Baci oko na svijet oko sebe https://blog.dnevnik.hr/zvonkakelis

nedjelja, 23.12.2012.

Smak svijeta uz TBF i "Smak svita"

21.12.2012.

Datum kojeg su Maje nagovijestile kao smak svijeta, datum koji su kao naš kraj nagovijestile nakon nekoliko već prije promašenih sudnjih dana, datum zbog koje su pomutnju izazvali brojni stanovnici naše planete, datum zbog kojeg su snimljeni brojni filmovi oko onoga što nas sve čeka, datum oko kojeg je čak i Gangam style postao prava opasnost, datum koji je bio sumnjičav zbog toga što je na mnogim paštetama rok trajanja daleko iza 2013., a kamoli 2012., te datum na koji je sasvim slučajno TBF odlučio zapaliti i užariti zagrebačku Tvornicu kulture i sve zaljubljenike svirku, glazbu i tekst ove odlične ekipe.

Bio je to datum i kojeg sam ja odlučila provest upravo na tom koncertu, jer gdje ćeš bolje dočekat smak svijeta nego na koncertu TBF-a uz njihov hit „Smak svita“.



Zagrebačka publika svih uzrasta željno je dočekala novi koncert svojih najdražih Splićana koji je toliko brzo rasprodan da je, unatoč riziku od pravog smaka svijeta i nemogućnosti za drugu priliku :P, dan kasnije ovaj sastav odlučio Zagrepčane razveseliti još jednim svojim nastupom.



Nastup u petak tradicionalno je započet sat vremena kasnije, no veliki pogon Tvornice kulture u Šubićevoj brzo se punio ljubiteljima The Beat Fleeta koji su u ruci držali pokoje pivce nestrpljivo se vrpoljeći na tribinama ili tzv. parteru. Iako su TBF-ovci krenuli ritmovima svojih ne tako poznatih pjesama koje su poznavali tek oni istinski fanovi nije bilo potrebno dugo, točnije, do prvih taktova „Malo san maka“ i „Pozitivan stav“ da se splitsko ludilo, ili bolje rečeno, stanje uma proširi cijelom Tvornicom.



Uslijedili su tada hitovi ispremiješani ponekom novom pjesmom, kao i laganicom za njihanje uz glazbu i stihove, a nakon „Lud za njom“, osobno mog najdražeg uratka ovih uistinu posebnih glazbenika, sreće, veselja, radosti, skokova i rasplesane publike nije nedostajalo. Redale su se naime „Guzice i sise“, „Veseljko“, „Mater“, pa preko „Genija“ do posljednje pjesme regularnog dijela koncerta i one istinski samoj sebi proturječne, „Smak svita“.



Nije trebalo dugo da publika nagovori dečke iz benda na bis koji je, mene osobno, na početku pomalo razočarao da bi koncu ipak opravdao svoje zvanje pjesmama „Fantastična“ i „Alles gut“. No, u cijeloj je priči uistinu nedostajala jedna pjesma koja bi upotpunila stvar, a iako se činilo kako je sve gotovo TBF-ovci su se vratili na svoj drugi i posljednji bis koji su započeli velikim zahvalama i pjesmom „Herojix“ da bi je završili jednom, jedinom i neponovljivom „Nostalgičnom“.



Uistinu savršen doček i pozdrav smaku svijeta koji smo očito svi preživjeli kako bi dečki dan kasnije mogli razveseliti i preostalu publiku koja nije mogla do karata za prvi koncert u petak, proživljen je tog 21.12. koji je na koncu cijele priče ostao datum kojeg će se svi sjećati jer su jutro kasnije nanovo pozdravili svoje bližnje, obukli se i krenuli svojim standardnim putem, a iako sam recimo ja, odabrala drugi način za proživjet ovaj dugonajavljivani dan ne mogu reći kako nije odlično završen i kako su TBF-ovci bez problema izmamili osmijeh kako na moje tako i na brojna lica koja su puna energije izašla iz zagrebačke Tvornice te nisu mogla pronaći krivu riječ za atmosferu koja ih je gotovo puna tri sata u potpunosti ispunjavala.



