dva

< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Srpanj 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (11)
Listopad 2007 (9)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (31)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (14)
Prosinac 2006 (10)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (12)
Rujan 2006 (11)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (9)
Travanj 2006 (11)
Ožujak 2006 (5)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (6)
Prosinac 2005 (12)
Studeni 2005 (20)
Listopad 2005 (16)
Rujan 2005 (21)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (15)
Lipanj 2005 (10)
Svibanj 2005 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off



Linkovi



Adwocatus

Auzmiš

Decy

dr Luka

Franc

Freestyler

Goldeneye

Kenguur

Kljun

Koki

Koraljka

Marchelina

Maslačkica

MišicaNL

MonoperajAnka

Neni iz bajke

Pjesma o jednoj mladosti

Sepia

Slatkogrkinja

Šampsica

Šarli

Tip koji sjedi

Trilliana

Uštekana mama

Zlatna djeva

Bajna djeva

emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com

ali rijetko provjeram poštu, pa ako vam je bitno/hitno da pročitam što ste mi napisali, javite mi u komentarima da imam mail ;)

16.03.2007., petak

ne odustajem...


- mama, mama, kad idem na Stjepanov rođendan?
- preksutra, ljubavi. Sutra još moraš u vrtić. Koji je sutra dan? ( ne nadam se previše, ali pokušavam..)
-petak (ljubi ga majka)
- a onda, poslije petka, koji dan dolazi?
- subotaK!!!!
-aha..super, a poslije je nedjelja, i ne ideš u u vrtić. I kad ona prođe, dođe što? poooo....?
- ???
- pa kak se zove onaj dan kad krećeš u vrtić? pooo...?
- POOOO četak!!! jel je, mama?
- poonedjeljak se zove, milo moje. I da, početak je tjedna...I onda poslije njega doše što? Uuuu ?
- Uuuu vutić! jel tak mami?
- ne, nego uuu to rak, utorak
- a onda ti dođe ssss...
- e, to znam! sssStjepanov rođendan!!!!
headbang headbang headbang
- 08:00 - Komentari (36) - Isprintaj - #

15.03.2007., četvrtak

Mali u sridu

Mjesto radnje: kuhinja
Vrijeme radnje: srijeda poslijepodne
Likovi: Mali (3,5), Veliki(12), 2mama(ajoooj)
Tema: matematika
Ideja: kako zabaviti Malog, da pusti Velikog raditi zadaću iz matke, a sve to u kuhinji, jer se kuha ručak

Mali je prkošljivo stvorenje, čupa, traži, izvlači pažnju iz svih u svojoj okolini, pogotovo ak osjeti da baš nije u prvom planu. Veliki je osjetljiv, i prekoviše, za matku mu baš i ne treba grobna tišina, a uostalom, ima još nekih soba u kojima bi mogao učiti, ali i on voli biti na vrpi, i u društvu. Zadaća iz razlomaka, piece of cake. Ali i Mali hoće baš tam sjediti i raditi topove od bakinih viklera, onih, malo čičkastih. Iznenadila me količina mašte kojom radi višeraketne bacače, duge cijevi i ostala čudesa koje ne znam ni kako bih nazvala. Za čas izbije svađa, na granici fizičkog sukoba. Ajd, sad opet moram biti DMZ (DMZ=demilitarizirana zona). Posjednem Maloga krilo i kažem
- ok, idemo i mi učiti matematiku. Može?
- Aha
- Vidi, imaš tu dva mala štapa. Ak meni daš jedan, koliko će ti ostati?
- Jedan
- Ma, bravo... A gle, imaš dva štapa i ja ti dam još jedan. Koliko ćeš sad imati? (Tu je bitno da više nisam imala štapova, pa sam uzela jedan vikler, da glumi treći štap)
- Tri, toliko imam i godina! (ljubim pametnu glavicu..)
- Superiška, ajd sad zadnje pitanje, za čistu peticu.... imaš ta tri štapa i ja ti uzmem dva, koliko sad imaš
- Ni jedan, samo bakin vikler!!!!!


i update, neočekivano..pregledavam e-mail, i nađoh zgodnu stvar, o matematici je riječ, samo ovaj puta o dijeljenju...

radni naziv slikice je :
KAKO PODIJELITI 200 000 NA 2
headbang

Image Hosted by ImageShack.us
- 07:34 - Komentari (10) - Isprintaj - #

12.03.2007., ponedjeljak

proći će...

za one koji se sjećaju..i koji pitaju kak je...
dobro je, a bit će još bolje...

peti dan...

