Baci oko na svijet oko sebe https://blog.dnevnik.hr/zvonkakelis
nedjelja, 30.12.2012.
Kako su multipleksi zamijenili lokalna kina...točnije, Cinestar ona u Varaždinu
Ne tako davno, točnije pred nešto manje od deset godina, većina naših izlazaka u grad nerijetko bi završavala ili bila potaknuta odlaskom u neko od ili ono jedno jedino malecko kino usred našeg mjesta odrastanja. No kako vremena prolaze i sama kina dolaze i odlaze.
Tako se u i baroknom gradu na sjeveru Hrvatske krenulo s omalom kino dvoranom preko standardnog i jedinog kino centra do velikog Cinestar kompleksa koji bez poteškoća redovito puni svojih šest dvorana.
Još kada smo kući morali biti prije mraka u Varaždinu je, kao vjerujem i u brojnim drugim gradovima i mjestima, veliko uzbuđenje i radost izazivao odlazak na čak jednu od dvije kino projekcije koje su se tada nudile. Naime, u vrijeme kada sam još ja pohađala osnovnu školu u Varaždinu je postojalo jedno starinsko kino koje je uistinu držalo status onog „prahistorijskog“ i iz vremena mojih i inih roditelja, a uz njega se tek nekoliko godina kasnije počelo probijati potom jedno, jedino i glavno varaždinsko kino, kino Gaj.
Kao što to uvijek biva, svaka novost u gradu vrlo lako i brzo privuče pozornost njegovih stanovnika koja s obzirom na dvije različite projekcije dnevno, u popodnevnom i večernjem terminu, te jednoj kino dvorani i itekako pristupačnoj cijeni nikako nije mogla nestati.
Iako sam svoj put po kino dvoranama započela upravo u onoj bezvremenskoj dvorani starog i kultnog kina, nakon pojave nečeg novog i boljeg vrlo sam se brzo našla i na neudobnim, tvrdim i kožnim sjedalima uistinu velike dvorane koje se danas ne bi posramio ni jedan Cineplexx, a uz bolje uređenje možda ni Cinestar.
Gužve na blagajni i u omalenom predvorju pred samu filmsku projekciju nešto su što čovjeka prati gotovo uvijek i što se ne zaboravlja vrlo lako, posebice kad se sjetite svih uzbuđenja zbog dolaska novog Harry Pottera ili Gospodara prstenova ili, pak, nekog manje važnog filma te radosti na licima vaših sugrađana zbog te iste stvari.
Međutim, kako vrijeme teče dalje tako se i tehnologija razvija, a potrebe građana bivaju sve teže zadovoljene. Stoga ni ne čudi što se usred grada prepoznala potreba za nečim boljim i udobnijim, većim i brojnijim, točnije, za kinom koje će pružiti svojim posjetiteljima možda manje dvorane, ali prisniju atmosferu, udobnija sjedala, raznovrsniji sadržaj kako u smislu projekcija tako i popratnih sitnica. Kino Kult, iako se nije dugo održalo na životu, za vrijeme mog obrazovanja u srednjoj školi uistinu je dobro pratilo nove trendove te zadovoljavalo kako raznovrsnošću projekcija tako i normalnim terminima te je uistinu pratilo tehnologije i napretke koji se pojavljuju na ovome području, a iako nije dugo opstalo može se reći kako je napravilo prve važnije korake za pripremu Varaždinaca za ono što je uslijedilo nekoliko godina kasnije.
Kako je Varaždin ostao na svom jedinom vjernom kinu koje je na koncu, također, nedavno ugašeno, a kako se povodio trendovima shopping centara bogatog sadržaja vrijeme je bilo da nakon što su se 2003. godine multipleksi Cinestar pojavili u Hrvatskoj, točnije u zagrebačkom Branimir centru, a potom i mnogim drugima, da ovako nešto stigne i u bivši hrvatski glavni grad.
Na Badnjak 2011. varaždinsko mnoštvo doslovce je pomahnitalo pojurilo u Lumini vidjeti kako izgledaju velike dvorane, famozna crvena sjedala, kao i divovsko platno koje pruža nov doživljaj same filmske projekcije. Nije tu, naravno, zaostala ni znatiželja za svim ostalim što se u sklopu Cinestar kina pruža, no ono najvažnije je ostalo ipak na licima posjetiteljima koja i dalje krasi mali vragolasti i djetinjast osmijeh pun radosti i uzbuđenja zbog nečeg novog, za većinu i neviđenog te može se reći i posebnog.