Za kraj malo moje omiljene pjesme "Lud za njom"...

... ti neznaš ko sam ja
ja tebe znam
da li znaš da mi ti kradeš miran san
da li znaš da te voli neko s ove strane
miluje daljinski i ljubi ekrane

ja lud san za njon priznajem
to lud san za njon neznan kud sa sobom
lud san za njon priznajem to
lud sa za njon ne znam kud sa sobom...

Oznake: koncert, Tvornica Kulture, Zagreb, tbf

utorak, 20.11.2012.

Interliber kao Sajam popusta ili knjiga?

Svake godine jesensko doba donosi tmurne i kišovite dane koje mnogi, kao i ja, vrlo rado provode uvaljeni u udoban naslonjač, uz neki topli napitak i dobro štivo u rukama. Upravo stoga svaka zagrebačka jesen nekoliko dana u mjesecu studenom pretvori u prave male blagdane za sve knjigoljupce te ih odvodi u paviljone Zagrebačkog Velesajma kako bi izabrali što će se u narednim mjesecima naći uz njh u onom prethodno spomenutom udobnom naslonjaču...



Međunarodni sajam knjiga i učila, poznatiji kao Interliber, ove je godine peti i šesti paviljon Zagrebačkog Velesajma knjigama ispunio od 13. do 18. studenog, a a iako su se u istom terminu održavali i drugi sajmovi poput onog Glazbe i multimedije, moja pažnja ovoga je puta u potpunosti bila posvećena Interliberu i onome što će mi ponuditi u svom novom izdanju.



Svake godine iznova na Interliber krenem s ciljem kupnje nekolicine knjiga koje žarko želim, no u normalnim su mi knjižarama cijenama nekako nepristupačne te se stoga uvijek iznova ponadam kako ću upravo te godine naći baš ono što želim po cijeni koja mi je uistinu prihvatljiva. A ukoliko u toj šetnji kroz gomilu autora, knjiga i izdavačkih kuća naiđem i na pokoji naslov koji će me zaintrigirati ili zadovoljiti moje druge preferencije bit će to jedno odlično provedeno poslije podne.

Osobno sam se ove godine najviše radovala „smucanju“ kroz redove i popuste izdavačke kuće Fraktura koja izdaje naslove mog trenutno najdražeg autora koji mi uvijek rado prošeta maštu i otvori poneku ladicu za koju sam mislila da nije moguće otvoriti. Njegovo ime je Carlos Ruiz Zafon, a njegova djela su ono što me ove godine radosnu povelo na Sajam knjiga, a tužnu potom odvelo kući.



Upravo tu započinje moj današnji pogled u svijet...

Naime, svake si godine iznova postavljam pitanje idu li ljudi na Interliber kako bi uživali u društvu prijatelja i otkrili možda poneku novu knjigu među silnim mnoštvom ili upravo odlazak na Sajam knjiga sve više svodi na onu staru dobru: „Kol'ko para, tol'ko muzike.“ ili u ovom slučaju bolje rečeno „Kol'ko popusta, toliko knjiga.“



Svi redom trče na Interliber kako bi pokupovali knjige u vrijednosti od 20, 30 ili 40 kuna, a rijetko tko danas uistinu posjeti Sajam knjiga kako bi pronašao nešto novo i zanimljivo. Dakako, u doba recesije svaka ušteda je zlata vrijedna, no u vrijeme kada Tisak prodaje knjige po cijenama od 20 kuna ili se one, pak, mogu naručiti preko internetskih servisa za također neke sitne novce, mene uistinu zanima koliko još postoji ljudi koji na Interliber stignu jer cijene i vole knjige, a ne kako bi se cjenkali i time umanjili njihovu vrijednost. Koliko još postoji ljudi kojima nije problem otići u knjižaru i platiti punu vrijednost knjige koju žele, s tvrdim koricama, u normalnom izdanju, baš onakvu kakva bi trebala biti. Jer i ja sam na Interliber krenula kako bi knjige koju toliko želim kupila po što povoljnijoj cijeni, a kući sam otišla bez njih budući da mi popust od 10% nije predstavljao dobitak. No, stojeći na tramvajskoj stanici preko puta Velesajma sjetila sam se onog doba kad sam knjigu radosno među prvima išla naručiti u knjižaru za njenu punu cijenu i bez problema bih je i pričekala i platila i što god je bilo potrebno.