Image Hosted by ImageShack.us

zaključak: budi dobar da ne budeš modar headbang
- 12:22 - Komentari (16) - Isprintaj - #

09.03.2007., petak

to je to

Image Hosted by ImageShack.us

Dragi moji.. ne, neću vas ostaviti da pogađate, reći ću vam... rođendan je danas mog bloga... častim vas tortom jedne loode žene, sa loodim snovima i još loođim doživljajima, sa dva looda djeteta, a i jednim jedinim Zakonitim ( i nema nezakonitog, ne brinite )

Ako bi slučajno usfalilo, ima dolje još, ponešto torti, a i ostalih kolača, vjerujem da će svatko naći nešto što mu odgovara. Tortica i pjesmica su prigodničarske. Doduše, malkice posuđene i isčupane iz nekog konteksta, al opet tako moje. Balaševića obožavam, većina to zna. I ne, ne shvaćajte baš doslovno da odlazim. Samo me neće biti jedno vrijeme.

ODLAZI CIRKUS

Odlazi cirkus iz našeg malog grada
Širokim drumom što izlazi na most.
Odlazi cirkus i ja se pitam sada:
ko je domaćin a ko je bio gost?

Nestaje cirkus u širokoj ravnici.
U kišnoj noći za njim se srebri trag.
Odlazi fakir i artisti na žici
i tužni pajac što bio mi je drag.

Dal' je sve bilo samo fol?
Dal' je sve samo jeftin trik?
Il' sve te maske kriju bol
i neki sasvim drugi lik?

Pričaće deca o svetlima arene,
vežbaće krišom kod kuće neki štos.
Ali već sutra, čim prođe neko vreme
samo će retko pomišljati na to.

Ostaće okrugli trag na mestu šatre,
tu gde se hrvao sa tigrom hrabri grk.
I par plakata, na njima gutač vatre
kome će klinci već nacrtati brk.

Dal' je sve bilo samo fol?
Dal' je sve samo jeftin trik?
Il' sve te maske kriju bol
i neki sasvim drugi lik?

Laku noć dame i gospodo.
Eto, i ova predstava je završena.
Nadam se da ste uživali u njoj.
Bilo je zadovoljstvo glupirati se za vas sve ove godine.
Nadam se da ćemo se još videti u nekom drugom gradu,
na nekoj drugoj predstavi,
u nekom drugom cirkusu.

Odlazi cirkus iz našeg malog grada
širokim drumom što izlazi na most.
Odlazi cirkus i ja se pitam sada:
ko je domaćin a ko je bio gost?

Odlazi cirkus, za sve je bolje tako.
Mnogi su predstavu shvatili do sad.
Nove pajace ce masa naći lako
jer drugi cirkus ce doći u naš grad.

Ma sve je bilo samo fol.
Sve je to samo jeftin trik.
I sve te maske kriju bol
i neki sasvim drugi lik.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us
- 08:08 - Komentari (26) - Isprintaj - #

08.03.2007., četvrtak

da, ne, možda

tko to uopće slavi?
ne znam
ja?
da, ne, možda

ovo je bilo objavljeno prije dvije godine



KAD BIH MOGLA PONOVNO PROŽIVJETI ŽIVOT od Erme Bombeck

(napisano kad je otkrila da umire od raka)



Otišla bih u krevet kad sam bila bolesna umjesto pretvaranja da će se svijet prestati okretati ako ne budem prisutna.



Zapalila bih ružičastu svijeću napravljenu poput ruže prije nego što se otopi u skladištu.



Manje bih pričala i više slušala.



Pozvala bih prijatelje na večeru čak i ako je tepih umrljan ili je kauč izblijedio.



Pojela bih kokice u "dobroj" dnevnoj sobi i manje bih brinula o nečistoći ako moji požele zapaliti vatru u kaminu.



Odvojila bih vrijeme za slušanje mog djeda i lutanju kroz njegovu mladost.



Preuzela bih više odgovornosti koje je nosio moj muž.



Ne bih nikad inzistirala da prozori automobila budu zatvoreni usred ljetnog dana jer je moja kosa taman isfrizirana i uređena.



Sjela bih na travnjak (bez obzira na mrlje od trave).



Manje bih plakala i smijala se ispred televizora, a više promatrajući život.



Ne bih nikad kupila nešto samo zato što je to praktično, što se neće vidjeti mrlje ili zato što ima doživotnu garanciju.



Umjesto što sam željela da što prije prođe devet mjeseci trudnoće, cijenila bih svaki trenutak i shvatila da je čarolija koja raste u meni jedina prilika da pomognem Bogu u stvaranju čuda života.



Kad bi me djeca naglo poljubila, ne bih nikad rekla: "Kasnije. Sada operi ruke prije ručka." Bilo bi puno više Volim te umjesto Žao mi je.



Najviše bih, kad bih imala drugu priliku za život, cijenila svaku minutu, gledala je i zaista vidjela i nikad se ne bih osvrtala.



