Ateizam

nedjelja, 28.08.2005.

Poziv na ubojstvo u ime Krista?

Pastor američke evanđelističke crkve pozvao je Washington na ubojstvo Venecuelanskog predsjednika Chaveza. Zapravo ta izjava je vrlo blizu stava oficijalne politike SAD-a, koja se sa latinoameričkom ljevicom žestoko obračunava još od vremena Kubanske revolucije. Ono što je tu čudno i za svaku osudu je to što je to javni stav osobe koja bi trebala biti zastupnik Isusa Krista i prema tome misionar mira i oprosta.
Zapravo ne znam je li taj čovjek (Pat Robertson) lud ili što već, ali mi nije jasno da takvi ljudi imaju kome propovijedati. Ako već većini ljudi treba vjera u Boga i religija uopće, tada bi se ipak trebali kritički odnositi prema svojim svećenicima, pastorima, hodžama i sl., jer ono što oni pričaju nije riječ božja već ljudska – njihova. Kad već postoji toliki strah od Boga i kada se ne smije posumljati u autentičnost «svetih knjiga», tada bi bar konstruktivno bilo provjeriti autentičnost propovjednikovih riječi. Osobno, kao nevjernik smatram da u Bibliji piše sve dobro, osobito u Novom Zavijetu, ali mi se čini da prakticiranje vjere većine «kršćana» sa tim nema mnogo dodirnih točaka. Savjetovao bih svakome tko vjeru treba da je prije svega upozna iz autentičnih «svetih knjiga», a ne da mu jedina spoznaja bude iz riječi propovjednika. Budite kritični jer osuditi svećenikove riječi nije isto što i osuditi vjeru u cjelini, jer svećenike nije postavio Bog već drugi svećenici.
Ako vjernici postanu takvi, teda će Lasićeve mise za poglavnika možda slušati jedino Thompson, a propovjedi Pata Robertsona možda će slušati Bruce Springsteen i George W. Bush.
- 17:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 23.08.2005.

Nova Inkvizicija

Moram se osvrnuti na pokušaj zabrane, meni nepoznatog, ali na prvi pogled antipatičnog umjetnika Marlyna Mansona.
Citirat ću dio članka koji je rezime interwieva kojeg je sa glazbenikom napravio novinar Glasa Istre po koncertu održanom u Belgiji:

Vrhunski show
Belgijski nastup Marilyna Mansona u petak bio je nalik cirkusu. Na iznimno bogatoj sceni detalji se mijenjaju za svaku pjesmu, a Manson svakih nekoliko minuta mijenja garderobu kojom se prilagođava junacima svojih pjesama. Nažalost, zbog raznih predrasuda većina ljudi (uključujući i nižepotpisanog autora) ima samo površni kontakt s Mansonovim djelom, tako da olako preskaču onaj umjetnički dio njegovog rada koji je puno dublji nego što bi se to na prvi pogled reklo.

Naime, Manson u svojim pjesmama često govori kroz razne tipične likove američkog društva, a površni promatrači stječu dojam da su svi izneseni stavovi njegovi. Tako, primjerice, u jednoj od pjesama Mansonu na scenu donose veliku govornicu - propovjedaonicu s koje se on u atmosferi prilično nalik nacističkoj ponaša kao pomahnitali diktator. Površni promatrač mogao bi pogrešno zaključiti da Manson promovira nacizam, dok u biti svojim nastupom poručuje da svi skupa živimo u diktaturama u kojima našim životima upravljaju razne političke kreature koje on do ekstrema karikira. Manson je prilično dobar glumac.

