Ateizam

subota, 30.07.2005.

Karol Wojtyla - svetac ili političar?

Svi smo navikli slušati o bivšem Papi samo hvalospjeve. Pod normalno je da se za njega tvrdi da je najveći misionar mira i milosrđa dvadesetog stoljeća ( ako ne i uopće).
Ja ne znam jesam li ja lud, ili je to tabu tema o kojoj se ne smije niti razmišljati. Papa je svetac i to je to. Mnogo puta se nisam libio osbama koje to tvrde postaviti pitanje: A po čemu je on toliko svet?» Odgovori na ta pitanja bi bili u stilu: «pa toliko je dobroga napravio...»i sl. Međutim na konkretno pitanje nije bilo konkretnih odgovora. Svi argumenti su bili u stilu kako je mnogo putovao po svijetu i kako je oprostio svom atentatoru. Oprostite na nerazumijevanju, ali ja u tome ne vidim nikakve dobrote.
Čovjek je (smijem li ga uopće tako zvati), oprostio svom atentatoru. Pa što ga je trebao ubiti? On mu je oprostio, ali nije sud pa je svejedno završio u zatvoru. Dakle taj je oprost bio puka riječ, pogotovo zato što je dotični i druge vjere.
Mnogo je putovao po svijetu? Putuje i predsjednik Mesić. Pa svakog igrača «lota» kojeg pitate što bi sa novcem kaže da bi dio potrošio na putovanja. Putovati je lijepo, govorim to i iz svog, daleko skromnijeg, iskustva. Od njegovih je putovanja profitirala crkva kao institucija, jer se povećao broj vjernika i onih koji pohode crkvene objekte, a ne narodi koje je pohodio. Tamo gdje je naišao na glad, ostala je glad. Tamo gdje je naišao na rat, ostao je rat. Tamo gdje je naišao na lopovlik i korupciju, ostala je korupcija. Ono što je doista rješavao jesu imovinsko pravni odnosi crkve i država. U Hrvatskoj je za uzvrat potpori Vatikana riješen povrat crkvene imovine.
Da je naš dragi, sad već pokojni Papa, bio samo čovjek sa svim svojim manama, potvrđuje i njegov ite kako zemaljski sukob sa Jerzyem Urbanom. Naime, spomenuti poljski satiričar ekstremno lijeve političke orijentacije prošao križni put upravo zbog «presvetog Pape». Jednom je prilikom dotični papu nazvao «hodajućim sadomazohizmom», te je zbog nedvojbenog kulta ličnosti Karoka Wojtyle osuđen na deset mjeseci zatvora ili 6500$ kazne.
Uglavnom, ne znam što je dobro Papa napravio, ali znam jednu lošu stvar koja je odnijela možda i desetke miliuna života diljem svijeta. Papa je zagovarao genocid protovljenjem korištenju kontracepcijskih sredstava, a jahač apokalipse bio je i ostao AIDS.

Mislim da se ipak radilo o jednom klasičnom Papi koji je zagovarao isključivo interese Katoličke crkve, na način koji je zahtijevalo vrijeme u kojem je živio.

- 12:25 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 29.07.2005.

Vjera je potreba slabih!

Ponudio bih jedan od odgovora na pitanje zašto ljudi vjeruju. Današnji prosječan čovjek je vjernik koji gricka kikiriki dok gleda na TV-u izvještaje o poginulima iz Iraka i umrlima od gladi iz Afrike. To je tako zato što građanin današnjice živi površno, i cilj mu je preživjeti pod svaku cijenu. Čovjek je došao do onog evolucijskog trenutka kada je njegova individualna svijest toliko nadjačala kolektivnu svijest vrste (ljudske - na ovoj stranici čovjeka smatramo najnaprednijom životinjom) da je propast vrste sasvim izvjesna. Za primjer koliko je bitna kolektivna svijest možemo se upitati koje su životinje ugrožene na svijetu? Ugroženi su kitovi, slonovi i sl., a nikako ne mravi. Čovjek je krenuo putem bez povratka i sasvim je izvjestan njegov kraj, samo se nadam da u samouništenju neće za sobom povući i sve druge vrste na Zemlji.
Zato vjerujem da svi vi koji kažete da ste vjernici, vjerujete samo iz straha za sebe. Vjerujete jer mislite da postoji nagrada za vas, a da ćete izbjeći kaznu. Da nije tako, tada bi vas zanimale i neke druge sudbine. Tada bi milodare davali onima kojima treba (pa niste idioti, vidite tko je gladan i siromašan), a ne Caritasu i sličnim kvazihumanitarcima.
Ali vi ne dajete pomoć zbog pomoći već zbog svojeg mirnijeg sna. Nije vam bitno tko je dobio, bitno vam je da ste dali, ali znajte ako gore nekog ima, onda on vidi i tu ravnodušnost.

