Mind Chaos

Još nekih mjesec dana u Klovićevim dvorima u Zagrebu možete pogledati izložbu Bodies Revealed. Statistke su impresivne: samo u prva dva tjedna izložbu je pogledalo 20 000 ljudi!
Ja sam iskreno isprva bila skeptična. Jako. Leševi, organi i sve to.. Not my cup of tea. Kad samo na tv-u vidim krv eleganto odem protegnuti noge po kući i vratim se za koju minutu... Mislim, zašto bi itko htio gledati secirane mrtve ljude? No nekako sam i ja, koja sam se uvijek ježila na satu biologije dok smo radili čovjeka jer mi je to sve zajedno jednostavno bilo preodvratno, završila u Klovićevim dvorima. Iskreno bilo me strah da se tamo ne srušim pa sam se raspitala i nitko nije čuo da je netko pao u nesvjest na izložbi - rekli su mi da nije . Ohrabrujuće? Možda. Ja pesimist kao i inače to sam si protumačila da je to samo zato jer su svi ljudi koji su to išli vidjeti bili super zainteresirani i manje gadljivi nego ja. I ne, nije vam primaknuo članak o curi koja se tamo srušila jer, vjerovali ili ne, izašla sam u jednom komadu. A ako sam mogla ja, onda može svatko!
Stvar je u tome da čovjek nikad nebi rekao da su to pravi ljudi. Ne izgledaju tako. Bar ne meni. I dok su svi oduševljeno uuuuuu-kali i aaaaaa-kali nad bubregom nekog kineza, ja sam si pokušala zamisliti kao je izgledao njegov život. I taj lik je nekad hodao, disao, volio, komunicirao s drugim ljudima. Bio je živ! I to je ono najpotresnije, stojiš tamo i gledaš mrtvog čovjeka i nikog nije briga za njega kao njega, svi samo zure u njegovu jetru. Da li je on donirao svoje tijelo za znanost ili je bio beskućnik kojeg su pokupili uz cestu, to je očito mučilo samo mene. Normalno da ja uvijek moram komplicirati, što ću, takva sam...
Kao što rekoh, iznenadila sam se sama sebi (i svima ostalima) koliko smo smireno gledali ljudsko biće izrezano na šnite od nekih centimetar dva, sa razmacima, da ga možemo vidjeti po slojevima, ali stvarno si ne možeš zamisliti da taj netko nekada nije bio Čovjek na šnite.
Posebno me fascinirao krvožilni sustav (iako sam inače 100% gadljiva kad je krv u pitanju), izgleda kao neki koralji. Znam da će zvučati čudno, ali stvarno je...lijepo! Bar do onog trenutka kad pitaš nekoga kako su pobogu uspjeli dobiti sve žile u tijelu i ništa više: "Ma ubizgali su mu tekući silikon u žile i onda cijelog lika šutnuli u kiselinu koja je izgrizla sve osim silikona!" Pod najzanimljivije bih uvrstila i mozak, tko god je prošao kraj njega bio je fasciniran koliko je taj organ zapravo malen. Realno gledajući mora biti - inače nebi stao u glavu, ali ono, bitan je, pa ga svi valjda zato zamišljaju većeg .
Ono ćega se treba kloniti (moja preporuka) je probavni sustav.. u crijevima nema ništa lijepo, vjerujte mi na riječ... Tu se nisam previše zadržavala.... Kao ni kod odrezanih potkoljenica i podlaktica.. Izgledaju brutalno, sa zgrčenim prstima, mislim da je to jedino što je izgledalo onako autentično.
Sve u svemu izložba je stvarno zanimljiva i preporučam svima koji su u mogućnosti da ju pogledaju (iako još jednom napominjem da je meni i dalje jako bizarno i neprirodno gledati seciranog pripadnika iste vrste, tko se tog uopce sjetio??? Ali da utješim sve paničare, ako sam ja preživjela, budete i vi ). Ako zbog ničeg drugog onda stričeka i teta u kutama koji su za razliku od onih inače jako simpatični - vodiči su studenti medicine (koliko sam shvatila) i možete ih pitati što god vas zanima. A ako ne idete s grupom, uvijek se možete prikrpati nekoj. Mislim, ako se neki deda mogao skrpati grupi školaraca i to nikom nije bilo sumljivo, zašto nebi i vi mogli!

www.bodies-zagreb.com