Srijedom standardno
Dan ko dan, ništa posebno….ide pjesma, ali moja srijeda..otišla i ona, i to u posve neplaniranom smjeru. Imam iza trosjeda «crknutu kobilu». Taj sam izraz naslijedila od svoje mame, a označava poveću količinu neizglačanog rublja. Jučer je baš fino zahladilo i ja se konačno odlučila upristojiti i riješiti gomile i gomilišta. Al najprije mišljah poslije posla ručati i samo malkice odmoriti. No way… Iako je vani zahladilo i zapuhalo, Mali se nije dao u kuću. Sa 8 mjeseci starijim rođakom naganjivao se biciklima po dvorištu i ulici. A to naravno zahtijeva nadzor odrasle osobe. Odraslih osoba – množina. Pa je množina sjela kavicu popodnevnu popiti dok nadzire potomke. Dobrano smo se smrzli i baš nas je kiša razveselila. Klinci se preselili pred tv, pa malo autiće naganjivali, a ja se pegle uhvatila, i sve se tješim da spajam ugodno s korisnim. Ugodna mi bila toplina koju pegla i para šire oko sebe. A korisno to što se rješavam svakojutarnjeg peglanja onog što će se taj dan odjenuti.
Mda. Oko 20 % gomilice je tek riješeno. Jer… zvala me mila sestrična, pa smo malkice razvezle preko telefona. Bio mi brat i njegovi klinci, pa smo malo razvezli o svemu i svačemu… Pa došao i šogor vidjeti novu gitaru..i tak, što bi Pjesma rekla – ko na kolodvoru.
Taman se sve smirilo oko početka htv-ovog dnevnika. Peglam i gledam. Slušam i ne vjerujem. Nabacuju se tonama zlatnih poluga, gađaju se torbama punim dragulja… šalju tajne pregovarače, demantiranje, falsificiranje… ***nje…pa onda vijest da je Plavima ponuđeno puuuno love za Modroga… pa detalji i uhićenja osumnjičenih za ubojstvo otetoga mladića…pa ljuta trava na ljutu ranu – odgovor MPT novim koncertom…pa opet red eksplozija i ubojstava..malo iz metropole, malo iz svijeta… mislim da bih trebala uputiti mail urednicima informativnog programa i zamoliti ih da pored tih emisija informativnog programa, u najavi stoji ona dvanaestica, broj koji označava da program nije primjeren za gledanje i slušanje mlađoj populaciji. A neki da sam Tipu koji sjedi napisala da ne pratim baš svijet oko sebe... što mi bi sinoć???
Da katastrofa ne bude potpuna ( ili bude) banuše mi na kućni prag kum i njegov veliki sin. Ja još nešto malo peglala, pa sjedoh i uključih se u raspravu:
- o bolonjskom ( sin im se sprema studirati)
- o razlici u statusu kad završiš 3+2 na veleučilištu ili sveučilištu
- o novom nazivlju kojeg nikako zapamtiti, pa si neki bakalar poslije 3 godine, a nakon još dvije magistar
- o pravima radnika kod privatnika-poslodavaca
- o tome je li glupo propisivati obavezno srednješkolsko obrazovanje ili ne
- o cca 2500 kn koliko će potrošiti na sve moguće ovjere dokumenata, na plaćanje prijave za prijemni ispit, na vozanje do zagreba i varaždina, cestarine, i još nešto što se sad ne mogu sjetiti
- o tome kak je raskopan Kvaternikov trg, i kak mu je trebalo cca sat i pol od remize do maksimira, o borongaju u kojem se baš ne snalazi…
- o jedno trodnevnom obilasku gradskog i županijskog ureda za nešto, a sve u svrhu pronalaska njegovih papira koji su se «izgubili». Zračna linija između ta dva ureda je komotnih 500 metara, papire ne šalju poštom nego ih nosi teklić (još bolje), i nema ih. Kad su konačno csi metodom pronađeni, nitko nije kriv, nitko ni da se ispriča čovjeku, a kad on priupita šefa nemarnog teklića za satisfakciju, ovaj ga hladno činovnički uputi da se može žaliti, al napismeno, pa će se osnovati povjerenstvo koje će razmotriti taj slučaj i eventualno nešto poduzeti, ako procijene da bi trebalo. Ma, prave se oni eventualni, od prvog do zadnjeg.
