dva

< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Srpanj 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (11)
Listopad 2007 (9)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (31)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (14)
Prosinac 2006 (10)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (12)
Rujan 2006 (11)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (9)
Travanj 2006 (11)
Ožujak 2006 (5)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (6)
Prosinac 2005 (12)
Studeni 2005 (20)
Listopad 2005 (16)
Rujan 2005 (21)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (15)
Lipanj 2005 (10)
Svibanj 2005 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off



Linkovi



Adwocatus

Auzmiš

Decy

dr Luka

Franc

Freestyler

Goldeneye

Kenguur

Kljun

Koki

Koraljka

Marchelina

Maslačkica

MišicaNL

MonoperajAnka

Neni iz bajke

Pjesma o jednoj mladosti

Sepia

Slatkogrkinja

Šampsica

Šarli

Tip koji sjedi

Trilliana

Uštekana mama

Zlatna djeva

Bajna djeva

emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com

ali rijetko provjeram poštu, pa ako vam je bitno/hitno da pročitam što ste mi napisali, javite mi u komentarima da imam mail ;)

20.07.2007., petak

Dvadeseti srpanjski

Daleko od očiju – daleko od srca, ne slažem se!

Nisam mislila pretvoriti blog u pričaonicu priča. Ima puno spretnijih s riječima od mene ( u zadnje vrijeme često svrnem kod Decembrice po takvo štivo, a ima ih i otprije mi znanih, naravno). Al tu i tamo nabacim pokoju pričicu. Iz života. Sa promijenjenim imenima i nekim detaljima, al priče ne izmišljam, potka je uvijek istinita. Ja samo nadogradim ono nedorečeno, ili što se kod onog tko mi je pričao podrazumjevalo.

a sad slijedi pričica - prvi dio

Bila je jednica bogatog seoskog gazde. Njihov ponos, njihova ljubav, sve njihovo. Ništa njima nije bilo plaćati joj prijevoz do udaljenog grada, nek Željka ide u gimnaziju. Nek završi škole, ne mora ostati na zemlji. A Željkica ko mladi pilići kad ih se pusti iz gajbe da trčkaraju po dvorištu. Raširila krila, ne zna kamo bi prije, koje slasti velikog grada prije okusila. I zaljubila se ona. Roditeljima njen izbor nikako nije bi po volji. Ta on je običan vozač kamiona, pustolov, šarlatan. Nedovoljno dobar za njihovu kćer. Jednog dana nije se vratila u selo poslije nastave. Pobjegla sa dilberom u Zagreb. Ludovali tamo tjedan dana. Dosadilo joj spavanje po kojekakvim sumnjivim mjestima, a i on se pobojao osvete njenog oca. Pa se Željkica pokunjeno vratila roditeljima. Selo je malo pričalo, malo šaputalo, malo s podsmjehivalo, pa zaboravilo. Al njen ćaća nije. Priprijetio on njemu tko zna čime. Možda mu je dao do znanja kako zna za njegove švercerske poslove, možda mu je platio, ili čuvaj bože karabinku pod nos stavio. Nikad se nije doznao razlog, al kamiondžija je netragom nestao. Željkica je uzdisala i venula, jedva da je maturu položila. Često je samo zamišljeno stajala i gledala kroz prozor. Preko prašnjavog puta koji sa njihovog gazdinstva vodi prema njemu. Ma gdje bio.

- 14:58 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>