Ne zovu njih bez razloga najboljim mladim bendom 21. stoljeća...
I nisu bez razloga vlasnici najbrže rasprodanog debitantskog albuma u Velikoj Britaniji...
I nisam ja prešla put od Zagreba do Splita i onda od Splita do Zagreba u jednom danu nizašto...
Sve za najdraži bend 
Fotka je moja i molim da ju ne (zlo)upotrebljavate. Zahvaljujem.
Svjesna činjenice da sam bila jedna od onih ''screamin' fangirls'' (a opet, koja cura ponekad nije) trudit ću se svesti ovo na minimum, da slučajno ne krenem u nekom 'sladunjavom' tonu.
No prvo se idem malo braniti i pojasniti moj način slušanja i otkrivanja nove glazbe - što duže ne vidim kako članovi benda ili čega već izgledaju, to bolje, jer stvarno ne želim biti jedna od onih cura koje slušaju bend samo zbog slatkog bubnjara ili kak' to već ide. Tako je i s Monkeys-ima, prvo sam zavoljela zvuk i glas i nagasak... i tek onda išla vidjeti kako izgledaju... Mislim da zbog toga spadam u neku višu kategoriju te poveće skupine zvane screaming fangirls, zar ne?
A sad nešto i tom samom danu. Bio je to utorak, 7.7.2009....
Nakon poduljeg truckanja u autu, i par CD-a (Arctic Monkey, U2, Bruce Springsteen i Depeche Mode, da budem precizna) kao jedinom zabavom, dolazak u Split je bio pravo olakšanje. Zaista ne znam kad sam se zadnji put tolko veselila odlasku na more. Baš i ne poznajem Split (i naravno da mi je Zagreb draži ), ali zapravo nemam ništa protiv grada, ni njegovih stanovnika. Ne znam zašto se mi i oni toliko ne podnosimo... Ne pratim nogomet, pa nemam ništa protiv njih s te strane i nikad mi nisu ništa skrivili. Istina ponekad se zbog drukčijih narječja ne skužimo iz prve, ali nema većih problema...
Kao što rekoh, baš i ne poznajem grad, i kad sam krenula ispitivati ljude gdje su i što 'Prokurative' stvarno sam čula svašta... Najlegendarnije mi je bilo ono - "ma to ti je jarak!" 
No, našli smo mi te Prokurative bez ikakvih poteškoća, i ne, nije to jarak...
Prvo smo imali dilemu oko Ticketpro-a i karata, jer moja karta i još jedna na koju smo naišli nisu imale neki srebrni svjetlucavi kvadratić na poleđini, no sva sreća ušli smo bez problema,a nadam se da ih neću imati ni ubuduće.
Prije samih Monkeys-a zasvirao nam je lokalni bend, čiji su članovi došli da zaključka da smo svi mladi ljudi, pa nam oni neće pričati o sebi, nego nek' mi njih potražimo na MySpace-u. Problem je bio što nisam ulovila ime... ali sam si dala truda i našla ih; zovu se IN-THE-GO i sviraju već duže vrijeme, no uglavnom vani, jer su (vjerojatno) svjesni u kakvom je stanju naša glazbena scena... Pametno.
A onda "Klinci iz Sheffielda", kako ih zovu, koji su u potpunosti ispunili moja očekivanja, i puno više od toga!
Čitala sam reviewe nekih domaćih portala koju kažu da su nove stvari usporavale koncert. Ne shvaćam što su time htjeli reći, pa normalno da ljudi ne pjevaju nešto što još ne znaju - zato to i je predstavljanje novih pjesama! A iz viđenog mi se čini da će novi album biti odličan. Sva ponosna sam pjevala jednu novu stvar koju sam iskopala na intrnetu, a ostali ju nisu znali, samo mi je žao tih ljudi koji su mene morali slušati
Ali to je jedna od onih stvari koje volim kod koncerata, u toj rulji nitko ne prigovara kako onaj drugi pjeva... Inače nisam osoba koja se voli stopiti s masom, ali koncerte volim. Obožavam bolje rečeno... Volim činjenicu da su ljudi uglavnom prijateljski raspoloženi i pričaju jedni s drugima kao da se znaju oduvijek! I ne smeta mi ni svo naguravanje, ni činjenica da me svaki put zaliju pivom (sve je to dio doživljaja), ja se pravim da su oni (tko god da oni, misleći na izvođače, jesu) tamo samo za mene i ne dam se smesti, skačem i baš me briga za ostatak svijeta. Jedini problem je što sve dobre stvari brzo prođu, pa je tako i ovaj koncert završio u trenu...
I možda ima par stvari koje bih im mogla zamjeriti, kao odnos prema publici na početku - prve 3 pjesme nas nisu ni pogledali. Ali svjesna sam činjenice da Alex ni inače nije pričljiv (možda je dečko samo sramežljiv ), pa ćemo ih oprostiti. Mislim, Alex... 
Ne možeš se ljutiti na njega ni da hoćeš! (to je onaj "fangirl" dio o kojem sam pričala,haha) No za razliku od Lily Allen, oni su se bar potrudili reći ono najosnovnije kao: "dobra veče'" i "hvala". A kad bolje pogledaš, na koncert smo došli slušati dobru glazbu, a ne neko popovanje, zar ne? Tako da je omjer govora i pjevanja bio zadovoljavajući. Kasnije je pao i osmjeh i bušenje balončeka od sapunice koji su letjeli iz publike 
.
Oni koji ih ne slušaju često kažu da su im sve pjesme iste, i možda se tako čini na prvi pogled, ali nisu. Imaju oni svoj karakterističan zvuk, ali to ne znači da su uvijek isti.
Sramota za nas Hrvate što smo ih dočekali u tako malom broju! Nekako mi se čini da su Majmuni još jedni na listi bendova koji nam se neće tako skoro vratiti (tu prvenstveno mislim na Muse). Svjesna sam činjenice da ljudi nisu mogli doći do Splita (ni ja nisam znala da idem do 5-6 dana prije koncerta) i da bi vjerojatno više ljudi došlo da su bili u Zagrebu. Ali Što je tu je... Monkeys-i su isprašili tih sat i pol baš onako kako treba!
Toliko o onom mom "ukratko"
...da pokušam prenjeti dio doživljaja; pogledajte ovu publiku, pa onda recite da nije bilo dobro:
The View From The Afternoon
I Bet That You Look Good On The Dancefloor
When The Sun Goes Down
(i ja sam negdje u prvim redovima...)
Sad samo mogu čekati 24.8. i 'Humbug', a do tada ću i dalje skakati uokolo na zvukove prva 2 albuma... A s Monkeys-ima ću se sigurno ponovo susresti, u to uopće ne sumnjam 
