evo malo prijevoda koje sam našal na netu. XD
---------------------------
IMENA
~Branimir = Peacedefender
~Budimir = Peaceraiser
~Tugomir = Sadpeacer
~Miodrag = Lovelydear
~Stojan = Standish
~Mirjana = Peace I on
~Mirko = Peacewho
~Ljubomir = Kissopeace
~Ivan = Andout
~Ranko = Earlywho
~Stanko = Apartmentwho (Flatwho)
~Bojan = Colorado (za burazera, LOL!)
~Stanimir = Apartmentandpeace
~Dragoljub = Dearkiss
~Kostana = Who-what-on
~Slobodan Milosevic = Freeman Gentlefuck (ovo je apsolutno... ludo)
~Alija Izetbegovic = But I And Brother-In-Law Escape
~Doka Balasevic = Dick Droolfucker
~Vlada i Bajka = Government and Fairy-tale
~Ruzica Sokic = Little Rose Little Juice

to be continued... =)
(moram ići negdje pa ne mogu nastavit)

Uzela je maramicu i obrisal mi suzu. Zatim me blago udarila po glavi.
-Budalice! Pa dečki ne plaču. To izgleda tako... slabo. Nisi ti cmizdravac.
Sjedili smo na podu njezine sobe. Bila je večer, čekali smo da njezina pomajka i otac nas pozovu na večeru. Istina, oboje smo bili gladni.
-Ti si moj oslonac... snažniji od mene... - sve tiše je govorila.
Pusti se i stavi glavu na moje rame. Mokro. Rame mi je mokro. Sad je ona plakala. Nisam znao što da učinim. Jer ovo je zadnja večera koju ćemo zajedno imati. Sutra putuje njezin vlak, oldazi u Njemačku kod majke.
-Nemoj plakati... -kažem joj.
Ne podižući glavu, Ana me počne udarati rukama po prsima jecajući još više.
-Ne! TI nemoj plakati, mene pusti, ja imam pravo. Muški ne plaču, ja ... sam slaba. Zato, obećaj mi da nećeš plakati. Čak ni sutra, na kolodvoru.
Još uvijek mi je tekla suza niz obraz. Bilo je tiho par minuta, a onda mi se opet izdere na uho:
-Obećaj mi! Jer... to nije kraj. Ne...
Jesen. lišće je najšarenije tada. Pušu vjetrovi i nose dane sa sobom. Za vrijeme punog mjeseca, parkovi su sablasni, ali ako niste sami - tada su nevjerojatno romantični. Jesen - šareno doba. Mislim da je tada za mene sve počelo, i sve završilo. A ipak - onda, sve je opet počelo.

Obećao sam... A obećanja se ne krše...
----------------------------------------
dodatak za one "koji žele znati više"
i još jednom, za svaki slučaj - te priče NEMAJU autobiografskih podataka, samo da se zna :)

-Djede, reci mi, koje boje je sreća?
Djed okrene glavu nadesno. Sjedio je u crnoj udobnoj fotelji i gledao kroz prozor. Pokraj je stajao maleni zbunjeni dječačić sa crnom bojicom u ruci. Stari djedica dobroćudnog lica ga uhvati i stavi u krilo.
-Zašto to želiš znati?
-Zato što ću ti nacrtati sliku. Bit ću slikar kad narastem. I zato mi reci koje boje je sreća da ti nacrtam.
-Svačija sreća je druga boja. I ti imaš svoju, ali možda još uvijek ne vidiš. Tvoja sreća, tvoja boja - to je i moja boja.
-Djede... sunce?
-Da, ono nas grije, daje nam život...
-Žuta boja?
-Da, topla boja.
Dečkić siđe s krila. I potrči prema vratima. Okrene se još jednom prema djedu, te napokon izađe iz sobice.

Par tjedana kasnije, djed je umro.

A desetak godina poslije, dječak je tražio žuto bojicu, držeći u ruci crnu.
-Nacrtat ću - žuto sunce, žuta polja, nacrtat ću mu. Rekao sam, obećao. Nacrtat ću mu "sreću". Jer njegova sreća i moja sreća - nisu li to iste sreće. Ako to uspijem, hoću li biti sretan, ako ostvarim taj cilj.
Mislim da je to bio razlog zašto je tom dječaku, poslije dečku bila važna žuta boja, zašto je sreću vidio u toj boji. Nisam siguran, možda se cijelo vrijeme zavaravao time, možda mu je to samo bio oslonac, ili razlog zašto ne iskoristi tu crnu bojicu u ruci.

