam btw sad organizirala u nekoliko setova, tako da sad ne morate pregledati sve prethodne da biste dosli do novih, nego su rasporedjene po mjesecima.) Jeli smo kobase, knedle i kiselo zelje, te pravog pravcatog odojka. Ovo 'pravog' mozda zvuci malo blesavo, ali vjerujte mi, ovdje je vidjeti pecenog prasca na stolu, onak jos s hrskavom koricom - teska egzotika. Moram priznati da i nisam bas neki ljubitelj prasetine, ali valjda to tak ide - kad neceg nema, onda se bas toga zazelis. Pa sam naravno smazala jednu dobru porciju. I sve to uz zvuke nekog ojla-hojla njemackog benda (citaj: tete u sarenim pregacama, striceki u hozntregerima) koji su 'uvezli' specijalno za ovu prigodu - ruku na srce cisto sumnjam da bi ovdje ostvarili neku siru popularnost, jer im se repertoar sastoji uglavnom od njemackih hitova za svadbe i ostale veselice. Prigodno, naravno!

Vikend nakon toga slavio se jedan rodjendan na otocicu Al Dar (10 minuta voznje taksi-gliserom od obale Bahraina). Kupanje i suncanje uz rostilj, cugicu i mjuzicu --- sta vise reci :) Slike veselog drustvanca su na starom mjestu, pa pogledajte koga zanima.

Nakon toga, pocela je balska groznica. Naime... kako kazu upuceni, jesen je sezona balova. Vecina mog drustva kolektivno se pripremala za australski bal mastovitog imena "Australians in the desert". A ovo pripremala u prijevodu znaci --- djevojke su se bacile u potragu za balskim haljinama i modnim dodacima, a decki za fensi odijelima s - muskim 'modnim dodacima' - leptir masnama, kosuljama na faldice i - boze sacuvaj ko je izmislio tu modu - sirokim pojasevima koji se nakaleme na pol puta preko hlaca, a druga polovica preko kosulje. U opcoj strci koja je nastala u drustvancu oko toga sta je primjereno a sta nije i gdje se dovraga kupuju te faldane kosuljice, prosao je cijeli tjedan (ako ne i dva). I tako smo svi upicanjeni stigli na bal, malo se poslikali na ulazu, sjeli popili picence, pojeli veceru - i nakon jedno sat-dva, kako to vec obicno i biva -- kravate su se razvezale, pojasevi olabavili, a stikle s visokim tankim petama poskidale da bi se moglo tancat uz zvuke -- ovaj put naravno, uglavnom - australskih hitova. Moram priznati da su mi ipak bolje sjeli nego njemacki :) Samo mi je malo zaparalo usi kad je bend Stingovu megauspjesnicu "Englishman in New York" prekrstio u "Aussie girl in Bahrain" :)))

Sad cu naprasno prekinuti pisanje jer mi se cini da cete ako nastavim odustat od citanja cim vidite duzinu pisamca :) -- ali cujemo se vrlo uskoro, ima jos toga za prepricat od nedavnih dogodovstina, a drugi put i pisem malo o picu i icu, kako je zazelio dragi kolega u jednom od komentara.

Cuvajte mi se i pazite, i budite mi dobro!

p.s. link za slike je ovdje: http://www.flickr.com/photos/petrazzz/collections/72157608554978581/

Dobar dan!

Nadam se da ste mi svi dobri, cili, veseli i zdravi.

Naravno, cim sam zavapila u pomoc da mi date ideje kaj da vam jos pisem, nastao je veliki....... tajac. Hehe, prasci jedni :) Bas sam si i misla da bu se tak nekaj tak dogodilo... sad to otpisivanje zvuci vec ko neka domaca zadaca i ima prizvuk dosadne obaveze... hm... no dobro, sta je tu je, nema veze... onda budete ipak osudjeni na moje vlastite manje ili vise inspirirane opservacije, kaj vam ja mogu :)

Prije 3 dana navrsilo se mojih prvih 6 mjeseci u maloj zemlji vjecno przeceg sunca. I mogu vam reci da je prilicno brzo proletilo. Uz novi posao koji se pokazao uglavnom u skladu s ocekivanjima, bilo je tu svega i svacega... malo uhodavanja, malo hodanja okolo (uspjela sam cak dvaput otic do doma i natrag, obic malo Istanbula, a sljedeci tjedan je u planu kratki Eid-odmor u Londonu - btw Eid (cita se id) al-Fitr je praznik koji se slavi na kraju ramazana i traje 3 dana, tako da kad to spojim s vikendom ispast ce jedan sasvim zgodni petodnevni izletic), puno vozenja i razvozenja u raznim auticima (neki dan cak bila i na kartingu, zanimljivo iskustvo.... ali ne bi ga tak brzo ponovila, fala lepa!)... kupanje, suncanje i ostale 'morske' aktivnosti, zatim druzenje u raznim kulinarskim kombinacijama i isprobavanje zanimljivih, uglavnom azijskih delicija, puno druzenja na tulumima, rodjendanima, u klubovima, restoranima i ostalim ugostiteljskim objektima, te u mom i tudjim domovima, usavrsavanje bilijara (malo sam se popravila... ono drzanje stapa i to, malo se manje blamiram nego prije... ali jos sam daleko od 'champions league', da budemo iskreni... za ilustraciju, Berin (cimer) kad igra sa mnom igra s lijevom rukom - inace je naravno desnjak - da se malo vjezba... i naravno, ne moram napominjati i da redovito pobjedjuje :), druzenje i upoznavanje s Australcima, Amerikancima, Novozelandjanima, Englezima, Juznoafrikancima, Pakistancima, Malezijcima, Tajlandjanima, Skotima, Ircima, Nijemcima, Indijcima, Hrvatima, Srbima, Makedoncima, Bosancima, Crnogorcima (naravno, svakim danom upoznajem sve vise ex-jugozemljaka, zbilja nas ima posvuda i to u sasvim pristojnim kolicinama), Spanjolcima, Libanoncima, Palestincima, Jordancima, Omancima, Jemencima, Singapurcima, Srilancanima, Talijanima, Libijcima, Egipcanima, Jamajcanima, Kuvajcanima, te naravno - Bahraincima, Irancima, Norvezanima, Poljacima, Cesima, Rusima, Bugarima, Fincima, Filipincima, Madjarima, Meksikancima... nadam se da sam sve narode i narodnosti ispravno (gramaticki) iznazivala... ali u svakom slucaju, ko sto se vidi iz prilozenog, a i ko sto sam pisala vec preko nekoliko puta, kulturnih i inih raznolikosti ne nedostaje.

Zanimljivo je to s tim engleskim... bas sam si to neki dan razmisljala. Svi ti jezici koji mi svakodnevno dopiru do uha, pocevsi od arapskog, hindua i urdua (kojim pricaju Pakistanci), te koji mi i dalje zvuce ko brdo cudnih zvukova...a tek o abecedama da i ne govorim - hrpa cudnih cvrcki i zavijutaka :)... i zamisli sad da nemamo svi taj neki 'zajednicki' engleski da se sporazumijevamo, nis ne bi funkcioniralo --- nema druzenja, biznisa, nicega.... ko kompjuteric kad nestane struje, samo otuzna hrpica plastike i zeljeza :) Heh, ipak su ti Englezi, prasci jedni kolonizatorski, napravili i ponesto koristi tim svojim osvajanjima.

Ipak, nije da mi bas niste otpisivali, neki ste se javljali, manje ili vise redovito, i to uglavnom pozitivno i dobronamjerno... neki se zalili da su im moja pisamca preduga za citat ... neki da pisem previse opcenito i premalo o nekim intimnijim temama... neki da sam previse pozitivna i odusevljena i da sam 'zabrijala'... nekima je pak to super :) ...ali sve u svemu, drago mi je da se ipak javljate, i drago mi je da sam ostala u kontaktu s mnogim dragim ljudima.

I mogu vam reci da je jedna od najljepsih spoznaja koju sam ovdje dobila i osjetila ta da mogu biti sama negdje daleko od doma i svega poznatog i bliskog, a opet se osjecati sretno i ispunjeno, i da ima mnogo toga u ovom velikom svijetu sto vrijedi vidjeti i upoznati... a opet, zanimljivo je isto i to da su ljudi svugdje isti, i sve nas razveseljavaju i rastuzuju iste stvari - i svi imamo iste zelje i potrebe, kakav god nam bio odgoj, sredina iz koje smo potekli i drustveni okvir. Svi smo zeljni ljubavi, paznje, dobrote i veselja, svima nam je tesko kad smo tuzni i nesretni, svi zelimo biti slobodni, svoji i posebni... a i bas je to i fora, kaj ne? Cijeli ovaj nas smijesni mali planet koji 'kuha' razlicitostima i cesto suprotnim i sukobljenim teznjama i razmisljanjima... a u podlozi svega nema nikakvih, ali bas nikakvih bitnih razlika.

Pusica iz Arabije, i uzivajte mi, gdje god bili :)

Bok bok bok svima!

evo mene opet, nadam se na radost mnogih prisutnih i ukopcanih! Neki su me vec cimali da kaj vise nis ne pisem... ali znate i sami kak to ide, stiglo ljeto, godisnji, svi smo se malo ulijenili i rastrkali po Jadranu i ostalim destinacijama... a i nekak mi se cinilo da vam ne budu bas nesto falila moja vesela zapazanja tijekom ovih sunceprzecih mjeseci, dok ispijate koktelcice na plazici i razmisljate o... pa vjerojatno o nicemu bas posebno :)

Pa u to ime... bila i ja doma i obisla Zagreb i more nase najljepse... i mogu vam reci da sam zakljucila da je lijepo biti doma doma (u ZG), ali i prilicno naporno u ovoj konstelaciji... kavice, kavice, kavice i jos malo kavica ... vidla i obisla puno dragih ljudi i napricala se puno bahrainskih prica... iako srecom ovi zapisi dosta pomazu jer ne moram bas sve svaki put ispocetka prepricavat :). Naravno, ne zalim se nimalo, dapace --- i dalje se besramno veselim i drago mi je da se i vi meni veselite kad vam dodjem i druzimo se ko da se nikad nisam ni odselila. I bas vam hvala kaj ste me se zazelili!

A tek nase more..., nase plavo, bistro i duboko more je naravno jos puno puno bolja prica od Zagreba u kolovozu :)... laganica, plazica, rostiljici i druzenje u opustajucoj atmosferi borove sume i sumecih valica... a tek mirisi...eh, da je Bahrain barem malo nalik nekima od nasih prelijepih otoka bogme bi ozbiljno razmisljala da ostanem ovdje do sudnjeg dana! Heh.