Iako je, kada odete na studij u Zagreb odlazak u Cinestar sasvim normalna stvar te vam ovakva novost u vašem gradu više ne predstavlja ništa posebno, uistinu je zanimljivo, ali i simpatično vidjeti mase ljudi iz brojnih okolnih mjestašca i sela, ali i samog grada, kako sređeni kao za neku finu večeru u restoranu ili, pak, neku bolju proslavu sada redovito pohađaju to isto kino smješteno nedaleko varaždinskih naplatnih kućica. I iako vas to tada podsjeti na vas kad ste bili mlađi i kada vam je to predstavljalo pravi mali užitak i radovalo vas kao da ste dobili neki poklončić, usrećilo vas kao igra s djecom na igralištu ili nešto treće, na koncu priče ne može se ne postaviti pitanje jesu li ta mala lokalna kina koja su nas uvela u ove filmske pustolovine zaslužila ovakav kraj pored velikih multipleksa i kompanija koje samo dolaze i dolaze u što većem broju ili su, pak, i ona i dalje zbog svoje povijesti, barem one koju su stvorila u manjim gradovima i sredinama, zaslužila svoje mjesto pod suncem te tko bi im ga trebao priskrbiti. Možda sam grad, možda građani, a možda ipak nitko budući da se danas na kraju stvarno gleda samo na što veći ostvareni profit, bez kojeg se naravno ne može živjeti, ali opet neke tradicije trebale bi postojati ili se barem održavati na životu.
Oznake: kino, varaždin, cinestar, gaj, kult, lumini
nedjelja, 23.12.2012.
Smak svijeta uz TBF i "Smak svita"
21.12.2012.
Datum kojeg su Maje nagovijestile kao smak svijeta, datum koji su kao naš kraj nagovijestile nakon nekoliko već prije promašenih sudnjih dana, datum zbog koje su pomutnju izazvali brojni stanovnici naše planete, datum zbog kojeg su snimljeni brojni filmovi oko onoga što nas sve čeka, datum oko kojeg je čak i Gangam style postao prava opasnost, datum koji je bio sumnjičav zbog toga što je na mnogim paštetama rok trajanja daleko iza 2013., a kamoli 2012., te datum na koji je sasvim slučajno TBF odlučio zapaliti i užariti zagrebačku Tvornicu kulture i sve zaljubljenike svirku, glazbu i tekst ove odlične ekipe.
Bio je to datum i kojeg sam ja odlučila provest upravo na tom koncertu, jer gdje ćeš bolje dočekat smak svijeta nego na koncertu TBF-a uz njihov hit „Smak svita“. 
Zagrebačka publika svih uzrasta željno je dočekala novi koncert svojih najdražih Splićana koji je toliko brzo rasprodan da je, unatoč riziku od pravog smaka svijeta i nemogućnosti za drugu priliku :P, dan kasnije ovaj sastav odlučio Zagrepčane razveseliti još jednim svojim nastupom.
Nastup u petak tradicionalno je započet sat vremena kasnije, no veliki pogon Tvornice kulture u Šubićevoj brzo se punio ljubiteljima The Beat Fleeta koji su u ruci držali pokoje pivce nestrpljivo se vrpoljeći na tribinama ili tzv. parteru. Iako su TBF-ovci krenuli ritmovima svojih ne tako poznatih pjesama koje su poznavali tek oni istinski fanovi nije bilo potrebno dugo, točnije, do prvih taktova „Malo san maka“ i „Pozitivan stav“ da se splitsko ludilo, ili bolje rečeno, stanje uma proširi cijelom Tvornicom.
Uslijedili su tada hitovi ispremiješani ponekom novom pjesmom, kao i laganicom za njihanje uz glazbu i stihove, a nakon „Lud za njom“, osobno mog najdražeg uratka ovih uistinu posebnih glazbenika, sreće, veselja, radosti, skokova i rasplesane publike nije nedostajalo. Redale su se naime „Guzice i sise“, „Veseljko“, „Mater“, pa preko „Genija“ do posljednje pjesme regularnog dijela koncerta i one istinski samoj sebi proturječne, „Smak svita“.