Ali znam da... će biti teško naću tu bojicu, žute boje. Djed mu je nije stigao dati, sada mora čekati. Ruku koja će mu pružiti bojicu. Njegova boja, žuta - njegova sreća...

------------------------------

------------------------------

Three Doors Down - Changes

I'm not suposed to be scared of anything, but I don't know where I am
I wish that I could move but I'm exhausted and nobody understands (how I feel)
I'm trying hard to breathe now but there's no air in my lungs
There's no one here to talk to and the pain inside is making me numb

I try to hold this Under control
They can't help me 'Cause no one knows

Now I'm going through changes, changes
God, I feel so frustrated lately
When I get suffocated, save me
Now I'm going through changes, changes

I'm feeling weak and weary walking through this world alone
Everything you say, every word of it, cuts me to the bone
I've got something to say, but now I've got no where to turn
It feels like I've been buried underneath all the weight of the world

I try to hold this Under control
They can't help me 'Cause no one knows

Now I'm going through changes, changes
God, I feel so frustrated lately
When I get suffocated, save me
Now I'm going through changes, changes

I'm blind and shakin'
Bound and breaking
I hope I make it through all these changes

Now I'm going through changes, changes
God, I feel so frustrated lately
When I get suffocated, save me
Now I'm falling apart, now I feel it

But I'm going through changes, changes
God, I feel so frustrated lately
And I get suffocated, I hate this
But I'm going through changes, changes

evo ovak.. htio sam ovo napokon dovršiti, privesti kraju da mogu nastaviti dalje s blogiranjem i tim glupostima ^^
------------------------------
Callen je ležao dolje u tami, na dnu provalije. Ovo njega krv. Crvena krv. Čuo se žubor - vjerojatno rijeka negdje u blizini, tu dolje. Možda... je to pakao. Ali, zar bi ovako završilo, i ovdje?
-Srce! Čujem kako lupa!! -bijesno odgovori crni Callen skroz gore na rubu litice.
On se polako potpuno uspravi na noge. Toliko je bio bjesan da je zagrizao usnicu, krv mu je tekla niz bradu i kapljala dolje. Iznenada taj callen skoči u zrak i zatim pojuri dolje, prema dnu provalije. U tamu, svoj u svome...
-Ne! - kaže callen na tlu i otvori oči širom te ruke ispruži gore.
Katana koja je ležala pokraj njega polako se stvori njegovim rukama. Drhtavo i slabo ju je držao uperenu prema gore.
Ovaj drugi je padao prema dolje. Iz tame se polako nadzirao. Tu je! Zvijer zamahne rukom i ogromnim nokrima na njoj. Htio je dokrajčiti Callena, biti jedini, poslijednji... biti pobjednik pod svaku cijenu.
-Moje... -jedva izusti Callen i zatvori oči i nagne glavu nalijevo u lokvu krvi.
Zvijer padne na katanu ogromnom brzinom, dobije s njom u trbuh i slomi ju te padne na callena na tlu. Svi zvukovi utihnu...

tako, sad ću nastaviti priču. prvi dio: part one
-------------------------------------------------
Callen snažno zamahne katanom na crnog Callena i udari. Podigne se gusta prašina. Ovaj koji je zamahnuo se ustane iznad prašine. Polako se slegne i smiri sve. Pokraj Uspravnog Callena nalazila se ta zviejr, taj zli, taj crni... Savijenuh nogu i oslonjen na prednje ruke, kao prava životinja. Žile na rukama su mu se jasno vidjele. Lice.. bilo je grozno, srdito, ljutito. Callen okrene glavu u stranu i spusti ju. Katanu mu ispadne iz ruke. Preplašio se tog lica, te poze. Zvijer.
Ovaj dolje brzo podigne ruku i udari uspravnoga po koljenu i snažno ga odbaci. Callen se zakotrlja do ruba litice. Ustane se. Drhtao je, preplašen. Zvijer se polako ustane na noge i potpuno pogrbljen potrči na Callena koji se polako ustajao. Udari ga ovoga puta glavom u prsa i još snažnije odbaci preko ruba. Callen je... padao dolje, u beskraj i tamu, dolje u provaliju, u ništavilo...
-------------------------------------------------
Erm... eto - i još nešto. Nije gotovo, ali moram ići, zovu me... Ovo sam brzo prepričao ali nema veze, valjda se ikaj razumije...