Naravno da sam vrijeme godisnjeg strateski odabrala ne bih li izbjegla vecinu ovdasnje ljetne pre-vrucine (40-50+)... te se vratila jucer u ponoc, a ono -- ponocno bliskoistocno sunceko i dalje przi li ga przi... naime ljeto je ovdje takozvano 'doba saune' ... izadjes van u 6 ujutro ili u 10 navecer i zapuhne te zrak koji je vruc, vlazan i zagusljiv bas ko u sauni. Auto ti se zamagli u trenu, ali za razliku od naseg zimskog magljenja ovdje nema bas puno smisla palit vruce puhanje jer ces se pretvorit u malu kuhanu sunkicu :) Ukljucis onda hladno puhanje medjutim ni to bas ne pomaze, te sa zaloscu moram konstatirati da nisam jos otkrila neku pametniju alternativnu tehniku... pa ako neko ima kakvu briljantnu ideju, slobodno se javite sa sugestijama. Najuspjesnije nagradjujem vrijednim nagradama ;)

Vratila sam se takodjer i na sam pocetak Ramadana, ili Ramazana kako vam vec milo ili drago. Ovdje ga svi izgovaraju s 'd', pa sam i ja preuzela tu verziju. Daklem, sveti mjesec Ramadan poznat je po tome sto Arapi i ini Muslimani poste cijeli dan, sto u prijevodu znaci -- ne jedu, ne piju (cak ni vodu!), te ne puse od izlaska pa sve do zalaska sunca. Ducani, kafici i ostali ugostiteljski objekti takodjer ne rade, ali ne samo to -- ni stanovnici neislamske orijentacije ne smiju nista od navedenog konzumirat pred njima jer je to krajnje nepristojno ako ne i uvredljivo.

Ali ima jedna dosta zgodna karakteristika tog svetog perioda, a to je da se -- barem u velikoj vecini firmi, ukljucujuci i moju -- radi skraceno :) Heh, nije lose... godisnji, pa onda nakon toga mjesec dana neki polu-godisnji, jer naravno, osim sto se vremenski krace radi, kad se i radi to je prilicno usporenije i manje nego inace... nije da se zalim, uopce :) U biti, kad malo razmislim, sve mi se cini da ne bi bilo lose to uvest kao pravilo u sve zemlje svijeta... da se jedan mjesec u godini, bez obzira na godisnje odmore, klimu i vrijeme jednostavno radi manje --- mozda bi onda ljudi postupno shvatili da ako malo uspore tempo, uzivaju u svom slobodnom vremenu i druzenju s dragim ljudima i ostalim opustajucim aktivnostima -- nis ne bu propalo, i svijet ce i dalje funkcionirat bez nekih velikih problemcica i zastoja. Bar tak stvari ovdje funkcioniraju -- i ne vidim da ikome ista fali radi toga sto mjesec dana sljakaju manje i krace.

U to ime sam s veseljem prigrlila sve cari svetog mjeseca te vodu, kavu i bakine kolace (koje sam opet vrlo uspjesno prokrijumcarila kroz preko nekoliko carinskih prijelaza) konzumiram u kuhinji iza zatvorenih vrata. Malo je cudno nakon sto sam proslih mjeseci stalno nekaj zvakala na radnom mjestu i nudila keksicima i vocem svu okolnu veselu druzinu :) ali da se naviknut.

Hm... kaj jos ima :)... iskreno, da vam priznam...malo mi je ponestalo inspiracije u opisivanju ovdasnjih posebnosti. Nije da se nis ne dogadja, dapace, ali mi se cini da sam se dosad vec poprilicno uhodala i da sam vam vise manje opisala sva opca mjesta i neke zanimljivosti i egzoticnosti arapskog svijeta i nacina zivota.

Te sam se u to ime odlucila na jedan novi moment, nadam se da ce vam se svidjeti - daklem, pozivam vas, dragi citatelji, da mi saljete svoja pitanja i komentare, te mi dajete idejice sta biste jos htjeli cuti i citati... kaj velite na to?

Znam da malo zvuci bahrainski lijeno... ali kaj mogu, ovih pet mjeseci mog boravka ovdje ocigledno je ostavilo traga :)

Za kraj, jedan link i pricica koja dosta zgodno ocrtava posebnosti ovdasnjeg svjetonazora - radi se o pokusaju organizacije tzv. arapskog Big Brothera, koji je -- pogadjate vec, vrlo neslavno propao zbog nepremostivih kulturoloskih i inih razlika, te sveopceg zgrazanja javnosti.

Naime, dok se mi, sveudilj ispresijecani raznoraznim reality showovima koji nemilosrdno ulaze u domove poznatog i nepoznatog hrvatskog puka vise zbilja nicemu ne mozemo zacuditi... ovdasnji su se pucani itekako zapanjili i odlucili protjerati megauspjesni internacionalni projekt... na opce dobro ili zaljenje, prosudite sami :)

Big brother in Amwaj (Amwaj je btw jedan ovdasnji umjetni otok/naselje na vodi, tzv. 'Mala Venecija' s vilama poslaganim uz kanaliche umjesto ulica):

Big Brother comes to Arab world
Arab Big Brother show suspended

Veliki pozdrav i pusa!

Bok ekipico!

Evo mene opet nakon dugo vremena... nadam se da ste me se zazelili, bar malo :)

Iz naslova bi se moglo zakljuciti da je ovaj postic namijenjen prvenstveno deckima... ali ne bojte se cure, sve je to ipak iz perspektive vase smjehuljkaste plavuse...bit ce za svakog ponesto :)

Novosti naravno ima svakojakih, a glavna je da sam polozila bahrainski vozacki -- jedva docekala! nakon tri mjeseca razvozenja okolo od strane raznih dobrih i dragih ljudi, i hvala im hvala svima sto su bili tako usluzni i trpili me.... ali ipak, sto je previse, previse je... i stvarno se veselim sto sam ponovno postala samostalna neovisna prometna jedinka :) Naime, ne znam da li sam to vec dosad spomenula --- gradski promet vam ovdje ne postoji. Imate neke smijesne busice u stilu 'Tko to tamo peva' - firma Krstic, u kojima se uglavnom voze baustelci i ostali sljakeri na gradilista, i to je otprilike to. Taksiji su jedina pristojna opcija, s tim da one jeftine bas ne mozes dobit onda kad ti trebaju... a ovi drugi te naravno hoce bezobrazno odrat i uzet ti stotinjak kuna za voznju od par metara... hm, slicno ko i u Zagrebu :)

Kako i zasto sam uopce morala ici na vozacki... e to je isto jedna zgodna pricica. Uobicajena procedura za sve strance tu je da moraju izvaditi lokalnu vozacku. Neki sretnici to mogu napraviti automatski, a neki moraju polagat vozacki ovdje, jer njihova domovina nije na popisu zemalja cije se dozvole priznaju. Tako smo mi, zahvaljujuci sporosti i nesposobnosti administracije i diplomacije, rekla bih i ovdasnje kako i nase domace hrvatske --- jos uvijek njima na popisu zemalja pod imenom, pazite sad ovo: 'Yogoslavia' .

Zemlja iz davnina u kojoj se proizvodio jogurt? :)))

I naravno --- nema sanse da ti njima objasnis da ne samo da Yogoslavia nije nikad postojala, te da se Yugoslavia raspala prije 15tak godina i da su sad tu neke druge zemljice u igri... ko da im pricas bajke brace Grimm, sam te blesavo gledaju, klimaju glavicama i mrtvo hladno pruzaju rucice cekajuci da konacno prestanes cviliti i das im lovu za polaganje ispita... ah te zene, pa jos plavke, pa jos iz nekih cudnih euroistocnih zemalja.... di je uopce ta Kroeijsha? Pored Rusije, Ukrajine,.... mozda Kazahstana? ... Btw na listi nepostojecih zemalja je jos uvijek i Cehoslovacka...jedino su, kolko sam uspjela skuzit, Istocnu i Zapadnu Njemacku uspjeli ujediniti :)

No dobro, nije bilo tak strasno, odvozila sam 6 sati voznje, odslusala sat i pol teorije i polozila. Fala bogu --- od prve, jer da sam pala --- a upuceni kazu da ekipu znaju rusit i po preko nekoliko puta --- morala bi ic sve ispocetka, i vozit 20 i vise sati, platit jos hrpu para i naravno --- bit bez vozacke jos minimalno mjesec-dva. Huh.

Pa eto, u to ime, sad sam jako sretna i vesela, i planiram priredit neku veselicu za ekipicu tu na otoku... a svi vi koji me citate i ne mozete nam se pridruzit na tulumu, slobodno nazdravite u nekoj zgodnoj prilici u cast moje vozacke i pozelite mi srecu na ovdasnjim cestama... jer naravno, svi se voze ko ludaci, ne daju zmigavce, prestrojavaju se ko slijepci ... i tak to, da ne spominjem Saudijce koje dodju prek vikenda s ogromnim dzipovima i onda ih daju svojim zenama da ih voze, koje btw u Saudijskoj NE SMIJU vozit... pa nek se curke malo vjezbaju :)))

Probajte si zamislit kak to onda izgleda... zena, zamotana od glave do pete - samo s prorezom za oci, bez vozacke i ikakvog suvislog vozackog iskustva, za volanom velikog auta.... scary :)

No ipak, nemam dojam da je prometovanje po ovdasnjim cestama i cesticama - koje su btw vjecno raskopane, a ne samo po ljeti ko kod nas ... jer ovdje je tak i tak stalno ljeto :) --- ista gore od vozackih avantura po Zagrebu... barem nema biciklista, pjesaka i ludih motora zujalica, jer naravno, nikom ne pada na pamet upustati se u takve avanture po ovdasnjim paklenskim vrucinama. Srecom :)

I tak, da ne duljim vise, polozila ja to i odlucila kupit autic.

