nedjelja, 29.07.2007.
the takedown (letter pt_2)
|
Danas pjevam našu pjesmu, onu koju nikad nismo imali, onu koju nikad nismo čuli. Danas mislim na tebe, na ono što mi je važno - nađeno a izgubljeno, nađeno i ukradeno. Danas ti pišem ovo pismo da znaš.. da znaš ono što ja ne znam, da znaš sve što jeste i nikad nije. Danas ovo neće imati smisla, jer je izgubljeno, nikad opet pronađeno.
I kada novi dan dođe, ti svi 'danas' će nestati i postati prošlost, izgubljeni u lišću u listopadu, u pahuljama u prosincu, u kapima kiše u travnju. Nađeno a ukradeno, nađeno i izgubljeno. I toliko vremena prođe, sva ta bol dođe. I znam da će 'danas' otići, da će nam novi dan doći, i znam da će vrijeme proletjeti i ... nadam se da će nam sjećanja ostati, kada ostarimo, kada vrijeme proleti. Milijun je razloga zašto ovo pišem, milijun je načina da ti to kažem, milijun je misli o tebi, milijun je ... puno za jednog čovjeka. Stoga te molim, da po poslijednji put - dođeš, užeš me za ruku, približiš i šapneš mi... da po poslijednji put dođeš.. u snu, drugačije je nemoguće. Poslijednji put da dođeš i da ti napokon kažem, da skinem to sa sebe, da kažem: zbogom! Sutra više neće biti naše pjesme, koju smo imali i slušali. Sutra neću više misliti na tebe, neće biti važno jer je izgubljeno. Sutra ti više neću pisati pismo, nitko više neće ništa znati. I tada će svanuti novi dan.. sa novih milijun razloga, sa starih milijun razloga. A sve što oću je reći ti riječi rastanka i zauvijek nestati iz tvog života. Biti zaboravljen...? ----------------------------------- note "1:prije komentiranja, volio bih da ovo ne uzimate kao osobno pismo. posvečeno je prijatelju - sretno i nedaj se!! usput, nek se zna da je nisam tako osjećajan, flah! -.- note "2: glasajte još uvijek za moj blog!! link je sa strane ;) note "3: za one koji slušaju Yellowcard grupu - možda ste primjetili da su nazivi postova po pjesmama sa njihovog novog albuma Paper Walls. Album je odličan i daje mi inspiraciju =) note "4: neću odgovarati više na svaki komentar, nego samo ako bude pitanja. ali znajte da čitam sve i davas sve pozzdravljam. uživajte mi! ----------------------------------- |
utorak, 24.07.2007.
krov
|
Nebo je narančasto, sasvim plavo i potpuno crveno. Bezbojno je nebo. Sunce tek izlazi tamo negdje na istoku, jedva se vidi dok zalazi na zapadu - prekrasno izgleda. Tiho je. Ništa se ne čuje. Stojim na vrhu nebodera. Ljudi dolje vrište, buka svugdje oko mene. Tiho je!! Puše vjetrić i sve je mirno. Ili ne puše vjetar i svi su nemirni? Koje je boje nebo? Ima li ga? Nije tiho??
Sve oko mene počinje pucati, poput neke puzle.Komadi svijeta što me okružuje padaju dolje u bezdan i ostaje crno, beskrajno na tom mjestu. Sve je manje... prostora oko mene. Pomičem se prema rubu krova nebodera, da ne nestanem u tmini. I sve se raspada... Iza leđa - čujem korake. Polagane, spore, brze i nestrpljive. -Jadno! Tvoje ponašanje... Nauči letjeti!! -kaže mi ta osoba poznatim glasom i gurne me s ruba, s nebodera. Okrenem glavu i vidim nepoznato lice, sebe - kako stojim gore još uvijek s ispruženim rukama. Ostatak nebodera se isto raspadne i postane tama, ništa. I više ne padam, nemam gdje padati, jer je sve oko mene postalo - ništa. jeli...to letenje? Nije, zar ne? Lebdio sam, trbuh i lice prema gore, ruke i noge su mi padale dolje - lebdio sam vodoravno. -Kako da letim? - rekao sam tiho, u toj silnoj buci - vikao sam, u toj sablasnoj tišini. I sada, oko mene nema ništa. Dok ljudi hodaju ispod nebodera, dok vozila prolaze, dok životinje vode svoj život - nema ništa. Dok je sve bučno, sve je tako tiho. I mislim, kako da se vratim na vrh nebodera..u praznini bez ičega, da nađem svoj neboder i vratim se.. -------------- note: slobodno glasujte za ovaj blog - imate sličicu ispod linkova sa strane. zbilja se neću ljutiti ako svaki dan date svoj glas ;) --------------  |
petak, 13.07.2007.