Nije trebalo dugo da publika nagovori dečke iz benda na bis koji je, mene osobno, na početku pomalo razočarao da bi koncu ipak opravdao svoje zvanje pjesmama „Fantastična“ i „Alles gut“. No, u cijeloj je priči uistinu nedostajala jedna pjesma koja bi upotpunila stvar, a iako se činilo kako je sve gotovo TBF-ovci su se vratili na svoj drugi i posljednji bis koji su započeli velikim zahvalama i pjesmom „Herojix“ da bi je završili jednom, jedinom i neponovljivom „Nostalgičnom“.
Uistinu savršen doček i pozdrav smaku svijeta koji smo očito svi preživjeli kako bi dečki dan kasnije mogli razveseliti i preostalu publiku koja nije mogla do karata za prvi koncert u petak, proživljen je tog 21.12. koji je na koncu cijele priče ostao datum kojeg će se svi sjećati jer su jutro kasnije nanovo pozdravili svoje bližnje, obukli se i krenuli svojim standardnim putem, a iako sam recimo ja, odabrala drugi način za proživjet ovaj dugonajavljivani dan ne mogu reći kako nije odlično završen i kako su TBF-ovci bez problema izmamili osmijeh kako na moje tako i na brojna lica koja su puna energije izašla iz zagrebačke Tvornice te nisu mogla pronaći krivu riječ za atmosferu koja ih je gotovo puna tri sata u potpunosti ispunjavala.
Za kraj malo moje omiljene pjesme "Lud za njom"...
... ti neznaš ko sam ja
ja tebe znam
da li znaš da mi ti kradeš miran san
da li znaš da te voli neko s ove strane
miluje daljinski i ljubi ekrane
ja lud san za njon priznajem
to lud san za njon neznan kud sa sobom
lud san za njon priznajem to
lud sa za njon ne znam kud sa sobom...
Oznake: koncert, Tvornica Kulture, Zagreb, tbf
ponedjeljak, 17.12.2012.
Božićna priča u Čazmi koja osvaja svako srce
Obitelj i prijatelji. Miris borovih iglica i maminih i bakinih kolačića upotpunjeni šarenim kuglicama koje vise s brojnim grančica božićne jelke te sjajne lampice koji dodatno krase ovo malo trokutasto čudo usred vašeg dnevnog boravka ili neke druge prostorije u kući. Druženje, sreća, radost, veselje, a ponekad i pokoja pahulja sigurno su znaci da je božićno vrijeme već debelo pokucalo na vrata i ne namjerava baš tako brzo otići.
Upravo takvu božićnu priču svake godine svim posjetiteljima i ljudima željnima dodatnog uzbuđenja, radosti i divljenja priča ne tako malo imanje u selu Grabovnica koje godinu za godinom iznova uveseljava sve prisutne, od obitelji i prijatelja do gostiju kako iz Hrvatske tako i šire. Jer iskreno dan danas rijetko da postoji netko tko još nije čuo o malom osvijetljenom čudu usred Čazme.
Obitelj Šalaj svoj je životni put ispričala svima, a ukoliko ste jedni od onih koji ga još nisu imali priliku čuti ovo je mjesto gdje možete saznati pa čak i najmanji detalj.
Kako i sama priča kaže, nakon povratka na obiteljsko imanje Zlatko Šalaj svojoj je obitelji htio prirediti Božić o kakvom je on sam mogao samo sanjati te je stoga prije sada već 11 godina svoje imanje okitio s oko 70 000 božićnih lampica. Imanje obitelji Šalaj postalo je zamijećeno odmah s ceste, a brojni prolaznici nisu mogli ne zaustaviti svoje automobile i promotriti što se to zbiva na ovom tada čudesnom imanju. Maleno selo Grabovnica tako je osim obitelji koja ga je uljepšala postalo ona prava božićna priča i postaja mnogih željnih divljenja i pravog blagdanskog ugođaja.
Kako je vrijeme odmicalo, sve je više ljudi saznavalo za ovu divnu postaju koja je iz godine u godinu postajala bogatija, ukrašenija i svjetlija te je u 2012. Dosegla brojku od milijun i tristo tisuća lampica, no njen tvorac nije stao samo na njima. Dodatno je uredio svoje imanje, kao i stari mlin od kojeg je prije rata živio sa svojim ocem, te je svake godine dodavao novosti od pingvina na jezeru do Djeda Božićnjaka. No, nije ni to bio kraj ove božićne bajke, ubrzo su se na imanju našle i velike jaslice, a sve su dodatno upotpunile dječje i ine predstave, glazbeni nastupi, vatrometi i brojni popratni sadržaje koje svake godine iznova ne bivaju samo postajala brojnih znatiželjnika već i televizijskih kuća i drugih medija.