ovo je iz zanje epzode animea Neon Genesis Evangelion. najbolja epizoda ikada zbog toga što prikazuje ljudske slabosti, mane, nedostatke, nesigurnost. možda nećete shvatiti ovaj dio, ovo
je samo kraj epizode, nakon što se Shinji budi iz savršenog svijeta snova u kojem su
svi sretni, život drugačiji, ispunjen i šaren.
----------------------------------------------------------------------------------------
Shinji: Shvaćam. To je isto svijet. Mogućnost unutar mene.
Ja koji sam trenutno nije uvijek moj pravi ja. Postoji puno mene. Da. Sigurno postoji i ja
koji nisam Eva pilot.
Misato: Misleći tako , stvarni svijet po sebi nije uvijek loš.
Shinji: Stvarni svijet ne mora uvijek biti loš. Ipak, mrzim se.
Makoto: Tvoj um je taj koji te uvjerava da je stvarnost loša
i puna mržnje.
Shigeru: Um koji zbunjuje stvarnost sa istinom.
Maya: Kut pogleda, pozicija. Ako su ti imalo različiti stvari
unutar uma se mijenjaju puno.
Ryouji: Istina ima koliko i ljudi.
Kensuke: Ali samo je jedna istina koju ti imaš, koja je formirana
kosim pogledom na svijet. To je pregledan informacija da se zaštitimo, izokrenuta istina.
Touji: Oh, da. Pogled na svijet koji jedna osoba ima može biti
prilično malen.
Hikari: Da, osoba mjeri stvari samo po svojoj maloj mjeri.
Asuka: Osoba vidi stvari pomoću istine koju su mu drugi dali.
Misato: Sretan za sunčanih dana.
Rei: Tmuran za kišnih dana.
Asuka: Naučili su te da je tako, uvijek misliš da je tako.
Ritsuko: Iako možeš uživati i u kišnim danima.
Fuyutsuki: kroz različite načine uvjeravanja, volja se promjeni u različite stvari pomoću istine, slabe stvari.
Ryouji: Istina unutar čovjeka je tako plitka da ljudi žele znati dublju istinu.
Gendou: Ali stvar je tome što samo nisi naviknuo da te ljudi vole.
Misato: Zato, ne moraš gledati u tuđa lica.
Shinji: Ipak, zar me ne mrzite?
Asuka: Idiote! Ti si taj koji to uvijek misli.
Shinji: Ipak, mrzim sebe.
Rei: Oni koji mrze sebe ne mogu voljeti i vjerovati drugima.
Shinji: Ja sam pokvaren, kukavica, slab, i...
Misato: Ako poznaješ sebe, možeš niti ljubazan prema drugima.
Shinji: Mrzim sebe! Ali, mogao bih se i voljeti. Moglo bi mi biti dozvoljeno da ostanem ovdje. Da. Ja sam ništa osim sebe. Ja sam ja. Ja želim biti ja. Želim ostati ovdje kao ja. Ja mogu ovdje ostati kao ja!
Ljudi: Čestitam!
Shinji: Hvala vam.
Hvala, mom ocu.
Zbogom, mojoj majci.
I svoj djeci,
čestitam!
Kraj

