Blade Runner 1919 ?

01 ožujak 2018

Jučer je moju pažnju zaokupila jedna moja stara ploča sa muzikom iz filma "Vatrene kočije" , masterpisa sa početka 80.-ih. Remek djelo Vangelisa, vrlo poznatog autora, koji je svoju slavu filmskom glazbom naplatio već sa ovim filmom, dobivši oskara za nju. Slušajući prvu stranu ove ploče, u jednom trenutku sam pomislio da sam pomiješao ploče i da je na gramofonu završila ploča sa muzikom iz Blade Runnera. Tolika je sličnost nekih dijelova da me to zavaralo. Išao sam malo guglati, i ustanovio da je muziku za Blade Runnera radio odmah nakon Vatrenih kočija, pa otuda vjerojatno i srodnost dvaju uradaka. Bilo kako bilo, sjajna ploča velike ambijentalnosti u izdanju Polydora, i reizdanju PGP RTB-a. Must have za ljubitelje filmske glazbe. Odličan i ovaj beogradski remake.
A sad malo i o Blade Runner-u. Gledao sam novi nastavak, 2049. i iako mi je film sjajno sjeo (zagriženi sam fan originala, tako da bi mi bilokaj vjerojatno bilo barem dobro ako ne i vrlodobro), ne mogu se oteti dojmu da je veliku zaslugu za slavu originala odigrala upravo muzika koja filmu daje onu punoću okusa, sjajnu prisutnost ambijenta, i naglašenu emotivnost radnje, koja je u drugom nastavku potpuno izostala, tako da mi je nastavak u cjelokupnom dojmu ipak prehladan i onak, "bez začina". Vrlodobar, ali, fali mi Vangelis za popizditi. Da li im je bio preskup, ili se njemu nije dalo, nemam pojma, ali nadam se da budu se do idućeg nastavka dogovorili.
Do čitanja :D

Oznake: gramofonske ploče, filmska glazba, vinil, audiofil

Audiofil klub

26 veljača 2018

Preksinoć sam navratio u Audiofil Klub u Baštijanovoj. Moj frend Riki imao je dvije demo sobe sa dva "jeftina" audio sustava od NAD-a, sa KEF zvučnicima. Jedan sa grebalicom, drugi sa cd-om. Izvor-integrirac-zvučnici. U inicijalnom điru, moje uho odabralo je gramofonski sustav kao podnošljiviji. Ne znam da li zasluge pripadaju gramofonu ili Kef zvučnicima, ili se na grebalici našla baš prava ploča u pravo vrijeme, ali jednostavno dobar zvuk je dolazio iz te kombinacije. Kasnije sam saznao da je taj sustav imao bolje zvučnike, od onoga sa cd-om. U nekim trenucima, sjajno prenesena zvučna pozornica ispunila je sobu, i nacrtala orkestar "od zida do zida". Timbralno, i nije bilo baš pogodak u sridu, ali ako uzmem u obzir da je na grebalici namontirana Ortofon OM5 zvučnica, mogu se samo nakloniti ccijeloj priči. Nažalost, čarolija nije trajala dugo jer je igla nakon par vinila nakupila toliku količinu treša na sebi, da je čijela slika potonula, a i timbar netragom nestao. Kamo sreće da je Nebojša dofural onaj svoj međikneedlecleaner ...
Evo fotka by Željko Riha:



To je sve bilo divno i krasno dok nisam uočio cijenu dotičnog "jeftinog" sustava, od nekih cca 13500 Kn. U tu cijenu, koliko sam ja skužio, nisu uračunati kablovi, stalci, polica ...
Ja sam fakat prespavao 20 godina, ali mi se nekak to čini jako puno para za ne tako puno muzike. Ne znam kaj tu toliko košta, ali sam siguran da su se cijene u ovih 20 godina mog zimskog sna barem učetverostručile. Moral sam si maknuti jednu pivu, pa sam zbrisal doma. Bilo kako bilo, bilo je baš fora.

:D

Oznake: gramofon, hifi, audiofil, klub

RCA LIVING STEREO

24 veljača 2018

Za svakog ozbiljnijeg audiofila orijentiranog na gramofonske ploče, postoje 4 velika izdavača i hrpa malih, ako pričamo o izdavačima iz LP ere. Meni najdraži je, od dva američka, RCA i njihova "Living Stereo" serija iz 50.-ih i 60.-ih. Označena je kao LSC serija, a postoji u dvije inačice. Takozvani "Shaded dog" i "White dog".
Generalno, "Shaded dog" je originalni (raniji) otisak, na finijem (tišem) vinilu. Fora je u sjeni iza peseka, na naljki na samom vinilu. Puno su cijenjeniji od "white dog" (kasnijih RE)izdanja, ali ako je vinil u dobrom stanju, rezultati mogu biti i obrnuti od cijene. Postoje i Dynagroove i još neke varijacije oznaka izdanja, ali to je u današnje doba relativno nevažno, jer su svi odlični, pa na kojega naletite.



