dva

< srpanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Srpanj 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (11)
Listopad 2007 (9)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (31)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (14)
Prosinac 2006 (10)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (12)
Rujan 2006 (11)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (9)
Travanj 2006 (11)
Ožujak 2006 (5)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (6)
Prosinac 2005 (12)
Studeni 2005 (20)
Listopad 2005 (16)
Rujan 2005 (21)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (15)
Lipanj 2005 (10)
Svibanj 2005 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off



Linkovi



Adwocatus

Auzmiš

Decy

dr Luka

Franc

Freestyler

Goldeneye

Kenguur

Kljun

Koki

Koraljka

Marchelina

Maslačkica

MišicaNL

MonoperajAnka

Neni iz bajke

Pjesma o jednoj mladosti

Sepia

Slatkogrkinja

Šampsica

Šarli

Tip koji sjedi

Trilliana

Uštekana mama

Zlatna djeva

Bajna djeva

emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com

ali rijetko provjeram poštu, pa ako vam je bitno/hitno da pročitam što ste mi napisali, javite mi u komentarima da imam mail ;)

14.07.2005., četvrtak

Kako više nisam kompletna, tj priča o mom kulenčiću - zadnji dio

Jedna moja stara susjeda je znala reći: nedaj bože, što se podnest može... I stvarno je to tako.
Prištekali su me još u bolničkoj sobi na neku infuziju, u kojoj je bilo i to sredstvo za uspavljivanje. I sad ja čekam kad ću zaspati. A ono nikako, pa nikako. Opet došla sestra i kaže da skinem i tu spavaćicu. Ja: pa nećete me valjda golu po bolnici vozati??? Ma pokrit ćemo mi tebe do tamo, ne brini se..Joj što volim kad mi tako netko kaže TI, odma si djelujem ko neki curičak, a ne teta sa dvoje djece u četvrtoj dekadi. I pokrila me sestra i provozala hodnicima, liftovima, i uvezla u operacijsku salu. Premjestili me na neki ležaj toliko uzak, da sam mislila kad zaspem da bi lako mogla opast s njega. Ruke mi raširili u razručenje, privezali (užas!!!) nekim kajišićima ko da bi im ja nekud bježala, i sa mene skinuli onu zelenu krpu. Ležim i gledam u plafon, ne znam kud bih. Točno iznad moje glave ono okruglo, što sam mogla vidjet u filmovima, svjelo, reflektori, da kirurzi sve dobro vide. Sad su bili ugašeni, pa je služilo kao ogledalo. Katastrofa. Razmišljam da tak nekako izgledam i na plaži, samo imam one dvije krpice....Zaspala sam zamišljajući kričanje galeba i zapljuskivanje mora po mojim tabanima.
Operacija je trajala do ponoći, upala slijepog crijeva bila je točno dijagnosticirana, na vrijeme se operiralo, pa nije puklo. A bilo je sasvim blizu. I još su mi rekli da je bilo svo usukano i puno nekih priraslica i da je prava sreća da sam ga se riješila. Mog kulenčića. Nisam to ni znala, a kao pušem se da sam neka slavonka, da se kuleni prave tako da se smjesa napuni u baš taj dio svinjskog crijeva koji se kod ljudi zove ćoravo.
Bila sam još nekoliko dana u bolnici, sve skupa tri tjedna na bolovanju, imam ožiljak od 5,5 cm na mom trbušćiću, i neponovilo se više...


- 13:12 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>