Tanja:„Bilo je jako lijepo, romantična šetnja koja traje dvadesetak minuta, a završi kuhanim vinom u ugodnom, toplom ozračju sa starinskim štihom.“
Divno je stoga vidjeti kako nečiji snovi nakon godina truda i zalaganja mogu postati stvarnost te pritom uljepšati dane i vrijeme ne samo obitelji i prijateljima već široj javnosti koja se oko nečeg ovako posebnog može sjediniti i naći u uživanju i prepuštanju osjećajima radosti i sreće, uistinu nečeg posebnog. A iako mnogi ovu priču sada već počinju osporavati kao novo komercijalno stvorenje koje se već ionako previše nadvilo nad Božić i ono što on predstavlja, zar nije upravo cilj i san ovoga čovjeka i dalje cijela priča koja okuplja sve nas na ovome mjestu iz godine u godinu...
Zlatko Šalaj te je 2001. svojoj obitelji priredio pravo malo čudo koje je 11 godina kasnije preraslo u bajku vrijednu divljenja koja će obradovati uistinu svako srce.
Oznake: Čazma, božićna priča, obitelj, grabovnica, običaji, tradicija
| < | prosinac, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
...kada bacamo oko na svijet oko sebe...
Baci oko na svijet oko sebe naslov je bloga koji je nastao u svrhu usavršavanja blogiranja i blogerskih sposobnosti za potrebe kolegija Konvergencija na Fakultetu političkih znanosti koji pohađam već četvrtu godinu zaredom.
Kao studentici novinarstva koja je prije nekoliko godina spoznala i otkrila ljubav prema sportskom novinarstvu te je krenula put najboljeg sportskog portala u Hrvatskoj, Sportnet.hr-a, kako bi naučila i izučila sve tajne ove struke te spojila posao i zadovoljstvo, ovaj je blog odmak od svakodnevnih zbivanja i piskaranja kojima se inače bavim.
Naime, nakon nekoliko sportskih izvještaja dnevno te ponekog tematskog teksta i intervjua, te kojekakvih manjih članaka koji upotpunjuju dan, pisanje na blogu o temama iz svakodnevnog i društvenog života kako mog tako i mog rodnog grada te okoline u kojoj se nalazim zapravo su dobra distrakcija za misli koje gotovo uvijek pribjegavaju onoj sportskoj strani. Upravo stoga, na blogu se našao i poneki sportski komentar ili osvrt, čisto jer se od ljubavi ne može pobjeći niti joj se može čovjek sakriti, a na koncu priče našao se i intervju s čovjekom koji je uvelike utjecao na posao koji danas radim te znanje koje sam stekla. Dakako, radi se mom glavnom uredniku koji je kao šećer na kraju stigao kako bi svima nama otkrio ponešto o samome Sportnetu te kazao riječ, dvije o onome što sve nas čeka za nekoliko godina u onoj pravoj novinarskoj redakciji gdje nas zbrka i strka neće zaobići.
A do tada, uživajmo u ovom što sada radimo, učimo, pišimo, čitajmo, radimo sve ono što je potrebno kako bi jednog dana na svoje novinarske početke gledali s ponosom i širokim osmijehom na licu.
...a kada bacite oko na svijet oko sebe, dajte mu smisao, dajte mu komentar, rečenica ili dvije neće vas koštati ništa, a značit će mnogo...
...i na njih vrijedi baciti oko...
Andreja - Amo-tamo
Duška - DJ's online world
Franjo - Blogoteka
Ines - Sasvim (ne)obični ljudi
Irena - Pogled na svijet kroz studentske oči
Marija - Press code
Mario - Tko me ne zna, taj me sanja
Mateja B. - Iz jednog pogleda
Mateja P. - Hardcore Koprivnica
Nataša - Aktualnosti iz Metropole
Tamara - Perspektiva 2.0
Valentina - InSide
Vika - Sve i svaštara
Viktorija - Iza ugla