svima... i hvala vam...
---
Nedavno sam čitao knjigu u kojoj je život uspoređivan s putovanjem u vlaku. Bijaše to veoma zabavna lektira. Život je poput putovanja u vlaku. Ljudi ulaze i silaze. Za nekih zaustavljanja znaju se dogoditi ugodna iznenađenja. Čovjek proživljava sretne trenutke, ali ima i nezgoda, nesreća, žalosti.
Kad se rodimo i kročimo u vlak, susrećemo se s ljudima za koje mislimo da će nas pratiti tijekom cijeloga našega putovanja. Primjerice, naši roditelji… Nažalost, istina je posve drukčija. Kad-tad oni oni će sići s vlaka i ostaviti nas bez svoje ljubavi, svoje naklonosti, nježnosti, bez svoga prijateljstva i svoga društva. Međutim, u vlak će ući druge osobe koje će nam biti veoma važne. To su naša braća i sestre, naši prijatelji te ljudi koje susrećemo te koje ćemo zavoljeti u svome životu.
Mnoge osobe koje ulaze gledaju na putovanje kao na kratku šetnju. Drugi pak na svojoj vožnji kroz život nalaze samo žalost i tugu. Ali ima i onih koji su u vlaku za vožnje uvijek nadohvat ruke te spremno pomažu onima kojima treba pomoć. Mnogi nakon svoga silaska s vlaka ostavljaju iza sebe trajnu čežnju. Mnogi nas sunovraćuju u duboku nevolju. Mnogi ulaze i silaze a da ih nismo ni zapazili.
Čudi nas što su mnogi putnici koji su nam najdraži negdje u nekom drugom vagonu. Ostavljaju nas same u tome odsječku našega putovanja. Naravno da nas to ne priječi uzeti na sebe tegobe putovanja i samoće potražiti ih te se pokušati smjestiti u njihov vagon. Međutim,na našu žalost ne možemo sjesti uz njih. Mjesto je pored njih već netko drugi zauzeo. I takav je život. Prepun izazova, snova, maštanja, nadanja, prepun sastanaka i rastanaka, bez ponovnoga sastanka. I nikad se ti trenutci ne će vratiti. Pokušajmo od svoga putovanja kroz život učiniti najbolje što možemo.
Pokušajmo sa svima u vlaku biti u miru. Pokušajmo u svakome od njih vidjeti ono najbolje što je u njima. Sjetimo se i toga da na svakome odsječku životnoga kolosijeka netko od suputnika može ‘iskliznuti’ te da treba naše razumijevanje i simpatije. I mi ćemo možebit ‘iskliznuti’ s kolosijeka. I vjerujemo da će se netko naći tko će nas razumjeti. I najveći je misterij putovanja što ne znamo kad ćemo mi napokon sići s vlaka. Isto tako ne znamo ni kad će naši suputnici sići. Pa ni za one koji sjede tik uz nas. Bit ću veoma tužan i žalostan kad moradnem sići zauvijek s vlaka.
Vjerujem da će veoma boljeti rastanak s nekim prijateljima koje sam susreo za vrijeme putovanja te koji su mi postali dragi. Veoma će me ražalostiti što ću morati ostaviti svoju djecu same. Međutim, gajim nadu da će doći i glavni kolodvor. Tada ću vidjeti kako svi oni pristižu, sa svom prtljagom što je za ulaska u vlak nisu imali. To će me silno obradovati. Usrećit će me činjenica te pomisao da sam im pomogao povećati putnu prtljagu te da sam u nju stavio prave sadržaje.
Trudimo se i nastojmo imati sretno putovanje te da se na kraju sva muka stostruko isplatila. Pokušajmo da pri silasku s vlaka ostavimo prazno sjedalo koje budi u ostalim putnicima što nastavljaju putovanje čežnju te lijepa i ugodna sjećanja. Svima želim sretno i ugodno putovanje!
---
još nešto... osobi koja mi je dala ovu prezentaciju... volim te ludice mala ;)
veliko hvala za ovaj tekst, sada ga dijelim s drugima, jer je prekrasan, jer je iskren, jer je poučan...

