Marketing
Joe Pass
Nekako mi se u zadnje vrijeme često na gramofonu vrte gitaristi. Jednostavno mi odgovara da mi ujutro sviraju neke gitare. U ovo doba moralnih negativaca, velike zime, i sveopćeg minusa, zvuk gitare nekako opušta živce u rano jutro. Ono, prije nego skupim hrabrost i odem se smrzavati u radionu. Nekak jako često posežem za dva vinila Joe Pass-a. Radi se o solo akustičnoj gitari i o izdanjima Virtuoso i Virtuoso #2. Ovaj prvi je reizdanje PGP RTB-a , a drugi mi je original. Pablo records je i inače radio jako dobra izdanja jazz glazbenika u svim varijacijama, od solo umjetnika do jazz bandova, pa ako naletite na koji u secondhandu, i volite mainstream jazz, nemojte se puno dvoumiti.
Upravo završila prva strana reizdanja. Poslušao sam ju odmah nakon originalnog Virtuosa #2. Dinamički lošiji od Pabla, sa puno više klikova i krckanja (možda bi opet trebao u vinilvešmašinu), i sa puno čujnijim šumom vinila, i dalje je u stanju prenijeti svu kemiju ovog medija. Kao i virtuoznost stričeka Joe-a. Uz dobru dozu ambijenta i akustiku njegove gitare.
Volim vinil, eto :D
Post je objavljen 22.02.2018. u 10:25 sati.