Prestanimo se znojiti zbog malih stvari.

Prestani brinuti o tome tko te ne voli, tko ima više ili tko što radi.



Umjesto toga, počnimo cijeniti odnose koje imamo s onima koji nas vole.



Razmišljajmo o tome čime nas je Bog blagoslovio.



I što činimo svaki dan da poboljšamo sebe umno, fizički i emocionalno.



Nadam se da svi imate blagoslovljen dan.


- 07:41 - Komentari (11) - Isprintaj - #

07.03.2007., srijeda

dobiješ po glavi i postaneš plavi

Radni naslov je: mali potres mozga rezultirao malim živčanim prežderavanjem

Dakle, dan nije gotov dok nije, i ja bih to već trebala znati. I znam, u stvari, ali, čak i mene ponekad iznenadi. Ukratko, Malo zlato je sinoć pao. I udario glavu. Jako. I na čelu iskočila kvrga. Velika. I sve se dogodilo tako brzo da mi se noge nisu stigle oduzeti, a ni pamet. Ali. Hematom je tko naglo izrastao. I bio je tako zastašujući. Veličine manjeg jajeta. Ne, nisam mogla samo ljubiti i mijenjati hladne obloge. Prestrašno mi je izgledalo. A nakon što se počeo žaliti da ga boli glava, ali ne čelo, već iza uha... već me panika počela loviti. I mislim si – kako će mu to proći. Što ako se stvori neki ugrušak i krene putovati. I tako, svašta nešta. Pa okrenem 94 i pitam za savjet. I vele mi da ipak odem na bolnicu da ga pogledaju. I bili mi.
Te čekaj malo na hitnom prijemu. Te čekaj malo pred kirurškom ambulantom. Te na nas upute na rendtgen. Te čekaj malo tamo. Te snimaj malu glavu preko nekoliko puta. Te čekaj sliku. Te olakšanje jer ipak ništa nije puklo ni napuklo. Te se vrati natrag do kirurške sa svime time. Te opet malo čekaj. Te slušaj kirurška ispitivanja. Točno kužim da Malog ispituju gdje, kad, kako i zašto da bi utvrdili da nije zlostavljan, da mu nismo to mi napravili. Neka. Svega ima. A kako se sve dogodilo u stvari ni ne znamo. Jer su Mali i Veliki otišli kod bake. Koja je kuća da nas, i tam su na stepenicama jurili, i u mraku se pretepli jedan preko drugoga.
I tako, veselo večer. A još dok smo čekali na red za slikavanje opet sam doživjela neugodu. Vezanu uz moj problem pamćenja lica. Čekamo mi, a dođe i čeka neka žena sa svoja dva sina. Starijeg vozi u onoj stolici sa kotačima, nešto je nogu potrgao. I pozdravi nas onak, sa bok, ko kad se znamo. I vidim da je moj Zakoniti kuži, al pozdravim je i ja. Ona, onak srdačna, sve ko znamo se...a ja ko tele, jer ne znam kamo bih je smjestila. A imala sam i prečih briga, pa blaženo zaključih da je to neka iz njegove firme. I tak, veli ona meni nakon nekog vremena – a ti mene stvarno ne prepoznaješ, jel tako? Pda, tak je, skrušena sam ja. I kaže mi svoje ime.... blože, pda, stvaaarno... Starija je od mene jedno dvije godine, intenzivno se družile jedno ljeto, ali davne 1984. Poslije sam je viđala da radi u jednoj cvjećarni. Kaže da tamo ne radi već 12 godina...i onda, jel čudo što je nisam skužila...
Iako mi se činilo da svagdje predugo čekamo, sve skupa je trajalo sat vremena. Vratismo se kući. Na kvrgu stavljamo hladne obloge koje Mali ne voli, a i mažemo sa gelom od aloe vere, koji isto ne voli, ali trpi. Zaspao ko buba mala, a dok su mu se okice sklapale ispričao mi je što ga najviše muči:

- mama, sutja me u vutiću nitko neće zvati Mali
- ma, zašto, ljubavi to misliš?
- Pa svi će me zvati Plavko, zbog ove moje kvrge..buaaaa
(vatromet taštine..na koga li je samosmijeh)


inače, jučer sam malo htjela ostaviti komentara kod mojih dragih blogera..negdje sam uspjela,a negdje baš i ne. Iako su remont najavili tek za vikend, već sad je teško ući u blogeditor, ai komentirati...
ali ja sam 2 negdje, čitam vas kad uzmognem, a komentirat ću kad se skuliraju
wave
- 08:32 - Komentari (5) - Isprintaj - #