Polako je spustio ruku do boka, posegnuo za drškom katane (note: katana - slika ). Sada je podizao glavu. Tužan pogled se već nadzirao ispod bujne plave kose. Oštrica je izlazila iz korica.
Callen je stajao na rubu visoke litice. Snažni vjetrovi su puhali. Nebo... bilo je oblačno, jako. Crveno, narančasto, ljubičasto nebo. Sunce je zalazilo dolje, daleko iz morskog obzora.
Ispred Callena, nekih 30ak metara dalje stajao je još netko. U crnoj odijeći, crna kose i još tamnijih očiju. Ali ta osoba.. bila je ista kao i ona na rubu litice. Netko bi pomislio da su to blizanci. Ali onda bi pogriješio. To je bila ista osoba, ali s jednom sitnom razlikom - jedan je bio običan čovjek dok drugi predstavlja zvije unutar čovjeka, tamnu stranu, ono zlo i pokvareno, ono trulo.
Callen na rubu litice još uvijek je polako vadio katanu van. Već je na pola vani. No crni Callen je mirno stajao, ruke mu u džepovima, smješak mu na licu. Sve je bilo tiho, samo vjetar - vjetar je hujao. Bijesno i oštro!
-Hoćeš li krenuti? Ili i sam shvaćaš da si preslab za mene!? Ipak... ja sam ono bolje od tebe, tvoja bolje strana, snažnija... -kaže zvijer podrugljivo se smješkajući.
-Dosta priče!! - bijesno odgovori ovaj na rubu, izvadi katanu brzo iz korica i potrči dolje do crnoga.
Callen je još uvijek mirno stajao s rukama u džepu a smiješak na licu se pretvori u zlobni i samouvijereni osmijeh. Drugi podigne katanu i skoči prema crnome.

˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙
.... hehe, da... možda se nastavi. btw - ovo je nastalo prema jednom od mojih mnogobrojnih snova u kojima se dva zzuma (nećemo otkrivati moje pravo ime) bore jedan protiv drugoga. Teško je uopće i pokušati dočarati atmosferu iz sna, tu hladnoću, tamu i osamljenost. brrrr.... strašno. Zato je ovo neka blaža verzija ;) hope yoo like it! (edit: eh, da - namjeravam nacrtati taj prizor iz sna i staviti ovdje ispod teksta... uskoro XD. možda :P)
˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙

Pitanja (odgovori su dolje, no pokušajte samo odgovoriti)
1. Ako legneš u 8 sati i naviješ sat da ti zvoni u 9 sati, koliko ćes spavati?
2. Da li u SAD postoji 25. prosinca?
3. Ako imaš u kutiji samo jednu šibicu i ulaziš u mračnu sobu gdje se nalaze: petrolejka, plinska svjetiljka i peć na drva, što ćes prvo zapaliti?
4. Neki mjeseci imaju 30, a neki 31 dan, koliko mjeseci u godini ima 28 dana?
5. Što piše na kovanici od tri kune?
6. Liječnik ti da tri tablete da piješ jednu svakih pola sata. Koliko ces dugo piti tablete?
7. Sanjaš da si u tamnom tunelu, s jedne strane dolazi vlak, a sa druge zmaj. Što ces učiniti?
8. Što je bilo prije 1945. godine?
9. Da li je moguće čovjeka sjeverno od New Yorka pokopati zapadno od Missipija?
10. Da li je moguće u SAD-u vjenčati se sa sestrom svoje udovice?
11. Ako baciš crveni kamen u Crno more, što ce se dogoditi?
12. Ti si mi sin, a ja ti nisam mama, što sam ti ja?
13. Ako se čovjeku odsjeće desna ruka, koliko mu prstiju ostane?
14. Avion se srušio na kanadsko-američkoj granici. Gdje ce se pokopati ranjenici?
15. Koliko rođendana ima majka troje djece?
16. Jabuka ima tri grane, svaka grana ima tri grančice, svaka grančica ima tri ploda, svaki plod ima tri koštice. Koliko krušaka ima na stablu?
17. Koliko puta u toku 24 sata (jednog dana) minutna kazaljka pređe iznad satne kazaljke?
18. Ako danas u podne pada kiša, može li se za 36 sati očekivati sunce?
19. Pijetao snese jaje na slovensko-hrvatskoj granici. Čije je jaje?
20. Koliko je 10 i 30?






Odgovori
1. 1 sat
2. Da.
3. Šibicu.
4. Svi.
5. Nema kovanice od tri kune.
6. Sat i pol.
7. Probuditi se.
8. 1944. godina.
9. Ne.
10. Ne jer si već mrtav, budući da ti je žena udovica.
11. Potopit ce se.
12. Tata.
13. 15 prstiju.
14. Nigdje, jer ranjenici nisu mrtvi.
15. 1 rođendan.
16. Ni jedna, jer na jabuci ne rastu kruške.
17. 22 puta.
18. Ne jer ce biti ponoć.
19. Pijetao ne nosi jaja.
20. Pola jedanaest.

