prije svega, ovo je zadnji post sa nekom pričom na blogu na duže vrijeme. već sam i sam sebi dosadio s tim pričicama a kamoli posjetiteljima, stoga uživajte (ako je moguće)...
-------------------------------------------------------------------------------------
Hladni vjetrovi su puhali. Lišće je letjelo okolo, sivo, žuto, crno, narančasto lišće. Svugdje oko mene je letjelo. Stajao sam na mjestu. Nepokretan, miran i zagledan. Gledao u daljinu. U prazno. Svugdje oko mene je magla, gusta bijela magla od koje se ništa ne vidi.
---izgubljeno vrijeme više ne može biti nađeno---
Lijeva noga naprijed. Desna. Korak. Zatim još jedan. Polako sam krenuo naprijed. Još uvijek zagledan daleko ispred sebe, tamo gdje se ništa ne vidi, tamo gdje drevan pogled zaklanja nemilosrdna magla. Hodao sam. Ruke su mi bile u džepu, zbilja je hladno. Nigdje nikoga. Od zvukova... jedino čujem ledeni vjetar kako udara lišće, kako ga nosi, razbacuje ... oko mene, u maglu, negdje.
---svatko ima svoj dan, no nečiji dani traju duže od dana drugih osoba---
Izvadio sam ruke iz džepova. Zamahnuo. Počeo sam polagano trčati. Siva staza pod nogama prekrivena lišćem počela se brže pomicati. Zadihao sam se. Vidio sam dan, hladno je. Trčao sam tamo... ne znam gdje, ali to mi je cilj - tamo. U magli je, skriven. Skriva se tamo, ali doći ću jer - dolazim, jer - trčim već. Polagano, sigurno.
---pola našeg života pokušavamo otkriti što da radimo s vremenom koje smo uštedjeli žureći kroz život---
Ubrzao sam. Da! ne mogu više čekati. Tamo je!! I doći ću. Vjetar je prestao puhati. Lišće se smirilo i palo na tlo. Jedino je još par listova letjelo iza mene jer sam brzo trčao. Uzdihao sam se jako. Trčao sam sve brže. Lice mi je već bilo namršteno, ruke jako mlatile naprijed-natrag. Polako sam počeo osjećati bol u prsima. Staza... sve je manja. Znači li to da sam bliže!? Zar sam došao??
---nemoj trošiti život svađajuči se o tome kakav dobar čovjek mora biti. budi takav---
Ispužio sam ruku naprijed i stao. Magla se naglo razišla. Staza pod nogama nestala. Došao sam. To je to, to je moj cilj, moje odredište... Stavio sam ruke u dđepove i podigao se uspravno i pogledao ispred sebe. i nasmiješio sam se...
Post je objavljen 01.05.2006. u 17:55 sati.