Samo za usporedbu, auti su 50% jeftiniji nego u HR. Nemres bilivit! I tak sam si upiknula jednu zgodnu malu crvenu Hondicu Jazz, koja me na cestu sa ful opremom te svim osiguranjima i pripadajucim sitnicama kosta cca 8,5 tisuca eura. Naravno, otisla sam prvo u Citroen po svoj najdrazi slatki mali C3, ali - gle cuda, to oni uopce ne uvoze. Neko vrijeme su uvozili, ali eto --- nema bas interesa za tako male i slabe autice, pa sad imaju samo od C4 nadalje, a ove malce, te neke sitne brojke...ko bi to uopce vozio? I opcenito, samo se pale na japance, tu i tamo poneke njemce i to je to. Francuzi -- slabo, a od ostalih brendova moze se kupit Volvo i ofkors kompletni spalir bijesnih pila tipa Jaguar, Ferrari, Aston Martin i ostalih 'sminkerskih' jurilica. Tolko o automobilskom trzistu na Bliskom Istoku -- uglavnom se prodaju i kupuju veliki bijesni auti, i to u pola cijene od europskih. Moram priznati da se ne bunim, narocito na ovaj dio s cijenama :)

Btw, jedan dobrocudni kolega mi je sugerirao da kupim kabrio... o cemu sam razmisljala ravno 10 sekundi i zakljucila da nema sanse jer --- em sunce przi tolko da moras imat stalno klimu u autu ako ne zelis da se osim tebe i suputnika ne rastopi i komandna ploca, em prasina i pijesak padaju posvuda nemilice, em pustinjski vjetrovi pusu na dnevnoj bazi... tak da sam zakljucila da bi voznja u tom kabriju bila jedno prilicno nepozeljno iskustvo u ovim podnebljima.

I tak, to je bilo to o autima. A sad malo o nogometu :)))

Nevjerojatno ali istinito --- ali ja sam vam pogledala poprilican broj tekmi zadnjih dana, mislim da sam potukla sve svoje osobne rekorde... tipa 5-6 tekmi u par tjedana, ... zbilja naporno moram priznati! Ali ajde, bilo je fakat simpa, narocito zato sto sam ih gledala u drustvu raznoraznih naroda i narodnosti --- naravno -- na svakoj tekmi nadje se i poneki pripadnik naroda koji trenutno igraju, sto je bilo bas fora. Naravno, upoznala sam konacno i neke Hrvate koji ovdje zive --- njih cak petoricu, 5 deckiju, zive tu i rade za neku IT firmu.

Tak da sam zakljucila da sve skupa ta nogometna prvenstva i nisu tak losa kad zivis negdje vani, vrlo su prakticna za detektirat zemljake :) Tako se svi narodi i narodnosti skupljaju u nekoliko ovdasnjih sportskih pubova s velikim plazmama i navijaju svako za svoje, tako da je atmosfera prilicno zivahna... a najsmjesniji su mi likovi tipa iz Singapura, Kine i slicnih drzava koji na svakoj tekmi navijaju za drugu drzavu ... guba!

I za kraj, samo jos jedan (opet nogometni) detalj --- bila sam cak jedan dan i na pravoj 'live' tekmi ovdje, igrali su Bahrain i Tajland (kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo), i to na ovdasnjem stadionu koji je naravno, ko i sva ostala javna mjesta, obilato ukrasen slikama kraljevske obitelji ... da ne spominjem da imaju naravno i ogromnu vip lozu s nekih 100-tinjak mjesta za royal family ekipicu i njihove uvazene goste. Uz to - jos jedan tipicno ovdasnji detalj --- ekipa se u poluvremenu skuplja iza tribina i obavlja jednu od 5 dnevnih molitvi, na posebnim, samo za to postavljenim dugackim sarenim tepihicima :)

Od ostalih dogadjanja... nis posebno novog: red sunca i mora, red zeke peke, red rada i nerada :) Uskoro planiram na godisnji domeka, dobila sam 3 tjedna slobodno u osmom mjesecu, pa cemo se nadam se i vidjet na nekim kavicama, veselim se!

uzivajte mi u ljetu, jedrite, kupajte se, suncajte i odmarajte....

velika pusa od vase

Betre Zlofik

(...btw tak su mi napisali ime na arapskoj strani vizitke, jer naime -- u arabocedi ne postoji P, V a bogami izgleda ni C :))))

Dragi nepoznati ljudici,

kao prvo jedna zahvala onome ko me je na naslovnici najavio kao mladu Zagrepcanku ... uvijek je lijepo dobiti komplimente :)

I tak. Vidim da ste me pronasli :)

Bas mi i nije to bila namjera, jer ove reportice pisem za prijatelje i obitelj, ali nonstop mi se prijavljuju neki novi 'pretplatnici' pa ih moram ponovno slat i forwardirat, te sam skuzila da bi mozda bilo prakticnije da ih objavim, pa nek ljudi citaju kak i kad ih je volja... nisam ga bas planirala reklamirati u siroj javnosti, ....no ne smeta, sta je tu je - necemo ga sad brisat. Citajte, pisite, komentirajte, ako vam mogu kojim svojim posticem uljepsati dan --- super, ako bude obrnuto --- jednostavno prestanite citati -- ne dajte da vam kvarim raspolozenje i izazivam ljutnju, to mi zbilja nije zelja.

Procitala komentare --- moram priznat bas me zaintrigiralo, jer kao sto kazem, pisem za ljude koji me poznaju i znaju kako razmisljam i disem, tako da ne trebam puno elaborirati sve sto izjavim, a ovdje je malo druga prica, pa sam i ocekivala neke gnjevne replike.

No, zbilja ste uglavnom pozitivni - barem vi koji ste nesto napisali, i vidim da su vam moja razmisljala uglavnom 'sjela'. Drago mi je zbog toga, i puno hvala na lijepim zeljama i komentarcicima.

Onih par koji nisu bas pozitivni... a sta da vam kazem ljudi - svatko ima svoj zivot, svoje izbore i svoj nacin gledanja na stvari. Ne kazem da je moj bolji ili pravedniji, ali za mene funkcionira. I kao sto rekoh, gledam svijet kroz svoje ruzicaste plavusaste naocalice, i vidim da je predivno mjesto. Kako u Hrvatskoj, tako i ovdje. Tako i svugdje... ako gledas zivot kao jednu veliku izazovnu igru. Svako iskustvo je prekrasno, i svaki nas dozivljaj vodi blize nama samima i nasoj osobnoj sreci. I zelim vam svima, od sveg srca da pronadjete svoje malo mjesto pod suncem -- bilo to u doslovnom ili prenesenom smislu -- na kojem cete biti sretni i zadovoljni.

Sve sto sam napisala u svrhu usporedbe Bahraina i Hrvatske, napisala sam da bi vam ukazala na to koliko imamo bogatstva doma, i sve sto trebamo je --- uvidjeti to, i konacno uciniti od te nase male prekrasne zemlje mediteranski eldorado. I zaista vjerujem da je to moguce, jer imamo sve preduvjete za to.

Eto, toliko od mene za danas.

Pusa i uzivajte u ovom prekrasnom danu!

ps. oni koji su napisali da im dam mail adresu, nemojte se ljutit ali bas je i ne bi javno objavljivala... ali javite se vi meni, postajte svoj mail u komentare pa cu ja vama otpisati.

Dragi moji ljudici!

Evo mene opet da vas malo ugnjavim :)

Ovaj put malo ozbiljnije nego inace... ali i dalje u slicnom 'Pero-revijalnom' tonu.

Neki od vas znaju da sam skoknula do Zagreba oko 1.6... a s nekima sam se i vidla na obostrano veeeliko zadovoljstvo :))) ... nekih 5-6 dana, potpuno neplanirano, ali kao sto uvijek biva u tim situacijama, tijek dogadjaja i dozivljaja je bio iznenadjujuce zanimljiv.

Ukratko o razlozima i povodima tog dolaska... povod je bio jedan dobar tulum :) ... ali naravno ne bi me bas samo to motiviralo da 'skoknem' par 1000 km sjevernije da popijem par pivica :) --- nego spoznaja da to – MOGU! Mogu na par dana skoknuti i posjetiti sve drage ljude doma, svoju super truper bakicu i nas Zagreb grad, jer imam financijska, vremenska i ina sredstva da napravim nesto tako super blesavo... i bas mi je to fora, a izmedju ostalog mi je to sve tako super i zato jer je direktna posljedica moje bliskoistocne avanturice.

No, jos puno bitnije --- tijekom i nakon tog izletica u domovinu sam zapravo shvatila zasto i kako sam se nasla u ovoj mojoj novoj zivotnoj prici, i te bih dojmove i pricicu zeljela podijeliti i s vama, mojim sarenim veselim drustvancem.

Kad sam odlazila iz Hrvatske, nisam zapravo imala bas puno pojma zasto idem. Imala sam neke razloge za i protiv, ali moj zivot u Zagrebu bio je sasvim OK, i cijelo sam se vrijeme pitala je li to pametan korak, i da li mozda iza tog putovanja cuci neki strahic i bijeg od dotadasnjeg zivota i pomalo 'istrosene' zagrebacke svakodnevice koja me je vec neko vrijeme zamarala.

Dosla sam u Bahrain bez puno ocekivanja, ali sa prilicno otvorenim srcem i duhom, nadajuci se da ce mi se moj novi dom svidjeti i da necu patiti od nostalgije i nedostatka dragih ljudi, zelenih krajolika i naseg krasnog plavozelenog mora... i nisam se prevarila. Naravno da mi ponekad fali sve gore navedeno, ali kao sto vidite mogu doci i posjetiti vas kad god pozelim! Btw, ovo je bilo totalno nevjerojatno, da su me uopce pustili s posla, jer jos nisam odradila ni prvih 3 mjeseca probnog roka, ali eto – moj plavusasti sarm i moc uvjeravanja se pokazala na djelu – cak sam im obecala da cu raditi par dana iz HR ureda firme iako naravno nitko nije realno ocekivao da cu to stvarno i napravit, nego su me otpravili sa smijeskom u stilu 'da, da, sve pet – sam se ti odmori'.

Ali, iako sam daleko od vas i svoje obitelji, svog malog slatkog stancica i ugodne ZG rutine, u zamjenu za tu komponentu gubitka pogodnosti poznatog i uhodanog zivota 'doma', dobila sam nesto puno puno vrednije --- slobodu duha i misli kakvu nisam imala nikada dosada u zivotu. A ta nova sloboda se bazira na sljedecim stvarima:

Po prvi put u zivotu imam dovoljno novaca za zaista ugodan zivot, te vremena za sebe i sve svoje gusteve (na prvom mjestu za putovanja koja obozavam). Naravno, radi se 10h na dan kao sto sam vam vec pisala, ali se zato van tog radnog vremena ne treba apsolutno nista drugo raditi, osim udovoljavati vlastitim interesima, zeljama i potrebama. Gustati!