Zbilo se to davno prije,prije svega i poslije ničega. Niti sam se ne sjećam kada je to bilo. Možda..možda čak i prije 2 sata, ili 3 sata. Dakle... Hodao sam stazom, dan je sunčan. Vrlo je vruće. Čak i za proljetni dan je prevruće. Ali dosta o tom danu, ovom danu... nekom danu uglavnom.
Išao sam negdje, ali iskreno - ne znam gdje. Eh, mislim da to nije ni važno. Jer vam ovdje želim ispričati nešto drugo. Zamislite samo to - ovdje, u ovoj priči vam priznajem da vam nešto preko iste priče želim nešto reći...
Laganim koracima (za divno čudo danas nisam osjećao kao da su mi olovni utezi zavezani za noge) hodao sam negdje i nekuda s nekim ciljem. Da, da... znam da još ništa nisam rekao - da ništa u ovoj priči nema smisla. Znam da sam rekao da ću nešto reći preko priče.

No ovoga puta - ostavljam prazan red između. Taj red --- uzmite olovku i sami ga zapišite. Mislim da je bilo dosta da čitate tuđe priče, tuđe podhvate, tuđi život...

---

No, da ne bi bili uskračeni za .. nešto - evo vam to nešto:
¨Sreća je izbor koji zahtjeva napor s vremena na vrijeme.
¨Postupci ne donose uvijek sreću, ali nema sreće bez akcije.
¨Pravi test za karakter nije u tome koliko znamo učiniti nešto, nego kako se ponašati kada ne znamo kako nešto učiniti.
¨Svako sutra ima dvije ručke. Možemo se primiti za tjeskobu ili za vjeru u sutra.
¨Hrabrost je otpornost na strah - ne nedostatak straha.

Zvijezde – zašto nas se čine tako nedostižnima, tako daleke, a ipak, tako su sjajne i tako... zvjezdane. Odlučio sam dotaknuti jednu zvijezdu, barem onu najbližu. Odlučio sam ustati se na noge i ispružiti ruku. Ali čujem glasove oko sebe – govore mi da ne mogu to napraviti, govore mi da je to nemoguće. Zašto? Zar misle da sam nizak? Možda sam slab? Možda nemam hrabrosti? Zašto mi to govore?
Ustat ću i dotaknuti ju... bez obzira na sve. To je sada moja zvijezda, moja opsesija, moj cilj, moje odredište. Kada to učinim moći ću se mirno spustiti, dolje.
Ustajem... Mjesec pod mojim nogama puca, raspada se. Možda neće izdržati, možda je ljubomoran za zvijezdu, možda je umoran od držanja mene, možda... je prekrhak. Ali to više neće biti važno – jednom kad ju dotaknem, makar na tren, zvijezdu, više ništa neće biti važno. Možda se raspuknuti Mjesec na milijune komadića, može se svemir progutati...
Dok ju ne dotaknem neću biti miran, neću se predati!
«Nemoguće je...»
Stojim. Heh, tako znači... zvijezda je ipak predaleko. Mislio sam da je lagano, ali morat ću se više potruditi. Ali Mjesec neće izdržati, raspuknut će se. Moram naći drugo uporište, jer... dug je put do zvijezde, izgleda.
Em, počinje moj put. Ipak, ovo nije kraj – ovo je tek početak. Sad, bez Mjeseca, sve je drugačije... Ali nije nemoguće – u to vjerujem.

slika by lasaro

----------------------------------------------------------
special bonus, nova pjesma =)

Ne vidim, ne osjećam...
To nisam ja!
Pogledaj me - u oči

Vidiš li sada?
Tu tamu, očaj, bijes...
To nisam ja!

Osluhni korake, moje
Čuješ li ih -
Zajedno s mojim riječima.

Te riječi pune gorčine,
te riječi pune gnjava...
To nisam ja!

Ali znam...
Znam da ćeš me prepoznati.
Pravog mene.

Jer sada -
ne vidim sebe kada pogledam u zrcalo.