«Intenzivno se može živjeti samo na račun vlastitog Ja, a građanin ništa više ne cijeni nego svoje Ja, i prema tome postiže samoodržanje i sigurnoct na račun intenziteta.
Umjesto da sumanuto bude opsjednut Bogom – stiče mirnu savjest, umjesto naslade – prijatnost, umjesto slobode – udobnost, a umjesto smrtne vatre – ugodnu temperaturu.
Zbog toga je građanin po svom biću, stvorenje sa slabim životnim pogonom, plašljivo, te je lako upravljati njime, jer se boji svakog davanja samog sebe. Zato je on umjesto moći postavio većinu, umjesto sile zakon, a umjesto odgovornosti postupak glasovanja.
Jasno je da se ovakvo slabo i plašljivo biće ne može održati ma u kolikom broju postojalo...»
( Herman Hesse - Stepski vuk)

- 14:08 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 28.07.2005.

Tko su to ateisti?

U posljednjih se petnaestak godina u Hrvatskoj malo raspravljalo o ateizmu, jer je on onako dogmatski prihvaćen kao nešto negativni, pa čak i antihrvatski. U posljednje je vrijeme biti ateist čak svedeno na neku vrstu duševne nakaradnosti, još više nego što je je bivši sustav doživljavao prakticiranje vjere. Kao što je komunizam gledao na vjernike kao na svoje rivale (što su i bili, ali samo zbog politike crkve)* , tako je i nova hrvatska politika doživjela ateizam. Pred Hrvatske je građane u rukavicama servirana teza da se ne može biti pravi domoljub ako se ne slijedi katolička tradicija naših djedova (zato još uvijek više gledamo na drugi sv. Rat nego u budućnost). Razlog tome je ponajviše u tome što crkva odgaja naciju da bude bogobojazna, a svatko tko se nečega boji može se lako izmanipulirati. Upravo takva nacija treba političarima da bi je mogli obuzdavati sa dvije strane, a crkva je možda i presudna strana. Država crkvi daje određene ustupke, a crkva se brine za socijalni mir spriječavajući da se stvori kritična masa nezadovoljnih građana. Zašto biti nezadovoljan kad je veća muka na zemlji – veća nagrada na nebu.
Bilo bi mudro da se ljudi usude kritički odnositi prema crkvi i prema njenoj prezentaciji Božje volje. Ljudi koji su istupali u ime Božje radili su stvari djelomično opisane u prošlom postu. Ova slika (kliknite na link) nije djelo ateista, već službene politike Katoličke crkve koja je zajedno sa imperijalističkim silama okupirala svijet i proširila glad. Ova je slika ogledalo svijeta našeg vremena u kojem je više od 30% kršćana koji drže više od 50% svjetskog kapitala. Ova je slika sramota sviju nas koji živimo siti, ali je i pokazatelj gluposti svakog sljedbenika katoličke crkve.
Tko ne misli da je glup, taj je zao jer opravdava ovaj svjetski poredak u kojem moralni primat drži Vatikan (koji uz to i leži na novcu).
Mislim da je u ovom svijetu najveća sramota biti katolik.

*Fidel Castro o kojem će biti objavljeni neki postovi, na Papino pitanje kakvi su njihovi odnosi sa crkvom odgovorio je: «Naši su odnosi sa crkvom uglavnom bili dobri, osim sa Katoličkom crkvom. To je dijelom mzbog vrlo izražene hijerarhije, i zbog toga što je to u neku ruku crkva bogatih.»
Ovdje se naravno misli na to da je to crkva koja zastupa interese bogatih.