06.03.2007., utorak

i don't know

Don't know much about a science book
Don't know much about the French I took
But I do know that I love you
And I know that if you love me too
What a wonderful world this would be

Don't know much about geography
Don't know much trigonometry
Don't know much about algebra
Don't know what a slide rule is for
But I know that one and one is two
And if this one could be with you
What a wonderful world this would be

Now, I don't claim to be an "A" student
But I'm trying to be
For maybe by being an "A" student baby
I can win your love for me

hehe, to mi svira na rejdiju, ko naručeno...
pokušavam, al je građa KATASTROFA, vjerujte mi...
al što ću, nemam se pravo žaliti, sama sam si to izabrala. A i nema smisla prema Zakonitom, nek se još malo busa u prsa da spava sa studenticom nut

A i velikom sinu sam uzor, čak me je opisao u školskoj zadaći. Tema je bila: osoba koja mi je uzor. Stvarno sam bila dirnuta. Jer da se mene pitalo, ja bih ko iz topa rekla da će pisati o 50 Centu, nekak mi se činilo da mu je on posve u glavi. Ali ne... Zlato moje, krvopija moj kiss

Malac ko malac, svaki dan iznova me oduševi nekom novom rječju, ili primjenom neke stare u novom kontekstu. Jučer smo se šišali. Neplanirano, iako već dulje vrijeme planiram, samo nikako uloviti cajta. Izašli nas troje u malu šetnjicu po kvartu sinoć, već iza pol 8. I Mali stao pred izlogom frizeraja, maše glavom ko pisarevićka u onom songu za europu (koji, baj d vej i nije neke lovorike pokupio..baš me zanima kad će ovogodišnji proći..). I sve govori: ajmo se unutra ošišati, pogle kolika mi je već kosa... I što ću. Pošaljem Velikoga natrag kući po novčanik i na šišanje. Toliko mi je sladak da bih se najradije i sama tako ošišala. Sva sreća da je frizeraj radio samo do 8.
Možda bi se inače današnji post savim drugačije zvao. Ono... mila majko čiji j' ono sprovod...
A sad odoh. Na sprovod. Stvarno.

- 15:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #

03.03.2007., subota

ima li slučajnosti

Poluradna subota. Dok čekam nekoga koristim priliku nešto i napisati.
Hvala na pitanju, dobro sam. Kad tako kažem mojoj mami i ne bude baš nešto zadovoljna. Kaže- znači, za tri si. Ali ne, nisam sad za tri, za više sam.
Jučer sam bila na jednom od mnogobrojnih ožujskih rođendana. Kod moje drage prijateljce i kume moga starijeg sina. Četiri je godine starija od mene pa je pala zeza na taj račun. Prekrasna večer. Dječica se odlično zabavljala, a nas dvije pretresle sve, uzduž i popreko. Tipično žemsko, to će vjerojatno pomisliti muški dio blogera. Ali ne, to mi puno više znači od običnog ženskog brbljanja. Jer poznamo se u dušu. Ja počnem rečenicu – ona je može dovršiti. I druženje s njom bolje mi je od bilo kakvih fensi šmensi izlazaka, zabava, ili tome sličnoga. Ne viđamo se baš često kao nekad. Ali nismo izgubile nit i to mi puno znači.
Čekam kolegu, treba doći iz Zagreba. Nisam ga vidjela tri mjeseca. I mogu priznati da sam ga se baš zaželjela. Nije mala stvar kad s nekim radite gotovo sedam godina. Svaki dan, stol do stola. I pričamo o svemu. Zna sve što me muči, kak su djeca, šta ću skuhati za ručak. I ja o njemu, sve, ili gotovo sve. I onda odjednom, ode. Silom prilika i na njegovu sreću. I drago mi je zbog njega. Čujemo se gotovo svakodnevno, ili sms-amo ili chatamo. Ali ipak, pogled oči u oči (dobro, oči u oči preko njegovih naočala), to je ipak nešto drugo.
Već sam nekih 20 minuta tu i čekam. I uzmem mob da ga nazovem, da ga pitam jel blizu. Pa odustanem. Ne volim ga zvati dok vozi. Pogledam malo zlato na zaslonu moba i pustim nek proradi screen saver. Nije. On me nazvao. Ima li slučajnosti. Ne znam, možda stvarno i nema. Možda je točno da nam ne trebaju aparati i tehnika da bismo bili povezani. Ako to želimo.
U svakom slučaju, odgađamo susret za popodne. Nove okolnosti. Nema veze. Ne ljutim se. Bar sam post napisala. A i ured pregledala. Jučer se takva kišurina slila da sam imamla malu poplavu. Sva sreća da sam na vrijeme primjetila. Sad je sve pod kontrolom.
Odoh kući pjevajući.

- 13:33 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se