U ono doba (post 1953.-a), uglavnom su snimali klasiku, i neke popularne izvođače ... Elvisa, Belafontea ... Od klasike su više, manje, pohvatali sve ono poularno što bi se moglo dopasti prosječnom konzumentu klasične glazbe, kakvih u to doba nije bilo malo. "Domaći" teren je bio Boston Symphony Orchestra pod vodstvom sjajnoga Charlesa Muncha, pa Chicago Symphony Orchestra sa Frtz Reinerom, i Boston Pops Orchestra pod štapićem Arthura Fiedlera, no nisu se ograničili na njih, dapače. mnogo mastera snimljeno je u Londonu, Beču, Parizu...
Zajednički nazivnik je sjajan zvuk i dobre izvedbe, bez iznimke. Neka, meni omiljena, djela klasične glazbe, nisu snimili, ali zato postoje na Mercury-ju, DECCA-i, EMI-ju, ... nastavite niz sami.



:D

Oznake: gramofonske ploče, Living Stereo

Joe Pass

22 veljača 2018

Nekako mi se u zadnje vrijeme često na gramofonu vrte gitaristi. Jednostavno mi odgovara da mi ujutro sviraju neke gitare. U ovo doba moralnih negativaca, velike zime, i sveopćeg minusa, zvuk gitare nekako opušta živce u rano jutro. Ono, prije nego skupim hrabrost i odem se smrzavati u radionu. Nekak jako često posežem za dva vinila Joe Pass-a. Radi se o solo akustičnoj gitari i o izdanjima Virtuoso i Virtuoso #2. Ovaj prvi je reizdanje PGP RTB-a , a drugi mi je original. Pablo records je i inače radio jako dobra izdanja jazz glazbenika u svim varijacijama, od solo umjetnika do jazz bandova, pa ako naletite na koji u secondhandu, i volite mainstream jazz, nemojte se puno dvoumiti.



Upravo završila prva strana reizdanja. Poslušao sam ju odmah nakon originalnog Virtuosa #2. Dinamički lošiji od Pabla, sa puno više klikova i krckanja (možda bi opet trebao u vinilvešmašinu), i sa puno čujnijim šumom vinila, i dalje je u stanju prenijeti svu kemiju ovog medija. Kao i virtuoznost stričeka Joe-a. Uz dobru dozu ambijenta i akustiku njegove gitare.
Volim vinil, eto :D

Oznake: gramofon, gramofonske ploče, jazz, Gitara

Uspavanka za Radmilu M

19 veljača 2018

Ovih se dana po jednom audiofilskom forumu dosta slova natipkalo o kvaliteti i nekvaliteti reizdanja, i o "domaćim" izdanjima nekih lp ploča. Kako u svakom kukolju ima i žita, odlučih podijeliti i jedan, po mom mišljenju, dragulj, sa rijetkim putnicima namjernicima, koji zalutaju na ovaj moj blog.
Sada već davne 1983.-e izašao je posljednji album Bijelog dugmeta, barem u onoj postavi koju ja volim. Navodno je i Brega kanio ugasiti bend nakon tog albuma, ali "para vrti gde burgija neće"... pa su se nakon toga stvorile još dvije istoimene inačice ...
Ali da se vratimo na muziku...
Apsolutni "must have" ako na secondhandu upiknete za par desetaka kuna! Zbog druge strane ovog albuma, na kojem se nalaze dva masterpisa, vrlo korektno snimljena i maestralno izvedena.
Prvi je, meni najbolja izvedba Bebeka ikad, "Ovaj ples dame biraju", snimljen sa dobrim ambijentom, i sjajnim Željkovim glasom ...
Drugi masterpis je predivni Bregin gitarski masterpis u izvedbi najboljeg Vlatka. Stefanovskog, ofkors. S obzirom da se radi o solo gitari, i nije bilo akustički izazov za snimiti.
Izdanje je zagrebačkog jugotona, snimano u Skoplju, a miksano u Londonu.
Dost za danas.



:D

Oznake: LP, gramofonske ploče, Bijelo Dugme, vinil

Gramofon

18 veljača 2018

S obzirom da mi se onakav izgled i nije činio nekaj posebno, a oduvijek sam htio nekaj minimalističko, nacrtao sam par kružnica po njemu i uhvatio se pile.
Ovako je to izgledalo nakon pile:



... dvožilni vodič je za napajanje, a tri rupe su za dva kanala i ground wire. Tu se dobro vidi i kako kučište izgleda iznutra.
Nešto šmirglanja i glađenja kasnije, uštekao sam gram u kučište i spojio napajanje i kablove za prijenos signala.
Provjerio sam geometriju zvučnice, namjestio gaznu silu i antiskating ... "progovori", rekao bi Michelangelo ....