Okruzena sam hrpom prekrasnih ljudi iz cijelog svijeta svih rasa, nacija, religija i zivotnih stilova koji se svakodnevno medjusobno druze na stotine prekrasnih nacina, jer su svi ovdje stranci i nitko nema svoj domaci kruzok – priredjujuci vecere, tulume, rodjendane, housewarming partyje, farewell partyje uz redovitu pozivnicu svima prisutnima da ih posjete na njihovoj sljedecoj destinaciji, posjecujuci ili gledajuci utakmice svih mogucih sportova, odlazeci u kazaliste, na koncerte, u kino, na izlozbe, veceri poezije skotskih i inih pjesnika – uz obavezni skotski viski naravno ;), odlazeci na izlete u pustinju gledati izlazak sunca, ili na jahanje na devama ili konjima, pecajuci, jedreci, surfajuci, plivajuci i roneci, obilazeci razne fitnes i spa centre (ovo prvo naravno kao prava ljenjivica bez ikakvog zaljenja preskacem :) ... da ne nabrajam dalje, popis je onoliko iscrpan koliko je iscrpna individualna masta.

Ti isti ljudi ne moraju brinuti o:

Bezobrazno skupim kreditima koje otplacuju cijeli zivot ziveci u stanu od 35 kvadrata, ili vozeci BMW koji si realno ne mogu priustiti, u silnoj zelji da bi bili najveci gazde u selu,

Jos bezobraznije sve skupljem benzinu (hehe jedno od rijetkih mjesta na svijetu gdje je to potpuno nebitan trosak u kucnom budzetu, a istovremeno porezi na proizvodnju nafte i plina pune drzavnu blagajnu, tako da su ostali porezi = 0, sto je nadasve zgodno – samo za ilustraciju tehnika je 30-50% jeftinija nego kod nas, a krpice, cipelice i sve ostale zivotno (ne)bitne sitnice barem 10tak %),

Ruznom vremenu - naravno ako kao i ja zaziru od zime i dosadnih kisa i bljuzgavog snijega --- btw ovdje naravno ne postoji koncept struganja leda sa sajbe u rano pospano zimuljavo jutro, vjecne dileme uzeti ili ne uzeti kisobran koji ti ne stane u malu seksi torbicu i smrzavanja vani unatoc 67 slojeva odjece, kapa, salova i ostalih zimskih modnih dodataka :),

Tome da li je Severina opet napravila neki seks skandal i kad ce se vec jednom udati i za koga --- koga briga!,

Glupim i nesposobnim politicarima, korupciji, mafiji, kriminalu i sporoj administraciji (btw nekih od tih stvari naravno ima i ovdje, ali se mene osobno i vecinu stranaca to bas previse ne dotikavlje, osim administracije --- ali to je kao sto vec spomenuh u nekim od mojih malih reportica, dio ovdasnjeg 'otocko-dalmatinskog' filma, i sto je najvaznije, gdje god ides – svi sluzbenici na svim salterima su ljubazni i nasmijeseni --- iako, da da da, sporiiiiii do bola --- ali opet, sve je to puno puno lakse podnijeti kad vidis taj njihovi blesavi topli smijesak),

Nitko me ne pita jesam li se i kad cu se vec jednom udati, niti me sazalno gledaju zato sto to jos nisam 'obavila', niti me dave s pitanjima zasto nemam djece i idejama da si 'napravim' bar jedno u kompi s nekim slucajnim partnerom ili bankom sperme --- ako vec, hebiga, jadna, ne moze 'nac nekog',

Nikog nije briga da li sam rvatica katolkinja ili gradjanka svemira, i sto je najvaznije, nitko se ne cudi sto sam ovo potonje,

Ljudi su – bili mali smijesni Indijci koji mi peglaju kosulje ili najveci sefovi u superturbomultinacionalnoj korporaciji --- u pravilu pristupacni, normalni, opusteni i zrace pozitivnom energijom, jer su sretni u svom malom ili velikom, relativno bogatom ili siromasnom filmu – naime: Bahrainci su jedna draga mala nacija (cca pol milijuna ljudi) koja je iskoristila svoj strateski polozaj i manjak nafte nadomjestila neutralnim statusom bliskoistocne Svicarske – svi tu drze pare i obrcu ih, a ovi domaci naravno od toga imaju visestruke koristi, privukli su strana ulaganja i brdo ljudi ovdje dolazi zivjeti i raditi, jer im je omogucen lagodan zivot bez egzistencijalnih briga (stranci svih nacija s diplomama i profesionalnim iskustvom) ili mogucnost da pobjegnu od svoje siromasne svakodnevice i prehranjuju mnogobrojnu obitelj doma radeci ovdje tzv. 'nize' poslove (Indijci, Pakistanci, Filipinci i ini azijski narodi). I svi su u pravilu na tome zahvalni, i ne traze kruha preko pogace niti se zale da slabo zaradjuju a da im se istovremeno ne da ni radit ni skolovat,

Kao zena ovdje sam u debeloj manjini (navodno je omjer oko 1:10 cca, konzervativnija procjena 1:5) tako da me na sve strane maze i paze, otvaraju mi vrata i pustaju u lift i iz lifta prvu, preko reda u ducanu itd... sto je usto i duboko ukorijenjeno u arapskoj kulturi i tradiciji, sta god mi mislili o njihovom 'robovlasnickom' odnosu prema zenama i mnogozenstvu – postoji veliki respekt prema istima, i zaista ih se tretira kao bica njeznijeg spola, postuje i priskrbljuje svim potrebnim za zivot i odgoj djece. Naravno da se mi emancipirane zapadne zene ne mozemo bas oduseviti s tim konceptom, ali ovdasnjim je zenama to sasvim normalno, i dapace – podjela uloga na muske i zenske ovdje nije liberalnija, ali je svakako prirodnija i podnosljivija od naseg suludog zapadnog koncepta 'majka-partnerica-poslovna zena-cistacica-kuharica-seksi njegovani komad' koji najcesce ne rezultira nicim osim opcom iscrpljenoscu u svim navedenim ulogama i konstantnim nezadovoljstvom.

I kao slag na kraju – u gore navedenom kontekstu (omjer komada i koka) – frajera ima na vagone – da ne ulazim sad u prevelike detalje :) – izbor je u svakom slucaju puno puno veci nego doma. Btw, tu ne racunam Arape, niti ostale muslimane i pripadnike ostalih religija s kojima ne mislim gradit buducnost jer nam se zivotni koncepti u tom smislu previse razilaze.

Hehe.

Ali, zasto vam sve to pisem, zapravo.

Zato jer sam, ovdje, na ovom malom smijesnom otocicu, po prvi put u zivotu udahnula svjezi, svemirski kozmopolitski zrakic u punom smislu, i zivim ga svake sekunde, svakog dana, i besramno, beskrajno i potpuno uzivam u tome!
I zato, sto sam nakon svog izletica u domaju osjetila pravu pravcatu nostalgiju prema ovom mjestu, koje je zbog svega gore navedenog u niti 2 mjeseca postao moj novi, prekrasni, veseli i blesavi dom. I jedva sam cekala da se vratim u njega, i kad sam sisla s aviona na +40 u 2 ujutro, premorena i iscrpljena od tulumarenja i stotina kava, plus 2 noci/dana u avionu, skakala sam u zrak od srece i dragosti i slala pusice velikom nebu :)

Mi svi dragi i slatki, ali uglavnom pomalo depresivni i nezadovoljni gradjani Hrvatske zivimo u toj nasoj prekrasnoj, predivnoj, prelijepoj zemlji, imamo neopisivo lijepo more i obalu – kakvo ovdje mogu samo sanjati (i nemamo ni pojma kolko je prekrasno i posebno, jer nikad nikam u pravilu ne odemo na more dalje od Dubrovnika), sume, livade, rijeke, jezera, mediteranske miriscice, plodnu zemlju i jos uvijek uglavnom netaknutu prirodu, odlican strateski, geografski, politicki i prometni polozaj, prirodnih resursa napretek (cista voda, turisticki potencijal, bogata povijest i kultura, tranzitno-prometni polozaj – kopneni i morski, potencijal za proizvodnju zdravog ica i pica i sve sto uz to ide, da nabrojim samo nekolicinu nasih prednosti, koje tako malo cijenimo i slabo koristimo).

Ne priznajem one spike da 'je, oni imaju naftu, lako njima!' – da se razumijemo, nafta ovdje nije glavni izvor prihoda, naime tolko su mali povrsinom (600tinjak kvadratnih km) da je ni ne mogu imati u takvom obilju ko vecina susjeda... i da, mi smo prezivjeli rat i razne druge nedace i okupacije i svasta nesto, ali svejedno – nismo u nista goroj poziciji nego ovi tu smjehuljci koji zive na minijaturnom komadu pustinje usred Perzijskog zaljeva, usred najturbulentnije svjetske politicke zone, i svakih par godina im netko od susjeda 'malkice' zarati.
Ali njih boli dupe za sve to, i ne misle se iselit sa svog malog pustog i prasnjavog otocica, vec furaju svoj film, a stranci dolaze hrpimice, i to mnogi iz mirnih i politicki puno sigurnijih zapadnih i inih zemalja. I ostaju ovdje po pet, deset, dvadeset godina, ne zato jer moraju, nego zato jer im je naprosto - predobro.

A za razliku od njih, mi samo jambramo kak nam je lose, kak je sve skupo, i kak smo mi jadni bez ikakvih mogucnosti, jer su nas svi opustosili, ne daju nam novce, ne pustaju nas u EU, ili nas pustaju pa nam je i to bad, i moramo radit da bi mogli imati dobar zivot, i bit na poslu cak 8 sati na dan!, i politicari su glupi i samo nas potkradaju - a sami smo ih izabrali i omogucili im da nam rade sve to sto nam rade... i tak. Da ne nabrajam dalje.