- 21:28 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Zašto ljudi vjeruju?

Fenomen vjerovanja u natprirodne sile, koje mi nazivamo bogom, prisutan je u većini kultura diljem planete. Od najprimitivnijih plemena Afrike i Australije, pa sve do urbanih ljudskih zajednica, svi imaju potrebu vjerovati u nadnaravnu silu koja može, ako hoće, riješiti za čovjeka nerješive probleme. Kako je nama najbliža vjera kršćanstvo, na ovom će se blogu pojavljivati postovi koji će biti kritika prošlosti i sadašnjosti kršćanstva, a posebice katoličanstva kao njegove najrasprostranjenije modifikacije.
Ne treba mnogo razmišljati da bi se shvatilo kako vjerovanje nema veze sa životnom logikom, no zato se i naziva vjerovanjem. Upravo je vjera ta koja je konstantno usporavala duhovni, intelektualni i tehnološki napredak društva kroz stoljeća svoje dominacije, a čini to i danas na sofisticiraniji način.
Kršćanstvo se kroz stoljeća postojanja veoma promijenilo, a razlog tome može se isčitati iz narodne poslovice: «daj čovjeku vlast pa ćeš vidjeti kakav je»
U prvih je tristotinjak godina svoga postojanja kršćanstvo bilo sekta, koju su Rimljani proglasili herezom. Danas pak katolička crkva štampa naljepnice za vrata svojih vjernika na kojima piše :«STOP SEKTE, MI SMO KATOLICI !!!»
U vrijeme španjolske inkvizicije, a i kasnije diljem katoličkog svijeta, ginulo se bez veze, a sve u ime Isusa Krista. Upravo je to apsurd nad apsurdima, jer učenje tog čovjeka je najmilosrdnije učenje koje je posvjedočeno ljudima ikada. Nedavno se Papa ispričao svijetu za zla katoličke crkve, i to je to. Papine dvije rečenice imaju veću težinu nego stoljeća inkvizicije i Križarski ratovi.
Katolička je crkva išla u oslobodilačke pohode sa imperijalnim silama kako bi spasila neuke ljude od vlastite slobode, i ponudila im «život vječni». Odakle katolici u Africi, Americi i Australiji? Zašto ih nema u Kini? Zato što je katoličanstvo došlo sa mačem i krvlju i genocidom – na taj se način širilo svijetom. U kolonijama se uspostavio novi «pravni poredak», ali i nova vjera, dakako silom.
Danas se radi o neokolonijalizmu, jer države u kojima su stranci vlasnici svega ne mogu biti suverene. Katolička crkva tu opet ima svoju snažnu ulogu.
Jedan od paradoksalnih događaja u sklopu crkve je i taj da je beatifikacija Pape Ivana Pavla II već otpočela, a sa Majkom Terezom će se pričekati. Zašto? Osobnog sam mišljenja da je Majka Tereza možda jedini primjer osobe koja je zaista živjela Isusa Krista, svakom svojom gestom. Njezina dobrota nadilazi granice vjere i možda je upravo to razlog da ona ne može biti «baš toliko sveta», jer ipak je samo Papa nasljednik Isusov, pa čak i onaj koji uspostavlja Inkviziciju i sl.

Sve je to tako, i većina to zna, no ljudi i dalje vjeruju. Što je najgore ljudi ne vjeruju samo u boga, već i u tu i takvu crkvu koja svakodnevno izdaje Boga u kojeg se kune.
Zašto je to tako? Zato što crkva ima instrumente kojima upravlja najsebičnijim dijelovima ljudske psihe, i tako od davnina.
Život je dar i poklon prirode, Boga ili čega već. Svi smo se rodili i jednom ćemo umrijeti. Samo jedan od mnogo miliona spermija je oplodio jajnu stanicu da bi svatko od nas bio baš takav kakav je. Zašto onda ljudi ne misle na radost življenja koja im je dana, već na trenutak kada će umrijeti. Zato što je čovjek po prirodi egoist, a religije se hrane tim egoizmom. Najveća je besmislica da crkva želi bolje i pametnije ljude, jer takvi ljudi ne bi trebali crkvu. Krasno je moći umrijeti jer to znači da si živio. Crkva najveću radost (život) naziva kaznom i pripremom za «život vječni». Crkva sveti čin seksa koji stvara život naziva grijehom.