shadows and regrets
|
Vratio sam se kući. Napokon sam došao u svoj grad, nakon toliko godina izbivanja. Mislio sam da će se u mom gradu sivi tonovi prebaciti u šarolike boje, da će tužan pogled zamijeniti onaj veseli i razigrani - baš kao.. baš kao prije. Kada smo se svi okupili, društvo iz ulice, i zajedno išli po gradu, pa na bazene, kupati se na rijeku, igrati nogomet u susjednu ulicu. Prije kada nisamo marili ni za što, samo se zabavljali, smijali, šalili i glupirali.
Sada sam se vratio u svoj grad, taxi me dovezao u moju ulicu. Izašao sam i krenuo prema svojoj kući. Drgačije je obojena. Susjednova kuća se potpuno promjenila.. odselili su se i imam nove susjede. Ušao sam u kuću. Izašao sam odmah. Osjeća se... sve novo. Unutra se sve promjenilo. Samo je brat u kući bio. I on je odrastao. Više ne trči po kući i pravi probleme. Sada sjedi na fotelji i čita novine. Izašao sam van. Ali nema starog društva. Ulica je pusta. Otišli su svojim putem, večinom u druge gradove - raditi. Oh, kako mi nedostaju stari dani - šareni i razigrani. Novi su tako dosadni i jednolični. Mislim... da ću se vratiti, u novi grad. Ovdje nemam ništa osim uspomena koje su postale bolne. Jer se više neće ponoviti, jer se više neće vratiti, jer su ostale u mladosti, jer su izgubljene u vremenu. Idem u novi grad - po ono što je važno. Idem po nove uspomene.  |
nedjelja, 08.07.2007.
three of one!
|
za promjenu, tri pjesme. moje su, i birao sam najbolju.. za nekoga! iskrene su, nemajte frke.
ujedno i upozorenje: tko ne voli nek ne čita, ozbiljno! uskoro će biti opet neka bizzaro priča pa stpljenja, do tada... -------------------- NEŠTO PLAVO... Danas sam otvorio oči, isto kao jučer, isto kao dan prije, isto kao svaki dan... Danas sam otvorio oči, ali nisi bila uz mene, ali nisam te vidio uz sebe, nije isto kao svaki dan... Sutra onda neću otvoriti oči, jer te neću naći pokraj sebe, jer nećeš biti uz mene. Ostat ću sanjati. Budi ovdje, na sigurnome. Budi ovdje, stalno uz mene. U mom srcu, u mojim mislima, budi stalno uz mene. I kada otvorim oči, hoćeš li biti uz mene? Hoćeš li učiniti da taj trenutak traje vječno? Danas sam otvorio oči... i ti si ovdje, uz mene. I u srcu mom, u mislima. I u stvarnosti,i u snovima... -------------------- DANAS Danas ću pronaći ono moje, tu negdje u travi, ovdje negdje u šumi. Danas ću pronaći... Danas ću protrčati stotine milja, da te pronađem tu negdje, da te zadržim ovdje negdje. Danas ću protrčati... Danas ću osvijetliti nebo, želim te bolje vidjeti, osmijeh tvoj milijun zvijezda vrijedan. Danas ću osvijetliti... Danas ću prići tebi, i jednostavno, sasvim tiho, na uho šapnuti: volim te. Danas ću prići... Danas je moj dan, i tvoj dan, to je naš dan. Kada pronađem, protrčim, osvijetlim i priđem ti. To je taj dan... i ponovit ću ga! -------------------- POGLED U OČI I pogledam iza sebe, niti tamo ne mogu pronaći. I pogledam iznad sebe, niti tamo ne mogu vidjeti. I pogledam pokraj sebe, niti tamo... Ako pogledam u zrcalo, što ću vidjeti? Ako pogledam u tvoje oči, hoću li vidjeti? I zovem iza sebe, ne mogu te dozvati. I zovem iznad sebe, ne mogu te doseći. I zovem pokraj sebe, ne mogu... Ako zovem u zrcalo, hoće li mi odgovoriti? Ako pogledam u tvoje oči... -------------------- note: u osobnom izboru, pobjedila je prva pjesma i ona je poklonjena... ^-^ afternote: za promjenu vam dajem svoj najnoviji rad, ne tuđi. dakle: ::take me:: NEW DEMON RISE |