A ovi tu arapski blesavci, ovi tu, nasmijeseni i uglavnom opusteni ljenjivci :) su smislili kak ce od svoje ne bas idealne price izvuci najbolji moguci ishod – privukli su strana (pametna) ulaganja vrlo pametnim politickim i ekonomskim potezima – te kao sto rekoh, svi koji zele raditi ovdje jako dobro ili relativno dobro zive i privredjuju, naravno, u skladu sa svojim trudom i ulaganjem u sebe i svoju edukaciju (Indijci i Pakistanci se isto mogu obrazovati, pa dodju ovdje i budu veliki direktori, a ne peraci prozora, i takvih ima napretek, samo u mojoj firmi ima ih brdo na rukovodecim pozicijama), istovremeno ne radeci previse, da se razumijemo (tempo rada je barem duplo sporiji i 'fjakastiji' nego kod nas, da ne govorimo o usporedbi sa suludim tempom u zapadnim zemljama) – i grade cudesa, nasipavaju more i rade umjetne Venecije i turisticke seksi resorte, nude svojim ljudima odlicnu i (drzavno i od raznih tajkuna i domacih firmi) obilato u milijunima dolara subvencioniranu edukaciju i privlace strani kapital (bez ikakve bojazni da ce im neko 'ukrasti' zemlju ili novce, jer znaju da se sve to moze jako dobro kontrolirati i regulirati, i da ce i ovdasnjem puku i te kako ostati poprilican dio kolaca), privlace neupucene turiste koji nikad nisu culi za stoput ljepsa mjesta poput Hrvatske :) i ljude otvorena srca i duha iz cijelog svijeta, te da ne zaboravimo -- imaju i Formulu 1 :)

A sve to na pustari s minimalno zelenila, s vodom koju vade iz mora i preradjuju da bi mogli zalijevati tu svoju jadnu umjetnu travicu i suhonjave palme, uvozeci tresnje i lubenice iz Amerike i Australije. Btw najveca turisticka atrakcija i simbol Bahrainske 'prirode' je tzv. 'drvo zivota', koje raste usred nicega, usred pustinje i crpi vodu iz? -- bog te pitaj cega, ali na neki ludi nacin raste i prezivljava 355 przecih suncanih dana u godini (prosjek kisnih dana u godini je 10 cca, sto znaci nekad 3, nekad 20tak).
Ovdje se, dragi moji ljudici, osjecam kao da sam iz svog malog, lijepog ali ipak vrlo skucenog, ogranicenog i konzervativnog hrvatskog dnevnog boravka izasla na obalu velikog plavog oceana, i kao prava gradjanka velikog sarenog svijeta – tu sam u potpunosti ja: mala blesava plavusasta svemirka – i sretna sam!

I za kraj, kao zakljucak cijele pricice – slijedi mala pouka/poruka svima vama dragim ljudima dobre volje – uz malu digresiju: ne tvrdim da je Bahrain obecana zemlja za sve i da bi se svakome od vas svidjela, niti mislim da se svi sad odmah trkom trebate preseliti ovdje :) – ali, bez obzira na to --- pokusajte udahnuti moju strast i moje odusevljenje, i ovaj topli, slobodni pustinjski zrakic koji vam saljem svemirskim putanjama, i ucinite od svog zivota ono sto zelite! Jer mozete to, svi od reda, bas kao i ja --- otisnite se na obale nepoznatog oceana, riskirajte, napustite glupe poslove koji vas zivciraju i na kojima vas iskoristavaju, prestanite se druziti s ljudima koji vam isisavaju energiju, odselite se od staraca cije ste drustvo odavno prerasli, prestanite pizditi zbog guzve u prometu i redova na salterima, i zivite zivite zivite punim plucima!

Sve se moze, i sve, ama bas sve sto si pozelimo, apsolutno sve mozemo ostvariti. Evo ja zivi primjer toga -- osla u bijeli svijet ko mali slijepi putnik, nisam imala pojma sta zelim osim da mi treba promjena --- i nasla svoj mali novi dom i vibricu koja mi tolko super pase da sad imam stoput vise volje, energije i motivacije za ostvariti sve svoje snove.

Eto. Nadam se da nisam nikog uvrijedila ovim komentarima o nasoj HR svakodnevici...nije mi to bila namjera, namjera je bila dati vam malo drukciju perspektivu zivota nego sto je ona koju imate, i koju sam i ja donedavno imala, promatrajuci zivot iz nase 'domace', zgodne i ugodne, ali ipak vrlo jednodimenzionalne i 'hrvatski-patnicke' perspektive. Ali ako nekoga ipak jesam dirnula na neki neugodan nacin --- ispricavam se!

Volim vas sve, i saljem veliku pusu!

Dragi svi!

u petak smo proslavili Vesnin rodjendan, i to na plazi cijeli dan (Corona Beach Party), zatim smo otisli doma na kolace i klopicu i na kraju u klub znakovitog imena 'Club 7',... sto mi je fora jer me podsjeca na nasu Sedmicu iako je izgled, muzika i ekipa totalno drugi film :)

Super smo se zabavile, s nama je bila novopridosla kolegica Olivia, pola Francuskinja a pola Finkinja --- tata Finac je zbario mamu Parizanku dok je radio za Air France ;) -- i super je simpa curka, te jos neka ekipica ukljucujuci Berina (cimer), Jojoa (Filipinac), Nabsa (Omanac), Imada (Pakistanac), Lisu (Juzna Afrika), Donyu (Bahrainka), Marka (Srbin/Hrvat iz Australije) & Lil (njegova zena Australka), Mehrana (Kanadjanin, porijeklom negdje iz ovih krajeva --- zaboravih tocno otkud), jos jedan par Jen (Kanada) & i Paul (Englez)... te jos par dragih i simpaticnih likova s kojima se ovdje druzimo. Kao sto vidite, multi-kulti ekipa, svi su odsvukud, a cak i ti koji su od 'nekud', zapravo su najcesce zivjeli po cijelom svijetu i selili se svakih par godina... i to je skroz normalno, zapravo kad mene pitaju otkud sam svi se cude kak to da sam zivjela u jednoj drzavi i jednom gradu cijeli svoj zivot :) I mogu vam reci da kad pogledam zivot iz te 'nomadske' perspektive, zapravo je i meni cudno kak to da mi to vec prije nije palo na pamet... guba!

Imate tu slikice (dolje je link), s rockasa i s jos par nekih drugih mjesta, naseg house-warming partija koji je bio vec prije mjesec dana, ali eto tek sad sam malo sortirala slicke i napravila selekciju... par slika kuce i oko kuce koje ste uglavnom vec vidli, zatim s Taleinog rockasa (Talea je Talijanka)... i tak jos par nekih random detalja... izmedju ostalog ima i jedna s onog smijesnog ragbija od prije neki dan :)

Nadam se da ce vam se slicke svidjet i da ce vas motivirat da se zaputite na neku morsku destinaciju uskoro... vjerujte mi ovaj 'ljetni' zivot je stvarno drukciji nego nas zagrebacki... iako radis ipak imas osjecaj ko da si stalno na godisnjem... sto je stvarno genijalno :)

Pusa i pozdrav....sa sad vec +40 po danu.... huh, ha? Ali nije strasno, jer nije vlaga, ali kazu domaci... uskoro ce poceti pakao!

Dragi ljudici,

eto ne biste vjerovali, ali ja sam vam izasla u Bahrainskoj 'Gloriji'. Naime, prvi dan/vecer nakon sto sam sletjela na otok, bili smo na onom smijesnom Queen tribute partyju, i slikali su nas neki striceki s velikim foticima. I tak, prije dan-dva, osvanula ja na kioscima u punom sjaju :)

I sad ispada da samo tulumarim! :)))

Dokazni materijal u prilogu. (na Flickr.com --- link u gornjem lijevom kutu ove stranice)

Danas su me zvali da idem igrat ragbi. Mislim, ja i ragbi? Ja i sportovi, grupni, trcanje po nekoj travici sim-tam? Hvatanje lopte, koordinacija pokreta... vjerujem da vecina vas zna da sam u svim nabrojanim disciplinama totalna truba. Plus sto nemam ni bas neku zelju bavit se istima. .... ali neki ovdje decki su zakljucili da bi bas bilo fora da im se pridruzim. I jesam, osla pogledat, i bogme zaspala skoro od dosade. Mozete si zamislit sport u kojem ekipa dodaje loptu suigracima kroz noge unazad, a cilj igre je ubacit istu tu loptu prema napred, u rubni dio polja... nemaju ni golove, jadnicci. Svi trce ko muhe bez glave, dali su par golova a ja to nisam ni primijetila... heh. Drugi smijesni sport koji cu morat isto procheckirati je cricket, isto vrlo popularan ovdje jer su, osim Engleza, Australaca i inih anglosaksonaca navodno Indijci, kojih ima brdo na otoku, totalno ludi za tom igrom. Zivi bili pa vidjeli :)

Piknut cu vam danas i ponesto novih slikica na Flickr, od zadnjih par dana i dogadjaja. Probala jucer navecer ali nije uspjelo, pa saljem par komada u prilogu, a ostale ce bit na webu uskoro.

Onaj seksi bazen na vrhu zgrade je i uzivo isto toliko seksi, i zgrada je (stambena) genijalna, ali mozete si zamislit takvu jednu staklo/celik/mramor/veliki akvariji u predvorju/debeli tepisi i ine perverzije gradjevinu, koja se nalazi usred ogromnog gradilista, tako da nakon mini camel trophy voznje do nje izadjes van iz auta, a ono --- pijeska ko na plazi! Nije bas za hodat u sandalicama :) Ludnica. I naravno, pitanje je dana kad ce oko te trenutno najvece kuce u selu niknuti neki jos malo veci nebodercic i zaklonit ovome sunce...

Drugi bazen s travnjakom i plazicom vlasnistvo je jednog hotela, tam sam bila na kupanju prosli vikend.... opcenito mi se sve vise cini da su bazeni ocito jedan jako zgodan 'modni dodatak' u ovdasnjem podneblju... tako da sam primijetila da medju inim ducanima po gradu svako malo naletis na neki 'specijalizirani' za 'bazenske potrepstine' :)

pusa velika, uzivajte u proljecu!

Bok bok drustvance!!!!

za pocetak da se malo osvrnem na vase komentarice i zahvalim vam se svima koji ste mi otpisali ... puno puno hvala lijepo vas je cut i citat, i drago mi je da mislite na mene... neki su se doduse zalili da su mi reportici predugacki... ali kaj da vam velim, ako vam se ne da citat --- ne citajte. Ili se jednostavno unsunscribeajte s liste, postoji i ta opcija :) Btw usput se ispricavam svima sto vam ne odgovaram uvijek pojedinacno na mailove, ali lakse mi je ovak nego po sto puta pricat istu pricicu.

Nisam se javljala nekih dva tjedna, i to ne zato jer nisam imala kaj za pisat, nego --- pogadjate, konacno imam nekaj za radit :) Zapravo mi je na poslu postalo dosta intenzivno, i to uglavnom zato jer ima toliko ljudi i informacija koje moram popamtit i procesuirat, da na kraju dana jednostavno prokuham i onda mi se ne da jos dodatno buljit u kompjuter, a i iskreno, tesko mi se na ista koncentrirat nakon cijelog dana u uredu. Svaki dan upoznajem ljude s nevjerojatno ludim i vrlo tesko pamtljivim a jos teze izgovorljivim imenima... cini se da Arapi posebno vole imena koja pocinju sa slovom A i ko pravi streberi hoce bit prvi po abecedi :) ... zapravo kad malo bolje razmislim ko zna koje je njima prvo slovo u arabocedi :)

Tako, recimo, samo neka od njih su (ova su zapravo prilicno jednostavna, ali kak su vrlo slicna mozes vrlo lako fulat i covjeku krivo izgovorit i napisat ime):

Ahmed
Ahmad
Adil
Adeel
Ali
Ahmer
Ammar
Adnan
Aanand
Anand
Atul
Anil
Aftab
Azeem
Asjad
Abbas
Arif
Asad
Abdul
Abdulla
AbdulNasser
AbdulSamad
Asadullah
Omar
Omair (cita se Omer)
Umar
Sameer
Amir
Mir
Ir .......i mali R :)

Ali, nije to nista.... uz tonu tih AAAArapa, ne bi li mi dodatno zakomplicirali zivot, u prici se pojavljuju i puno ludja i fantasticnija imena ovdasnjih Indijaca, jedan od primjera (ovo nije fora, nego doslovce prepisujem s vizitke):

S. Venkatasubramanian

Heh.

