Preksinoć sam navratio u Audiofil Klub u Baštijanovoj. Moj frend Riki imao je dvije demo sobe sa dva "jeftina" audio sustava od NAD-a, sa KEF zvučnicima. Jedan sa grebalicom, drugi sa cd-om. Izvor-integrirac-zvučnici. U inicijalnom điru, moje uho odabralo je gramofonski sustav kao podnošljiviji. Ne znam da li zasluge pripadaju gramofonu ili Kef zvučnicima, ili se na grebalici našla baš prava ploča u pravo vrijeme, ali jednostavno dobar zvuk je dolazio iz te kombinacije. Kasnije sam saznao da je taj sustav imao bolje zvučnike, od onoga sa cd-om. U nekim trenucima, sjajno prenesena zvučna pozornica ispunila je sobu, i nacrtala orkestar "od zida do zida". Timbralno, i nije bilo baš pogodak u sridu, ali ako uzmem u obzir da je na grebalici namontirana Ortofon OM5 zvučnica, mogu se samo nakloniti ccijeloj priči. Nažalost, čarolija nije trajala dugo jer je igla nakon par vinila nakupila toliku količinu treša na sebi, da je čijela slika potonula, a i timbar netragom nestao. Kamo sreće da je Nebojša dofural onaj svoj međikneedlecleaner ...
Evo fotka by Željko Riha:

To je sve bilo divno i krasno dok nisam uočio cijenu dotičnog "jeftinog" sustava, od nekih cca 13500 Kn. U tu cijenu, koliko sam ja skužio, nisu uračunati kablovi, stalci, polica ...
Ja sam fakat prespavao 20 godina, ali mi se nekak to čini jako puno para za ne tako puno muzike. Ne znam kaj tu toliko košta, ali sam siguran da su se cijene u ovih 20 godina mog zimskog sna barem učetverostručile. Moral sam si maknuti jednu pivu, pa sam zbrisal doma. Bilo kako bilo, bilo je baš fora.

:D

Oznake: gramofon, hifi, audiofil, klub

Nekako mi se u zadnje vrijeme često na gramofonu vrte gitaristi. Jednostavno mi odgovara da mi ujutro sviraju neke gitare. U ovo doba moralnih negativaca, velike zime, i sveopćeg minusa, zvuk gitare nekako opušta živce u rano jutro. Ono, prije nego skupim hrabrost i odem se smrzavati u radionu. Nekak jako često posežem za dva vinila Joe Pass-a. Radi se o solo akustičnoj gitari i o izdanjima Virtuoso i Virtuoso #2. Ovaj prvi je reizdanje PGP RTB-a , a drugi mi je original. Pablo records je i inače radio jako dobra izdanja jazz glazbenika u svim varijacijama, od solo umjetnika do jazz bandova, pa ako naletite na koji u secondhandu, i volite mainstream jazz, nemojte se puno dvoumiti.

Upravo završila prva strana reizdanja. Poslušao sam ju odmah nakon originalnog Virtuosa #2. Dinamički lošiji od Pabla, sa puno više klikova i krckanja (možda bi opet trebao u vinilvešmašinu), i sa puno čujnijim šumom vinila, i dalje je u stanju prenijeti svu kemiju ovog medija. Kao i virtuoznost stričeka Joe-a. Uz dobru dozu ambijenta i akustiku njegove gitare.
Volim vinil, eto :D

Oznake: gramofon, gramofonske ploče, jazz, Gitara

S obzirom da mi se onakav izgled i nije činio nekaj posebno, a oduvijek sam htio nekaj minimalističko, nacrtao sam par kružnica po njemu i uhvatio se pile.
Ovako je to izgledalo nakon pile:

... dvožilni vodič je za napajanje, a tri rupe su za dva kanala i ground wire. Tu se dobro vidi i kako kučište izgleda iznutra.
Nešto šmirglanja i glađenja kasnije, uštekao sam gram u kučište i spojio napajanje i kablove za prijenos signala.
Provjerio sam geometriju zvučnice, namjestio gaznu silu i antiskating ... "progovori", rekao bi Michelangelo ....



Mat sam izrezao od podne obloge od pluta. Za ovaj tip gramofona odlično rješenje jer dodatno "pije" vibracije generirane motorom. Brzina vrtnje se da i točno namjestiti stroboskopom, dovoljno je približiti neku lampu sa žaruljom koja žmiga na 50 Hz ...
Moja klinka odmah mi ga je zaplijenila. Trenutno je ukras u njezinoj sobi. Ploče ipak tu i tam posluša na mom sistemu .



:D

Oznake: gramofon, gramofonske ploče, audiofil, uradi sam

Kako sam i napisao, tu i tamo će na ovom blogu završiti i pokoja diy varijanta gramofona. Dokopao sam se nedavno Dual SP110 modula, gramofona iskopanog iz jednog Siemensovog hifi centra. To su one all-in-one varijante gdje u jednom uređaju horizontalnog tipa budu skalupljeni gram, kazić, tjuner i pojačalo. Samo se zvučnici prikopčaju na to i stvorena je baza za tulume u 80.-ima ...
Ukratko, to je izgledalo ovak:

Simpatična grebalica, napajana sa 12 V, stroboskop po rubu tanjura, ručka sa antiskatingom i auto return mehanikom, idealna baza za gramofon za u radionu. Došao je i sa originalnom zvučnicom, za koju se i danas bez problema moše nabaviti zamjenska igla (sferična, ofkors), ali lako je jednog dana tu staviti i nešto bolje s obzirom da headshell ima standardan prihvat od pol cola.
Za bazu sam koristio šperploču različitih debljina, kako mi je odgovaralo za napraviti kućište za prihvat te skalamerije. Nakon par dana rezanja, glodanja, i lijepljenja, grebalica je dobila svoju prvu formu:



Nastavak sutra :D

Oznake: gramofon, gramofonske ploče, uradi sam