Ateizam

Vjera je potreba slabih!

Ponudio bih jedan od odgovora na pitanje zašto ljudi vjeruju. Današnji prosječan čovjek je vjernik koji gricka kikiriki dok gleda na TV-u izvještaje o poginulima iz Iraka i umrlima od gladi iz Afrike. To je tako zato što građanin današnjice živi površno, i cilj mu je preživjeti pod svaku cijenu. Čovjek je došao do onog evolucijskog trenutka kada je njegova individualna svijest toliko nadjačala kolektivnu svijest vrste (ljudske - na ovoj stranici čovjeka smatramo najnaprednijom životinjom) da je propast vrste sasvim izvjesna. Za primjer koliko je bitna kolektivna svijest možemo se upitati koje su životinje ugrožene na svijetu? Ugroženi su kitovi, slonovi i sl., a nikako ne mravi. Čovjek je krenuo putem bez povratka i sasvim je izvjestan njegov kraj, samo se nadam da u samouništenju neće za sobom povući i sve druge vrste na Zemlji.
Zato vjerujem da svi vi koji kažete da ste vjernici, vjerujete samo iz straha za sebe. Vjerujete jer mislite da postoji nagrada za vas, a da ćete izbjeći kaznu. Da nije tako, tada bi vas zanimale i neke druge sudbine. Tada bi milodare davali onima kojima treba (pa niste idioti, vidite tko je gladan i siromašan), a ne Caritasu i sličnim kvazihumanitarcima.
Ali vi ne dajete pomoć zbog pomoći već zbog svojeg mirnijeg sna. Nije vam bitno tko je dobio, bitno vam je da ste dali, ali znajte ako gore nekog ima, onda on vidi i tu ravnodušnost.

«Intenzivno se može živjeti samo na račun vlastitog Ja, a građanin ništa više ne cijeni nego svoje Ja, i prema tome postiže samoodržanje i sigurnoct na račun intenziteta.
Umjesto da sumanuto bude opsjednut Bogom – stiče mirnu savjest, umjesto naslade – prijatnost, umjesto slobode – udobnost, a umjesto smrtne vatre – ugodnu temperaturu.
Zbog toga je građanin po svom biću, stvorenje sa slabim životnim pogonom, plašljivo, te je lako upravljati njime, jer se boji svakog davanja samog sebe. Zato je on umjesto moći postavio većinu, umjesto sile zakon, a umjesto odgovornosti postupak glasovanja.
Jasno je da se ovakvo slabo i plašljivo biće ne može održati ma u kolikom broju postojalo...»
( Herman Hesse - Stepski vuk)