Zar su uistinu nestala ta vremena kada smo toliko voljeli i cijenili knjige da nam nije bilo važno dođe li ona 20 ili 50 kuna ili nas je recesija primorala da na svojim užicima toliko moramo štedjet da ćemo se pridružit onima koji će se nakon Interlibera moći pohvaliti cijelom novom komodom knjiga koje možda nikada ni neće pročitati!?

Oznake: Interliber, knjige, sajam, Zagreb, velesajam, tramvaj, učila, glazba, multimedija, čitanje, novac

<	siječanj, 2013
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)

...kada bacamo oko na svijet oko sebe...

Baci oko na svijet oko sebe naslov je bloga koji je nastao u svrhu usavršavanja blogiranja i blogerskih sposobnosti za potrebe kolegija Konvergencija na Fakultetu političkih znanosti koji pohađam već četvrtu godinu zaredom.



Kao studentici novinarstva koja je prije nekoliko godina spoznala i otkrila ljubav prema sportskom novinarstvu te je krenula put najboljeg sportskog portala u Hrvatskoj, Sportnet.hr-a, kako bi naučila i izučila sve tajne ove struke te spojila posao i zadovoljstvo, ovaj je blog odmak od svakodnevnih zbivanja i piskaranja kojima se inače bavim.

Naime, nakon nekoliko sportskih izvještaja dnevno te ponekog tematskog teksta i intervjua, te kojekakvih manjih članaka koji upotpunjuju dan, pisanje na blogu o temama iz svakodnevnog i društvenog života kako mog tako i mog rodnog grada te okoline u kojoj se nalazim zapravo su dobra distrakcija za misli koje gotovo uvijek pribjegavaju onoj sportskoj strani. Upravo stoga, na blogu se našao i poneki sportski komentar ili osvrt, čisto jer se od ljubavi ne može pobjeći niti joj se može čovjek sakriti, a na koncu priče našao se i intervju s čovjekom koji je uvelike utjecao na posao koji danas radim te znanje koje sam stekla. Dakako, radi se mom glavnom uredniku koji je kao šećer na kraju stigao kako bi svima nama otkrio ponešto o samome Sportnetu te kazao riječ, dvije o onome što sve nas čeka za nekoliko godina u onoj pravoj novinarskoj redakciji gdje nas zbrka i strka neće zaobići.

A do tada, uživajmo u ovom što sada radimo, učimo, pišimo, čitajmo, radimo sve ono što je potrebno kako bi jednog dana na svoje novinarske početke gledali s ponosom i širokim osmijehom na licu.

...a kada bacite oko na svijet oko sebe, dajte mu smisao, dajte mu komentar, rečenica ili dvije neće vas koštati ništa, a značit će mnogo...

...i na njih vrijedi baciti oko...

Andreja - Amo-tamo
Duška - DJ's online world
Franjo - Blogoteka
Ines - Sasvim (ne)obični ljudi
Irena - Pogled na svijet kroz studentske oči
Marija - Press code
Mario - Tko me ne zna, taj me sanja
Mateja B. - Iz jednog pogleda
Mateja P. - Hardcore Koprivnica
Nataša - Aktualnosti iz Metropole
Tamara - Perspektiva 2.0
Valentina - InSide
Vika - Sve i svaštara
Viktorija - Iza ugla