Vidim...

hmm.... ovako - ovo su glupa pitanja na koje nikako ne treba odgovarati. ali... čitajte ih, uglavnom...
--------------------------------------
-Zašto brojevi na telefonu idu prema dolje, a na kalkulatoru se penju od dolje prema gore?
-Imaju li lijesovi doživotnu garanciju?
-Idu li stube prema gore ili prema dolje?
-Prave li ružićasti limuni ružićastu limunadu?
-Kada grom udari u ocean, zašto ne umru sve ribe?
-Zašto ljudi kažu "spava kao beba" kad se bebe bude svaih par sati?
-Ako se kriminalac preda u policiju, ne treba li dobiti novčanu nagradu za to?
-Auto je na prodaju i na njemu je balon. Ako kupite auto, dobijete li i balon?
-Možeš li napuhat balon u vodi?
-Zašto se kaže "naradio si se k'o pas" ako psi samo leže i odmaraju?
-Može li slijepac vidjeti svoju budućnost?
-Ako lava topi kamenje, zašto ne istopi vulkan?
-Zašto okrugla pizza dolazi u kvadratnim kutijama?
-S čime vegetarijanci hrane svog psa?
-Kada u vodi napravimo zračni balončić kad prdnemo ili podignemo, smre li oni kad puknu izvan vode?
-Ako odlučiš da si neodlučan - što si onda?
-Zašto Anđela Smrti zovu anđelom ako donosi smao patnju i bol?
-Ako si rođen točno u ponoć, koji dan ti je rođendan?
-Zašto krafne imaju rupu?
-Što OK točno znači?
-Ako se svemir širi, u što se točno širi?
-Zašto neke knjige imaju prazne stranice na kraju?
-Kako baciš kanut za smeće?
-Ako imaš rengenski vid, kad zatvoriš oči vidiš li opet?
-Pišaju li price?
-Ako gluhonjema osoba ide na sud, zovu li to još uvijek saslušanjem?
-Ako je nedjelja sveti dan za odmaranje, zašto se moramo tako rano ustati za crkvu?
----------------------------------
Ovdje stajem s glupostima... do slijedećeg puta. Stay well!! ^_^

ovo sam morao staviti, što ti ljudi izvale u toj strci, žurbi, poletu...
nemojte se smijat, razumite te ljude...
----------------------------------------------------------------------
~Čudan način dodavanja - jako i nikome!
~Zadovoljio je trenera i zato sada igra.
~Dok je lopta u zraku da vam kažem spisak timova.
~To je bila veća opasnost za avione tipa Avaks nego po gol Pandurovića.
~Dragan Čirić, igrac duge kose ali velikih mogučnosti!
~Navijači ne prestaju navijati iako pada kisa.
~Statistika je kao bikini: otkriva sve, a ne pokazuje ništa.
~Zbog ovakvih udaraca R.Karlosa osnovat će se društvo za zaštitu lopte!
~U Chikagu se igra kriminalni nogomet, zato ima puno policajaca oko stadiona!
~Strogi sudac iz Danske, poštuje nogometna pravila kao deset Božjih zapovjedi!
~... je toliko brz da mu konstantno prijeti opasnost od radara, i kazne zbog prekoračenja brzine!
~I odlična intervencija Ljukovčana. Da vidimo zasto se sada Njemci raduju, pa da, to je gol !?
~Na stadionu se okupilo oko 30 tisuća dinara.
~I to je lagana lopta za golmana Stojanovića... (minutu kasnije:) Ne, izgleda da je ipak bio pogodak.
~Prodano je 30000 gledatelja...pardon ulaznica!
~Obratite pažnju, na stadionu u Istanbulu samo policijski psi nemaju brkove !?
~Jokanović do Stojkovića, Stojković do Stojkovića...
~Evo Bishopa, ili svečenika.
~Na lijevoj strani je Kar, čije prezime se moze prevesti kao Autoo (čovjek se zove Carr)
~(za Salke 04 igra Marko Kurz) "Lopta do Kurca."
~Našeg boksera Svetomira Belića, dragi gledatelji, prepoznat ćete po bijelim gačicama, a njegovog protivnika Motungua iz Kenije po crnim gačicama.
~Sudac je uzeo prokulin kapi za oči i sada puno bolje vidi.

