Ona ima glavu, samo zato da njena frizerka ima od čega živjeti...ta izreka mi se ponekad omakne u opisu neke praznoglave osobe, mada znam da je ružno ogovarati...al to mi nije danas tema.
Htjela sam ponešto napisati o frizerkama, frizerajima, frizurama, dugo ili kratko, trendi ili ono što ti pristaje, plati i trpi... i tako. Ideja mi je sinula zahvaljujući
NJOJ , a gotovo sam odustala kad sam jutros otvorila
OVO .
Ipak nisam odustala, pa idemo redom:
Frizerke...
Svaka cica-mica koja do sebe drži, ima svoju omiljenu frizerku. S njom je u jako dobrim odnosima, poznaju si međusobno obiteljske prilike i neprilike, i međusobno si skroz laskaju....A ja?
Spletom okolnosti do udaje sam uglavnom išla kod tete M. Koja je bila i moja susjeda, i ujedno dobra prijateljica i vršnjakinja moje mame, koja je imala neprijavljeni frizeraj u svojoj kući, koja je malo ili ništa naplaćivala svoje usluge...da, sve što je odgovarala mojoj mami, a mene nitko nije ništa ni pitao. A teta M. Je tako voljela šišati, da mislim da bi ušla u prvih pet na australskom matjecanju u šišanju ovaca. Lijepo bi se raspričala s mojom mamicom, i šiš, šiš, šiš, ostigala me ko ofcu...ma i samo štucanje ispucalih vrhova u njonom salonu ima sasvim drugo značenje..Zbog njihovih dobrih odnosa, nisam mogla otići kod nekog drugog. A frizure, boje, trendovi...špansko selo za tu gospođu.
Osjećaja odgovornosti i neke obaveze otarasila sam se odlaskom u Zagreb na fax. Konačno! Ma, vraga. Isprobala sam nekoliko «vrućih stolaca» u zgb-u, i zaključila da mi je najpametnije pustit kosu da raste, nofce stavit (vratiti) u svoj žep, i samo mijenjati boju, kad već hoću neku promjenu.
Povratkom iz zgb-a i udajom, posve sam se odljepila od tete M., al kud sada?
Najprije sam išla kod susjede koja je radila u jednom renomiranom gradskom salonu, i osjećala sam se ko zadnje govno, jer svi su se drugi međusobno poznavali, frizerke i mušterije, jedino sam ja tamo sjedila ko da sam sa marsa, samo je ta susjeda, tu i tam, u prolazu, prozborila koju riječ. I najviše me uvrijedilo kako su starim mušterijama nudile kavu, pa ove novine, pa one...a ja sjedim ko sam prozirna tamo...pa, mislim, stvarno..i mislim si: e, nećete me više vidjeti...
I tako, kosa raste, moram ipak negdje. Slučajno sam sa sveki otišla kod jedne njene bivše učenice u salon. Ženska je bila ful srdačna i jednostavna. Sama je radila. Za početak sam joj dala samo da mi šiške odreže (što bi reko Pervan, i na sladoled pušem!). I tak krenula je..Zdenkica i ja volimo se već gotovo deset godina. Ma nije da sam uvijek očarana kad mi napravi frizuru, ponekad mi je baš onak «bapska», pa me previše ošiša, pa bih ja ono-nešto, a ona mi kaže: draga moja, al tvoja kosa nije za to, previše je ravna i oštra...E, al i ja sam starija i pametnija nego prije, pa odem kod drugih da vidim jel mi oni mogu napraviti TO. I nekad naprave, nekad ne. Uvijek se na kraju vratim Zdenkici, i nije me briga što će ona možda primjetiti da me netko drugi ošišao. Život je borba, nek se bore za mušterije...
Ponekad odem u frizeraj koje drže dvije sestre blizanke, jednojajčane. Ženske su fenomenalne, Skroz su iste, al ponekad se smiluju, pa stave lančiće oko vrata sa imenom, pa kužimo koje je koja. Uglavnom, naprave mi frizuru kakvu želim (i to sa tom mojom divljom grivom), jednako su ljubazne prema starim i novim mušterijama, jedino što je baš uvijek grozna gužva i stvarno moš izgubit pola dan tamo, a i cijene su im onak, nabrijane. Daklem, do njih svratim za spešl zgode, kojih i inema više nego nekoliko kroz godinu.
A ovo ljeto sam gotovo otišla u jedan salon, jer su mi se fakat svidjele glave koje su od tamo izlazile. Definitivno sam odustala kad sam jednom zgodom bila u društvu vlasnice salona. Ženska mi je izgledala skroz ok, dok u jednom trenutku nije tako očito počela ogovarati neku svoju mušteriju, i to osobi do sebe šapćući joj čćšććščžčžščđšćčžš na uho, i još rukom prekrivajući usta. Kao da ja ne čujem. I sad, ja bijelo gledam, wtf??? Mi iznad glave, a ona se slatko okrene prema meni i kaže, joooj, sorry, nije ništa u vezi tebe! Pa ponekad se i sama pitam: kako se samo namjerim na takve!
ps.
nastavak slijedi...:))
