Marketing
Interliber kao Sajam popusta ili knjiga?
Svake godine jesensko doba donosi tmurne i kišovite dane koje mnogi, kao i ja, vrlo rado provode uvaljeni u udoban naslonjač, uz neki topli napitak i dobro štivo u rukama. Upravo stoga svaka zagrebačka jesen nekoliko dana u mjesecu studenom pretvori u prave male blagdane za sve knjigoljupce te ih odvodi u paviljone Zagrebačkog Velesajma kako bi izabrali što će se u narednim mjesecima naći uz njh u onom prethodno spomenutom udobnom naslonjaču...
Međunarodni sajam knjiga i učila, poznatiji kao Interliber, ove je godine peti i šesti paviljon Zagrebačkog Velesajma knjigama ispunio od 13. do 18. studenog, a a iako su se u istom terminu održavali i drugi sajmovi poput onog Glazbe i multimedije, moja pažnja ovoga je puta u potpunosti bila posvećena Interliberu i onome što će mi ponuditi u svom novom izdanju.
Svake godine iznova na Interliber krenem s ciljem kupnje nekolicine knjiga koje žarko želim, no u normalnim su mi knjižarama cijenama nekako nepristupačne te se stoga uvijek iznova ponadam kako ću upravo te godine naći baš ono što želim po cijeni koja mi je uistinu prihvatljiva. A ukoliko u toj šetnji kroz gomilu autora, knjiga i izdavačkih kuća naiđem i na pokoji naslov koji će me zaintrigirati ili zadovoljiti moje druge preferencije bit će to jedno odlično provedeno poslije podne.
Osobno sam se ove godine najviše radovala „smucanju“ kroz redove i popuste izdavačke kuće Fraktura koja izdaje naslove mog trenutno najdražeg autora koji mi uvijek rado prošeta maštu i otvori poneku ladicu za koju sam mislila da nije moguće otvoriti. Njegovo ime je Carlos Ruiz Zafon, a njegova djela su ono što me ove godine radosnu povelo na Sajam knjiga, a tužnu potom odvelo kući.
Upravo tu započinje moj današnji pogled u svijet...
Naime, svake si godine iznova postavljam pitanje idu li ljudi na Interliber kako bi uživali u društvu prijatelja i otkrili možda poneku novu knjigu među silnim mnoštvom ili upravo odlazak na Sajam knjiga sve više svodi na onu staru dobru: „Kol'ko para, tol'ko muzike.“ ili u ovom slučaju bolje rečeno „Kol'ko popusta, toliko knjiga.“
Svi redom trče na Interliber kako bi pokupovali knjige u vrijednosti od 20, 30 ili 40 kuna, a rijetko tko danas uistinu posjeti Sajam knjiga kako bi pronašao nešto novo i zanimljivo. Dakako, u doba recesije svaka ušteda je zlata vrijedna, no u vrijeme kada Tisak prodaje knjige po cijenama od 20 kuna ili se one, pak, mogu naručiti preko internetskih servisa za također neke sitne novce, mene uistinu zanima koliko još postoji ljudi koji na Interliber stignu jer cijene i vole knjige, a ne kako bi se cjenkali i time umanjili njihovu vrijednost. Koliko još postoji ljudi kojima nije problem otići u knjižaru i platiti punu vrijednost knjige koju žele, s tvrdim koricama, u normalnom izdanju, baš onakvu kakva bi trebala biti. Jer i ja sam na Interliber krenula kako bi knjige koju toliko želim kupila po što povoljnijoj cijeni, a kući sam otišla bez njih budući da mi popust od 10% nije predstavljao dobitak. No, stojeći na tramvajskoj stanici preko puta Velesajma sjetila sam se onog doba kad sam knjigu radosno među prvima išla naručiti u knjižaru za njenu punu cijenu i bez problema bih je i pričekala i platila i što god je bilo potrebno.
Zar su uistinu nestala ta vremena kada smo toliko voljeli i cijenili knjige da nam nije bilo važno dođe li ona 20 ili 50 kuna ili nas je recesija primorala da na svojim užicima toliko moramo štedjet da ćemo se pridružit onima koji će se nakon Interlibera moći pohvaliti cijelom novom komodom knjiga koje možda nikada ni neće pročitati!?
Post je objavljen 20.11.2012. u 15:24 sati.