< | svibanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com
Ne kao posljedica prošlovikendnih događaja, nego tko zna zašto, al bolesna sam od prošlog petka navečer. Taman sam se izvalila da pogledam večernju uškolu (tak veli moj mali sin: njemu je prijedlog u slijepljen s imenicom škola, pa je na teveu "večernja uškola") kadli je počelo stezanje nosa i dišni problemi. I tak je potrajalo cijeli vikend. Laganini glavobolja, brdo potrošenih maramica. A u ponedjeljak na sve to i glasnice otkazale. Pa zvučim kao vlaado kalembber i naddan vidoššević na ženski način. Moji dečki se zezaju i uživaju. Stvarno zvučim očajno.... Bili smo kod obiteljskog liječnika u ponedjeljak. Nas troje od četvero. Jer Veliki kašlje od petka. (a nije ni čudo jer je prošli tjedan dva puta okisao do gole kože). A zakoniti po standardnu antivisokitlak terapiju. I dobili antibiotike. Svi. I svatko drugačiji. Tak da imamo amoksil, ceporex i klavocin u frižideru. I Veliki do danas ni u školu nije morao. Al je bio sretan. A meni ni da se nasprda i ponudi bolovanje...ali ne bih ni išla na bolovanje, samo komentiram.... Najteže od svega mi pada to što ne mugu pušiti. Zapalim ja, al odma počnem kašljati tako žestoko da se malne ušiškim od napora. Pa ugasim. I tak jedno deset puta na dan. Zaista grozna fuj smrdljiva navika. I nemojte mi sad pisat da je ovo idealno vrijeme da se odviknem. Jer nije. To ću radit kad prestanem učiti. Još nekoliko krupnositnica od prošlog posta: - Barca je pobijedila Arsenal, meni je svejedno. - ovaj tjedan stigli su rezultati testova, matematika: 5, priroda: 5 jako sam zadovoljna i ponosna na mladog klipana - vic kaže da se Hitler ubio kad je vidio koliki mu je račun za plin došao, tko zna kako ću ja reagirati ovih dana, kad dobijem račune - danas mi je jedna osoba, sat i pol nakon što me je prvi put u životu vidjela i čula rekla kak ja uopće nemam smisla za humor... pusti me da vrisnem procjena... a što je najgore, ne mogu ni vrisnut, samo krčim, ko loše ugođena radio postaja...sva sreća, da je i ta persona samo neka usputna postaja u ovom danu. Il sam ja to pomalo sujetna???? za kraj - jedna narodna: dobar glas se daleko čuje, a puknuti još dalje |