neću više stavljat.. ne mogu... smijem se ko lud... dosta vam je.. XD

-ako Pitagoru podijelimo s pi (3,14...) dobijemo tagoru
-kada ti nisi blizu, nisu mi sve ovce na broju
-vlasnik ključa traži vlasnicu brave
-ne budite praznovjerni, to donosi nesreću
-imaš noge kao srna (ne vitke nego dlakave)
-kada se zidovi oko tebe sruše, divi se lijepo pogledu
-ako se dobro osjećaš, ne brini - proći će
-kružna definicija... vidi kružna definicija
-bolje ispasti budala nego iz aviona
-mikroprocesor je jedan jako,jako,jako mali procesor
-posuđujte novac od pesimista jer oni ne očekuju da ćete ga vratiti
-subjekt traži objekt radi glagola
-jasno mi je zašto je tata pobjegao od kuće, ali zašto kanarinac - pa njega smo hranili
-izbacili su me iz ludnice zbog depresivnog utjecala na druge
-sloboda je kiš u New Yorku
-učite na greškama svojih roditelja, rabite kondom
-algoritam je kada alga uhvati ritam
-dobro je što pivo ne ostavlja mrlje od kave
-ako te udari struja, udari i ti nju
-mineri i djevice griješe samo jednom
-bolje 6 sati u školi nego uopće ne spavati
-nikada ne pijem, osim kada sam sam ili s prijateljima
-mijenjam sobn lampu za dvosobnu
-idu dva čovjeka s polja. jedan je radio, drugi je gramofon
-obavještavamo vas da će se radna akcija pod nazivom NIŠTA NAS NE MOŽE IZNENADITI odgoditi za sutra zbog kiše
-što se tiče onoga koji vam je oteo ženu najgore ćete mu se osvetiti ako mu je ostavite

prije svega, ovo je zadnji post sa nekom pričom na blogu na duže vrijeme. već sam i sam sebi dosadio s tim pričicama a kamoli posjetiteljima, stoga uživajte (ako je moguće)...
-------------------------------------------------------------------------------------
Hladni vjetrovi su puhali. Lišće je letjelo okolo, sivo, žuto, crno, narančasto lišće. Svugdje oko mene je letjelo. Stajao sam na mjestu. Nepokretan, miran i zagledan. Gledao u daljinu. U prazno. Svugdje oko mene je magla, gusta bijela magla od koje se ništa ne vidi.
---izgubljeno vrijeme više ne može biti nađeno---
Lijeva noga naprijed. Desna. Korak. Zatim još jedan. Polako sam krenuo naprijed. Još uvijek zagledan daleko ispred sebe, tamo gdje se ništa ne vidi, tamo gdje drevan pogled zaklanja nemilosrdna magla. Hodao sam. Ruke su mi bile u džepu, zbilja je hladno. Nigdje nikoga. Od zvukova... jedino čujem ledeni vjetar kako udara lišće, kako ga nosi, razbacuje ... oko mene, u maglu, negdje.
---svatko ima svoj dan, no nečiji dani traju duže od dana drugih osoba---
Izvadio sam ruke iz džepova. Zamahnuo. Počeo sam polagano trčati. Siva staza pod nogama prekrivena lišćem počela se brže pomicati. Zadihao sam se. Vidio sam dan, hladno je. Trčao sam tamo... ne znam gdje, ali to mi je cilj - tamo. U magli je, skriven. Skriva se tamo, ali doći ću jer - dolazim, jer - trčim već. Polagano, sigurno.
---pola našeg života pokušavamo otkriti što da radimo s vremenom koje smo uštedjeli žureći kroz život---
Ubrzao sam. Da! ne mogu više čekati. Tamo je!! I doći ću. Vjetar je prestao puhati. Lišće se smirilo i palo na tlo. Jedino je još par listova letjelo iza mene jer sam brzo trčao. Uzdihao sam se jako. Trčao sam sve brže. Lice mi je već bilo namršteno, ruke jako mlatile naprijed-natrag. Polako sam počeo osjećati bol u prsima. Staza... sve je manja. Znači li to da sam bliže!? Zar sam došao??
---nemoj trošiti život svađajuči se o tome kakav dobar čovjek mora biti. budi takav---
Ispužio sam ruku naprijed i stao. Magla se naglo razišla. Staza pod nogama nestala. Došao sam. To je to, to je moj cilj, moje odredište... Stavio sam ruke u dđepove i podigao se uspravno i pogledao ispred sebe. i nasmiješio sam se...