< | siječanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com
svim pravoslavnim vjernicima koji danas slave Božić od srca čestitam |
da, jesam hvala vam na vašim komentarima, nisam baš bila vrijedna i obišla bar vas koji svratitite i napišete koju, al obećajem, budem u tijeku slijedećeg tjedna valjda i da zaključimo: za ovo treba imati želudac! evo, sad pijem samo: šumeće kalcijevske za glasnice, kuhano vino za grijanje (večeras je temperatura oko -9, ja šetala preko sat vremena, jel da da sam si mogla priuštiti jednu šaličicu od dva deci ), sok od bazge (domaći) i čaj od prženog šećera, luka i lovora (fuuuuj ). Iako mi nije ništ škodilo (želudcu), al nit baš pretjerano pomoglo toj mojoj virozi, a isčitavajući iz vaših komentara da sam zbilja pretjerala s tim kombinacijama, sve pomalo izbacih, ostale su samo prirodne (s)tvari. Klinci su večeras kod bake u susjedstvu na spavanju, tak da nemam "materijala" za uveseljevanje. Zakoniti pegla trosjed, izgleda da će i on biti bolestan Na poslu je zatišje, al su inventure, pa treba i za to imati želudac, vjerujte. Btw, saznadoh danas da je mojoj dragoj kolegici iznenada umro suprug, pa sam još uvijek pod dojmom... Nadam se da mu je stigla reći koliko ga voli. Nadam se da će imati snage nastaviti dalje. Zbog djece, unuka, zbog sebe, a i njega. Nobody knows but me That I sometimes cry If I could pretend that I'm asleep When my tears start to fall I peek out from behind these walls I think nobody knows Nobody knows no Nobody likes Nobody likes to lose their inner voice The one I used to hear before my life Made a choice But I think nobody knows No no Nobody knows No Baby Oh the secret's safe with me There's nowhere else in the world that I could ever be And baby don't it feel like I'm all alone Who's gonna be there after the last angel has flown And I've lost my way back home I think nobody knows no I said nobody knows Nobody cares It's win or lose not how you play the game And the road to darkness has a way Of always knowing my name But I think nobody knows No no Nobody knows no no no no Baby Oh the secret's safe with me There's nowhere else in the world that I could ever be And baby don't it feel like I'm all alone Who's gonna be there after the last angel has flown And I've lost my way back home And oh no no no no Nobody knows No no no no no no Tomorrow I'll be there my friend I'll wake up and start all over again When everybody else is gone No no no Nobody knows Nobody knows the rhythem of my heart The way I do when I'm lying in the dark And the world is asleep I think nobody knows Nobody knows Nobody knows but me Me Artist: PINK Song: NOBODY KNOWS Album: I'M NOT DEAD (2006) |
Da, već šesti dan bolujem. Ne znam kako to nazvati, liječniku samo skoro otiša na staru godinu. Ali nisam. Tj. jesam, ali on nije radio prije podne. I hau jes nou, radit će na staru popodne..hehe, ho ho ho. A moj Zakoniti, ne bud lijen otišao - i čudna mi čuda, naš dr radi! Eh, da nisam u nekim genima kamenima dalmatinske krvi (na to se On uvijek obazire..), možda bih se i ja ponovo spremila i otišla..ali ne. Nisam. Otišla. Samo sam mu preko njega opisala što mi je, i pitala da što ću. A ništa - puno čaja, ce vitamina i to je to.. Ma nemojte mi reći! Pa od petka do danas (znači unazad 6 dana) sam trošila i potrošila: max flu (šumeće), coldrex (nešumeće, tkz livadske), pholcodin (kapsula, komada dva, toliko pronađoh), medene rakije ('ladne, al grijeee),prospan sirup (popila djeci sve što je ostalo), prospan šumeće (ništ koristi), kuhanog vina (toplega, finega, s klinčići), ce vitamin (tabletiran), bisoleks (isto), trputčev sirup ( od dotura tajsa, mlogo dobar, podsjeća me na liker od oraha, više po boji i gustoći, nego okusu, al ni spomenuti nije tako loš), i zadnje, zbog simptoma koji su uzrokovali i naslov ovog posta - pijem Ca-C 1000 sandoz (šumeće, za sad ne vidim koristi, al tek mi je drugi dan konzumacije, paaa..bumo vidli). Sažetak svega je da kevčem ko štene na minus dvadeset, otišle glasnice od kašlja, nos natekao od brisanja, od herpesa.. moji mi se dečki smiju, a smijem se i ja sama sebi. Kad ih nešto trebam najsigurnije mi je povući ih za rukav, da obrate pažnju mom šaptu. Kad me je direktorica danas čula na phone, monumentalno me je sterala kući, i rekla da se do ponedjeljka ne pojavljujem No, da ne pretjeram u žalopojki (ko da već nisam..), što bi naš stari svit rekao: "na mladom je, proći će..." Za kraj, uz srdačne pozdrave, još dvije večerašnje, vrlo svježe izjave Maloga - mama, jesi ti bila mala curica kad je bio rat? - ne, ljubavi, ja sam već bila velika kad tu bio rat - aaa..znači već si bila urasla! (htjede dijete biti odraslo, al mu još ne ide ) Već je bila gotovo ponoć (sad je ponoć i deset, i napokon je zaspao), a on još budan. skroz nešto izmišlja. Pater familijas urastao ( )u trosjed, gleda se Nikita, ja blogodarim, jel.. eto njega do mene i kompa -mama, mamiii, ja bih pio vodeee ( a popio je šumećeg prospana, pa šalicu mlijeka) -a ti nemaš tatu? -ma imam, al ti si mi tu ustaljena! ¨ I hajde, dam mu tu čašu, iz koje popije malo, i pitam ga da šta mu to znači - ustaljena? - pa ono: tata leži, a ti ne, ti si ustaljena! a Veliki čami čekajući s knjigom iz biologije, čeka da završim post (obratite pažnju na vrijeme objave), da ga mogu ispitati gradivo, svečano je od danas počeo nadoknađivati propuštena zadnja dva tjedna nastave... Snijeg je već napadao, sad bi mogle žabe ili skakavci dec ol folks laku noć narode |