Marketing
Zvijezde – zašto nas se čine tako nedostižnima, tako daleke, a ipak, tako su sjajne i tako... zvjezdane. Odlučio sam dotaknuti jednu zvijezdu, barem onu najbližu. Odlučio sam ustati se na noge i ispružiti ruku. Ali čujem glasove oko sebe – govore mi da ne mogu to napraviti, govore mi da je to nemoguće. Zašto? Zar misle da sam nizak? Možda sam slab? Možda nemam hrabrosti? Zašto mi to govore?
Ustat ću i dotaknuti ju... bez obzira na sve. To je sada moja zvijezda, moja opsesija, moj cilj, moje odredište. Kada to učinim moći ću se mirno spustiti, dolje.
Ustajem... Mjesec pod mojim nogama puca, raspada se. Možda neće izdržati, možda je ljubomoran za zvijezdu, možda je umoran od držanja mene, možda... je prekrhak. Ali to više neće biti važno – jednom kad ju dotaknem, makar na tren, zvijezdu, više ništa neće biti važno. Možda se raspuknuti Mjesec na milijune komadića, može se svemir progutati...
Dok ju ne dotaknem neću biti miran, neću se predati!
«Nemoguće je...»
Stojim. Heh, tako znači... zvijezda je ipak predaleko. Mislio sam da je lagano, ali morat ću se više potruditi. Ali Mjesec neće izdržati, raspuknut će se. Moram naći drugo uporište, jer... dug je put do zvijezde, izgleda.
Em, počinje moj put. Ipak, ovo nije kraj – ovo je tek početak. Sad, bez Mjeseca, sve je drugačije... Ali nije nemoguće – u to vjerujem.
special bonus, nova pjesma =)
To nisam ja!
Pogledaj me - u oči
Vidiš li sada?
Tu tamu, očaj, bijes...
To nisam ja!
Osluhni korake, moje
Čuješ li ih -
Zajedno s mojim riječima.
Te riječi pune gorčine,
te riječi pune gnjava...
To nisam ja!
Ali znam...
Znam da ćeš me prepoznati.
Pravog mene.
Jer sada -
ne vidim sebe kada pogledam u zrcalo.
Vidim...
Post je objavljen 09.05.2006. u 21:00 sati.