Ljudi sve to ne žele znati i radije će živjeti u toplini lažne nade nego u surovoj zimi istine.

- 11:53 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Probni post

Brajša skrivala kuharov dnevnik
Pretraživši kuću Jelene Brajše policija je pronašla dnevnik bivšeg kuhara iz Caritasovog doma Alojzije Stepinac za koji je Brajša tvrdila da ga nema
ZAGREB – Mijo Penić, bivši kuhar iz Brezovice, lišen je slobode i u petak predvečer priveden dežurnoj istražnoj sutkinji Vandi Senti, koja ga je saslušala i odredila mu 48-satno zadržavanje. Do dokaza protiv Penića policija je došla pretresom stana Jelene Brajše, ravnateljice zagrebačkog Caritasa u odlasku, gdje je pronađen original dnevnika bivšeg kuhara Mije Penića, koji se u medijima i prije spominjao kao jedan od mogućih počinitelja silovanja djece.
U dnevniku, kako doznaje Vjesnik, Penić veoma iscrpno opisuje silovanja i bludne radnje koje je, pretpostavlja se, počinio tijekom svoga boravka u Domu Blaženi Alojzije Stepinac u Brezovici. Dnevnik pronađen u stanu Jelene Brajše navodno je prepun najgnusnijih i veoma iscrpno opisanih detalja kuharovih nedjela.
Kako neslužbeno saznajemo, nedugo nakon što je policija u četvrtak pretresla Brajšin stan i pronašla dnevnik, Brajša se, tvrde Vjesnikovi izvori, gotovo onesvijestila, da bi joj predvečer pozlilo te je vozilom Hitne pomoći prevezena u Klinički bolnički centar Rebro. U petak navečer još je bila u bolnici.
Takva burna reakcija Jelene Brajše nimalo ne čudi, budući da dnevnik, osim Mije Penića, najvjerojatnije teško inkriminira i samu Brajšu. Naime, ona je još prije nekoliko tjedana, na izravno novinarsko pitanje je li ikada čitala spomenuti dnevnik, kazala kako ga nije čitala, te dodala da ga nikada nije odnijela kući. Isto je, kako doznajemo, kazala i policiji tijekom obavijesnih razgovora koji su u proteklih mjesec dana s njom obavljeni. Tako postoji, kako tvrde pravni stručnjaci bliski istrazi, osnovana sumnja da je Jelena Brajša, skrivajući dnevnik, odnosno tragove mogućeg počinitelja, počinila kazneno djelo iz članka 38. Kaznenog zakona, dnosno prikrivala tragove kaznenog djela i počinitelja, za što je sankcionirana kazna od tri godine zatvora.
Laički kazano, Brajšu bi se, na temelju dokaza iz pronađenog dnevnika, moglo teretiti za svojevrsan oblik sudioništva u zločinu. Naime, Brajša je do sada decidirano tvrdila da dnevnik ne samo što nikada nije odnijela kući, nego ga nije ni pročitala, te da je Peniću uručila otkaz samo zbog toga što je shvatila da potkrada ustanovu.
Inače, uhićeni Penić je nakon odlaska iz Brezovice u Krašiću, u svojoj obiteljskoj kući otvorio dom za starije i nemoćne osobe »Plava kuća«, a povremeno se, navodno, bavio skidanjem uroka i egzorcizmom. Po pričama sumještana, u Krašiću nije bio omiljen, ljudi su ga smatrali čudakom, a pripisivalo mu se i nevraćanje posuđenog novca, te ucjene.
U Brezovici je Penić, po dosadašnjim spoznajama, radio svega tri mjeseca, živeći u malom stanu unutar zgrade. Po iskazima nekih svjedoka, kuharov dnevnik pronašle su prije nekoliko godina dvije zaposlenice Brezovice, koje su ga, dva dana nakon pronalaska, predale Jeleni Brajši. Ona je, tada, navodno, pročitala Penićeve zapise, zgrozila se i otjerala ga iz Doma. Kasnije je sve to opovrgnula.

- 06:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se