Valjda mu jadnom ne bi stalo i ime i prezime na vizitku pa stoga ovaj inicijal na pocetku :)

I tak, zamislite se situaciju da vam neki od sefova veli... e da, daj pliz to i to pitaj tog i toga to i to, a ti onak u cudu stojis i ne znas da li je gore da se blamiras pitajuci da ti to speluje, ponovi jos nekoliko puta, ili da se jednostavno upustis u avanturu i probas nac lika u firminom imeniku (u kojem su btw neka imena krivo napisana, ofkors, sto sam skuzila usporedjujuci njihove mail adrese i popis!). Naravno, ne moram ni spomenut da pokusavam doskocit jadu skupljajuci vizitke od svih tih likova ko neka kolekcionarka, tak da me vec cudno gledaju ... ono u stilu, pa kaj ce ti sve te vizitke, kaj ti ne radis u nasoj firmi??? Usput, nemaju plocice s imenima na vratima ureda, naravno... tako da se stvarno moras osloniti na memoriju i pamtit face, imena, ko gdje sjedi i tak to.

Medjutim ne zalim se... i dalje je vrlo zabavno i zanimljivo, i zapravo uzivam u svim tim peripetijicama... svaki dan upoznam par novih ljudi, idem na nova mjestasca raznoraznih obiljezja... npr neki dan sam bila u jednom vrlo slatkom jazz klubu, pa onda jucer na rucku u restorancicu na obali --- malo podsjeca na doma, iako je nase more ma jedno barem sedam tisuca puta ljepse i plavije od ovdasnjeg... osim kad ovi tu blesavci nasipavaju more (prosiruju si povrsinu otoka i grade okolo svakakva cuda).... pa valjda stave neko 'plavilo' --- pojacivac boja pa izgleda onak azurno i seksi, ali nazalost samo iz daljine... kad se priblizis vidis da je i dalje mutljikavo, ... heh valjda nisu jos uspjeli izmislit i 'pojacivac bistrine' :)

I tak, sve je uglavnom pet plus, osim sto sam dosta premorena od svih informacija, ljudi, dogadjaja.... sve je bilo turboturbo u zadnjih 3 i kusur tjedana, i tek sam se ovaj vikend uspjela posteno naspavat i odmorit.... nista nije lose ali imam filing da sve te novosti ipak trebaju vremena da sjednu na svoje mjesto, i da se usemim i pocnem normalno funkcionirati.

A sad, da ne ispadne da samo hvalim kak je ovdje sve super..... jer moguce da je to samo moja percepcija, za nastavak danasnjeg druzenja ---- mali kviz, pa procijenite sami jel ovo zaista obecana zemlja ili mozda malo ipak pretjerujem ;)

Daklem, pitanje glasi: da li bi vas sljedeci dogadjaji zacudili i nasmijali --- ali u pozitivnom smislu, ili iznervirali i naljutili i pokvarili vam dan/tjedan/mjesec?:

1. Trebaju vam refundirat neke novcice, i nakon sto vam konacno nakon poprilicno dana sjednu na racun, skuzite da su u jednom retku preracunavajuci valute zabunom stavili nulu na krivo mjesto, pa ste umjesto 250 dinara dobili 25 (razlika u kunama je oko 2,5 soma)... na sto vam glavni i odgovorni lik, vrlo simpatican, s dragim toplim osmijehom veli... aaaaa... malo smo fulali. I onak slegne ramenima u stilu 'pa kaj, nije to nikakav bad'... i veli, bumo ti uplatili sa sljedecom placom. Mislim, super je to.... ali pitas se onak malo bi li oni skuzili da ja nisam sama skuzila... vjerojatno ne....

2. Taksist, vrlo jeftin i pouzdan, ali s kojim se jedva sporazumijevate jer je njegov indijski engleski nemoguc za skuzit, vozi vas na posao par dana (Vesna mi je bila u Istanbulu pa sam se morala snalazit jer nemam jos ovdasnju vozacku). Taxi Basha me pokupi ujutro u 6.45, sto je turbo prerano jer dolazim na posao sat vremena ranije, ali on ne moze kasnije jer ima druge musterije. Ali ipak jedan dan uspijem naci besplatni prijevoz, neki kolega koji stanuje blizu, i dogovorim se s njim u 7.15. I tak se ja lijepo dignem malo kasnije, i laganica se spremam... kadli zove taxi driver u 6.45 i veli: Petra, aj em hir, vejting autsajd. Naravno, krivo smo se razumjeli! I izadjem ja lijepo i velim cuj Basha, evo ti lova, nije bad, ali nisam jos spremna a i imam drugi prijevoz. ... Vjerojatno cete se slozit sa mnom da bi bilo koji hr taksist veselo uzeo lovu, opsovao vjerojatno sto sam ga natjerala da dodje uzalud (naravno, nije on kriv) i izgubio se u vidu magle... ali ne i Basha... ne, ne...neugodno mu je uzet lovu.... "I vejt for ju, noproblem noproblem!" ... i nis onda sam se navrat nanos spremila za 10 min (jer se njemu zuri pokupit druge ljude), ubacila sminku u torbicu i neku bananu za ekspresni dorucak i sve to konzumirala putem...

3. Dolazim u slasticarnu kupit kolace, koji stoje u vitrini, narezani. Odaberem kolace u sljedecih 2 minute, teta ih vrlo ljubazno odnese sve skupa u kuhinju samo da ih zapakira.... i onda cekam, cekam, cekam,..... i otprilike nakon 20 minuta dolazi paket.... u medjuvremenu sam mogla procitat par poglavlja neke knjigice!Btw skuzila sam da je jako korisno nosit sa sobom svugdje neko stivo, dobro dodje, ...cini mi se da bi samo u tim 'malim zastojima' vjerojatno tjedno mogla slistit jednog Dostojevskog :))))

4. Ova epizoda je specificna, zapravo u smislu gornjeg pitanja je challenge samo za decke... daklem, ovdasnji ducani ne prodaju alkohol, za to postoje posebni 'liqueur stores', koji petkom ne rade (sveti dan). Scena ide ovako: cetvrtak pola 7 (ti ducani rade samo do 7), Vesna i ja uletavamo kupit bocu vina, i skuzimo da je red otprilike 30-40 ljudi, svi s kashetama pive i raznim cudima. I vec se s vrata okrenemo na peti da odemo van, nije nam bas tolko stalo do tog vina da cekamo pol sata... ali security guy na ulazu nas zaustavlja, i pokazuje nam da nek samo uzmemo kaj nam treba i idemo direkt na blagajnu! Very nice :) Btw detalj koji sam zaboravila spomenuti je taj da smo bile jedine zene u ducanu, i kao takve imamo prednost po ovdasnjim standardima... nije lose, curke, ha? Ja sam si samo pokusavala zamislit sta bi se dogodilo u takvoj situaciji kod nas doma, vjerojatno bi nas barem 5-6 gnjevnih likova gadjalo bocama i limenkama, a ostatak bi nas naravno obasuo raznoraznim socnim komentarima i psovkama ;)

I tak, to vam je to drustvo od mene za ovaj put....za kraj samo jos jedna crtica, o Bahrainskoj princezi koja se odrekla svoje obitelji (i oni nje naravno) i pobjegla za svojom ljubavi na drugi kraj svijeta... tu su neki linkici pa citajte, zgodna je pricica. Btw to je bilo prije par godina i romansa je vec pukla, rastali su se.... a u medjuvremenu je cak snimljena i neka holivudska limunada o njima, u kojoj je navodno Bahrain prikazan kao zemlja visokih zimzelenih planina, sve u svrhu pojacavanja romanticnog efekta... he he kao sto znate ovdasnji krajolik je pustinja pustinja, prasina, prasina.... a najvise 'brdo' ima 100 m :)))

http://www.cbsnews.com/stories/2000/10/18/48hours/main242264.shtml

http://chinadaily.com.cn/english/doc/2004-12/02/content_396648.htm

http://www.visalaw.com/00jul2/17jul200.html

Bokic cmokic!

Bok drustvance,

evo nekih par fotkica Bahraina, nesto okolo naokolo, nesto s plaze ---- kupala sam se neki dan konacno u moru, tu u jednom naselju za bogate strangere (tzv. 'compound'), i mogu vam reci da iako plaza ne izgleda lose iz daljine, more im je prilicno bezveznjikavo --- ko sto smo vec konstatirali, ali sad iz prve ruke: totalno plitko i pretoplo, mozes prehodat do susjednog otoka u vodi do struka, okus je ko da si zasolio vodu iz pipe, a boja... a sta da vam kazem, mutno i pjescano, ali pjescano s travuljagama i kamencicima, nije bas ugodno za gackat. Zatim tu je jedna fotkica pogled s mog prozora od doma, te nekoliko naseg cimera Berina, te jedna na kojoj smo Berin, Jojo (smijesni Filipinac koji radi s B. na dvoru kralja Al-Khalife :) i ja.

Fotkice su ovdje:

http://www.flickr.com/photos/petrazzz/sets/72157604827323085/


Sto se tice Bahrainskog zivota ---- proslavila sam prvi mjesec ovdje prije tjedan dana, i dalje mi je dobro, blesavo i zabavno, druzimo se okolo naokolo, na poslu me ne stede ali nisu naporni....dapace, bas je ok.

Pisemo se, cujemo se, uzivajte mi svi u produzenom prvomajskom vikendu!

Btw mi ovdje isto imamo praznik rada i dugi vikend, te u to ime kuhamo grah danas... odnosno Vesna nam kuha a nas dvoje cemo samo klopat :) Zivio 1.maj!

