Pričica - zadnji dio
Sjedila je u kafiću na rivi i uživala u blagom proljetnom suncu. To joj je bio ritual. Uraniti po pecivo i neke sitnice za doručak dok roditelji još spavaju. Ma koliko su joj nanijeli boli i nepravde, ona ih je voljela. I kad su toliko onemoćali da se nisu mogli brinuti za imanje, da im je odlazak liječniku bio češći nego odlazak u crkvu, Željka ih je nagovorila da dođu živjeti kod nje. Nikad se nisu priviknuli na govor, navade i buku velikog grada. A i sa kćerkom su se ponovno upoznavali. I prilagođavali činjenici da nije više mlada djevojka koja bez pogovora sluša i ispunjava njihove želje i očekivanja.
Iz zadubljenosti u vlastite misli prenuo ju je turistički vodič koji je vodio grupu američkih turista. Baš su joj bili smiješni u onim šarenim krpicama, sa skupim fotoaparatima i slamnatim šeširima. I tad ga je ugledala. Iako je prošlo tridesetak godina, odmah ga je prepoznala. Ruke su joj zadrhtale, srce se uzlupalo…je li to moguće? On? Tu, u njenom gradu, u skupini američkih turista? Brzo je izbrojala sitniš za kavu, pokupila stvari i krenula za njima. Morala se uvjeriti da je to on. I ni sama nije znala bi li više voljela da je samo netko tko sliči na njega ili da ga je put nanio baš pred njen kafić.
Šest mjeseci kasnije odlučili su stati pred njene roditelje. Dosta joj je bilo izmišljanja opravdanja za izlete vikendima i izlaske radnim danima, vraćanja na prstima, otključavanja vlastite kuće u ranim jutarnjim satima. Ne, nije ih se bojala, nije ih pitala za dopuštenje, samo ih je htjela upoznati s nekim koga su već poznavali. Samo im je htjela pokazati svoju sreću i razlog zbog kojeg joj već pola godine blistaju oči. Kao što je i očekivala, mada se nadala da će biti drugačije, bili su vrlo hladni i suzdržani. Bez mnogo riječi, ali znakovitog držanja dali su im do znanja da ga ne vole, ne prihvaćaju, i da se sada, možda još više nego prvi put protive njenoj vezi. Otac je čak sebi u bradu, ali tako da to ipak Željka čuje promrsio: Bitanga bio, bitanga ostao. Nije pomagalo ni to što je on bio vlasnik lanca slastičarnica na američkom jugu, što ništa materijalnog od njih ne očekuje, što se prijazno smješka i pravi se kao da ih sad prvi puta vidi. I jedan i drugi par odahnuo je po završetku večere. Stari su se povukli pred tv, a Željka i on su sjeli na terasu. Prvi dio «razotkrivanja» su obavili. Bilo je teško, ali sad je to iza njih. Za vikend lete kod njegove djece. Istu tešku stvar obaviti. Nagon ženine smrti on je s posebnom pažnjom njegovao obiteljsko zajedništvo. Jako su se vezali uz njega i bojao se kako će reagirati kad ih upozna sa Željkom, iako su odrasli i samostalni. No, upoznavanje je prošlo bolje nego što su očekivali. Pripreme za svadbu mogle su početi.
|
