Nova Inkvizicija
Moram se osvrnuti na pokušaj zabrane, meni nepoznatog, ali na prvi pogled antipatičnog umjetnika Marlyna Mansona.
Citirat ću dio članka koji je rezime interwieva kojeg je sa glazbenikom napravio novinar Glasa Istre po koncertu održanom u Belgiji:
Vrhunski show
Belgijski nastup Marilyna Mansona u petak bio je nalik cirkusu. Na iznimno bogatoj sceni detalji se mijenjaju za svaku pjesmu, a Manson svakih nekoliko minuta mijenja garderobu kojom se prilagođava junacima svojih pjesama. Nažalost, zbog raznih predrasuda većina ljudi (uključujući i nižepotpisanog autora) ima samo površni kontakt s Mansonovim djelom, tako da olako preskaču onaj umjetnički dio njegovog rada koji je puno dublji nego što bi se to na prvi pogled reklo.
Naime, Manson u svojim pjesmama često govori kroz razne tipične likove američkog društva, a površni promatrači stječu dojam da su svi izneseni stavovi njegovi. Tako, primjerice, u jednoj od pjesama Mansonu na scenu donose veliku govornicu - propovjedaonicu s koje se on u atmosferi prilično nalik nacističkoj ponaša kao pomahnitali diktator. Površni promatrač mogao bi pogrešno zaključiti da Manson promovira nacizam, dok u biti svojim nastupom poručuje da svi skupa živimo u diktaturama u kojima našim životima upravljaju razne političke kreature koje on do ekstrema karikira. Manson je prilično dobar glumac.
U prostoru pred binom dominiraju njegovi klonovi koji odjeveni u crno i obojena lica imitiraju svoga idola. Oni su jedini jako zapaljeni, dok ostatak publike mirno uživa u predstavi kao što bi to činili u cirkusu ili teatru. Nakon odgledanog nastupa očito je da ne postoje neke osnove za zabranu, jer sve što on izvodi činili su i mnogi drugi u povijesti glazbe. Zato je bitno imati na umu da bi zabrana Mansonovog nastupa otvorila mogućnost zabrane mnogih drugih koncerata. Primjerice, glede navodnog bogohuljenja po istom bi se modelu trebali zabraniti i koncerti vodećeg istarskog glazbenog stvaratelja Francija Blaškovića. Na sličan način bi se zbog opscenosti mogli zabraniti i nastupi najpopularnijeg hrvatskog benda Leta 3. Ipak, prije njih, a zbog promoviranja nacionalne i vjerske netrpeljivosti, trebalo bi zabraniti ThoMPsona, a zbog medijske potpore optuženim ratnim zločincima i mnoge druge domaće zvijezde. O političarima i popovima i njihovim javnim nastupima da i ne govorimo.
Nameće se pitanje kako to crkva ne osuđuje ThoMPsona koji je definitivni huškač na rat i osvetu? Odgovor je jasan. ThoMPson može biti što hoće, može biti i ubojica, ali ThoMPson ne osuđuje crkvu pa je stoga crkvi prihvatljiv. ThoMPson poziva ljude u crkvu i nosi krunicu, a to što ih poziva da u crkvu dođu «brusiti noževe» nema veze – za crkvu je uvijek bilo bitno samo to da bude puna ljudi, nema veze kakvih. Dakle Marilyn Manson je gori jadino po tome što kritizira crkvu, a crkva je na to najosjetljivija. One teze koje govore da crkva nije potrebna za nju su prijetnja smrću protiv kojih se ona bori svim mogućim sredstvima, prelazeći pritom vrlo često granice dobrog ukusa.
Najžalosnije je u svemu to što u današnjem svijetu hiperinformiranosti ta ista crkva kod većine ljudi predstavlja moralni autoritet. Naš je jedini katolički rock kritičar u vezi toga lijepo rekao da se ljudi nisu u stanju obračunati sa pravim zlom, pa se obračunavaju sa Baba Rogama.
Upravo ono što Manson kaže za amerikance u interwievu dešava se i kod nas, a to potiče ponajviše crkva. Trebamo dežurnog krivca zato što pravom krivcu ne možemo ništa - ili ne želimo? Možda smo pravi krivac za sve upravo mi. Možda nam sotona treba da bi ga okrivili za zlo kojeg smo tvorci upravo mi građani. Ne želimo li se upravo tako riješiti dijela odgovornosti za kreaciju koju nazivamo civilizacijom?
Ne zaboravimo pritom da je crkva upravo ta koja je tisućljećima odgajala ljude i da snosi najveću odgovornost za to kako je čovjek ustrojio svijet. Znam da će neki reći da je prije, dok je crkva imala veći utjecaj, bilo manje zla. Ja ću na to samo pitati je li Apartheid manje zlo od pornografije i Rave partija?
|