Dragi ljudici,

evo mene opet... pisala bi vam i cesce ali dani lete otkad sam pocela radit .. he he ipak moram malo i to prakticirat tu i tamo da odrzim svoj novi financijski zahtjevni lifestyle :))) Btw radno vrijeme nam je ovdje od 8 do 6, u sto je ukljuceno 1 h pauze, pa ti to pojede veci dio dana... a i dugo je za sjedit 10 h,... pogotovo ako nemas bas puno sta za radit kao ja svoj prvi radni tjedan.... pa sjedis za compom i surfas i cituckas neke webove i brosurice o islamskom bankarstvu i inim neodoljivo interesantim temama :)

Ali na srecu to nije standard u Bahrainu, vecina firmi radi 8 h ko i kod nas.... no kako je max dozvoljeni radni tjedan 45 sati onda ovi tu Ernst&Young prasci koriste guzvu... ali, nesto se prica po ofisu da ce se to promijenit i da ce nam uskoro skratit radno vrijeme, sto bi bilo stvarno lijepo i very appreciated. Uostalom, kolko mi se cini zasad ljudi se poprilicno setkaju, klafraju i dzabalebare tih ekstra sat-dva, sto mi nije ni cudno za ove arapske Dalmoshe... ko bi ih natjerao da sjede na mjestu i skoncentrirano rade deset sati svaki dan :)

Te u tom smislu, kao sto rekoh.. malo su nam kratki dani, ali srecom dovoljno je toplo da se i navecer po mraku mozes bucnut u bazen... no dobro da vas vise ne pilam i ne pravim se vazna s tim kak imam bazen i koja sam strasna frajerica, evo malo novih pricica i dogadjaja iz proteklih par dana....

Npr, u Bahrain je stigla Formula 1, kao sto znate vjerojatno,... otprilike u isto vrijeme kad i nas dragi belosvetski brijac i zabavljac G.W.Bush u HR... i tak kak ste se vi patili ovaj cijeli vikend pod americkom cizmom, mi smo tu bili u F1 opsadi... gomila ljudi, tulumi i dogadjanja na sve strane, promet u kolapsu, kud god se okrenes sve oblijepljeno facama F1 vozaca + naravno obavezni trio fantastikus - King, Prime Minister i Crown Prince - neki od vas su vidjeli njihove fotke i culi vec pricu od mog prvog posjeta Bahrainu ... to su nam trojica ovdasnjih 'vladara' iz kraljevske obitelji, koji se odazivaju na imena: His Majesty the King Hamad bin Isa Al Khalifa, i druga dvojica isto nesto bin nesto Al Khalifa ("bin" je sin, a Al Khalifa je prezime .... znaci Hamad sin Isin Al Khalifa... tak nekak u slobodnom prijevodu)... i uglavnom njihove su fotke po cijelom gradu, otprilike onak ko sto je reko Mesic za Kosoricu ak se dobro sjecam.... 'iskacu iz svake pastete' :))) Ne pretjerujem, zbilja, imas ih na ugovoru za stan, pa ih imas na pozivnici za izlozbu, pa na onoj okrugloj naljepnici koju si zalijepis na staklo auta kad ga registriras... totalno blesavo a i malo 'bigbrotherish'... ali naviknes se brzo na njihove smijesne ili ozbiljne face posvuda, u sto poza ko pravi manekeni... pa ih nakog nekog vremena vise ni ne primjecujes zapravo.

I tak, formulica, svi totalno nabrijani,... putujuci cirkus! ali, dok ste mi neki od vas slali porukice i mailove tipa ... kaj, si na formuli, gledamo telku i trazimo te...i zavidimo ti... ja sam zapravo gljivila jucer cijeli dan u ofisu - nedjelja, radni dan, zaboravili ste! Ali najsmijesnije je bilo to sto je vecina ekipe zgibala oko 11 ujutro, s razno raznim izgovorima tipa.. boli me glava.... imam vazan sastanak kod klijenta i slicne bedastocice, i kad sam se vratila s pauze za rucak ured je bio potpuno prazan... i bas me zanima kak je to izgledalo kad su se svi kolektivno ponovno nasli na stazi he he ... kao niko nikog ne pozna? :)))

Ali ajde to se kao sve tolerira - presutno, i - ko i puno stvari ovdje, unatoc obicajima, zakonima i pravilima - 'prolazi'...

Na poslu je prilicno zabavno, upoznajem ljude jos uvijek, i pomalo se ufuravam... i dalje se osjecam ko velka egzota ali sad vec ipak malo manje.... i dalje su svi friendly i zbilja ok, malo te tu i tamo zacudi posvemasnja dezorganizacija i kaoticnost... ali unatoc tome nekak sve funkcionira, ljudi rade, zive, uzivaju i bas i nisu nesto previse optereceni, bar ovak na prvi pogled, time sto kad nekog nazoves i dogovoris da ti dodje npr popravit sudoper u utorak u 3 popodne on se pojavi u petak u 3 ujutro s priborom za okopavanje vrta :)))) recimo... to sam sad izmislila ilustracije radi, ali vise manje takvih smo slicnih epizodica imali vec napretek.... Vesna pogotovo jer je ona tu malo duze od mene, pa se svako malo smijemo i prepricavamo te zbunjole.

Npr, ova pricica je istinita... posta recimo ovdje dolazi prilicno sporadicno i ne bas uvijek u prave ruke... V je stoga svima dala da joj salju postu na poslovnu adresu, a i selila se par puta vec i tak to, pa da ne bi bilo... i tako su joj neke frendice slale razglednice, i pitaju uredno cure jel ti stiglo... ona veli nije, zagubilo se valjda. I onda ode jedan dan kod u HR odjel (po naski kardrovska :) i jedna od curki tam koja se zove nesto tipa Vinous veli: e Vesna, hvala ti na onim razglednicama..... I sad je Vesna naravno pogleda sa sto upitnika iznad glave, kad tamo.....ispalo da ne samo da je dostavljac krivo dostavio razglednice (Vesna, Vinous, sve je to isto.... he he) nego je i ona smjehuljka misla da su razglednice napisane na hrvatskom, i adresirane na Vesnu, zapravo bile poslane od Vesne njoj!... btw, ljudi, samo da vam skrenem paznju, to je HR sluzba!!!! I to u EY-u, smrtno-ozbiljno-profesionalnoj-multinacionalnoj-firmi.....onda mozete mislit kak druge stvari funkcioniraju... btw dodatna informacija, Vinous nije plavusa :)

hehe... i tak to. Ludo, ha?

E, da mi je neko reko prije godinu dana da cu se preselit u zemlju u kojoj ce moj rodjendan padat u ljeto, btw bio je prekjucer i totalno smo se dobro zabavile na nekom beach partyju u povodu F1 (ofkors!)... i u kojoj sve tak ne funkcionira a opet funkcionira i svi zive ko mali bubrezici u loju (btw ipak samo lokalci i stranci zapadnjacko-europske orijentacije, ovi mali Indijci, Pakistanci i ostali siromasni Azijati su i tu siromasci i rade za sitne pare, ali ipak za puno vece nego tam otkud su tako da doma prehranjuju siru i uzu rodbinu s pol Bahrainske place)... tesko da bi mu povjerovala!

Jos samo jedna crtica, za modno osvijestene citace... bile smo neki dan u nekoj galeriji? - zove se Bahrain Exhibition Center pa valjda tamo daju izlozbe obicno... reklo bi se ;) - ali ovaj put je povod za okupljanje naroda bila rasprodaja Max Mara i inih skupih krpica, i to po principu - nesto sto je prije kostalo 1500 kn sad je oko 150, ... naravno ne moram ni spominjat da sam, usprkos tome sto mi u Zagrebu otprilike ne bi ni na pamet palo da uopce zalazim u takve ducane, jer su mi se uvijek cinili nedostupni i bespotrebno skupi ... ovom prilikom sasvim solidno pazarila par dobrih komada ;)

Ima jos puno toga sto se desava, osim sto radimo i partijamo naveliko... sad je to vec malo teze uskladit he he, ali rekla sam si, dat cu si oduska ovih prvih par tjedana dok jos nije naporno na poslu, mogu malo i odspavat na radnom mjestu, tesko da ce neko primijetit ;))))

Pusa velika pisem dalje kad uhvatim malo vremena i - naspavam se ;)

ps. par fotki u prilogu, veseli trojac Al Khalifa ;) ---- pogledajte na Flickr.com

Bok svima opet ja :)

evo vam fotkice od kuce, snimila jos dok smo useljavali pa ponegdje fali namjestaja - npr u mojoj sobi krevet, koji je u medjuvremenu stigao. A decki koji igraju bilijar su Berin (cimer) i njegov frend s posla Filipinac Jo-Jo - ne znam bas da li se tak pise ali izgovara se Djodjo :)

btw znam da namjestaj i dekoracija nije bas neki ludi dizajn... ali iskreno, nekak mi je to dosta nebitno s obzirom na prostranost, zbilja ne smeta jer je sve vrlo comfy i nije prenatrpano.

ciaos!

ps. slicke su na Flickr.com, link je u gornjem lijevom cosku.

Dragi svi,

evo mene opet.... hvala svima koji su mi se javili i pohvalili moj prvi knjizevni bahrainski uradak ... posto vam se vecini kolko vidim svidjaju moje caknute pricice iz Orijenta, evo stize nastavak!