Mat sam izrezao od podne obloge od pluta. Za ovaj tip gramofona odlično rješenje jer dodatno "pije" vibracije generirane motorom. Brzina vrtnje se da i točno namjestiti stroboskopom, dovoljno je približiti neku lampu sa žaruljom koja žmiga na 50 Hz ...
Moja klinka odmah mi ga je zaplijenila. Trenutno je ukras u njezinoj sobi. Ploče ipak tu i tam posluša na mom sistemu .



:D

Oznake: gramofon, gramofonske ploče, audiofil, uradi sam

Gramofon

17 veljača 2018

Kako sam i napisao, tu i tamo će na ovom blogu završiti i pokoja diy varijanta gramofona. Dokopao sam se nedavno Dual SP110 modula, gramofona iskopanog iz jednog Siemensovog hifi centra. To su one all-in-one varijante gdje u jednom uređaju horizontalnog tipa budu skalupljeni gram, kazić, tjuner i pojačalo. Samo se zvučnici prikopčaju na to i stvorena je baza za tulume u 80.-ima ...
Ukratko, to je izgledalo ovak:



Simpatična grebalica, napajana sa 12 V, stroboskop po rubu tanjura, ručka sa antiskatingom i auto return mehanikom, idealna baza za gramofon za u radionu. Došao je i sa originalnom zvučnicom, za koju se i danas bez problema moše nabaviti zamjenska igla (sferična, ofkors), ali lako je jednog dana tu staviti i nešto bolje s obzirom da headshell ima standardan prihvat od pol cola.
Za bazu sam koristio šperploču različitih debljina, kako mi je odgovaralo za napraviti kućište za prihvat te skalamerije. Nakon par dana rezanja, glodanja, i lijepljenja, grebalica je dobila svoju prvu formu:



Nastavak sutra :D

Oznake: gramofon, gramofonske ploče, uradi sam

Dobro jutro Vijetname!

16 veljača 2018

Prva ploča jutros na grebalici je muzika iz filma "Good morning Vietnam". Drama Barry Levinsona o jadnim amerima u Vijetnamu. Meni nezaboravna uloga Foresta Whitakera i odlična muzika koja prati film. S obzirom da se puno toga vrti oko lokalne radio stanice, ne iznenađuje činjenica da je ova ploča krcata hitovima iz doba vijetnamskog rata. Moj vinil je reizdanje pgp rtb-a , i iako nelošeg zvuka, teško bi se mogao nazvati audiofilskim. No međutim, muzika na njemu je toliko dobra, i posložena nekim prirodnim redom, da se taj vinil često krajem osamdesetih vrtio po tulumima od početka do kraja bez problema držeći ekipu na nogama. Na kraju albuma je božanstveni "What a wonderfull world", stričeka Louisa. Predivno mix izdanje, ako naletite na njega u secondhandu, obavezan ubod.

:D

Oznake: gramofonske ploče

Post 2 - Ry Cooder

15 veljača 2018

Dva posta u prvom danu, pa kajjaznam. Onaj prvi je ionak objašnjenje. Ovaj je predstavljanje trenutnog stanja, ne znam ni kak velike fotke smiju na blog, bumo vidjeli ...
Trenutno mi je u pogonu drugi sistem. Imam friško obnovljenu Rotel grebalicu sa Shure zvučnicom. Korektno je poštelana, i sad već razgibana nakon bogtepitaj koliko stajanja i nesviranja. Zadnji tjedan ju hranim sa jazzom, bluesom i pop-om. Zvučna slika se polako izoštrava, i sve u svemu, čist ok. Bitno je za sada da mi ne radi štetu po pločama. Možda ju i nahranim sa nekom klasikom za koji dan, ali za sada joj dajem "lako štivo".



Današnji album of choice je Ry Cooder - Paris/Texas, njemačko izdanje WB recordsa. Sjajno snimljen ambijent uz prepoznatljiv zvuk gitare Ry Coodera. Cancion mixteca je moj favorit ovog vinila, koji je svakako jedan od onih koji se slušaju bez problema od početka do kraja. Uživancija garantirana za one koji vole blues.



Dosta za danas, možda me napikne i koji komentar, ali nebumo pretjerivali.

:D

Oznake: gramofonske ploče

Tko i o čemu

Dobar dan,
za prvi post malo objašnjenje. Moja ideja je da ovo bude blog o muzici i hi-fi - u, sa odmakom na gramofon kao izvor zvuka. Zakaj gram? Pa zato jer slušam muziku sa toga izvora već prek 30 godina. Imam hrpu ploča. Imam običaj poslušati par vinila svaki dan. Od glazbe volim klasične sinfonije, mainstream jazz, blues, a imam i popriličnu količinu popa.Osim slušanja, biti će riječi i o diy gramofonima, kao i o preradama plastikanera iz 70.-ih i 80.-ih, sa modifikacijama i izradom novog (ljepšeg?) kućišta. A je to style :D

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.