- o medenoj rakiji i kak je dobra i ovak, u srpnju, a ne samo na Badnjak ujutro 
- o cijeni kubika stambenog prostora i kak je kad se pređe 1000 manja komunalna naknada. A plaća se i za balkone i terase, a kak će, molim vas, tamo izračunati kubikažu zraka..ee, tu se uzme kvadratura pa se podijeli s dva i nadoda zraku iz unutrašnjosti…  Pa cijeli eleborat meni maloj i plavoj sretnici koja nije ( bar do sad , a nadam se da će tak zauvijek i ostati) gradila kuću i tražila sve te papire i plaćala po kubnom metru zraka eventualnog budućeg doma svog – neku komunalnu naknadu
- o stricu koji ga naziva i žica lovu, iako zna da je ovaj bez posla ( da, kum je ostao bez posla početkom lipnja – tehnološki višak)
- o u nedjelju pokopanoj baki i o njenim posljednjim željama
- o još svemu i svačemu, pa i o tome kak je već gotovo pol 11 (22 sata i 30 minuta), i da kad ćemo se naći da se malo napričamo
Uglavnom, nakon toga mi se više nije palila pegla. Smogla sam još toliko snage da Maloga spremim na spavanje, Veliki je iskoristio gužvu i otišao baki na konak, a mi smo se razmjestili po trosjedima i našli neki gledljiv filmić na tv-u. Nije baš prva liga, al ajd, za uspavljivanje.. Ja u pidžami, pod dekicom, ovi na tv-u istražuju neki novi virus koji na neobjašnjiv način brzo i okrutno ubija ljude…već vidim da će se dvoje glavnih na kraju zaljubiti ili bar poljubiti, tonem lagano u san..kadli…
Nešto mi počne gmizati po nozi, malo zagrebucne, ili pikne, ili se pomakne…
Skočim ko ofurena. Palim svjetlo. Opisujem Zakonitom osjećaj. On mirno sluša . Jednim uhom. I gleda jednim okom. Drugi dio para navedenih mu organa koristi za praćenje radnje na filmu. Osim male opasnosti da postane razrok , a i to sam na stotinku sekunde pomislila, i odgovaralo mi je da je ostao mirno ležati. Jer tko bi mi ispričao propušteni dio fima? Iako me nekad odnese i povuče ugodan osjećaj koji pruža muška zaštita maloj i slabušnoj ženici, ja nastojim svoje bitke izboriti sama. Kad god i gdje god to mogu. Uglavnom ne tražim pomoć prije nego mi ona zaista treba. On to zna . Gleda primjenu csi metoda u našem dnevom boravku. Pametno šuti i ne komentira. Na nozi ništa i nikog. Na dekici ništa i nikog. Na trosjedu ništa i nikog. Već sam mislila da sam prolupala, a što je Zakoniti mislio bolje i da ne mislim . I taman sebe uvjerim da sam paranoična kadli…
Ha! Po drugoj mi nozi nešto hoda! Munjevitim zadizanjem nogavice ulovih pogledom , pa onda i rukom jednog malog uholaža . Uf! Baš ih ne volim, a u ovo doba godine ima ih posvuda. Vjerojatno se uvukao u moju pidžamu još prije mene. Tak mi treba kad ne peglam pidžame.
U svakom slučaju, uslijedila je nabrzinska dekapitacija, ispitivanje tvrdoće tijela papučom, i hladnokrvno rješavanje lešine bacanjem kroz prozor. U ljetnu kišnu noć…
|