Daklem, ova zemlja-otok je definitivno mala (jako jako mala, ponesto preko 600 km2 sto je po mojoj slobodnoj procjeni velicina Krka ili tu negdje)... ali na svojoj prilicno neprivlacnoj pustinjsko-prasnjavoj povrsini sadrzi toliko zanimljivosti i cudesa da vam definitivno preporucam da me posjetite u blizoj ili daljoj buducnosti... mjesta za spavanje ima, naime u cetvrtak smo se preselili u 'kucicu' velicine omanjeg dvorca iz 'Dinastije' :) Mi - nas troje - osim mene i Vesne, moje drage kolegice i frendice iz bivse i nove firme, tu je i Berin, jedan simpaticni Australac, zakupili smo 'kucicu' od svojih 7 i kusur soba, od kojih je svaka veca od mojeg cijelog stana u Zagrebu, sto i nije tolko tesko jer doticni stancic kao sto znate ima cijelih 24 kvadrata :)

Samo ukratko da vam opisem to velebno zdanje (uskoro stizu i fotke) - prizemlje i kat, 4 spavace sobe na katu, u svakoj je zasebna kupaona, ugradbeni ormari i veliki bracni krevet..., zatim 2 dnevna boravka, ogromna kuhinja, radna soba, jos jedna kupaona u prizemlju (za goste :))), bilijarski stol (za one koji su upuceni u obrnuto proporcionalni omjer mog znanja i entuzijazma za doticnu igricu - vjezbam vjezbam vec naveliko...), vani je bazencic povrsine cca 6x4 m, natkriven - da ga ovdasnje sunce koje vec przi ko u najzescim danima naseg ljeta ne bi slucajno previse zagrijalo... na krovu imamo terasu - krovovi su svi ovdje ravni, jer naime, kise nema ni od korova - btw u skladu s tim nema bas ni korova :))) ... i uz sve to imamo posebnu sobicu tzv 'laundry room' s perilicom i susilicom za ves, te jos jednu malu jadnu izbicu - soba za 'maid' iliti kucnu pomocnicu (ta soba je btw bez prozora!!!) ... nije da imamo neku takvu tetu, ali ko zna, kak je krenulo, mozda cemo uskoro i imati... u skladu s novim fensi smensi lifestyleom i devizom - za sve sto ti se ne da radit mozes nac nekog ko ce ti to napravit za sitne pare ;)

I tako, jedva se snalazim u tom ogromnom prostoru, a bogme i iscrpi to hodanje gore-dolje-kupaona-kuhinja-simte-tamte ... znam znam malo pretjerujem ali znate me svi koja sam ljenjivica, i navikla sam da mi je doma sve vise manje na 3 i pol koraka.... tak da je sad ovo velika promjena --- ali u svakom slucaju dobrodosla, bar cu svaki dan malo vjezbat, makar i prisilno :) - po stengama gore dolje, i trckarajuci oko bilijara ... he he, a da ne spominjem plivuckanje u bazencicu. Btw, i ciscenje svega toga naravno placamo, da ne bi neko mislio da cu svoja slobodna popodneva i vikende provoditi ribajuci kupaone, taman posla :)

I tako, nasa "Villa Croaussie" je dobila nove stanare, fali nam jos ponesto namjestaja - vise manje poneka sitnica tipa ormaric za cipele ----- hehe, da, btw uspjela sam sve svoje kofere raspakirat i poslozit i bogme sam se dobro uznojila pritom! :) A da ne spominjem cinjenicu da je ormar, bez obzira sto je barem 3 puta siri nego moj doma krcat nakrcan do vrha... Zapravo mi sad uopce nije jasno kak mi je to sve doma stalo! - bit ce da je bilo dobrano nagurano :)

Inace, kao sto rekoh, vrijeme je vrlo toplo, po danu vec oko 30+, ali jos nije sparno pa se jos uvijek moze hodat po vani usred bijela dana bez da dobijes suncanicu i uznojis se ko prasac. Naravno svi prostori su klimatizirani, kako auti tako i sve kuce, shopping centri, uredi, valjda i djamije :) ... mi osim klima uredjaja u svakoj bozjoj sobi i kuhinji (cini mi se da ih jedino nema u kupaonama) imamo i velike bijele totalno guba stropne ventilatore... i tako smo nakon brzinskog preseljenja iz 4-sobnog stana koji se u usporedbi s ovom kucom cini prilicno skucen, proveli vikend uz bilijar, kupanac, pivice, kavice i mjuzu... ko da smo na nekom maturalcu... he he pravi dokolicari.

Ali, danas je pocela sljakica, stigla sam u ured i pomalo se snalazim. Btw, samo da napomenem, da su mi iz ureda u srijedu poslali ogroman buket cvijeca za pretrpljene neugodnosti na aerodromu (ona frka s vizom)... i mogu samo reci da se isplatilo cekati na aerodromu u zamjenu za taj buketic, jer je i cvijece ovdje prilicno vrijedna i rijetka pojava, i uzgaja se uglavnom uz puno truda muke i skupog navodnjavanja tako da se vani moze vidjeti samo kako visi preko ograda vrtova nekih od najraskosnijih viletina.... i to onih kojima nasa kucica, uz svo duzno postovanje njenoj prostranosti i udobnosti, nije niti blizu :)

I tako, eto me u ofisu, oko mene brdo ljudi i sve je jos pomalo konfuzno, stalno upoznajem ljude s cudnim imenima i lomim jezik izgovarajuci ih... npr jedna od kolegica ima posebno zanimljivo ime, kako je drugi cinicni kolega (Englez naravno) primijetio "a girl with a very unfortunate name of 'Seemen'" .. :))) Svi su i dalje simpa i dragi i svi su me redom pozdravili sa "Welcome to Bahrain!", uz opasku da ce mi bit super i da je ovo cool zemlja, i sve je easy-going, i da ce mi se sigurno svidjeti. Zapravo mi ekipa po ofisu djeluje puno vise zbunjeno od mene... valjda sam im cudna em bijela em plava em relativno visoka (cure su uglavnom dosta malecke, tako da se ja sa svojih metar i 66 i stiklama osjecam ko div) Jos uvijek ne znam ko mi je tocno sef niti sta cu raditi, ali rekose mi da je to sasvim normalno stanje za prvo vrijeme i da se previse ne nerviram... pa slijedim taj mudri savjet i surfam po internetu te pisem - kao sto se vidi iz prilozenog - privatne mailove :)

U zadnjih par dana bila sam par puta i vani - ofkors :) - jednu vecer na nekom "Queen tributeu" u jednom pubu - e to je bilo presmijesno, tip pjeva, i to nelose, imitirajuci naravno likom i djelom Freddyja M.... sa laznim isturenim zubalom i crnomanjastim olfo-seksi brcicima... zao mi je samo sto nisam tu vecer imala sa sobom fotic jer se to ne moze opisati... outfiti koje je mijenjao su bili jedan ludji od drugog, od nekog 70's bijelo-zutog odijela preko triko-tajica s jednom naramenicom - ostatak torza je naravno bio gol golcat i dlakav he he... a vrhunac veceri je bio kad je ostao samo u boksericama s engleskom zastavom! heh. Onda drugu vecer bila u nekom indijskom baru s plesacicama - njih pet obilato mrda guzama uz veselu mjuzu i pozadinsku dekoraciju na kojoj je nacrtan - a sta drugo nego - Taj Mahal! :)

I dalje upoznajem ljude svih vjera, nacija, rasa, stilova oblacenja i frizura... sto zapadnjaka sto inih, Azijata uglavnom...i to je sve prilicno fora, jer svatko ima neku svoju pricicu i perspektivu koja je naravno potpuno drugacija od nase hrvatske. Preko vikenda su nam se tako po kuci motala 3 Indijca, slagala namjestaj i vjesala zavjese - otprilike brzinom 1 zavjesa = 1 sat :) Inace nisam bas neki fan zavjesa ali ovdje je to prakticki neophodan modni dodatak za sve prozore jer je sunce jednostavno neumoljivo, u petak smo naime spavali bez njih u sobi koja ima 2 ogromna prozora i oba gledaju na istok, i bogami u pol 7 ujutro vise nisam mogla oka sklopit kolko mi je svjetlo islo u oci...

.....pa sam se zato ustala, spustila dolje u boravak, napravila kavicu i skocila u bazen :)

E da, ujutro se oko nase kuce cuju pticice i zrikavci!!! Sto je super super fora s obzirom na to da nema bas drveca na kojima bi obitavali :)

Pusa i veliki pozdrav od vase novopecene Bahrainke

Dobar dan!

Stigla ja evo jučer po planu, s ponekom peripetijom na aerodromu u Bahrainu - naime blesavci iz nove firme mi nisu poslali original vize na aerodrom (sa sobom sam imala samo kopiju isprintanu), pa sam zvala Vesnu da urgira i onda čekala jedno sat vremena dok oni to ograniziraju... srećom sve je prošlo bez puno problema, iako se Vesna već zabrinula i rekla da me već vidla kako provodim noć na tepihiću u čekaoni :)))

Kad je to bilo sređeno, išla sam na carinu s koferićima svojim dragim prekrcanim - pa me onda carinik pozvao na stranu i priupitao da kakve to alkoholne pare izlaze iz mog kofera ... naravno imala sam 2 boce rakijice :) Pa sam već mislila kako će mi ih oduzet, ali srećom to se nije dogodilo, samo me pitao kolko je to koštalo, ja reko 12 dinara (oko 170 kn), i pustio me uz smiješak i opasku 'enjoy your stay in Bahrain!' ... a ja sam samo dodala da će to biti 'long stay' he he ... isto sa mojim br 5 smiješkom, a sve u najboljoj namjeri da mu ne padne na pamet da dalje kopa po koferima, jer ko bi to natrag sve popakiro, sva ta čuda koja sam jedva ugurala, uključujući hard disk sa 300 i kusur GB mjuze (hvala hvala svima koji su mi je nasnimili) i fotkica, karte za belu - nek se nađu, bit će i tu rvata koji se kartaju, sigurno... he he, krpice, cipelice, torbice, kozmetikice, glupostice razne .... ma svašta, šta da vam pričam :)

Nakon toga zapuhnuo me topli ljetni zrakić, 26+ navečer, jako dobar filing ... onak ko kad putuješ na more i navečer hvataš zadnji trajekt za neki otočić i osjetiš ono pravo toplo ljeto u zraku, i miris mora lagano se nazire.... mmmm.

Pa smo onda još išle u cargo službu da pokupimo drugu polovicu od mojih 100 kila prtljage koja je stigla dan prije ... naime na kraju sam tolko imala sve skupa, vjerovali ili ne... ipak sam ja plavuša :) Ali baš je bilo fora to, osjećala sam se ko neka filmska zvijezda kad dođe u Cannes na 3 dana s 55 toaleta u 7 kofera :).... i onda su nas šetali jedno sat vremena sim tam dok smo obišle sve šaltere i pokupile sve moguće potpise i žigove, ... e ludi su ti Arapi, svi simpa, sve sa smiješkom, a spori do bola! Između ostalog, tip na nekom šalteru, stari deda, gleda u moj pasoš i potvrdu za podić prtljagu i gleda i gleda, i onda samo skomentira - ah ja tu niš ne vidim, nemam naočale (!) ... i tak smješka se i dalje blesavo i gleda te ko da očekuje da izvadiš neke cvike iz džepa i daš mu ih da bi konačno mogao obavit svoj posao :)

I tak jedno 2-3 čuke nakon što sam sletila obavile sve, ošle doma - stigle oko ponoći, još na neki fast food usput - neke kobasičice... i ravno u krevet, mrtva umorna nakon cijelog dana putešestvija. Evo me sad u stanu odmaram i bezvezarim, dok Vesna šljakari. Ja startam za par dana - u nedjelju naime, jer je ovdje vikend petak/subota, pa je nedjelja prvi radni dan :) Ali sam sad još par dana slobodna, da se odmorim i otpakiram i sve to... nisam još bila vani, vidim da je sunčeko i da grije - i to mi je za danas sasvim dovoljno ;)

Pusa svima i čujemo se, pišite ako vam se da...

bokić,

Petra