U prostoru pred binom dominiraju njegovi klonovi koji odjeveni u crno i obojena lica imitiraju svoga idola. Oni su jedini jako zapaljeni, dok ostatak publike mirno uživa u predstavi kao što bi to činili u cirkusu ili teatru. Nakon odgledanog nastupa očito je da ne postoje neke osnove za zabranu, jer sve što on izvodi činili su i mnogi drugi u povijesti glazbe. Zato je bitno imati na umu da bi zabrana Mansonovog nastupa otvorila mogućnost zabrane mnogih drugih koncerata. Primjerice, glede navodnog bogohuljenja po istom bi se modelu trebali zabraniti i koncerti vodećeg istarskog glazbenog stvaratelja Francija Blaškovića. Na sličan način bi se zbog opscenosti mogli zabraniti i nastupi najpopularnijeg hrvatskog benda Leta 3. Ipak, prije njih, a zbog promoviranja nacionalne i vjerske netrpeljivosti, trebalo bi zabraniti ThoMPsona, a zbog medijske potpore optuženim ratnim zločincima i mnoge druge domaće zvijezde. O političarima i popovima i njihovim javnim nastupima da i ne govorimo.


Nameće se pitanje kako to crkva ne osuđuje ThoMPsona koji je definitivni huškač na rat i osvetu? Odgovor je jasan. ThoMPson može biti što hoće, može biti i ubojica, ali ThoMPson ne osuđuje crkvu pa je stoga crkvi prihvatljiv. ThoMPson poziva ljude u crkvu i nosi krunicu, a to što ih poziva da u crkvu dođu «brusiti noževe» nema veze – za crkvu je uvijek bilo bitno samo to da bude puna ljudi, nema veze kakvih. Dakle Marilyn Manson je gori jadino po tome što kritizira crkvu, a crkva je na to najosjetljivija. One teze koje govore da crkva nije potrebna za nju su prijetnja smrću protiv kojih se ona bori svim mogućim sredstvima, prelazeći pritom vrlo često granice dobrog ukusa.
Najžalosnije je u svemu to što u današnjem svijetu hiperinformiranosti ta ista crkva kod većine ljudi predstavlja moralni autoritet. Naš je jedini katolički rock kritičar u vezi toga lijepo rekao da se ljudi nisu u stanju obračunati sa pravim zlom, pa se obračunavaju sa Baba Rogama.
Upravo ono što Manson kaže za amerikance u interwievu dešava se i kod nas, a to potiče ponajviše crkva. Trebamo dežurnog krivca zato što pravom krivcu ne možemo ništa - ili ne želimo? Možda smo pravi krivac za sve upravo mi. Možda nam sotona treba da bi ga okrivili za zlo kojeg smo tvorci upravo mi građani. Ne želimo li se upravo tako riješiti dijela odgovornosti za kreaciju koju nazivamo civilizacijom?
Ne zaboravimo pritom da je crkva upravo ta koja je tisućljećima odgajala ljude i da snosi najveću odgovornost za to kako je čovjek ustrojio svijet. Znam da će neki reći da je prije, dok je crkva imala veći utjecaj, bilo manje zla. Ja ću na to samo pitati je li Apartheid manje zlo od pornografije i Rave partija?
- 16:16 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 17.08.2005.

Kako ste svetkovali blagdan Velike Gospe?

Crkveni su poslanici ovu svetkovinu ponajviše koristili za izražavanje svojih političkog uvjerenja, za kritiziranje svih onih kojima nije potrebno slušanje njihova egoističnog i častohlepljivog blebetanja i za obžderavanje i oblokavanje iza kulisa.
Kako ste taj dan proslavili Vi, vjernici? Svaka čast iznimkama u društvu – i vjerničkom i nevjerničkom. Neki imaju potrebu biti dobri, pa su te dane još i bolji, ali većina koja je loša takve je dane još i lošija.
Upravo takvi, koji griješe svakim svojim korakom, takve se dane obžderavaju u čast gladnih u svijetu, ta oni su to zaslužili, pa žderanje je jedna od najvećih kreposti!
Hercegovci su npr. Od toga napravili posao pa svetkuju taj dan na način da peku ćevapčiće, na crno iznajmljuju sobe i smišljaju nove načine zarade na leđima Gospodinovim.
Crkva to nije verificirala, ali ne pada joj na pamet da se buni protiv tjeranja vode na svoj mlin – lova je lova!
Hvala Vam svima takvima jer olakšavate svijetu da vidi pravu sliku.
- 11:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #