Jučer je moju pažnju zaokupila jedna moja stara ploča sa muzikom iz filma "Vatrene kočije" , masterpisa sa početka 80.-ih. Remek djelo Vangelisa, vrlo poznatog autora, koji je svoju slavu filmskom glazbom naplatio već sa ovim filmom, dobivši oskara za nju. Slušajući prvu stranu ove ploče, u jednom trenutku sam pomislio da sam pomiješao ploče i da je na gramofonu završila ploča sa muzikom iz Blade Runnera. Tolika je sličnost nekih dijelova da me to zavaralo. Išao sam malo guglati, i ustanovio da je muziku za Blade Runnera radio odmah nakon Vatrenih kočija, pa otuda vjerojatno i srodnost dvaju uradaka. Bilo kako bilo, sjajna ploča velike ambijentalnosti u izdanju Polydora, i reizdanju PGP RTB-a. Must have za ljubitelje filmske glazbe. Odličan i ovaj beogradski remake.
A sad malo i o Blade Runner-u. Gledao sam novi nastavak, 2049. i iako mi je film sjajno sjeo (zagriženi sam fan originala, tako da bi mi bilokaj vjerojatno bilo barem dobro ako ne i vrlodobro), ne mogu se oteti dojmu da je veliku zaslugu za slavu originala odigrala upravo muzika koja filmu daje onu punoću okusa, sjajnu prisutnost ambijenta, i naglašenu emotivnost radnje, koja je u drugom nastavku potpuno izostala, tako da mi je nastavak u cjelokupnom dojmu ipak prehladan i onak, "bez začina". Vrlodobar, ali, fali mi Vangelis za popizditi. Da li im je bio preskup, ili se njemu nije dalo, nemam pojma, ali nadam se da budu se do idućeg nastavka dogovorili.
Do čitanja :D
Oznake: gramofonske ploče, filmska glazba, vinil, audiofil
